Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković uputio je pismo šefu Delegacije EU u BiH Luiđiju Soreki povodom odluka koje je u četvrtak donio Kristijan Šmit, kojeg u Republici Srpskoj ne priznaju kao visokog predstavnika u BiH.

Šmit je, podsjetimo, nametnuo dvije odluke, od kojih se jedna odnosi na odblokiranje dijela novca iz putarina, za finansiranje presude u slučaju Viaduct, i za integritet izbornog procesa.

Pismo predsjednika Vlade Srpske Radovana Viškovića ambasadoru i šefu Delegacije EU u BiH Luiđiju Soreki prenosimo u cjelosti:

Poštovani ambasadore,
Sa pozicije predsjednika Vlade Republike Srpske, ne mogu da prihvatim Vaš stav i stav Evropske unije koji Vi zastupate i kojim ste dali bezrezervnu podršku nelegalnom Kristijanu Šmitu za koga i Vi znate da je nelegalan, jer nikada nije dobio potvrdu u Savjetu bezbjednosti UN, iako je tražio tu potvrdu, što samo po sebi navodi na zaključak o njegovoj nelegalnosti.

Ono što posebno vrijeđa inteligenciju svakog dobronamjernog čovjeka u Republici Srpskoj je činjenica da Vi podržavate nametanje zakona i odluka koje se tiču finansijskog aspekta u BiH, a sve i da je legalno izabran po Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma apsolutno nema pravo donositi odluke iz finansijske sfere u BiH.

Sve ovo ide u prilog mojoj tvrdnji, kao i činjenica da nijedan prethodni visoki predstavnik, a mnogi su bili legalni, nisu donosili odluke iz finansijske sfere u BiH.

A sada, Vaša ekselencijo, da Vas podsjetim na činjenice koje proizilaze iz tih nelegitimnih, nezakonitih i neustavnih Šmitovih zakona.

Kao prvo, problem, koji samo Vi i gospodin Šmit smatrate da je problem i navodno od Republike Srpske štitite zajedničke institucije BiH je apsolutna laž. Republika Srpska nikada nije bježala od svoje obaveze plaćanja arbitražnog spora, a to potvrđuje i sporazum između Vlade Republike Srpske i Savjeta ministara BiH.

Napomene radi, takav sporazum nikada nije potpisala Vlada FBiH sa Savjetom ministara, što dovoljno govori da je Vlada Republike Srpske spremna da izvršava sve svoje obaveze.

Da li ste upoznati sa stavom Pravobranilaštva BiH koje je za Vašu informaciju pravni zastupnik za BiH, a koje je bilo i učesnik arbitražnog spora, da BiH ne može i ne smije uplatiti novac po osnovu arbitraže „Vijaduktu“ na nepoznatu ofšor kompaniju, koja se nalazi na Kanalskim ostrvima.

Jasno su upozorili institucije BiH, pa kako je onda moguće da gospodin Šmit, a i Vi ignorišete mišljenje Pravobranilaštva BiH, pa se postavlja logično pitanje zbog čega to radite i čije interese štitite, očito ne interese građana Republike Srpske.

Tražimo od Vas, da u što kraćem roku zbog ljudi koji žive u Republici Srpskoj i zbog ogromnog interesovanja javnosti i medija u čitavoj BiH date odgovore na sljedeća pitanja:

– Zašto novac „Vijaduktu“ nije uplaćen u Sloveniju odakle su i vlasnici i kompnija?

– Ko je i za koji novac otkupio potraživanja „Vijadukta“ u sporu sa BiH, gdje je sjedište tog fonda, koji je otkupio potraživanja, i ko su vlasnici tog fonda i iz kojih zemalja dolaze?

– Zašto se novac uplaćuje ofšor kompaniji na Kanalska ostrva, kako bi se spriječio uvid u tokove novca?

Uvaženi ambasadore, sve ovo navodi na moguće nečasne radnje, pa čak i kriminalne radnje i kako je moguće da EU i Vi lično ovo podržavate.

Drugo pitanje odnosi se na dobit Centralne banke BiH, i ističem da su Republika Srpska i Federacija BiH suvlasnici Centralne banke BiH, tako da jedini imamo legalno pravo da polažemo pravo na raspodjelu dobiti te iste banke.

Podsjećam Vas da je Republika Srpska predlagala da se obaveza prema „Vijaduktu“ isplati iz dobiti Centralne banke BiH, koja na osnovu vlasničke strukture pripada Republici Srpskoj, ali smo imali samo jedan uslov da znamo kome plaćamo taj dug, na koji račun i ko stoji iza toga.

Gospodine ambasadore, za građane BiH zadnji je prioritet nabavka opreme i tehnologije za provođenje izbornog procesa u BiH.

BiH u ovom momentu ima puno prečih prioriteta od nabavke te opreme.

Podsjećanja radi, tu istu opremu su koristile neke od evropskih zemalja i brzo su je izbacili iz upotrebe.

Postavlja se logično pitanje da li neko želi da BiH proda upravo tu opremu, i kako je moguće da se unaprijed zna da ta oprema košta 120 miliona maraka.

Takođe, želim da podsjetim, da je oprema na prošlim lokalnim izborima korištena u Republici Srpskoj i to u dva grada Zvorniku i Doboju i ništa se spektakularno nije desilo i promijenilo.

Ovo navodi na jednu ozbiljnu sumnju da se putem ove opreme u narednom periodu želi kontrolisati izborni proces u BiH, kao i da se uz korišćenje ove opreme utiče na rezultate samih izbora.

Najljubaznije Vas molim da mi odgovorite na ova pitanja kako bismo u budućem periodu izbjegli sve navode koji u ovom momentu ukazuju na nečasne i kriminalne radnje.