Vlasenica – mala opština na istoku Republike Srpske već godinama ne uspijeva da pronađe put ka boljem životu. Odlazak mladih, nedostatak novih investicija i nezadovoljstvo građana postali su svakodnevica.
U Vlasenici, nekadašnjoj industrijskoj zoni, danas preovladava tišina. Ljudi odlaze, a privreda je na koljenima. Ostatak stanovništva živi na granici egzistencije.

Vlasenica je postala dom starijim generacijama koje i dalje, uprkos godinama i zdravstvenim problemima, moraju raditi kako bi preživjele.
“Imam djecu. Kćerka je udata ovdje za mještanina, sreća radi u Alpromu. Sin je stariji u Kopru. Mlađi je apsolvent medicine, predaje neke zdravstvene predmete. I ja sa iskrivljenom kičmom odoh da radim jer je penzija 350 maraka. Berba gljiva, zove. Sad ću otići u Hrvatsku u maline. Tu se dobro zaradi. Ali se i radi. I djeca malo pomognu”, kaže Danica Neđić iz Vlasenice.

Ovdje svakodnevica nosi brojne izazove. Dok razvoj stagnira, protesti i afere obilježavaju život ovog mjesta.

Jedna takva desila se ukidanjem vatrogasno-spasilačke jedinice zbog čega je osam vatrogasaca ostalo bez posla. Među njima i Siniša Purtić.

Od tada je na birou, a posla za njega nema jer je digao glas za prava vatrogasaca.

“Što kaže premijer Višković, može se živjeti od 126 maraka boračkog jer čovjek može, kako je rekao, bez pića, bez vode i hrane mjesec ipo dana. Sa 126 maraka idealno živim kaže Purtić i dodaje da prema njegovom mišljenju u Vlasenici nema života. Ovo što živi ljudi, a svaki dan ih je sve manje i manje, živi na granici egzistencije. Nerazvijena lokalna uprava, radnih mjesta nema”, kaže Purtić.

Vatrogasci su sada dio prošlosti baš kao i privredni potencijal. Umjesto razvoja, nekadašnje fabrike koje su zapošljavale preko 1000 radnika, sada su odlagališta.

“U kakvom stanju je privreda može da vam pokaže ovaj objekat iza mene koji je nekada predstavljao okosnicu razvoja u Vlasenici. Privredni gigant u oblasti drvno- prerađivačke industrije.

Mnogi Vlaseničani znaju koliki broj radnika je tu radio. Međutim, sada predstavlja jedno mjesto koje je najviše iskorišteno za potrebe odlagališta Zvornik puteva i jedine dvoje hale koje bi se mogle bar na neki način pokrenuti, privredna proizvodnja danas se koriste kao mjesto na kojem bi se mogao spaljivati smeće”, objašnjava Nevena Vuković, odbornik SDS-a u SO Vlasenica.

A prirodni resursi, voda, šume, čist vazduh- sve bi to moglo biti osnova za razvoj. Umjesto toga, građani strahuju od zagađenja i otvaranja fabrike za hemijsko-termički tretman otpada u samom centru Vlasenice zbog čega su i protestovali.

“I vjerujte da mnoge porodice čekaju šta će se desiti sa toga. Da li će se otvoriti ili ne. Od toga mnogo zavisi da li će se mnoge porodice pokupiti odavde ili će da ostanu. Znam bar sedam porodica koje su spremne da odu u slučaju otvaranja spalionice”, kaže Miroslav Nikolić iz Vlasenice.

Očekivanja od lokalne vlasti su velika, ali konkretni rezultati izostaju. Povoljnija klima za investitore, pomoć sa viših nivoa vlasti, kao i projekti podržani od strane Srbije, još su daleko od realizacije i nešto od čega građani nisu vidjeli korist kažu u lokalnom SDS-u.

“Mi smo mnogo puta mogli da čujemo od samog načelnika opštine Vlasenica, o jako dobroj saradnji i pomoći koju oni dobijaju od Vlade RS. Čak i od pomoći koju smo dobili u vidu Studentsko – đačkog Doma od Republike Srbije. Taj dom još nije završen niti se zna kada će biti završen i još mnogo sredstava treba da bi se taj dom završio”, objašnjava Vuković.

Dok se čeka bolje vrijeme, Vlasenica gubi ono najvažnije. Svoje ljude.

Grad ne čine zgrade. Grad čine ljudi koji u njemu žive. A ljudi je sve manje i manje, zaključuje Nikolić.

O životu u ovom mjestu pitali smo i OU. No pitanja o planovima za razvoj ostala su bez odgovora.

Građani nadu polažu u ski centar Igrišta, ali se i tu čeka jasan plan kako bi ovo mjesto imalo korist.

Građani strahuju ako se nešto uskoro ne promijeni tišina bi mogla postati jedini zvuk koji se čuje u Vlasenici.

(BN) Foto: BN