Kako danas izgleda Mihael Šumaher? Nećemo ga vidjeti u javnosti, ali postoje indicije da je vrlo loše o čemu svjedoče i doktori.

Prošlo je skoro 12 godina otkako je Mihael Šumaher posljednji put viđen u javnosti i o njegovom zdravstvenom stanju slušamo samo spekulacije i poluinformacije koje stižu od rijetkih prijatelja koji su imali šansu da ga posete od nesreće na skijanju. Porodica insistira na tome da sakrije stvarno stanje, prosto jer žele da zaštite slavnog šampiona Formule 1, ali treba razumjeti i navijače koji žele da znaju kako je njihov idol.

Tako je profesor Erih Riderer iz Ciriha prije pet godina imao interesantnu teoriju o Mihaelu Šumaheru, onu koja do dana današnjeg i najbliže opisuje kako je Ferarijev šampion: “Mislim da je u vegetativnom stanju, budan je, ali ne odgovara. Diše, srce mu kuca, može možda da sjedne i da napravi male korake uz nečiju pomoć, ali ne više od toga”, njegov je stav.

Sličnog mišljenja je i italijanski hirurg Nikola Ačari iz Bolonje koji se susretao sa sličnim pacijentima poput Šumahera, ali njega nije lično lečio: “Fizički se jako promijenio, više nije ista osoba. Ne biste ga prepoznali sada”, rekao je Italijan.

Šta kažu prijatelji o Šumaheru?
Malo je onih koji su imali prilike da vide Mihaela Šumahera od nesreće, prosto porodica nije dozvolila ikome da priđe, sem onima koji su prošli ozbiljnu kontrolu. Jedan od njih je Žan Tod, sa kojim je Šumaher godinama sarađivao u Ferariju.

“Ljudi bi bili šokirani kad bi vidjeli Mihaela Šumahera danas. Drugačiji je, ali predivno okružen ljubavlju svoje porodice. Njegov život je sada potpuno drugačiji. Vidio sam ga, bori se. Gledamo trke zajedno. Ali, naravno, nedostaje mi onaj stari Šumi. On jednostavno više nije onaj isti”, ispričao je Žan Tod koji je dugogodišnji prijatelj porodice Šumaher i iz tog razloga mu je bilo dozvoljeno da ga posjeti.

Da li ćemo vidjeti Šumahera u javnosti?
Najvjerovatnije nećemo. Pojavile su se spekulacije da je Mihael Šumaher bio nedavno na svadbi svoje kćerke Đine na Majorki, ali to nije potvrđeno – i sudeći po izvještajima o njegovom zdravstvenom stanju – najvjerovatnije i nije moguće. Đina je inače nedavno rodila dijete, a pitanje je da li Mihael Šumaher uopšte ima tu informaciju da je postao deda.

Sudeći po informacijama o njegovom zdravstvenom stanju, najverovatnije porodica takve stvari i ne može da mu prenese, što je najtužnije od svega.

Na današnji dan Rukometni klub Borac je ostvario najveći uspjeh od osnivanja kluba.

Prije tačno 47 godina, tadašnja generacija Rukometnog kluba Borac uvela je banjalučki klub u “društvo besmrtnih”!

Tog 11. aprila 1976. godine, banjalučki rukometaši su pred domaćom publikom, u još uvijek “friškoj” dvorani Borik, podigli trofej namijenjen šampionu Evrope i ostvarili uspjeh koji, u najvećoj mjeri, simbolizuje banjalučki sport.

U finalu Kupa evropskih šampiona, Borčevi igrači su ugostili dansku Fredericiju, koju su u velikom finalu savladali rezultatom 17:15, a koja je poklekla praktično u posljednja dva napada.

Pri rezultatu 16:15 za tim trenera Pere Janjića, Danci su krenuli u napad, Seren Andersen je bio “na ziceru”, ali je Abas Arslanagić, Borčeva “hobotnica”, uspio da ukroti taj udarac.

Odmah potom, jedan od najboljih igrača svijeta ikada Zdravko Rađenović je izborio sedmerac, na 15-ak sekundi do kraja, a u gol ga je pretvorio Nedeljko Vujinović za konačan rezultat.

A kako je izgledao put do trofeja?

U prvoj rundi, 20. novembra i 11. decembra 1975. godine, Borac je ukrstio koplja sa Červenom hviezdom iz tadašnje Čehoslovačke. U prvom duelu, igranom u Boriku, crveno-plavi su trijumfovali dvocifrenom razlikom (27:14), dok je u revanšu u Bratislavi bilo plus četiri za banjalučki tim (22:26).

Naredna runda donijela je dvomeč sa španskom Kalpisom, koja se takođe “nije dobro provela” u dvomeču sa banjalučkom ekipom. Osmog januara 1976. godine u Banjaluci Borac je upisao pobjedu razlikom od sedam golova (28:21), dok u Alikanteu, u revanšu igranom deset dana kasnije, pobjednika nije bilo (13:13), pa je Borac zakazao polufinalne duele sa slavnim Gumersbahom!

Prvi meč igran je 10. marta u Dortmundu, gdje je Borac godinu dana ranije porazom od Frankfurta propustio priliku da još tada postane prvak Evrope (19:17). Gumersbah je do dvomeča sa Borcem već imao četiri titule prvaka Evrope, ali banjalučkim rukometašima ni na pamet nije palo da se unaprijed predaju, naprotiv!

U prvom duelu, pobjednika nije bilo (16:16), dok je u revanšu, u krcatom Boriku baš kao i u finalu, Borac trijumfovao rezultatom 15:13 i namjerio se na već spomenutu dansku Fredericiju. A ostalo je istorija…

Borac se, inače, zahvaljujući ovom uspjehu nalazi u odabranom društvu od 30 klubova koji su imali tu čast da osvoje titulu prvaka Evrope.

BORAC: Arslanagić, Selec 2, Rađenović 6, Karalić 2, Bjelić, Vujinović 2, Vukša, Unčanin 2, Popović 1, B. Golić, M. Golić 2, Ravlić.

FREDERICIJA: Jepsen, F. Hansen 3, Hideman, Nilsen 3, Sorensen 1, Jungland 1, A. Hansen, Andersen 3, Pulsen, Madsen 2, Petersen 2.

Novak Đoković završio je učešće na Mastersu u Monte Karlu porazom u prvom kolu od Čileanca Alehandra Tabila.

Novak je na početku konferencije za medije odmah poslije meča bio blago nezadovoljan formulacijom pitanja novinara, koje je glasilo: “Ovo ti nije bio baš najbolji dan?”.

– Najbolji dan? – upitao je Đoković kroz osmijeh, pa nastavio.

– Više je to bio najgori dan. Pazite… Nadao sam se da se ovo neće desiti, ali je bila velika vjerovatnoća da odigram ovako. Užasno. Užasan osjećaj je igrati ovako i izvinjavam se svima koji su morali ovo da gledaju.

Da li ima ikakvo objašnjenje za ovakvu igru?

– Ne znam. Nemam ga. Imam ga i nemam ga. Ne interesuje me baš nešto.

Djelovalo je da ima problem sa rukom na treningu, da li je bilo problema sa povredom tokom meča?

– Sve je u redu. Sve je u redu. Samo mali, mali problem – odgovorio je Novak, pa potvrdio stanje nakon pitanja vezanog za oko.

– Nisam povrijeđen – dodao je.

Što se cilja na šljaci tiče, on je jasan.

– Rolan Garos. Da, to je sve.

Prethodno je rekao da nema očekivanja u Monte Karlu.

– Pa, očekivao sam da barem odigram okej meč. Ne da bude ovako. Bilo je užasno. Nisam imao visoka očekivanja, stvarno nisam, znao sam da ću igrati protiv jakog rivala i znao sam da ću vjerovatno odigrati baš loše. Ali ovoliko loše… To nisam očekivao – podvukao je srpski teniser.

Đokovića sada očekuje Masters u Madridu, koji je na programu od 22. aprila.

B92