Connect with us

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Related Topics:

Banjaluka

Ševo odgovorio Zeljkoviću “LIJEPO JE BRANITI UJKU, ALI PONEKAD JE BOLJE ĆUTATI”

Nakon što je odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Marko Zeljković, iznio niz kritika na račun aktuelne gradske vlasti, uslijedio je brz i oštar odgovor iz PDP-a. Ovlašćeni potpisnik u Odjeljenju za opštu upravu, Miroslav Ševo, reagovao je na izjave mladog odbornika koje je, kako navodi, očigledno dao u svrhu odbrane svog bliskog rođaka – „velikog ujke“.

– Kako dirljiva situacija danas na političkoj sceni. Mlađani sestrić brani ‘velikog ujku’. Lijepo je kada se porodica tako slaže i pomaže, radi zajedno i čuvaju se međusobno. Jedan preuzme Fudbalski savez, iako, što bi naš narod rekao, ‘nije šutno mačku s praga’, jer – ima on ujku. Drugi, po direktivi, ulazi kao odbornik u Skupštinu grada Banjaluka, a osnovni zadatak mu je čuvanje lika i nedjela ujke, istakao je Ševo.

On je poručio da nije prvi put da „ujko pljune pa poliže“, te da sestrić sada, u pokušaju da popravi štetu, napada gradonačelnika gledajući sve kroz prizmu stranke kojoj pripada.

– Moram podsjetiti mlađanog odbornika Zeljkovića da Partija demokratskog progresa funkcioniše na principu podjele obaveza i odgovornosti, ne autokratije. Gradonačelnik Banjaluke, a to sam pokušao pojasniti i premijeru Viškoviću, je, kao svaki pravi domaćin, uradio podjelu obaveza, odgovornosti i prava. Umjeće rukovođenja je uspostavljanje sistema koji funkcioniše savršeno bez prvog čovjeka i njegovih direktiva i naredbi. Naravno, Vama, odbornče, to je nepojmljivo jer ste naučili na autokratiju.

Ševo se osvrnuo i na konkretne teme koje je odbornik pomenuo – poput Depota, vrtića, vodosnabdijevanja i saobraćajnih gužvi.

– Pomenuli ste Depot, vrtiće, vodu, saobraćajne gužve. Mladi jeste, ali niste toliko zaboravni da ne znate da su to problemi stari 25 godina, a upravo toliko je ujko na vlasti u Banjaluci, i nešto manje u Republici Srpskoj. Depot su vaši partijski drugovi unakazili jer ništa od planiranog i projektovanog nisu sproveli, a uprava je od osnivanja pod ujkinim patronatom. Pomislili ste da vrtići postoje od juče, a zapravo njima rukovodite decenijama. Saobraćajne gužve nisu novost, a Skupština je bila ta koja je odbijala planove razvoja grada – jer ujku nisu odgovarali.

Posebno je naglasio problem vodovoda, koji je, prema njegovim riječima, opozicija imala priliku da riješi, ali to nije učinila.

– Zamislite, Vi pominjete vodu. Pomislih da ovo prethodno možda ne znate, jer niste imali dovoljno godina, a ujko to nije baš sve prepričao u detalje. Ali, odbornče, prije nešto više od mjesec dana, pa ponovo prije deset dana, lično ste odbili da riješite problem koji su ujkini drugovi ‘proizveli’, a vaši partijski kolege prošle godine – a to je sistem ‘Tunjice 1 i 2’.

Na kraju, Ševo je poručio da je lijepo što odbornik brani porodicu, ali da ponekad treba stati i razmisliti.

– Lijepo je što branite ujku, ali nekada se pokaže da je istinita ona narodna: ‘Pametan ćuti, budala govori!’ A za ovo što se desilo ujki na sudu, narod kaže: ‘Rođaka ni sud ne sudi!’ – zaključio je Miroslav Ševo.

Nastavi čitati

Banjaluka

„ZABRANITE NEPOZNAVANJE ZAKONA!” Maksić PORUČIO odbornicima SNSD da prestanu da se prave ludi oko kladionica kod škola!

Кada se već govori o zabranama, red bi bio da se zabrani nepoznavanje zakona odbornicima.

Izjavio je ovo odbornik PDP u Skupštini Grada Banjaluka, Igor Maksić reagujući na izjave odbornika Žane Grmuše (SNSD) koja je rekla “da bi u krugu škola u potpunosti trebalo zabraniti reklamiranje igara na sreću i navela da povećanje cijene tih reklama, koje predlaže gradonačečnik Banjaluke, neće spriječiti kladionice da se reklamiraju.”

-Narodna skupština Republike Srpske može već sutra da izmjeni Zakon o igrama na sreću i zabrani otvaranje kladionica u blizini škola. Zakonski, to je jedini put. Pa ako je to iskrena namjera, neka se prijedlog uputi u Skupštinu, tamo gdje vaša stranka ima većinu. Grad Banja Luka je već pokušao sve što mu je u nadležnosti. Predložili smo da se kladionicama u blizini škola uvede duplo veća komunalna taksa, prijedlog nije prošao, jer ga vaša skupštinska većina nije podržala. Podsjetimo, upravo ona većina kojoj pripadate – rekao je Maksić.

Zato, prije nego što pozivate Grad da radi ono što nije u njegovoj nadležnosti, kaže Maksić, bolje bi bilo da utičete na one koji to stvarno mogu, na svoje kolege u Narodnoj skupštini.

-Bilo bi krajnje vrijeme da prestanete opravdavati neopravdivo i da bar jednom stanete iza onoga što građani zaista traže. Ako Boriku treba škola, a ne kladionica, onda počnite tako što ćete tamo gdje imate vlast, donijeti zakon koji to stvarno omogućava. Grad Banja Luka bi već sutra sproveo tu zabranu, ali ne može kad mu vaša vlast drži vezane ruke – jasan je Maksić.

Nastavi čitati

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ ČESTITAO 99. ROĐENDAN FK „BORAC“: „Danas slavimo istoriju, identitet i duh Banjaluke!“

Kako je poručio, fudbalski klub „Borac“ je simbol trajanja, borbe, zajedništva i pobjede.

Velikih 99 godina ponosa! Danas ne slavimo samo rođendan jednog fudbalskog kluba. Danas slavimo istoriju, identitet i duh Banjaluke!

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković čestitajući 99. rođendan FK „Borac“.

Kako je poručio, fudbalski klub „Borac“ je simbol trajanja, borbe, zajedništva i pobjede.

-Od 1926. godine pa do danas, Borac je bio i ostao ponos našeg grada. Kroz sve ove decenije, preživio je najteže trenutke, ali i donio najveće radosti generacijama navijača. Naredne godine, kada budemo slavili 100 godina postojanja, to neće biti samo sportski jubilej, već praznik svih Banjalučana – rekao je on.

Iskoristio je priliku da zahvali svima koji su bili dio ove velike i bogate istorije.

-Hvala svima koji su bili dio ove istorije — igračima, trenerima, radnicima kluba, navijačima i svima koji su svojim srcem gradili „Borac“. Živio „Borac“! Živjela Banjaluka! Srećan 99. rođendan – naglasio je Stanivuković.

Nastavi čitati

Aktuelno