Sezonski poslovi često su prilika za dodatnu zaradu, ali i za sticanje novih iskustava. Ipak, ne zarađuju svi isto – neki poslovi se ističu po znatno većim dnevnicama i mjesečnim primanjima. Ko su najplaćeniji sezonski radnici i gdje vrijedi tražiti posao tokom sezone?

Luksuzni turizam – vrhunski honorari

Rad u ekskluzivnim hotelima, restoranima ili na luksuznim ljetovalištima donosi najviše zarade u sektoru turizma. Menadžeri i šefovi kuhinja mogu zarađivati i preko 3.000 evra mjesečno, dok konobari i barmeni u prestižnim objektima često imaju dnevnice između 40 i 80 evra, uz dodatne napojnice koje mogu značajno povećati zaradu.

Građevina – poslovi sa visokom dnevnicom

Specijalizovani radnici poput zidara, tesara i varioca tokom sezone mogu računati na dnevnice od 30 do 70 evra, a kod hitnih ili zahtjevnijih poslova i više. Nedostatak kvalifikovanih radnika i sezonski intenzitet rada povećavaju cijenu rada.

Poljoprivreda – plaćanje po učinku

Berba voća i povrća, naročito kod skupljih kultura kao što su jagode ili breskve, može donijeti zaradu od 20 do 50 evra dnevno, u zavisnosti od količine i brzine rada. Kod nekih poslova plaćanje po kilogramu omogućava vrijednim radnicima i veće prihode.

IT i freelance poslovi – sezonski ali unosni

Programeri, dizajneri i digitalni stručnjaci koji rade sezonske projekte mogu zaraditi od 1.000 do 5.000 evra mjesečno, u zavisnosti od angažmana i kompleksnosti posla. Ovo su često honorarni poslovi koji omogućavaju fleksibilnost i dobru nadoknadu.

Rad na jahtama i kruzerima – luksuz i dobra zarada

Sezonski poslovi na jahtama i kruzerima donose mjesečne plate u rasponu od 1.500 do 4.000 evra, uz pokrivene troškove smještaja i hrane. Poslovi uključuju od servisnog osoblja do kapetana i tehničara.

Najplaćeniji sezonski poslovi zahtijevaju specijalizovane vještine ili rad u luksuznim uslovima, a zarade mogu biti i do nekoliko hiljada evra mjesečno. Oni koji žele brzu i dobru zaradu treba da se opredijele za turizam, građevinu, IT ili luksuzne brodove. Za radnike spremne na naporan fizički rad, poljoprivreda nudi solidne prihode, naročito ako su brzi i vrijedni, piše Telegraf Biznis.

Za skoro dvadeset godina malo toga se uradilo. Mijenjale su se lokacije, direktori, rokovi za završetak realizacije, ali avioni sa trebinjske piste još nisu poletjeli. U trebinjskoj javnosti podijeljeno je mišljenje, dok jedni vjeruju da će iz Trebinja poletjeti avioni, drugi ovu priču smatraju bajkom, ali ipak svi oni ističu da bi postojanje aerodroma itekako značio kako Trebinju, tako i cijeloj istočnoj Hercegovin

Priča o trebinjskom aeorodromu praćena prvim obećanjima o realizaciji istog počela je 2006. godine nakon čega je osnovano Javno preduzeće ‘‘Aerodrom Trebinje‘‘ uz tvrdnju da će prvi avioni sa piste na Zupcima poletjeti 2011. godine. Tri godine kasnije, Vlada Srpske zatvorila je “Aerodrom Trebinje” uz novo obećanje da se od aerodroma ne odustaje.

Odustalo se i od Zubaca, a nešto kasnije i od druge lokacije u Mionićima, a trenutna lokacija za izgradnju aerodroma je selo Taleža.

U izbornim godinama dolazila su i nova obećanja, a svi rokovi su probijani. Srbija 2020. godine preuzima ovaj projekat i osniva preduzeće ‘‘Aerodrom Trebinje‘‘ iza kojeg stoje ‘‘Aerodromi Srbije‘‘.

Za direktora je prvobitno postavljen Mladen Stanković koji je nedavno podnio ostavku na ovo mjesto na koje je početkom maja imenovan Predrag Babić. Ono što se za sada zna je da je planska dokumentacija usvojena te da su izdati lokacijski uslovi za izgradnju.

Čini se, ipak da se previše problema nadvilo nad ovim projektom, a najveći je spor sa Hrvatskom. Posljednje obećanje o početku rada aerodroma vezano je za 2026. godinu.

Dok je mišljenje Trebinjaca o realizaciji projekta koji će naredne godine ući u treću deceniju podijeljeno, stav skoro svih je da bi trebinsjki aerodrom bio od velikog značaja ne samo za Trebinje već i za cijelu istočnu Hercegovinu.

Jedna od najvećih kompanija u BiH, Arcelor Mital Zenica uskoro bi trebao dobiti novog vlasnika, fočanskog biznismena Gordana Pavlovića. Iako je ova vijest mnoge zatekla, zapravo sama odluka o prodaji nije toliko iznenađujuća.

Arcelor Mital je u posljednje dvije godine “neprepoznatljiv” i nalazi se u veoma teškoj situaciji. Prihodi kompanije drastično padaju, finansijski gubitak se gomila a broj radnika smanjuje.

Ova firma je donedavno imala godišnje prihode od preko milijardu KM i nekoliko godina zaredom je bila najveći izvoznik iz naše zemlje.

Prošle godine je ArcelorMittal poslovao s gubitkom od preko 117 miliona KM, piše BiznisInfo.ba. Ovo se nadovezuje na minus od 159 miliona KM godinu ranije. Dakle za dvije godine firma je izgubila čak 276 miliona maraka, što bi malo koje preduzeće moglo podnijeti.

Kada je riječ o prihodima, oni su lani pali na 608 miliona KM sa 732 miliona KM godinu ranije. Podsjetimo da su 2022. godine, posljednje u kojoj je firma poslovala pozitivno, prihodi bili milijardu i 54 miliona maraka, što znači da je za dvije godine došlo do pada za skoro pola milijarde maraka.

Arcelor Mital Zenica je na kraju prošle godine imao 1.924 zaposlena, što je za 250 manje nego prije dvije godine.

Razni faktori su doveli do pada prihode kompanije što je na kraju natjeralo vlasnike da prodaju firmu.

Kompanija je imala problema zbog niske cijene čelika na svjetskom tržištu te da se suočavala s velikim izazovima u poslovanju. Ranije su takođe kao probleme navodili rast cijena struje i visoke troškova plata.

Između ostalog, prošle godine su odlučili obustaviti proizvodnju koksa, te su tada poručili da je ovo samo jedan od koraka koje planiraju poduzeti u tom smislu. Mitalova Koksara zapošljavala je ukupno 200 radnika, podsjeća BiznisInfo.ba.

Ne treba zaboraviti ni da je kompanija u prošloj godini bila pogođena obustavom željezničkog saobraćaja sa lukom Ploče.

Osim Zenice, grupacija ima kompaniju i u Prijedoru, ali postoji još čitav lanac preduzeća i kompanija s kojima sarađuju.

– Mi znamo da jedan radnik u metalskoj industriji na sebe vuče bar još četiri radnika u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima. Radi se o 10.000 radnika koji rade u lancu koji se zove Arcelor Mital i ako to pomnožite sa 3-4 člana porodice i to je 40.000 ljudi – rekao je jednom ranijom prilikom Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK.

U prijedorskom Arcelor Mitalu ranije ove godine je dolazilo do potpune obustave rada zbog nepostizanje dogovora poslodavca i sindikata o povećanju plate i ličnih primanja za 2025. godinu.