Connect with us

Zdravlje

VAKCINA NEMA U SVIM DOMOVIMA ZDRAVLJA! Prvi slučajevi VELIKOG KAŠLJA potvrđeni u Srpskoj

Veliki kašalj, od kojeg najčešće obolijevaju mala djeca, stigao je u Srpsku, a vakcinu, koja je najbolja zaštita od ove veoma zarazne bolesti, trenutno imaju samo pojedini domovi zdravlja.

Institutu za javno zdravstvo RS, kako su juče saopštili, prijavljena su tri laboratorijski potvrđena slučaja pertusisa, dok pedijatri širom Srpske sumnjaju da je broj oboljelih daleko veći, jer su njihove ambulante već sedmicama pune djece školskog uzrasta koja imaju simptome ove bolesti.

Veliki kašalj, koji se prenosi kapljičnim putem, kako su objasnili u Institutu, uzrokuje bakterija, koja se nakon ulaska u respiratorni sistem domaćina razmnožava i stvara toksine, zbog čega nastaje oštećenje respiratorne sluznice.

“Inkubacija traje od devet do deset dana, a osoba je najzaraznija na početku bolesti, prilikom javljanja simptoma respiratorne infekcije. Za primarnu prevenciju postoje efikasne kombinovane vakcine, petovalentna i četvorovalentna, koje sadrže komponentu protiv pertusisa (DTaP-IPV-HiB), a koje se djeci daju u okviru obaveznog kalendara imunizacije u Srpskoj”, rekli su u Institutu, koji je od pojave prvih slučajeva obolijevanja u regionu svim zdravstvenim ustanovama u Srpskoj poslao preporuke.

Iako je vakcinacija najbolja zaštita, roditelji u Banjaluci koji su ovih dana planirali da vakcinišu djecu nisu to mogli učiniti, jer vakcine nema na stanju.

“Institut trenutno nema na stanju petovalentne vakcine (DTaP-IPV-HiB), ali pojedini domovi zdravlja raspolažu određenim količinama vakcina. Očekujemo ubrzo isporuku novih količina, koje će odmah potom biti distribuisane tamo gdje nedostaju”, kazali su u Institutu, podsjećajući da se petovalentna vakcina daje u tri doze, kao primovakcina u drugom, trećem i četvrtom mjesecu života, a zatim se sa 18 mjeseci sprovodi revakcinacija.

Obuhvat ovom vakcinom u 2022. godini, prema njihovim podacima, iznosio je 93 odsto kada je u pitanju prva doza, 88 odsto druga doza, a 65,6 odsto djece obuhvaćeno je revakcinacijom.

Načelnica ambulante za specijalističke konsultacije iz pedijatrije u Dom zdravlju Bijeljina Stojanka Škorić kazala je za “Glas Srpske” da domovi zdravlja u Srpskoj nemaju PCR testove za ovu bolest, ali na osnovu kliničke slike uočavaju da ima pacijenata čiji kašalj se i te kako razlikuje od uobičajenog.

“Najugroženiji su mališani predškolskog uzrasta, dok su djeca školskog uzrasta manje, jer su više u pokretu. Vakcina najbolje šiti od ove bolesti. Djeca koja su primila tri doze ove vakcine, odnosno do prve godine, imaju 70 odsto zaštite. I vakcinisana djeca se mogu zaraziti samo što su simptomi mnogo blaži”, istakla je Škorićeva.

Dodala je da se za veliki kašalj primjenjuje antibiotska terapija uz druge higijenske mjere koje se preduzimaju na osnovu simptoma.

“U našoj zdravstvenoj ustanovi za sada ima dovoljno petovalentne vakcine “pentaksim””, kazala je Škorićeva.

U jednoj banjalučkoj privatnoj pedijatrijskoj ambulanti kažu da već sedmicama liječe djecu sa simptomima velikog kašlja te naglašavaju da zaraženih ima znatno više nego što je prijavljeno Institutu.

Razlog je, objašnjavaju, to što javne zdravstvene ustanove, osim Univerzitetskog kliničkog centra RS, gdje se upućuju samo pacijenti sa težom kliničkom slikom, ne testiraju oboljele na veliki kašalj.

Roditelji u Banjaluci to mogu da urade u privatnoj laboratoriji, a usluga košta oko 50 maraka. Rezultati se čekaju devet radnih dana, jer se uzorci šalju na analizu u Srbiju.

Bolest protiče u tri stadijuma. Prvo se javljaju znaci slični prehladi – kijanje, curenje iz nosa, blago povišena tjelesna temperatura. To traje jednu do dvije nedelje. U drugom stadijumu dolazi do značajnog pogoršanja tegoba, kašalj postaje intenzivniji i učestaliji, naročito tokom noći. Drugi stadijum traje jednu do šest nedjelja. U trećoj fazi, koja traje nedjeljama i mjesecima nakon početka bolesti, postepeno dolazi do povlačenja tegoba i potpunog oporavka novorođenčeta.

U najvećem riziku za ozbiljne komplikacije i smrtni ishod su bebe koje su nevakcinisane ili nepotpuno vakcinisana. Prema rezultatima dostupnih studija, 12-26 odraslih osoba sa produženim kašljem serološki je pozitivno na pertusis i stoga oni predstavljaju značajne rezervoare za dalji prenos infekcije.

Komplikacije
Prvi stadijum bolesti podsjeća na prehladu praćenu kašljem, koji prelazi u napade isprekidanog kašlja. Kod male djece kašalj može dovesti do prekida disanja i ugroziti život. Vremenom napadi kašlja postaju blaži i prorijeđeni. Bolest u prosjeku traje oko šest sedmica.

Jedna od najčešćih komplikacija ove bolesti je upala pluća, u 15 do 20 odsto slučajeva te razni problemi koji mogu nastati usljed naprezanja organizma, kao što su krvarenje iz nosa i pojava bruha.

Zdravlje

TIHI OKIDAČ ZA PSIHIČKE KRIZE! Zašto nas “sitnice” izluđuju i kakvu opasnost kriju

Kasnimo na posao, telefon ne prestaje da zvoni, stiže račun koji nismo očekivali, a neko nam usput kaže nešto neprijatno. Uveče se posvađamo sa članom porodice, teško zaspimo, a već sljedećeg jutra čeka nas novi problem.

Mozak ne mjeri stres prema tome koliko problem izgleda velik drugima

Za mnoge ljude ovakve situacije predstavljaju neprijatan, ali prolazan dio svakodnevice. Kod osoba koje žive sa depresijom, anksioznim poremećajem, bipolarnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem ili drugim mentalnim problemima, niz naizgled malih stresova može imati znatno veće posljedice. Problem nije samo u tome šta se dogodilo, već i u tome kako mozak i tijelo odgovaraju na stres. Kada je sistem za prilagođavanje već opterećen bolešću, novi stresor može pojačati postojeće simptome i otežati svakodnevno funkcionisanje.

Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjev, izazov ili moguću opasnost i u određenoj mjeri nam je potreban. Pomaže nam da usmjerimo pažnju, brzo reagujemo i prilagodimo ponašanje situaciji. Kada mozak procijeni da postoji izazov ili prijetnja, aktiviraju se sistemi koji učestvuju u odgovoru na stres, uz promjene hormona, rada srca, krvnog pritiska i nivoa budnosti. Naučna istraživanja potvrđuju da svakodnevni akutni stres kod dijela ljudi prate mjerljive promjene kortizola, srčane frekvencije i krvnog pritiska.

Takva reakcija sama po sebi nije bolest, ali teškoće mogu nastati kada stres traje ili kada se stresori nižu bez dovoljno vremena za oporavak. Posebno su osjetljivi ljudi kod kojih su zbog mentalnog poremećaja već narušeni san, raspoloženje, regulacija emocija ili sposobnost prilagođavanja dodatnom opterećenju.

Kod depresije mala greška može dobiti mnogo veće značenje

Zamislimo osobu koja se liječi od depresije i napravi grešku na poslu. Neko će pomisliti: „Pogriješio sam, ispraviću“, dok kod osobe sa izraženim depresivnim simptomima isti događaj može pokrenuti čitav niz negativnih misli.

„Opet sam pogriješio, ništa ne radim kako treba, sigurno svi vide da nisam dovoljno dobar“ može postati unutrašnji odgovor na relativno mali problem. Sam događaj nije drugačiji, ali njegovo psihološko značenje jeste.

Sistematski pregled istraživanja svakodnevnog života ljudi sa depresivnim raspoloženjem izdvojio je stres, loš san i negativne životne događaje kao faktore povezane sa pogoršanjem raspoloženja. Nasuprot tome, fizička aktivnost i kvalitetni socijalni kontakti pokazali su se kao mogući zaštitni faktori, prenosi “eKlinika”. Anksioznost može pretvoriti reakciju na stres u novi razlog za strah

Sličan začarani krug može nastati kod anksioznih poremećaja. Ubrzano lupanje srca poslije neprijatnog razgovora predstavlja očekivanu reakciju na stres, ali osoba sklona paničnim napadima može upravo toj tjelesnoj senzaciji posvetiti veliku pažnju.

„Zašto mi srce toliko lupa, šta ako mi pozli, da li počinje novi napad?“ – takve misli dodatno povećavaju strah. Strah zatim pojačava tjelesnu pobuđenost, a intenzivnije tjelesne senzacije ponovo hrane strah.

Kod anksioznih poremećaja briga i strah mogu biti intenzivni, teško kontrolisani i praćeni problemima sa koncentracijom, razdražljivošću, napetošću, lupanjem srca i poremećajima spavanja. Zbog toga svakodnevni stresor kod osobe koja već ima anksiozni poremećaj može da se nadoveže na simptome koji već postoje.

Poseban problem nastaje kada stres počne da krade san

Jedna od prvih stvari koje stres često poremeti jeste spavanje. Čovjek legne umoran, ali nastavlja da razmišlja o razgovorima, problemima i obavezama, kao da mozak odbija da prihvati da je radni dan završen.

Sljedećeg jutra nedostatak sna donosi novi problem, jer umorna osoba teže održava pažnju i može postati razdražljivija i emocionalno osjetljivija. Novi stres tada djeluje intenzivnije, a još jedan težak dan može ponovo otežati uspavljivanje.

Tako nastaje krug u kojem stres narušava san, a loš san smanjuje sposobnost čovjeka da se izbori sa narednim stresom. Istraživanja svakodnevnog depresivnog raspoloženja upravo loš san prepoznaju kao jedan od faktora koji mogu prethoditi pogoršanju raspoloženja.

Nije uvijek problem jedan veliki udarac – nekada je to zbir malih

Kada govorimo o stresu, često prvo pomislimo na razvod, gubitak posla, smrt bliske osobe, bolest ili neku drugu veliku životnu krizu. Međutim, psihičko opterećenje ne nastaje samo poslije dramatičnih događaja.

Mogu ga stvarati i problemi na poslu, finansijske brige, porodični sukobi, nedostatak odmora, poremećen san, usamljenost i svakodnevna neizvjesnost. Kada se nekoliko takvih okolnosti spoji i traje dovoljno dugo, čovjeku ostaje sve manje vremena i psiholoških resursa za oporavak.

Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 900.000 ljudi povezala je poremećaje svakodnevnih rutina sa izraženijim simptomima depresije, anksioznosti i opšteg psihološkog distresa. Posebno su se izdvojile promjene povezane sa fizičkom aktivnošću, ishranom i spavanjem.

Zašto dvije osobe na isti problem ne reaguju isto

Ne postoji univerzalna količina stresa koju bi svaki čovjek trebalo da podnese bez posljedica. Na odgovor utiču biološki faktori, prethodna iskustva, mentalno i fizičko zdravlje, trajanje stresora, kvalitet sna, podrška drugih ljudi i način na koji osoba doživljava problem.

Mentalni poremećaji sami uključuju promjene u mišljenju, emocionalnoj regulaciji ili ponašanju, koje mogu izazvati značajnu patnju i narušiti svakodnevno funkcionisanje. Zbog toga dodatni stres kod osobe koja već ima mentalni poremećaj ne pada na „prazan teren“.

Rečenice poput „nije to ništa“, „svi imamo probleme“ ili „moraš da budeš jači“ zato uglavnom ne pomažu. Ono što spolja izgleda kao pretjerana reakcija može biti znak da je sposobnost osobe da podnese novo opterećenje u tom trenutku smanjena.

Promjena ponašanja može biti važnija od veličine samog problema

Povremeno loš dan ili burna reakcija na stres ne znače automatski da se mentalni poremećaj pogoršao. Mnogo je važnije obratiti pažnju na promjenu u odnosu na uobičajeno stanje određene osobe.

Uporna nesanica, velika promjena potrebe za snom, povlačenje od drugih ljudi, gubitak interesovanja, sve izraženija anksioznost ili razdražljivost i teškoće sa koncentracijom mogu biti važni signali. Pažnju zaslužuje i trenutak kada čovjek sve teže obavlja posao, brine o sebi ili održava odnose sa drugim ljudima.

Depresija nije isto što i prolazna tuga ili uobičajena promjena raspoloženja poslije teškog dana. Ona može uticati na san, koncentraciju, energiju, osjećaj sopstvene vrijednosti i sposobnost čovjeka da funkcioniše na poslu, u porodici i društvu.

Otpornost na stres ne znači život bez problema

Cilj nije ukloniti svaki stres iz života, jer to nije ni moguće. Mnogo je važnije na vrijeme prepoznati kada se opterećenje nagomilava i kada organizam više nema dovoljno prostora za oporavak.

Redovniji san, fizička aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, kontakt sa ljudima od povjerenja i očuvanje svakodnevne rutine mogu biti važan dio brige o mentalnom zdravlju. Kod anksioznih poremećaja, na primjer, Svjetska zdravstvena organizacija među korisnim mjerama navodi redovnu fizičku aktivnost, održavanje navika spavanja i ishrane, tehnike relaksacije i vještine upravljanja stresom.

Kod osobe koja se već liječi zbog mentalnog poremećaja ipak nije dovoljno posmatrati samo veličinu jednog stresnog događaja. Važno je koliko dugo opterećenje traje, koliko se problema nakupilo, da li postoji mogućnost oporavka i, prije svega, da li se mijenjaju simptomi i ponašanje koji su toj osobi već poznati.

Upravo male promjene ponekad prve pokažu da svakodnevni stres više nije samo neprijatnost koju ćemo zaboraviti do sutra. One mogu biti signal da je psihičko opterećenje postalo preveliko i da je vrijeme da osoba potraži podršku stručnjaka.

Nastavi čitati

Zdravlje

DA LI JE OVO ZNAK RAKA? Onkolog razrešava dilemu o bolu u leđima, evo kada je hitan pregled neophodan!

Bol u gornjem dijelu leđa najčešće nije znak raka, ali određeni simptomi zahtijevaju pregled. Onkolog objašnjava kada treba potražiti ljekarsku pomoć.

Bol u gornjem dijelu leđa najčešće je posljedica neprilagođene fizičke aktivnosti, nepravilnog položaja tijela, dugotrajnog sjedenja. Ipak, u pojedinim, na sreću rjeđim situacijama, iza bola u leđima mogu da stoje mnogo ozbiljniji zdravstveni problemi. Medicinski onkolog dr Dejl Šepard potvrđuje da je bol u gornjem dijelu leđa uglavnom bezazlenm, ali dodaje i da postoje situacije kada mu treba posvetiti posebnu pažnju.

Postoje situacije u kojima rak može da izazove bol u gornjem delu leđa. Međutim, sam bol obično nije dovoljan razlog da lekari posumnjaju na malignu bolest. “Bol u leđima ne predstavlja nužno znak za uzbunu, bitan je kontekst – navodi dr Šepard. Ovaj simptom je najčešće posledica problema mišićno-koštanog sistema, odnosno tegoba povezanih sa mišićima, zglobovima, tetivama ili načinom na koji se svakodnevno krećemo.”

Znaci upozorenja koji mogu ukazivati na rak

U određenim, ređim situacijama, bol u leđima može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema, naročito ako je praćen drugim simptomima, kao što su umor, gubitak tjelesne težine.

Neobičan umor

Određen stepen umora je uobičajen, ali izražena iscrpljenost uprkos dovoljnom snu, česta potreba za dremanjem ili potpuna iscrpljenost nakon minimalne fizičke aktivnosti mogu biti razlog za pregled.

Neobjašnjiv gubitak tjelesne težine

Jedan od znakova koji ne treba zanemariti jeste gubitak telesne težine bez namere da smršate.

Oglas
[+18] Zaigraj za PREMIER MEGA JACKPOT u najjačem casinu u BiH!
Oglas
Zajedno za budućnost mora
Sponsored by Midas
Midas logo
“Nenamjerni gubitak tjelesne težine od oko 10 odsto uvijek je znak da nam je potreban pregled”, kaže dr Shepard.

Čak i kada nam gubitak kilograma djeluje poželjno, važno je utvrditi zbog čega do njega dolazi.

Neobične kvržice i izrasline

Nove kvržice i izrasline, kao i promjene na postojećim, naročito ako ne nestaju, trebalo bi provjeriti. Iako su mnoge kvržice bezopasne, ljekar bi trebalo da ih procjeni.

Bol koji se pogoršava

Bol koji je posljedica naprezanja mišića obično se vremenom smanjuje, naročito nakon odmora. Međutim, ako se bol postepeno pogoršava umjesto da se smanjuje, moguće je da uzrok nije samo istegnuće mišića.

Novi bolovi ili simptomi bez jasnog uzroka

Pažnju treba obratiti i na simptome koji nemaju jasno objašnjenje ili ne prolaze. Dr Šepard navodi da ljudi često pokušavaju da pronađu objašnjenje za svoje tegobe ili ih pripišu nečemu bezazlenom. Međutim, ako se simptomi ne uklapaju u uobičajenu sliku ili jednostavno imate osjećaj da „nešto nije u redu“, potražite savjet ljekara.

“Ako vam se nešto ne čini kako treba, provjerite to kod ljekara. Moguće je da se radi o zdravstvenom stanju koje se lako liječi”, kaže dr Šepard.

Koji karcinomi mogu da izazovu bol u gornjem dijelu leđa?

Bol u gornjem delu leđa ponekad može biti posljedica širenja, odnosno metastaziranja, raka na kosti, uključujući i kičmeni stub. Takav bol obično traje i nije povezan sa očiglednom povredom ili istegnućem.

“Poznato je da se određeni karcinomi šire na kosti. Zato je kod pacijenata koji su ranije imali rak bol u leđima nešto što treba ozbiljnije shvatiti”, kaže dr Šepard.

Posebnu pažnju na bol u gornjem delu leđa, kao i na druge nove bolove, trebalo bi da obrate pacijenti kojima je dijagnostikovan:

rak pluća;

rak prostate;

rak dojke;

multipli mijelom.

Ipak, važno je imati na umu da se metastaze u kosti mogu javiti i kod drugih malignih bolesti.

“Karcinomi ne čitaju udžbenike. Ne ponašaju se uvijek tako da se šire tamo gdje se od njih očekuje da se šire”, nastavlja dr Šepard.

Zbog toga savetuje da se pacijenti koji su ranije bolovali od raka jave ljekaru ako primjete novi, neobjašnjiv simptom.

Drugi uzroci bola u gornjem dijelu leđa

U većini slučajeva bol u gornjem dijelu leđa nije posledica teške bolesti, već svakodnevnih aktivnosti, nepravilnog držanja tela ili preopterećenja mišića.

Naprezanje mišića – podizanje teškog predmeta, nezgodno posezanje ili ponavljani pokreti mogu da opterete mišiće gornjeg dela leđa. Čak i svakodnevne aktivnosti, poput krečenja, čišćenja snijega ili nošenja teške torbe na jednom ramenu, mogu izazvati bol.

Loše držanje tijela- pogrbljeno sjedenje za stolom, gledanje nadolje u telefon ili naginjanje naprijed tokom rada za računarom mogu dodatno opteretiti gornji dio leđa i ramena. Vremenom takvo opterećenje može dovesti do ukočenosti i bola.

Nepravilan položaj tokom spavanja – Jastuk koji ne pruža odgovarajuću potporu vratu, kao i spavanje sklupčano, u uvrnutom bočnom položaju ili na stomaku, mogu tokom noći opteretiti mišiće gornjeg dela leđa i dovesti do bola nakon buđenja.

Stres – Napetost se često ispoljava fizički, naročito u vratu, ramenima i gornjem dijelu leđa. Kada smo pod stresom, mišići mogu da se zategnu i ostanu napeti, što dovodi do dugotrajne nelagodnosti.

Promjene povezane sa starenjem – Kako starimo, normalno trošenje i degenerativne promjene na kičmenom stubu i zglobovima mogu izazvati ukočenost i bol u gornjem dijelu leđa.

Kada treba otići kod ljekara?

Zakažite pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa ako:

bol traje duže od nekoliko nedjelja;
onemogućava vam obavljanje svakodnevnih aktivnosti;
imate druge nove ili neuobičajene simptome;
ranije ste bolovali od raka.
Čak i kada nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa može biti koristan.

“Ponekad je dovoljno samo obaviti pregled i utvrditi da je sve u redu. Nakon toga možda će pomoći nešto poput fizikalne terapije, ali važno je biti siguran da nismo propustili simptom koji bi mogao ukazivati na nešto ozbiljnije”, objašnjava dr Šepard prenosi Kurir.

Nastavi čitati

Zdravlje

REVOLUCIJA U LIJEČENJU RAKA! Ruski naučnici napravili kapsulu koja napada i uništava tumor!

Specijalisti sa Saratovskog državnog univerziteta N. G. Černiševski, zajedno sa kolegama iz Jermenije, osmislili su “pametnu kapsulu” za laserski potpomognuto uništavanje ćelija tumora, objavljeno je u naučnom časopisu Karent Farmasutikal Bajotehnolodži.

Naučnici objašnjavaju da su mnogi neželjeni efekti u liječenju raka posljedica činjenice da agresivni lijekovi neselektivno napadaju i maligne i zdrave ćelije, a fotodinamička terapija, koja koristi laser, smatra se znatno blažim tretmanom, prenosi RIA Novosti.

Kako funkcioniše fotodinamička terapija?
“Fotodinamička terapija je metoda liječenja tumora koja podrazumijeva unošenje u tijelo posebne supstance fotosenzibilizatora, a zatim zračenje pogođenog područja laserom. Kada je izloženo svjetlosti, ovo jedinjenje počinje da proizvodi reaktivne vrste kiseonika, koje uništavaju ćelije raka. Prednost ove metode je što je minimalno invazivna i ima minimalne neželjene efekte”, objasnila je Olga Inozemceva, vodeći istraživač u Laboratoriji za biomedicinsku fotoakustiku u Naučnom medicinskom centru Saratovskog državnog univerziteta i jedna od autorki studije.

Kapsula poboljšava efikasnost terapije
Prema njenim riječima, nova pametna kapsula olakšava prodiranje fotosenzibilizatora u ćelije.

“Kapsula se sastoji od kalcijum karbonata i ceruloplazmina, proteina koji transportuje jone bakra u ljudskom tijelu, a ceruloplazmin je potreban da bi se fotosenzibilizator zaštitio od uništenja”, rekla je Inozemceva i potvrdila da u bliskoj budućnosti naučnici planiraju da pređu na eksperimentisanje sa životinjama kako bi razvoj ove metode približili kliničkoj primjeni.

Nastavi čitati

Aktuelno