Piše: Slobodan Vasković

SDS nije počeo da se oporavlja, a pitanje je da li je uopšte moguć oporavak te stranke na izdisaju. Prema potezima koje povlače, vrlo teško.

1.

Milan Radović, nekadašnji potpredsjednik DNS-a, postao je zamjenik predsjednika SDS-a, što je otužna epizoda te stranke i priznanje nemoći SDS-a koji funkcioniše po matrici – daj šta daš.

2.

Svjestan je Mirko Šarović, predsjednik SDS-a, toga, kao i činjenice da je Radović “specijalan papak”, ali morao je, nakon teškog potopa banjalučkog SDS-a i stranke u cjelini, napraviti bilo kakav događaj kojim bi fingirao proaktivnost, kako njegovu, tako i poderane partije.

3.

Da Draško Stanivuković nije pobijedio u Banjaluci, a Ljubiša Petrović u Bijeljini (kandidati PDP-a i SDS-a), i da njihovi trijumfi nisu prikrili veliki gubitak biračke mase SDS-a, jasno bi se vidjelo da je ta stranka na umoru.

I dalje ta konstatacija stoji: SDS je, na izborima 2020., izgubio 48.273 glasa u odnosu na izbore 2016. godine i to je, realno, potpuni debakl.

4.

Sreća u nesreći po tu stranku je što je Stanivukovićeva pobjeda u Banjaluci, korijenu SNSD-a, (koji je na ovim izborima osvojio 206.281 glas, odnosno 4.500 glasova više nego prije četiri godine), snažno amortizovala SDS-ov potpuni debakl u Banjaluci, ali i u RS.

U Banjaluci je SDS gotovo nestao o čemu svjedoči mizernih 3.873 glasa, osvojena 15.11.2020.

5.

Šarović je morao stvoriti privid proaktivnosti, kako bi ove brojke bile što bolje sakrivene ne samo pobjedom Stanivukovića, već i, kako je vrlo vrlo loše procijenio, dovođenjem “Specijalnog Papka” u redove SDS-a, što Radović, izvan svake razumne sumnje, jeste.

6.

Prelazak Radovića u SDS je jedno veliko NIŠTA. I SDS ništa tim činom neće dobiti, osim što su uspjeli baciti nešto magle u oči javnosti.

7.

Radović je pokušao napraviti svoju stranku, ali je, sada je to nesporno, odziv bio toliko jadan da je odustao od tih namjera i prihvatio ulazak u SDS – pod uslovima koji su mu nuđeni bezbroj puta u proteklih godinu dana.

Svaki put mu je to nudio Šarović i svaki put je Radović nalazio razloge da ne prihvati ponudu.

Radović je odbijao pozive u SDS, sve do rezultata lokalnih izbora i spoznaje da je neinteresantan bilo kome kao lider neke nove opcije.

8.

Zaista, kome bi Radović uopšte mogao biti interesantan kada ga je sociopata, kriminalac i nasilnik, Nenad Nešić, šef DNS-a, kao posljednju krpu šutnuo iz stranke, da bi mu, nedugo nakon toga, “Specijalni Papak” ponovo potrčao u zagrljaj.

Odvratno i ogavno svjedočanstvo o političkom “karakteru” Radovića, koje eksponencijalno raste već ravno godinu dana; Preciznije, od vremena kada NIJE SMIO preuzeti DNS, nakon što je Marko Pavić bio prisiljen, 24.12.2019., da abdicira; Tada je Radoviću nuđeno mjesto predsjednika, ali on je iz straha odbio.

9.

Njegova novostečena “hrabrost” je tek gluma i krtičarenje.

10.

Još je ogavnije njegovo kukavičko kalkulanstvo: Da je zaista imao ili ima namjeru da pomogne SDS-u, ako je već toliko kvalitetan i poželjan, mogao je da postane član stranke prije lokalnih izbora, pomogne SDS-u i pokaže koliko vrijedi.

11.

Međutim, nije to učinio, jer nije vjerovao u Stanivukovićevu pobjedu. Uz to, nije ni na koji način tu pobjedu pomogao, da bi sada moglo da se računa na njega. A bio je najavljen kao dio tima; Međutim, on se zavukao pod “kamen” i čekao rezultate da procijeni da li da izgmiže ili ne.

12.

Radović je stari kalkulant, previše politički plitak da bi bilo šta od tog konvertitstva prikrio: Da je, kojim slučajem, Igor Radojičić pobijedio na proteklim izborima Stanivukovića, Radović ne bi ni nosa provirio iz rupe u koju se sakrio. Zato što je on Radojičićev i što su mu bivši gradonačelnik i Srđan Amidžić mnogo bliži i od Šarovića i bilo kog drugog iz SDS-a.

Biće interesantno pratiti tu podzemnu kohabitaciju, posebno njene “ekonomske” aspekte.

13.

Šarovićev potez sa Radovićem je svojevrsni falsifikat Režimske nabavke polovne šatorčine, koja je lažno predstavljena kao poljska bolnica; Šatorčina je, na kraju balade, nestala u oblacima; I SDS je nabavio “polovnjaka”, a ako nastavi započetim putem, završiće na veličini kvadrature polovne zakrpljene šatorčine. Preciznije, na otpadu!

Šarović i ostali opozicionari previše nade polažu u Međunarodnu zajednicu, Zapad; Ne mogu niti trebaju oni, Zapad, raditi opozicioni posao, a skupljanje izraubovanih “polovnjaka”, bez ikakve validne akcije i davanja šanse mladim ljudima, to, svakako, nije!