Connect with us

Banjaluka

UNIVERZITETSKI PROFESOR iz Banjaluke – šampion u “KRALJU SPORTOVA” (FOTO)

Nemanja Đukić, prof.dr Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, ozbiljno se bavi i bodibildingom što je mora se priznati prilično neuobičajeno za ljude njegovog primarnog poziva.

Vanredni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, Nemanja Đukić, autor je brojnih naučnih radova iz oblasti sociologije, teorije kulture, sociološko-političke teorije i fenomenologije savremenog društva.

Ali i čovjek koji se najozbiljnije bavi bodibildingom, za kojeg je u intervjuu za MONDO istakao da je definitivno najzahtjevniji od svih drugih s obzirom na znanje, trud, ulaganje i koncentraciju koja je neophodna da bi samo učestvovalo na takmičenju, a kamoli osvajale titule.

Obično se bodibildingom bave mladi ljudi, pa onda nakon što izgrade i isklešu svoje tijelo, poput vjerovatno najpoznatijeg bodibildera svijeta Arnolda Švarcenegera, pronađu pravu vokaciju.

Kod Đukića je proces išao potpuno obrnuto – najprije je postao doktor nauka i profesor, a tek onda u poznoj mladosti, da ne kažemo “srednjim” godinama, postao bodibilder.

“Sigurno da ima više motiva. Kao dijete sam uvijek nešto trenirao – džudo, boks, fudbal, a onda je došao rat, a potom zbog spleta okolnosti – od loše materijalne situacije, istorijskih okolnosti i slično, nisam uspio da se posvetim sportu kako sam želio. Takođe nisam uspijevao da osiguram kontinuitet koji je jako važan za ozbiljnije bavljenje ovim sportom. Vodio sam se i filozofskom idejom (starih Grka. prim.aut) ravnoteže duha i tijela, a desilo se da sam zbog egzistencije najprije morao da se školujem – fakultet, magisterij i doktorat, a onda se otvorio prostor da se malo bavim sobom. To je bilo negdje 2015. godine, ćerka je malo odskočila, pa sam mogao da se posvetim i od tada sam do danas konstantan u bodibildingu. Istina je da obično mladi ljudi krenu da se bave ovim, a kod mene je bilo obrnuto, što se ispostavilo kao jako dobro. Prirodno je da budete mladi i lijepi sa 20-ak godina, a oko 40. godine to postane dosta teže. Čak i ukoliko bih iz neke nulte pozicije kretao ponovo, ovako bih to isplanirao”, rekao je Đukić na početku razgovora za naš portal.

Prema njegovim riječima, za tri-četiri godine treninga u bodibildingu dođe se u neki anatomski maksimum vlastitog tijela.

“Tada sam otkrio nema ništa novo, a po prirodi mi je intelektualna komponenta izuzetno važna. Htio sam da razumijem o čemu se tu zaista radi jer kod nas postoji stereotip da su bodibilderi sirovi ljudi, ali to je primijenjena medicina. Bodibilding je suštinski teži nego medicinski fakultet. Naravno, tu je biomehanika, rad u teretani koji kroz mišićni stimulans treba da izazove neku biohemijsku reakciju i ključna stvar je biohemijsko upravljanje, koje se vrši kroz hranu, suplementaciju, odmor i u kasnijoj fazi kroz, kako se kolokvijalno kaže, hemiju. U ovom sportu svaki unos hrane izaziva određenu hormonalnu reakciju, to je veoma složen sistem koji zahtijeva mnogo primijenjenog znanja iz medicine. U jednom trenutku sam shvatio da nemam napretka oko forme i znanja, pokušavao sam pronaći neke edukacije, nisam uspio pa sam odlučio da odem na takmičenje”.

Iako je ogroman uspjeh proći pripreme i dospjeti na samo takmičenje, Đukić je uspio i da osvoji prvo mjesto na posljednjem nadmetanju u Budimpešti.

“Spremao sam se najprije za državno prvenstvo Bosne i Hercegovine, koje je propalo zbog pandemije korona virusa, kasnije sam upoznao predsjednika IBFF-a za BiH Adnana Alagića, koji mi je ponudio da se takmičim i već na prvom nastupu na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj sam osvojio četvrto mjesto. Potom sam se malo opustio pred Balkansko prvenstvo, gdje je bila mnogo veća konkurencija i osvojio sam osmu poziciju. I onda sam opet krenuo da se ozbiljno spremam, izišao sam na tzv. Predator klasik u IBFF-u u Mađarsku i ‘ubodem’ prvo mjesto. Pobijedio sam aktuelnog evropskog šampiona”, dodao je Đukić.

Banjalučki profesor se potom dotakao i antičke Grčke, koja je kolijevka naše civilizacije, pa samim tim i sporta.

“U antičkoj Grčkoj se znalo šta je to sport – aktivnost kojom se slavilo božansko porijeklo, to je teološki termin i zato su se ratovi, kao potpuno besmislene aktivnosti, zaustavljali prilikom Olimpijade. Danas mi ne znamo šta je sport, a šta je igra. Bodibilding je izrastao iz atletike, odnosno atletske gimnastike, pa se tako i zvao u periodu komunističke Jugoslavije sa Petrom Čelikom. Djelimično i zbog ideološkim razloga, a djelimično i zbog nedostatka pojmovne razvijenosti. Ali atletika je sve i fudbal, košarka, igra, sport…”

Iz “kraljice sportova” se sve izrodilo, a bodibilding mnogi nazivaju “kraljem sportova”, jer su fizičke predispozicije neophodne za bavljenje bilo kojim sportom.

“‘Kralj sportova’ bi mogao biti u smislu težine treninga, količine znanja, ishrane…Priprema za neko takmičenje u bodiblidingu je neuporedivo zahtjevnija nego u bilo kojem drugom sportu poput fudbala, košarke, rukometa itd. Mnogo je ekstremnija, uključuje mnogo više faktora, mnogo više znanja, a osim toga, fizičke predispozicije su osnova svih ovih sportova. Bodibilding i fitnes je definitivno osnova. Ali forma bodibldera se mora tempirati tačno u dan, tačno u sat…Npr. prije bine sam na vaganju imao 78 kg, a tri dana kasnije 85. Ide se u dehidraciju, to što trebaš postići u tom trenutku najbolji mogući izgled se izgubi za dva sata”.

Na pitanje kako je reagovala njegova okolina, prijatelji, porodica i studenti kad je odlučio da “uozbilji” bavljenje bodibildingom, odgovorio je da su reakcije bile dosta različite.

“U mojoj okolini nije bilo nekih posebnih reakcija, svi su znali da stalno treniram, mada su poneki bili zabrinuti jer bodibilding nosi određene zdravstvene rizike. Neminovno u ovom sportu dođe i do toga jer su naprezanja maksimalna. Neki su bili začuđeni, a reakcije studenata su bile šaljive. Moja ideja nije bila da ostvarim neki veliki rezultat već sam želio i da učešćem ostvarim dobre konekcije i dobijem znanja koja nigdje drugo nisam mogao da dobijem. Osim toga, otvara mi se i perspektiva ka trenerskoj karijeri koju uporedo obavljam kao personalni trener. Dobio sam sad međunarodnu licencu IBFF-a, pa planiram da dodatno to sve uozbiljim. I ovdje postoji intelektualni momenat – obrazovanje i učenje, što je kod mene dominantno uz uslov da se dobro osjećam u svojoj koži. Većina ljudi u svijetu bodibildinga smatra da je sam izlazak na takmičenje ustvari pobjeda”.

Na žalost, za razliku od razvijenih zemalja poput SAD ili Evrope, bodibilding kod nas ne donosi nikakve materijalne benefite, štaviše, svaki bodibilder snosi sam troškove na takmičenju.

“U Americi je ovaj sport najrazvijeniji, pobjeda na najvećem takmičenju ‘Mr. Olimpija’ donosi oko pola miliona dolara ne računajući sponzorske ugovore. Dragan Paunović je tamo u SAD, odmah dobio ogroman sponzorski ugovor – na njemu je sad samo da trenira. Tamo je i Miloš Šarčev, koji se takmičio 10 puta. Ukupno ima četvoro-petoro naših ljudi koji su uspjeli u Americi. Izrael na primjer za osvojeno prvo mjesto u bilo kojoj kategoriji dodjeljuje doživotne stipendije svojim takmičarima, u Poljskoj se za prvo mjesto dobija 100.000 evra”.

Takođe, mnogo je bolja situacija u tzv. regionu.

“Srbija i Hrvatska za tri osvojene medalje dodjeljuju sportske penzije. U ozbiljnim državama se to ozbiljno i nagrađuje, a kod nas se takmičari finansiraju vlastitim sredstvima. Evo konkretno za odlazak na Evropsko prvenstvo potrebne su pripreme od tri mjeseca, koje koštaju oko 5.000 KM, a troškovi na samom takmičenju uključujući i kotizacije, put i spavanje iznose oko 3.500. Dakle, za samo učešće minimalno je potrebno 8.000 KM”, zaključio je Đukić.

 

Banjaluka

MIRNA SAVIĆ BANJAC: U džepove građana vratili smo više od 100 miliona KM

Mirna Savić Banjac, gradski menadžer u Gradskoj upravi Banjaluka, u pisanom intervjuu za “Nezavisne novine” osvrnula se na dosadašnje mjere i brojne projekte gradske administracije, ali i otkrila kako dalje.

“Mi smo od početka vodili takvu politiku u kojoj smo, kroz različite mjere, preko 100 miliona KM vratili u džepove naših sugrađana”, kazala je Savić Banjac.

NN: Koji projekat Gradske uprave u ovom trenutku smatrate najvažnijim za građane Banjaluke, da će im bitnije promijeniti svakodnevicu?

SAVIĆ BANJAC: Izdvojila bih rad na infrastrukturnim projektima, novim saobraćajnicama i kružnim tokovima, vodovodnoj mreži, mostovima, parkovima i igralištima, ali i mjerama koje direktno pomažu porodicama.

Posebno bih izdvojila vodovodni sistem “Tunjice 1 i 2”, jer je to jedan od onih projekata koji možda nije najvidljiviji u centru grada, ali za ljude kojima rješava problem vode znači život. Završetkom ovog projekta stvoreni su uslovi za stabilnije i urednije vodosnabdijevanje velikog broja domaćinstava na području Kuljana, Ramića, Dragočaja, Prijakovca i potkozarskih sela, a sistem ima potencijal da podrži i dalji razvoj ovog područja.

Kada govorimo o projektima koji mijenjaju izgled i identitet grada, izdvojila bih i Kuću Milanovića, koja je nakon obnove postala novi kulturni centar Banjaluke, prostor za izložbe, koncerte, radionice, književne programe, mlade umjetnike i različite kulturne sadržaje. To je objekat koji je decenijama čekao da mu vratimo život i danas je ponovo u funkciji građana.

Tu je i Sokolski dom, koji smo sačuvali i vratili u vlasništvo Grada, a koji je predviđen za rekonstrukciju i stvaranje prve Sportske gimnazije u Banjaluci.

A tu su i konkretne mjere koje građanima smanjuju troškove i samim tim olakšavaju život. To su besplatne građevinske dozvole, besplatni projekti za kuće, besplatni udžbenici, subvencije za vrtiće, podrška porodiljama, besplatan javni prevoz za naše penzionere i sugrađane starije od 65 godina, naše besplatne politike u globalu, a sada je aktuelna i dodjela besplatnih placeva, sve su to konkretne stvari koje građani mogu osjetiti u svom kućnom budžetu.

NN: Vi ste često na terenu i u kontaktu sa građanima. Na šta se oni najviše žale, često se čuju kritike da je sve manje zelenih površina, pogotovo kada je riječ o radovima kraj Vrbasa?

SAVIĆ BANJAC: Kada ste stalno na terenu, čujete zaista konkretne probleme. Ljudi se najčešće žale na saobraćaj, parking i stanje određenih ulica, najčešće onih u kojima žive.

Kada je riječ o zelenim površinama, mislim da je važno da građani znaju da razvoj grada ne mora da znači nestanak zelenih oaza.

Upravo suprotno, mislim da smo u prethodnom periodu pokazali da je moguće sačuvati vrijedne prostore i pretvoriti ih u mjesta koja služe svim građanima.

Zato je važno da se, kada se radi neki projekat, građanima jasno objasni šta se radi, zašto se radi i šta će oni dobiti nakon završetka radova. Ne treba nam razvoj po svaku cijenu.

Mislim da smo to pokazali, na čelu sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem, jer je u veoma kratkom periodu urađen rekordan broj parkova kao i šetališta uz Vrbas.

Najbolji primjer je veliki gradski park kod “Delte”, isto tako, na mjestu nekadašnjeg kina “Kozara” dobili smo Park oslobođenja, sa sadržajima za građane i prostorom za kino na otvorenom.

Sačuvali smo i prostor u samom centru grada kroz Park knjige, između Narodnog pozorišta i Banskog dvora. A ne želimo da se na tome zaustavimo.

Napravili smo novu zelenu oazu kod “Meriota”, jer nam je cilj da u različitim dijelovima grada stvaramo prostore u kojima ljudi mogu da borave, odmore se i provode vrijeme sa porodicom.

Naš širi cilj je da napravimo svojevrstan projekat detektovanja zelenih oaza u Banjaluci, tačnije da mapiramo prostore koji imaju potencijal da budu sačuvani, uređeni ili pretvoreni u nove zelene površine.

Kada je riječ o Vrbasu, mislim da je najbolji pokazatelj to koliko su naši sugrađani prihvatili šetalište koje smo uredili uz rijeku, upravo koliki broj ljudi provodi svoje vrijeme na istim šetalištima.

Uređivali smo šetališta i omogućili da Vrbas bude više nego ikad prostor za život, druženje i rekreaciju.

Naravno, uvijek će biti ljudi kojima se neki projekat neće dopasti i to je potpuno normalno. Ali naš posao je da osluškujemo šta većina građana želi, da gledamo šta najvećem broju ljudi donosi korist, a da istovremeno čuvamo ono što je Banjaluku učinilo Banjalukom, a to je naše zelenilo, parkovi i Vrbas.

I zato mislim da razvoj grada i zaštita zelenih površina ne treba da budu suprotstavljene stvari. Možemo i treba da radimo i jedno i drugo.

NN: Kada biste mogli odmah riješiti jedan problem u Banjaluci, bez administrativnih procedura i čekanja, šta bi to bilo?

SAVIĆ BANJAC: Najviše bih voljela da se preko noći riješi pitanje reforme javnog prevoza u Banjaluci.

To je nešto što direktno utiče na veliki broj naših sugrađana i svjesni smo da nam je potreban sistem koji će biti pouzdaniji, dostupniji i prilagođen potrebama građana.

Mi već imamo razrađen plan reforme javnog prevoza i znamo koji su koraci koje treba da napravimo. To nije nešto o čemu tek treba da počnemo da razmišljamo, jer znamo šta želimo da postignemo i idemo korak po korak ka tom cilju.

Reforma mora obuhvatiti bolju organizaciju linija i redova vožnje, veću pouzdanost i tačnost, modernizaciju voznog parka, bolju povezanost gradskih i prigradskih naselja, ali i kvalitetniji odnos prema putnicima.

Naša politika besplatnog javnog prevoza za penzionere i sugrađane starije od 65 godina pokazala je koliko ovakve mjere mogu značiti ljudima u svakodnevnom životu.

Naravno, ovakva reforma ne može se uraditi jednim potezom, ali možemo je realizovati korak po korak i u što kraćem roku.

NN: Šta je danas najveći izazov za jednu lokalnu vlast – novac, administracija ili usaglašavanje različitih interesa?

SAVIĆ BANJAC: Mislim da sva tri izazova imaju veliki uticaj na razvoj lokalne zajednice, dakle i novac, i administracija, i usaglašavanje različitih interesa.

Kada govorimo o Banjaluci, važno je dodati i to da smo u prethodnom periodu imali dodatno otežane uslove za funkcionisanje Grada kada je riječ o prihodima.

Posebno je važno pomenuti izmjene Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske, kojima je bilo predviđeno preusmjeravanje dijela prihoda od PDV-a od Banjaluke i Bijeljine ka drugim lokalnim zajednicama. Prema tadašnjim procjenama, Banjaluka je po tom osnovu trebalo da ostane bez više miliona KM godišnje. Na kraju je Ustavni sud Republike Srpske utvrdio da te izmjene nisu bile u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Pored toga, jedino je Banjaluci uskraćen i prihod od parkiranja, što je dodatno otežalo funkcionisanje Grada i realizaciju projekata koji se finansiraju iz ovih prihoda.

Sve to pokazuje koliko je za lokalnu vlast važno da ima stabilne i predvidive prihode. Građani očekuju da Grad radi, bez obzira na to kakvi su odnosi na različitim nivoima vlasti.

Poznato je Banjalučanima da smo u prethodnom periodu imali situacije u kojima su nam prihodi bili uskraćivani ili umanjivani, što je direktno uticalo na mogućnost realizacije pojedinih projekata.

Drugi veliki izazov je administracija, procedure moraju postojati, ali moraju biti efikasne. Ako za jedan projekat godinama čekamo različite saglasnosti i dozvole, građanin na kraju ne vidi proceduru, nego vidi da projekat stoji.

I treće je usaglašavanje različitih interesa. U demokratskom društvu je normalno da postoje različita mišljenja, ali lokalna vlast mora imati sposobnost da se oko stvari koje su važne za građane postigne dogovor.

Posebno je važno da Skupština grada i Gradska uprava mogu da funkcionišu u interesu građana. Kada se budžet ili važne odluke usvajaju otežano ili sa velikim kašnjenjima, posljedice ne trpi samo Gradska uprava, trpe ih i sami građani.

NN: Koliko su građani danas uključeni u donošenje odluka o svom gradu i da li bi trebalo da imaju veći uticaj?

SAVIĆ BANJAC: Mislim da su građani danas uključeni više nego ranije, ali uvijek može i bolje. Najvažnije je da građani osjete da njihovo mišljenje nije samo formalnost, već da zaista može uticati na odluke koje se tiču njihovog svakodnevnog života.

Jedan od načina su svakako javne rasprave. Kada se pripremaju važni dokumenti, poput budžeta i strategija, građani imaju mogućnost da se upoznaju sa prijedlozima, da daju svoje primjedbe, sugestije i prijedloge.

Ali mislim da učešće građana ne treba da se završi na javnoj raspravi. Kada ste stalno na terenu i razgovarate sa ljudima, shvatite da oni veoma dobro znaju šta im nedostaje.

Naš posao je da te prijedloge saslušamo, provjerimo šta je realno, odredimo prioritete i građanima damo jasan odgovor. Ne možemo uvijek ispuniti svaki zahtjev, ali možemo uvijek saslušati građane i objasniti zašto je nešto moguće ili nije moguće uraditi.

Mislim da je upravo direktan kontakt sa građanima jedan od najboljih načina da gradska vlast prepozna šta su stvarni prioriteti. To mogu da kažem i iz vlastitog iskustva, jer se mnogo toga što danas radimo rodilo upravo iz razgovora sa ljudima na terenu.

NN: Kako vidite Banjaluku za nekoliko godina, šta biste voljeli da građani tada kažu da se promijenilo nabolje?

SAVIĆ BANJAC: Voljela bih da za nekoliko godina građani kažu da je Banjaluka ostala grad u kojem je jednostavno živjeti, ali i da su prepoznali da smo sve ono što već danas radimo dodatno unaprijedili.

Mi već danas imamo brojne mjere usmjerene ka porodicama: besplatne udžbenike, subvencije za vrtiće, podršku porodiljama, besplatne građevinske dozvole, besplatne projekte za kuće, besplatan javni prevoz za penzionere i sugrađane starije od 65 godina, kao i besplatne placeve za mlade porodice. Naš cilj je da ostanemo na tom pravom putu, da te mjere dodatno unapređujemo i da ih bude još više, kako bi život u Banjaluci bio lakši i pristupačniji.

Mi smo od početka vodili takvu politiku u kojoj smo, kroz različite mjere, preko 100 miliona KM vratili u džepove naših sugrađana.

Banjaluka je već danas zelena oaza i grad koji ima ono što mnogi drugi gradovi žele, a to su Vrbas, parkovi, aleje i brojne zelene površine. Naš zadatak je da to sačuvamo, ali i da nastavimo da stvaramo nove zelene oaze i uređene javne prostore.

Voljela bih da građani prepoznaju da Banjaluka istovremeno može da bude i moderan i razvijen grad, i grad koji čuva svoje zelenilo, Vrbas i svoj prepoznatljivi identitet.

Želim da mladi ljudi ovdje vide perspektivu, da porodice ovdje planiraju budućnost, a da naši najmlađi odrastaju u gradu koji im pruža dobre uslove za život.

Istinski vjerujem u to da se rad jedne gradske administracije najbolje mjeri po tome koliko građani mogu da osjete promjenu u svom svakodnevnom životu. Zato mi je najvažnije da građani prepoznaju da Banjaluka ide naprijed i da sve ono što radimo ima konkretan rezultat u njihovom životu.

Jer Banjaluka zaista jeste porodica.

Nezavisne novine

Nastavi čitati

Banjaluka

DOK EVROPA ŠTITI DJECU, SRPSKA ĆUTI! Basara oštro poručila: “Vrijeme za oklijevanje je isteklo, OVO VIŠE NIJE STVAR IZBORA!”

Riječi predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen da društvene mreže „lišavaju djecu djetinjstva“ konačno su ogolile surovu stvarnost. Najava novog evropskog Zakona o djeci koji donosi oštre mjere potpune zabrane mreža za mlađe od 13 godina, te strogo ograničavanje ličnih naloga do 15 godina starosti, potvrda je globalnog alarma koji već dugo zvoni i u našim domovima. Digitalni prostor postao je bojište na kojem najmlađi gube svoj mir, zdravlje i vrijeme.

Ovaj radikalni zaokret predstavlja apsolutnu potvrdu opravdanosti Rezolucije koju je Pokret „Svojim snagama” (PSS) uputio Narodnoj skupštini Republike Srpske.

„Ono što smo mi pravovremeno prepoznali kao hitan nacionalni, biološki i roditeljski interes, tražeći strogu kontrolu digitalnih sadržaja i zaštitu mentalnog zdravlja najmlađih, danas postaje novi evropski zakonski standard. Drago nam je što je to prepoznala Evropa, ali nam je žao što ovo nisu shvatili vlastodršci u Republici Srpskoj. Svojim uskim pogledima na svijet koji ih okružuje, oni ne samo da nisu prihvatili našu Rezoluciju, već o njoj nisu ni raspravljali“, istakla je ovlašteni potpisnik u Odjeljenju za brigu o porodici i demografiju, Adriana Basara.

Ona je napomenula da su problemi porodica u Banjaluci, Bijeljini ili Trebinju potpuno isti kao oni u Parizu ili Berlinu, a da je razlika samo u tome koliko su brze i odlučne institucije koje te porodice moraju da zaštite.

„Anksioznost, nesanica i otuđenost naše djece ne mogu čekati političke kalkulacije. Vrijeme za oklijevanje je isteklo. Kada se svijet pokreće da zaustavi ovu digitalnu pošast, Republika Srpska ne smije biti na začelju. Usvajanje Rezolucije PSS-a u Narodnoj skupštini više nije stvar izbora, već naša zajednička, sveta dužnost prema budućim generacijama. Vratimo djecu na igrališta, a ekrane stavimo pod kontrolu zakona“, poručila je Basara.

Nastavi čitati

Banjaluka

PAŽNJA ZA BANJALUČANE! Provjerite da li je i vaša ulica sutra na spisku za isključenje struje!

Brojna isključenja struje u Banjaluci najavljena su iz Elektrokrajine za sutra.

U periodu od 09.00 do 12.00 časova, dijelovi ulica Branka Grbčića, Dragana Bubića, Кnjaza Miloša br. 6, Srednjoškolska i Ivana Gorana Кovačića ostaju bez napajanja električnom energijom, dok će dio ulice Kordunaška biti bez napajanja od 09.30 do 12.30 časova.

Dio naselja Krčmarice ostaje bez struje u periodu od 09.00 do 14.00 časova, kao i dijelovi naselja Goleši (Ćutkovići) i Dragočaj (Stranjani). Dio Bulevara vojvode Stepe Stepanovića će biti bez struje u periodu od 09.00 do 14.00 časova.

Dijelovi naselja Jovići, Gajići i Pantoši će ostati bez napajanja od 08.00 do 15.00 časova, dok će od 08.00 do 14.00 časova biti bez struje dijelovi naselja Кrupa na Vrbasu i Rekavice.

Od 09.00 do 14.00 časova će dio naselja Mišin Han biti bez napajanja električnom energijom.

Nastavi čitati

Aktuelno