Švajcarci u nedjelju glasaju o inicijativi kojom bi vojna neutralnost zemlje bila trajno upisana u Ustav.

Švajcarci će u nedjelju glasati o prijedlogu kojim bi se tradicionalna neutralnost zemlje dodatno učvrstila u Ustavu, a očekuje se da će ga većina birača odbaciti. Istovremeno, postoji bojazan da bi takav ishod mogao biti protumačen kao odustajanje od principa neutralnosti.

Švajcarci u velikoj mjeri podržavaju neutralnost svoje zemlje, ali je inicijativa kojom bi se precizna i stroga definicija neutralnosti unijela u Ustav otvorila duboke podjele oko toga šta ta neutralnost zapravo podrazumijeva.

Tokom burne javne rasprave djelovalo je kao da se na referendumu odlučuje i o samom shvatanju švajcarskog identiteta.

Dok su prva istraživanja javnog mnjenja ukazivala na neizvjestan ishod, posljednja dva istraživanja, objavljena prošle nedjelje, pokazuju da jasna većina birača, više od 60 odsto, namjerava da posluša preporuku vlade i glasa protiv inicijative.

Tradicionalna pozicija Švajcarske zasniva se na vojnoj neutralnosti uz snažne odbrambene kapacitete, ali je ruska invazija na Ukrajinu ponovo otvorila pitanje u kojoj mjeri Bern treba da se uzdržava od uključivanja u međunarodne sukobe.

Nezadovoljna odlukom Berna da podrži ekonomske mjere pritiska Evropske unije protiv Rusije, organizacija Pro Switzerland, koja se zalaže za veći suverenitet zemlje, prikupila je dovoljno potpisa da, u skladu sa švajcarskim sistemom neposredne demokratije, pokrene referendum o jačem ustavnom utemeljenju neutralnosti.

“Izgubili smo svoj put”
“Posljednjih godina izgubili smo svoj put jer smo zauzeli veoma čvrst stav prema Rusiji, dok smo, s druge strane, zauzeli krajnje blagu poziciju prema Izraelu”, rekao je bivši švajcarski diplomata Žan-Danijel Ruš agenciji AFP na skupu podrške inicijativi.

“Ovo je prilika da vratimo kredibilitet našoj neutralnosti.”

Moskva, koja je kritikovala Švajcarsku zbog priključivanja sankcijama EU i optuživala Bern da je napustio politiku neutralnosti, pozdravila je inicijativu. Njeni protivnici je nazivaju “proruskom”.

“Vladimir Putin bi zadovoljno trljao ruke kada bismo prihvatili ovu inicijativu”, upozorio je socijalistički poslanik Samjuel Bendahan tokom nedavne debate.

Prijedlog predviđa da Ustav garantuje da će neutralnost Švajcarske biti “naoružana i trajna”.

Švajcarska, čija neutralnost datira još iz 1516. godine i koja je međunarodno priznata od 1815, time bi bila spriječena da uspostavlja čvršće veze sa NATO-om. Takođe bi bilo isključeno članstvo u bilo kakvom vojnom savezu, osim u slučaju da sama zemlja bude napadnuta.

Prijedlogom bi se takođe zabranilo uvođenje sankcija, osim kada ih odobre Ujedinjene nacije.

Sve strane u debati tvrde da žele da očuvaju neutralnost Švajcarske.

Međutim, vlada i parlament odbacili su prijedlog uz obrazloženje da je previše rigidan i da bi u trenutku sve većih geopolitičkih tenzija ograničio prostor zemlje za diplomatsko djelovanje.

“Određeni stepen fleksibilnosti”
“Neutralnost se oduvijek primjenjivala uz određeni stepen fleksibilnosti”, rekao je švajcarski ministar spoljnih poslova Ignacio Kasis tokom nedavne televizijske debate.

On je istakao da Švajcarska nema namjeru da ukine zabranu izvoza oružja zemljama koje su uključene u sukobe, ali je naglasio da “neutralnost ne znači ravnodušnost”.

Švajcarska, rekao je, „neće zatvarati oči kada vidi kršenje međunarodnih pravila koja nam omogućavaju da živimo u miru”.

Gotovo sve velike političke stranke takođe se protive inicijativi.

Jedini izuzetak je desničarska populistička Švajcarska narodna partija (SVP), koja je od samog početka blisko povezana sa inicijativom.

Ipak, među njenim pristalicama ima ljudi različitih političkih opredjeljenja.

Samjuel Somaruga, ljekar koji tvrdi da nije politički opredjeljen, a koji je sin istaknute socijalističke senatorke i unuk nekadašnjeg predsjednika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, jedan je od najistaknutijih zagovornika inicijative.

On je za AFP rekao da strahuje da će Švajcarska “potonuti” ukoliko ne usvoji strogu definiciju neutralnosti i upozorio da bi u suprotnom na međunarodnom planu moglo biti shvaćeno da je zemlja “odustala od svoje neutralnosti”.

Bez jasno definisanog neutralnog statusa, smatra on, Švajcarska bi mogla biti uvučena u NATO i izgubiti povlašćeni položaj posrednika, kao i značajnu ulogu domaćina međunarodnih organizacija i pregovora.

“Mislim da, ako glasamo protiv, rizikujemo da to izgubimo”, rekao je.

Prema istraživanjima javnog mnjenja, Švajcarci bi u nedjelju trebalo da odbace i drugu inicijativu na referendumu, kojom se predlaže povećanje stope samodovoljnosti zemlje u proizvodnji hrane na 70 odsto, sa 42 odsto, koliko je iznosila 2024. godine.

Rezultati posljednjih pokrajinskih izbora i nova istraživanja pokazuju da je AfD postao važan faktor njemačke politike. Pitanje više nije samo koliko može osvojiti, već i kako će njegovo jačanje uticati na evropsku politiku, proširenje EU i odnos Berlina prema Zapadnom Balkanu.

Jačanje Alternative za Njemačku (AfD) posljednjih mjeseci više nije pojava ograničena na pojedine dijelove zemlje. Stranka je u septembru ostvarila snažne rezultate na pokrajinskim izborima, a u najnovijem DeutschlandTREND istraživanju za septembar nalazi se na 27 odsto, ispred CDU/CSU sa 21 odsto. To je anketni rezultat, a ne izborni ishod.

Istovremeno, na saveznim izborima 2025. CDU i SPD zajedno su osvojili 39 odsto drugih glasova, dok je AfD dostigao 20,8 odsto.

Još snažniji simbolički signal stigao je sa izbora u Mecklenburg-Zapadnoj Pomeraniji 20. septembra 2026. godine. AfD je osvojio 38,2 odsto glasova, dok je CDU ostao na 4,9 odsto i prvi put nije prešao izborni prag za ulazak u pokrajinski parlament.

Od tradicionalne stabilnosti do novih podjela

Njemački politički sistem decenijama je počivao na snažnim velikim strankama, prije svega CDU/CSU i SPD. Međutim, posljednjih godina biračko tijelo je sve fragmentiranije.

AfD je u međuvremenu postao jedan od ključnih političkih aktera, dok raste i podrška nekim drugim strankama izvan tradicionalnog centra. U septembarskom DeutschlandTREND-u Die Linke je na 12 odsto, Zeleni na 15, a SPD na 13 odsto.

Za njemački politički sistem posebno je značajno to što AfD raste, a istovremeno gotovo sve etablirane stranke odbacuju savez ili koaliciju sa njim.

Takva pozicija ima dvostruki efekat: AfD ostaje izvan vlasti, ali istovremeno određuje dio političke agende jer druge stranke sve češće moraju odgovarati na teme koje ta stranka nameće.

Migracije, energija, Ukrajina i Rusija

Jedan od razloga za jačanje AfD-a analitičari povezuju sa nezadovoljstvom dijela birača zbog migracione politike, ekonomskih problema i troškova povezanih sa energetskom i sigurnosnom politikom.

AfD je posljednjih godina snažno kritikovao postojeću njemačku politiku prema Rusiji i Ukrajini. U svom programu stranka se zalagala za ukidanje sankcija Rusiji, obnovu ekonomskih odnosa i korištenje Sjevernog toka 2, dok prema EU zagovara znatno drugačiji model nego aktuelna njemačka vlada.

Na unutrašnjem planu, migraciona politika takođe je među centralnim temama AfD-a.

Upravo kombinacija pitanja migracija, troškova života, energije i rata u Ukrajini omogućila je stranci da dio nezadovoljstva birača pretvori u političku podršku.

AfD već utiče na politički diskurs

Jedno od važnijih pitanja nije samo koliko AfD dobija glasova, već koliko njegovih tema preuzimaju druge stranke.

Kancelar Friedrich Merz posljednjih mjeseci govori o jačanju kontrole migracije, unutrašnjoj sigurnosti, konkurentnosti njemačke privrede i većim ulaganjima u odbranu.

Ipak, činjenica da CDU mijenja ili prilagođava pojedine političke poruke ne znači automatski da je prihvatila program AfD-a. Njemačke vlasti i dalje vode politiku koja se značajno razlikuje od ključnih stavova AfD-a prema EU, Rusiji i proširenju Unije.

Upravo zato se u Njemačkoj vodi rasprava o tome gdje završava preuzimanje tema koje zanimaju birače, a počinje približavanje političkom programu AfD-a.

Šta sve ovo znači za Zapadni Balkan?

Ovo pitanje je posebno važno za zemlje regiona zbog tradicionalno snažne uloge Njemačke u evropskoj politici prema Zapadnom Balkanu.

Aktuelna vlada u Berlinu trenutno zastupa politiku koja je izrazito usmjerena na ubrzavanje evropskih integracija regiona.

Kancelar Friedrich Merz je u junu, nakon samita EU–Zapadni Balkan u Crnoj Gori, poručio da države regiona treba da postanu članice EU i zajedno sa Emmanuelom Macronom predstavio prijedloge za ubrzavanje pristupnog procesa.

Merz je kasnije posebno naglasio da Crnu Goru ne treba držati u „čekaonici“ ako ispunjava kriterije i da Berlin želi da se proces proširenja ubrza.

To je bitna razlika u odnosu na AfD.

AfD otvoreno protiv proširenja EU

U svom programu AfD navodi da Zapadni Balkan treba stabilizovati kroz privilegovano partnerstvo, ali istovremeno izričito odbacuje proširenje Evropske unije.

U junu 2026. zamjenik portparola AfD-a Peter Boehringer posebno je kritikovao Merzov pritisak da se što prije pokrene pristupanje zemalja Zapadnog Balkana EU.

To znači da bi eventualno veći uticaj AfD-a na njemačku spoljnu politiku mogao otvoriti pitanje buduće podrške Berlina proširenju.

Međutim, nije moguće zaključiti da bi jačanje AfD-a automatski značilo zaustavljanje evropskog puta regiona. Za takvu promjenu bila bi potrebna promjena njemačke politike, ali i saglasnost drugih država članica EU.

Tri moguća područja uticaja na Balkan

Prvo je pitanje proširenja EU. Ako bi u budućnosti stavovi protiv proširenja dobili veću težinu u Berlinu, zemlje poput Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Albanije i Sjeverne Makedonije mogle bi se suočiti sa drugačijom političkom klimom.

Drugo je njemački odnos prema Rusiji. AfD zagovara obnovu snažnijih ekonomskih odnosa sa Moskvom i drugačiji pristup evropskoj politici prema Rusiji.

Treće je uloga Njemačke u evropskoj sigurnosnoj politici i krizama na Balkanu. Do sada je Berlin bio jedan od ključnih evropskih aktera u pitanjima stabilnosti regiona, evropskih integracija i međunarodnog prisustva.

Promjena prioriteta mogla bi promijeniti i način na koji Berlin raspoređuje političke i finansijske resurse.

Srbija, BiH i Kosovo posebno osjetljive

Posljedice eventualne promjene njemačkog pristupa ne bi bile iste za sve zemlje regiona.

Za Srbiju bi posebno značajan bio odnos prema EU proširenju, Kosovu i odnosima sa Rusijom. Za Bosnu i Hercegovinu važna bi bila njemačka politika prema evropskim integracijama, stabilnosti zemlje i ulozi međunarodne zajednice.

AfD je istovremeno poznat po stavovima koji se razlikuju od politike većine njemačkih i evropskih stranaka prema Kosovu. Zbog toga dio političkih aktera u Srbiji njegove poruke posmatra sa većom pažnjom.

Ipak, simpatije prema pojedinim stavovima AfD-a ne znače automatski i promjenu zvanične njemačke državne politike.

Njemačka nestabilnost ne znači automatski i promjenu u regionu

Jedna od teza koje se sve češće pojavljuju u regionalnim analizama jeste da bi unutrašnja politička polarizacija Njemačke mogla imati posljedice izvan njenih granica.

Takva procjena ima osnovu u činjenici da je Njemačka jedna od najvažnijih političkih i ekonomskih sila EU i jedan od glavnih aktera politike prema Zapadnom Balkanu.

Ali između izbornog uspjeha jedne stranke i promjene državne politike postoji više koraka: formiranje vlasti, parlamentarna većina, koalicioni odnosi, evropske institucije i stavovi ostalih članica EU.

Zbog toga se eventualni budući uticaj AfD-a na Balkan ne može unaprijed svesti na jedan ishod.

Pitanje je šta će preuzeti Berlin

Najvažnije pitanje za region možda zato nije samo koliko će AfD rasti, već da li će druge njemačke stranke nastaviti da mijenjaju vlastitu politiku kao odgovor na njegov rast.

Za sada je slika prilično jasna: AfD je ojačao, CDU je doživio ozbiljne udare na pokrajinskim izborima, a vlada Friedricha Merza pokušava istovremeno odgovoriti na unutrašnje probleme i zadržati aktivnu evropsku politiku.

Istovremeno, Berlin trenutno podržava ubrzanje evropskih integracija Zapadnog Balkana, dok AfD traži potpuno drugačiji pristup i otvoreno se protivi daljem proširenju EU.

Zato je za Balkan ključno pitanje šta će se dugoročno promijeniti u njemačkoj politici ako AfD nastavi da raste – i da li će Berlin ostati jedan od glavnih pokretača evropskih integracija regiona ili će prioriteti njemačke spoljne politike krenuti u drugom smjeru

Donald Trump i Si Đinping razgovarali su u Bijeloj kući o trgovini, vještačkoj inteligenciji i sve izraženijem strateškom rivalstvu SAD i Kine. Dvije strane produžile su trgovinsko primirje za još dva mjeseca, ali oko Tajvana, tehnologije i odnosa dvije sile i dalje postoje duboke razlike.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump ugostio je kineskog predsjednika Si Đinpinga u Bijeloj kući, u susretu koji je privukao pažnju zbog odnosa dvije najveće svjetske ekonomije, ali i zbog brojnih neriješenih geopolitičkih pitanja.

U središtu razgovora bili su trgovina, vještačka inteligencija, Tajvan i šire strateško rivalstvo SAD i Kine. Nakon sastanka nije objavljen veliki dogovor koji bi riješio ključne sporove, ali je postignuto produženje postojećeg trgovinskog primirja.

Trgovinsko primirje produženo za dva mjeseca

Američki ministar finansija Scott Bessent saopštio je da su Washington i Peking dogovorili produženje trgovinskog primirja za dva mjeseca.

Sporazum koji je ranije smanjio tenzije između dvije zemlje trebalo je da istekne u novembru, a produženje će, prema američkoj strani, omogućiti dodatno vrijeme za pregovore o širem trgovinskom dogovoru. Nova krajnja tačka primirja je 10. januar.

Međutim, brojna pitanja ostaju otvorena. Među njima su američke carine, kineska kupovina američke robe, izvoz rijetkih zemnih metala i američka ograničenja u oblasti naprednih tehnologija.

Reuters navodi da produženje više liči na kupovinu vremena za nove pregovore nego na konačno rješenje trgovinskog spora.

Si tražio oprez Washingtona prema Tajvanu

Jedna od najosjetljivijih tema bio je Tajvan.

Prema izvještaju kineske državne agencije, Si je od Trumpa zatražio da Sjedinjene Američke Države budu „oprezne“ po pitanju Tajvana i pozvao Washington da se protivi nezavisnosti ostrva.

Bijela kuća za sada nije objavila vlastiti detaljan izvještaj o tom dijelu razgovora. Reuters navodi da američka administracija već dugo koristi pažljivo formulisanu politiku prema pitanju tajvanske nezavisnosti i da bi promjena postojeće terminologije izazvala nova pitanja o američkoj posvećenosti Tajvanu.

Kina Tajvan smatra dijelom svoje teritorije i ne isključuje upotrebu sile za uspostavljanje kontrole nad ostrvom, dok vlasti u Tajpeju odbacuju tvrdnje Pekinga o suverenitetu nad Tajvanom.

Si upozorio na „Tukididovu zamku“

Kineski predsjednik ponovo je tokom susreta upotrijebio izraz „Tukididova zamka“, koji se u političkoj teoriji koristi za opisivanje rizika od sukoba između sile u usponu i postojeće dominantne sile.

Si je, međutim, naglasio da se taj rizik može prevazići.

Poručio je da obje zemlje mogu imati koristi od saradnje, dok bi konfrontacija štetila objema stranama. Zalagao se i za redovan vojni dijalog te snažnije mehanizme za sprečavanje i kontrolu kriza.

Trump je, s druge strane, naglašavao istoriju saradnje SAD i Kine i potencijal za zajednički rad kada dvije zemlje pronađu zajedničke interese.

Velike razlike oko vještačke inteligencije

Vještačka inteligencija bila je još jedna važna tema razgovora, ali su stavovi dvojice lidera bili različiti.

Trump je ranije rekao da bi AI trebalo nazivati „superinteligencijom“ i poručio da ne želi uvoditi nove regulatorne ograde, već da bi se trebalo osloniti na postojeće institucije, uključujući Ministarstvo pravde.

Si je, nasuprot tome, naglasio potrebu da dvije vodeće zemlje u razvoju AI-ja upravljaju njegovim razvojem.

Poručio je da razvoj vještačke inteligencije mora ostati pod ljudskom kontrolom i služiti dobrobiti ljudi.

Washington i Peking su prethodno dogovorili i nastavak razgovora o bezbjednosti AI-ja. Američki i kineski zvaničnici trebalo bi da se ponovo sastanu u Shenzhenu u naredna dva mjeseca kako bi razgovarali o rizicima AI sistema i mehanizmima komunikacije u slučaju incidenata.

Trump izbjegao detalje o sadržaju razgovora

Nakon sastanka Trump nije želio detaljno govoriti o političkim pitanjima koja su bila na stolu.

Kada su ga novinari pitali o rezultatima razgovora, predsjednik SAD govorio je uglavnom o odnosu sa Si Đinpingom i pozitivnoj atmosferi sastanka.

Reuters je ocijenio da je Trump veći naglasak stavljao na lični odnos sa kineskim liderom, dok je Si u svojim javnim porukama više govorio o državnim i strateškim odnosima dvije zemlje.

Veliki spektakl u Bijeloj kući

Susret je imao i snažnu ceremonijalnu komponentu.

Trumpova Bijela kuća pripremila je raskošnu dobrodošlicu kineskom predsjedniku, uz vojnu ceremoniju, preuređeni Ružičasti vrt i novu infrastrukturu oko kompleksa.

Vojnici u perikama i trorogim šeširima marširali su uz muziku, dok su borbeni avioni i bombarderi nadlijetali prostor tokom ceremonije. Trump je Siju pokazao i predsjednički helikopter Marine One, kao i nedavno preuređeni Južni travnjak sa velikim heliodromom.

Na državnoj večeri prisustvovali su i neki od najpoznatijih ljudi američkog tehnološkog sektora, među kojima su bili Sundar Pichai, Sam Altman, Jensen Huang, Tim Cook, Jeff Bezos i Elon Musk.

Bez velikog proboja, ali i bez nove eskalacije

Iako je susret bio praćen velikom pažnjom i simbolikom, ključne razlike između Washingtona i Pekinga nisu nestale.

Produženje trgovinskog primirja daje pregovaračima dodatni prostor, ali pitanja Tajvana, trgovinskih barijera, rijetkih metala, tehnoloških ograničenja i razvoja AI-ja ostaju dio šireg strateškog nadmetanja dvije zemlje.

Kina i SAD tako za sada pokušavaju održati komunikaciju i izbjeći dodatnu eskalaciju, dok istovremeno nastavljaju da se takmiče u trgovini, tehnologiji i globalnom uticaju.