Apelacioni sud u Nišu potvrdio je presudu kojom je Vladimiru Vaciću (47) iz Niša izrečena mjera obaveznog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi jer je 7. aprila 2023. godine u porodičnoj kući u Kunovičkoj ulici u Nišu sjekirom ubio brata Bobana Vacića (52).

Svađa dva brata počela je oko bureka, a završila se krvavim zločinom koji je šokirao Srbiju. Vladimir je bio optužen za teško ubistvo, počinjeno na podmukao način, ali je nakon vještačenja utvrđeno da nije uračunljiv uslijed psihijatrijskog oboljenja pa je Više javno tužilaštvo u Nišu, na osnovu nalaza vještaka, preložilo izricanje ove mjere bezbjednosti, umjesto zatvorske kazne.

Priznao ubistvo, negirao kvalifikaciju
Vladimir Vacić je na suđenju priznao da je ubio brata, ali je negirao tešku kvalifikaciju krivičnog djela, istakavši da ga je brat Boban, koji je bio narkoman, godinama maltretirao a da je kritičnog dana situacija kulminirala kada je – odbio da mu kupi burek!?

– Došao je kod mene u sobu, polomio mi televizor i mobilni telefon. Uzeo mi je svu hranu i cigarete. Psovao me je i prijetio mi da će me smjestiti u ludnicu. Pustio sam muziku i gledao u jednu tačku da skrenem misli. Srce mi se zgrčilo od bola. Pošao sam do prodavnice da se napijem ili do tetke da se isplačem. Dok sam silazio niz stepenice počelo je da mi se mrači. Posljednje čega se sjećam je sekira koja je stajala u hodniku – ispričao je Vacić pred sudom. On je ponovio iskaz dat u istrazi da se ne sjeća da je ubio brata.

Tortura kao u logoru
Vladimir je na suđenju ispričao da je njegov brat bio “psihopata od rođenja i narkoman”, i da je pokušao sebi više puta da oduzme život zbog njegove torture.

– Maltretirao me je cijeli život. Zbog njega sam presjekao sebi vene prije tri, četiri godine. Pokušao sam da se objesim, ali nisam uspio. Nije mi davao po tri, četiri dana da jedem. Psovao me je, vrijeđao, trpio sam torturu kao u logoru. Šest mjeseci poslije smrti majke, nakon što smo ostali sami, nisam mogao više da izdržim. Popio sam litar varikine. Psihički sam obolio zbog njega. Uvijek je imao u blizini sjekiru, palicu ili šipku. U krevetu je uvijek imao nekoliko noževa jer je bio u sukobu sa nekim ljudima. Bio sam u strahu od brata da me ne povrijedi ili ne ubije nečim – naveo je Vladimir. On je ispričao i da mu je brat, nakon smrti roditelja, uskraćivao hranu i da ga se bojao iako je bio fizički sitnije građe jer je bio “luđi”.

Svjedoci su ispričali na suđenju da je nakon zločina Vladimir istrčao na ulicu i vikao “ubio sam brata, ubio sam brata”.

Ubio brata sa 14 udaraca sjekirom

Prijedlog tužilaštva da se Vladimiru izrekne mjera liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi, prihvatio je Viši sud u Nišu.

Sudija Miško Radivojević je obrazlažući presudu rekao da je utvrđeno da je Vacić ubio brata na svirep način, udarajući ga sjekirom po tijelu i glavi najmanje 14 puta, nanijevši mu tom prilikom povrede koje su bile na granici sa bezuslovno smrtonosnim, od kojih je preminuo.

– Nastradali Boban je sve vrijeme trpio bolove velikog intenziteta kao i veliki strah, prije nego što je izdahnuo na mjestu ubistva, u porodičnoj kući u Nišu. Izvedenim dokazima nesumnjivo je utvrđeno da je okrivljeni počinio protivpravno djelo koje je u zakonu označeno kao teško ubistvo. Tezu odbrane da se radi o ubistvu na mah nismo mogli da prihvatimo, zbog nalaza koji je iznio vještak psihijatar da je u tom momentu okrivljeni bio neuračunljiv. Do upućivanja u Specijalnu psihijatrijsku bolnicu u Beogradu Vaciću će biti produžen pritvor – rekao je sudija Radivojević prilikom saopštavanja presude Višeg suda u Nišu.

Svađa je bila okidač

Dr Svetlana Bajić Savić, predstavnik komisije vještaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu koja je saslušana u završnici suđenja, istakla je da kod pacijenata koji boluju od psihoza – a posebno kada je u pitanju jedna od najozbiljnijih bolesti tog tipa kao što je paranoidna šizofrenija – nikada se ne može govoriti o stanju afekta, piše Blic.

– Priroda i vrsta višegodišnjeg, hroničnog, progresivnog i trajnog duševnog oboljenja kod ispitanika je takva da svako ponašanje i događaj iz okoline može biti protumačen na njemu svojstven način kao provokacija i biti okidač za ispoljavanje psihopatoloških sadržaja ka određenoj osobi ili objektu. Svi motivi su psihopatološki – procijenjeno je da nije imao namjeru da nekoga povrijedi, da učini zlo, već ga je na to naveo psihopatološki sadržaj u okviru duševne bolesti koja je nedovoljno liječena. Ne može se govoriti o afektu, ali može o situaciji koja je za njega mogla biti provokativna, kao što je svađa, ali samo kao okidač za ispoljavanje psihopatoloških sadržaja – rekla je dr Bajić Savić