Smrt člana porodice koji je godinama živeo ili radio u inostranstvu, osim emotivnog gubitka, može otvoriti i brojna pitanja o imovini koju je ostavio iza sebe.

Nasljednici ponekad nemaju potpune informacije o tome da li je preminuli posedovao nekretninu, imao novac na bankovnom računu ili zaključenu polisu životnog osiguranja.

Ono što mnogi građani Srbije možda ne znaju jeste da postoji mogućnost da se preko Ministarstva spoljnih poslova pokrene postupak provere postojanja zaostavštine u inostranstvu.

Kako je objašnjeno na zvaničnom sajtu Ministarstva, građani koji raspolažu relevantnim saznanjima o imovini preminulog srodnika mogu da podnesu pisani zahtjev za proveru.

Međutim, ovaj postupak ima određene uslove, a mogućnosti domaćih diplomatsko-konzularnih predstavništava zavise od propisa države u kojoj se imovina nalazi.

Ko može da zatraži proveru imovine?

Prema informacijama Ministarstva spoljnih poslova, postupak provjere postojanja ostavine u inostranstvu može da se pokrene ako je preminulo lice bilo državljanin Srbije.

Druga mogućnost postoji kada je nasljednik državljanin Srbije koji ne živi u zemlji u kojoj se zaostavština nalazi.

To znači da građani Srbije, pod navedenim uslovima, mogu da zatraže pomoć nadležnih institucija u pribavljanju informacija o mogućoj imovini preminulog srodnika u drugoj državi.

Važno je, međutim, naglasiti da ovaj postupak ne predstavlja automatsku pretragu svih računa i nekretnina širom svijeta. Provjera se obavlja na osnovu podataka koje nasljednici dostave i u granicama koje dozvoljavaju propisi strane države.

Ne provjeravaju se samo stanovi i kuće

Predmet interesovanja nasljednika ne moraju da budu isključivo nekretnine.

U zahtjevu se mogu navesti saznanja o različitim oblicima imovine preminulog lica, uključujući:

stanove, kuće i druge nekretnine;

novac na bankovnim računima;

životno osiguranje;

drugu pokretnu i nepokretnu imovinu.

Upravo zato je važno da nasljednici prikupe što više informacija o životu i poslovima preminulog člana porodice u inostranstvu.

Čak i podaci koji na prvi pogled djeluju sporedno, poput adrese na kojoj je osoba živjela ili naziva kompanije u kojoj je radila, mogu biti značajni za postupak provjere.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Ministarstvo navodi da je za pokretanje provjere neophodno podneti pisani zahtjev.

U njemu treba navesti podatke o preminuloj osobi, uključujući datum i mesto smrti, adresu boravka u inostranstvu, naziv firme u kojoj je bila zaposlena, bračni status i druge relevantne informacije.

Potrebno je navesti i srodnički odnos sa preminulim, kao i podatak o tome da li je eventualno ostavljen testament.

Uz zahtjev se prilažu odgovarajući izvodi iz matičnih knjiga kojima se dokazuje srodstvo, odnosno pravni interes za podnošenje zahtjeva.

Ako postoji, potrebno je dostaviti i rešenje o nasljeđivanju kojim je već raspravljena imovina preminulog lica u Srbiji.

Prilažu se i raspoloživi dokazi o imovini u inostranstvu.

O načinu plaćanja administrativne takse podnosilac zahtjeva naknadno se obavještava pisanim putem.

Šta ako se utvrdi da imovina zaista postoji?

Ukoliko provjera pokaže da u inostranstvu postoji zaostavština, podnosilac zahtjeva dobija informacije o tome kako može da pokrene odgovarajući postupak pred nadležnim organima strane države.

Takođe se obavještava o dokumentaciji koja mu je potrebna i mogućnostima postupanja diplomatsko-konzularnog predstavništva Srbije.

Ipak, postoji važna razlika između pribavljanja informacija i samog nasljeđivanja.

Ministarstvo naglašava da diplomatsko-konzularna predstavništva ne mogu da zastupaju građane Srbije kao advokati pred stranim sudovima, niti da umjesto njih pokreću postupke koji nisu dozvoljeni propisima.

U pojedinim slučajevima može biti neophodno angažovanje advokata u zemlji u kojoj se imovina nalazi.

Troškove takvog angažovanja snosi ostavina, odnosno nasljednici.

Gde se podnosi zahtjev?

Prema zvaničnim informacijama, komunikacija sa strankama u ostavinskim predmetima obavlja se pisanim putem.

Zahtjev se može predati na pisarnici Ministarstva spoljnih poslova ili poslati poštom.

Iako postupak ne garantuje da će imovina biti pronađena, niti da će nasljednik automatski steći pravo da njome raspolaže, on omogućava građanima da, pod propisanim uslovima, provjere informacije o mogućoj zaostavštini i saznaju koje korake mogu dalje da preduzmu.

Za porodice čiji su članovi decenijama živjeli i radili van Srbije, takva provjera može biti važan prvi korak u rešavanju imovinskih pitanja koja su ostala otvorena nakon njihove smrti, prenosi Telegraf.rs.

Udruženje građana „Humanost spaja“ iz Banje Luke pokrenulo je veliku novogodišnju humanitarnu akciju pod nazivom „Jedan slatkiš – jedno dijete“, sa željom da ove godine prikupi najmanje 1.000 novogodišnjih paketića i obraduje što veći broj mališana širom Bosne i Hercegovine.

Akcija traje od 1. novembra do 15. decembra, a cilj organizatora je da prikupljeni slatkiši, igračke i gotovi paketići stignu do djece kojoj će ovakav znak pažnje posebno značiti.

Poseban fokus stavljen je na djecu sa poteškoćama u razvoju, djecu bez roditeljskog staranja, mališane koji se bore sa teškim bolestima, kao i djecu iz socijalno ugroženih porodica.

Iz Udruženja ističu da žele da akcija prevaziđe granice Banje Luke i da, uz podršku građana, škola, kompanija, ustanova i drugih udruženja, paketići stignu u što više gradova i opština širom Bosne i Hercegovine.

„Naša želja je da ove godine dođemo do broja od najmanje 1.000 paketića. Želimo da obiđemo što više opština, ustanova i udruženja, da upoznamo djecu i da im lično donesemo radost. Za nekoga je paketić samo nekoliko slatkiša, ali za neko dijete to može biti jedan od najljepših trenutaka u godini. Želimo da im pokažemo da nisu zaboravljeni i da postoje ljudi koji misle na njih“, poručuju iz Udruženja „Humanost spaja“.

Organizatori posebno pozivaju osnovne i srednje škole da se uključe u akciju, jer vjeruju da se upravo kroz ovakve aktivnosti kod djece razvijaju empatija, solidarnost i osjećaj odgovornosti prema drugima.

U akciju se mogu uključiti i kompanije, trgovinski lanci, preduzetnici, ustanove, ali i svi građani dobre volje.

Kako možete pomoći?

Donacije je moguće realizovati na nekoliko načina:

Doniranjem slatkiša, grickalica i drugih proizvoda pogodnih za novogodišnje paketiće.
* Doniranjem gotovih novogodišnjih paketića.
* Kupovinom paketića u marketima, uz dogovor o njihovom preuzimanju.
* Novčanom uplatom na zvanični račun Udruženja, putem PayPala ili GoFundMe platforme.

Prilikom novčane uplate potrebno je naznačiti „Donacija za slatkiše – Jedan slatkiš, jedno dijete“, kako bi sredstva bila namjenski iskorištena za kupovinu slatkiša i pripremu paketića.

Iz Udruženja naglašavaju da je posebno dragocjena mogućnost prikupljanja pojedinačnih slatkiša, jer se njihovim zajedničkim pakovanjem mogu pripremiti bogatiji paketići i obradovati još više djece.

„Ne mora svako donirati mnogo. Ako svako od nas izdvoji samo jedan slatkiš, zajedno možemo napraviti nešto veliko. Naša snaga nije u pojedinačnim donacijama, nego u zajedništvu. Upravo zato naše udruženje i nosi naziv Humanost spaja. Želimo da pokažemo da humanost zaista ne poznaje granice“, poručuju organizatori.

Sve prikupljene donacije biće raspoređene u skladu sa potrebama i brojem djece u ustanovama i udruženjima sa kojima bude dogovorena podjela, a cilj je da paketići stignu do mališana prije novogodišnjih praznika.

Mjesto za dostavljanje donacija:

Udruženje građana „Humanost spaja“
Ravnih Kotara 12, Banja Luka

Kontakt telefoni:

066 229 923
065 297 397

PayPal: paypal.me/humanostspaja

Web: www.humanostspaja.ba

Podaci za uplatu na transakcijski račun i GoFundMe kampanja dostupni su putem zvaničnih kanala Udruženja.

Iz Udruženja pozivaju sve medije, građane i društveno odgovorne kompanije da podrže akciju i pomognu da vijest stigne do što većeg broja ljudi.

Jer za dječiji osmijeh ponekad je potreban samo jedan slatkiš, ali iza tog osmijeha može stajati čitava zajednica dobrih ljudi.

Studentkinja, koja je insistirala na anonimnosti zbog straha od revanšizma, uredno je priložila svu ljekarsku dokumentaciju prilikom upisa u dom. Iako je tokom druge sedmice boravka blagovremeno dostavila i zvaničnu potvrdu ljekara opšte prakse o sposobnosti za život u kolektivnom smještaju, problemi su nastali nakon što je tokom treće sedmice doživjela epileptički napad na fakultetu, zbog čega je zbrinuta u bolnici „Srbija“.

Po povratku sa sedmodnevnog oporavka kući, uprava domova joj je u četvrtoj sedmici uskratila ključ od sobe. Direktor ustanove odbacio je važeću medicinsku potvrdu i zatražio izdavanje posebnog, zakonski neutemeljenog dokumenta u kojem bi ljekar ili neurolog morali doslovno navesti da studentkinja „može sama boraviti u sobi“, što su ljekari odbili uz obrazloženje da takvi formularni izumi ne postoje u medicinskim protokolima.

Prilikom preuzimanja ličnih stvari, direktor se pred studentkinjom i njenim ocem pravdao navodima o ranijim tragičnim slučajevima u ustanovi, uz otvoreno diskriminatorsku konstataciju da u domu može boraviti samo lice čije zdravstveno stanje ne uključuje vidljive napade.

Ovakvim postupanjem uprave grubo su prekršene odredbe Zakona o studentskom standardu Republike Srpske, kao i Član 7. Zakona o visokom obrazovanju Republike Srpske, kojim je izričito zabranjena diskriminacija studenata po osnovu zdravstvenog stanja. Zbog institucionalnog pritiska i uskraćivanja osnovnih prava, studentkinja je bila prinuđena da napusti dom i pokrene prelazak na samofinansiranje.

Slučaj je prijavljen Ministarstvu za naučno-tehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske, kao i Kabinetu predsjednika Republike Srpske, ali do objave ove vijesti iz nadležnih institucija nije stigao odgovor niti je pokrenut inspekcijski nadzor.

(BN) Foto: Princip news