Fondacija Udružene žene Banjaluka sinoć je, u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu, umjetničkim performansom otvorila kampanju „Dok nas smrt ne rastavi“, usmjerenu na sprečavanje femicida — jednog od najurgentnijih društvenih problema, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u cijelom regionu. Performans je izvela aktivistica Maja Gasal, a kampanju je podržao renomirani modni kreator Adnan Hajrulahović Haad, čija je jedinstvena crna vjenčanica, kao centralni element performansa, postala snažan simbol borbe protiv femicida.

„Koliko god vjerovali da vjenčanja označavaju ljubav, sigurnost i novi početak, iskustva žena u BiH pokazuju drugu stranu — za mnoge je upravo dom, mjesto koje bi trebalo biti sigurno, postalo najopasnije mjesto. Za sve žene koje nisu dočekale pravdu, koje nisu dočekale zaštitu — na nama je da kao društvo budemo sposobni oduprijeti se nepravdi i nejednakosti koja dovodi do ubistva žena. Ne smijemo i ne možemo dozvoliti da se žene same skrivaju, bježe i preživljavaju u strahu. To dugujemo ne samo njima, nego i sebi. To radimo za svaku i svakog od nas, za naše kćerke, sestre, prijateljice, majke. Jer nasilje, zastrašivanje i strah ne smiju biti prihvatljivi“, kazala je Gorica Ivić, direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka.

Pod sloganom „Dok nas smrt ne rastavi“, kampanja je fokusirana na informisanje i edukaciju javnosti o tome kako prepoznati obrasce ponašanja koji najčešće vode ka femicidu — i kako pomoći nekome ko može biti u opasnosti. Ona predstavlja apel čitavoj zajednici da djeluje preventivno i spriječi buduće slučajeve femicida.

Prema raspoloživim podacima, u Bosni i Hercegovini je u posljednjih 10 godina prijavljeno više od 21.268 slučajeva nasilja u porodici, a svake godine prijavi se više od 2.100 slučajeva. U istom periodu ubijeno je 77 žena. Samo u ovom mjesecu u Bosni i Hercegovini ubijene su dvije žene. Alarmantne statistike pokazuju da je u većini slučajeva, čak u preko 77%, ubica bio intimni partner. „To su životi prekinuti nasiljem, na najbrutalniji mogući način. I to su one žene o kojima se pisalo u medijima, a mi ne znamo da li ih ima još koje su stradale na sličan način“, pojasnila je ozbiljnost situcije Ivić, jer zvanični registar vođenja slučajeva femicida u BiH i ne postoji.

Dom, mjesto koje bi trebalo da bude sigurno, ostaje najopasnije mjesto za žene koje trpe nasilje. Zato je crna venčanica, koju je kreirao Adnan Hajrulahović Haad, predstavljena u kampanji kao simbol sjećanja i upozorenja. Vjenčanica, koja obično simbolizuje ljubav, nadu i nove početke, ovdje nas podsjeća na žene koje su izgubile život zbog nasilja — i na odgovornost društva da reaguje na vrijeme. Kroz ovaj snažan simbol, kampanja postaje glas otpora femicidu i poziv na kolektivno djelovanje.

„Dizajn ima moć da vizuelno komunicira ono što riječi ponekad ne uspiju – da probudi nelagodu, empatiju, svijest i potrebu za promjenom. Odgovoriti ovakvom zadatku bilo je izazovno upravo zato što se radi o temi koja traži duboko poštovanje, ozbiljnost i senzibilitet. Trebalo je pronaći ravnotežu između izražajne kreacije i težine poruke koju ona nosi. Svojim radom želio sam pokazati da moda može biti društveno angažovana, da može biti glas protiv šutnje, umjetnost koja govori u ime onih koje više ne mogu govoriti. Ova haljina je moj doprinos borbi za svaku ženu, za život, dostojanstvo i slobodu“, poručio je Adnan Hajrulahović Haad, bh. modni dizajner.

„Voluminozni kroj, predimenzionirana dužina i naglašeni rukavi simbolizuju teret koji žena nosi, ali i prostor koji zaslužuje. Predimenzionirani rukavi podsjećaju na krila, ali i na okove, sugerišući istovremeno snagu i ograničenja s kojima se žene svakodnevno suočavaju. Veo postavljen oko vrata, koji se vizuelno povlači prema nazad, predstavlja pritisak, stezanje i nevidljivu silu koja predugo odvlači žene od sigurnosti i slobode. Ujedno, on je i simbol raskidanja – odluke da se nasilje imenuje, prepozna i zaustavi“, pojasnio je svoju kreaciju Haad.

Kampanja „Dok nas smrt ne rastavi“ nastavit će se u narednom periodu nizom aktivnosti usmjerenih na edukaciju javnosti — kroz informativne materijale, resurse i grupe podrške za žene koje doživljavaju nasilje, kao i za njihove zajednice. Fondacija Udružene žene podsjeća da femicid nije privatna stvar, već odgovornost cijelog društva — jer pravovremena reakcija ponekad može spasiti život.

Na dugom platnom spisku u Javnom preuzeću Šume Republike Srpske, godinama je, između ostalih, i 800 berača gljiva, šumskih plodova, koji se vode kao radnici fabrike za preradu tih istih plodova, koja nikada ništa nije preradila. Budući da ovi radnici ne rade ništa, a sektor u kojem rade stalno je u minusu.

Šume Srpske su još 2022. godine u Baljevom polju, nedaleko od Foče, otvorile fabriku za preradu šumskih plodova, u koju je uloženo oko 900.000 maraka. Ova fabrika nikad nije proradila, pa savremena skupocjena oprema -sušare, destilatori, hladnjača i ostalo, trunu i skupljaju prašinu. Direktor Šuma Blaško Kaurin kaže to je dobra investicija.

“Smatram da će to nekad da proradi. Potrebno nam je još vremena, bavimo se time i vjerujemo da ćemo uspjeti u tom. Uloženo jeste 900.000 maraka i bolje što je uloženo u nekretninu koju preduzeće danas posjeduje, nego da nije uloženo 900.000 maraka i ja ću uvijek podržati direktore šumskih gazdinstava koji ulažu u nekretnine ili nešto što će koristiti preduzeću. Ta nekretnina, ako je tad uloženo 900.000 maraka, najvjerovatnije danas na tržištu vrijedi milion i po pa možemo reći da smo stvorili neku vrstu akumulacije“, kaže Kaurin.

Narodni poslanik iz Foče Ognjen Bodiroga (SDS) ističe da je otvaranje ove fabrike proizvod predizborne kampanje. Čak je, kako kaže, bilo najavljeno da će se proizvodi ove fabrike izvoziti u Evropu. Međutim fabrika još ništa nije proizvela.

„Uloženo je 900.000 maraka u nešto što ne postoji. Dakle to je bio jedan klasični predizborni trik. Međutim znajući mentalitet ljudi i koji su to ljudi, koji u Foči godinama vode šumsko gazdinstvo, ja apelujem na tužilaštvo, sud, sve moguće institucije, istražne organe, da se bave porijeklom imovine i da istraže imovinu svih direktora ŠG Maglić, od poslije rata do dan danas, svih šefova radnih jedinica i vidjećete da su to ljudi, jedni od najbogatijih ne samo u Foči, nego na čitavom istoku Republike Srpske“, kaže Bodiroga.

“Trebalo je da se razmisli i analizira šta će ta fabrika donijeti Republici Srpskoj, kaže poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Mira Peki (PDP). Sirovine za preradu ima, ali nema organizacije i volje, dodaje Pekić.

„Ovo je još jedan od pokazatelja da vlast u Republici Srpskoj ne zna šta radi, otvoriti fabriku u predizborno vrijeme, obećati radna mjesta i zaposliti radnike, ako tu već radi 800 ljudi, koji nemaju nikakva zaduženja i ne rade taj posao za koji su primljeni, za tu fabriku su data sredstva i na kraju ta fabrika ne radi. Nevjerovatno je da je neko samim elaboratom o oprvdanosti dozvolio da se napravi fabrika, koja nije zaživjela, koja nije uspjela da radi za ove tri godine”, kazala Pekićeva.

Ona ističe da je fabrika počela da radi ti radnici bi imali šta da rade i tada njihove plate ne bi bile trošak za Šume.

“Oni ne bi bili na teretu i tu svoju platu bi zaradili. Ovako, i pored svih troškova koje imaju Šume Republike Srpske i oni su na teretu i uz to još imaju teret te fabrike koja ne radi i pitanje je da li će uopšte i početi raditi“, kaže Pekić.

Ideja koja je predstavljena na otvaranju fabrike prije tri godine, bila je da sakupljači gljiva i šumskih plodova imaju siguran otkup po pravim cijenama, kako su tada naveli. Fabrika je trebalo da bude regionalni centar, a da se investicija polako otplaćuje, jer, kako su tada rekli, ekstraprofit nije cilj.

Da je Derventa grad humanosti koji prepoznaje kada je potrebno da stane uz svoje prijatelje, komšije, sugrađane, pokazala je i akcija za podršku i pomoć dvadesetjednogodišnjoj Maji Glišić koja bije bitku za ozdravljenje.

Maja boluje od zloćudnog karcinoma želuca, a poslije višemjesečnih hemioterapija, tumor se smanjio, tako da je moguća operacija koja joj daje šansu za ozdravljenje, piše Derventski list.

S obzirom da je riječ o operaciji u privatnoj bolnici u Beogradu, a koja uz liječenje košta oko 60.000 maraka, porodica troškove ne može sama da iznese.

Sugrađani su prepoznavši potrebu ove porodice pokazali velika srca, ponudivši pomoć, a akcija se postepeno proširila na škole, ugostiteljske objekte i manifestacije koje će nostiti humanu notu.

Najupečatljiviji doprinos akciji, ipak, dali su učenici Osnovne škole “Nikola Tesla” koji su proteklog vikenda postavili improvizovani štand kod Sabornog hrama ponudivši sugrađanima razne poslastice kako bi pomogli Maji.

Štand je privukao pažnju brojnih Dervenćana, ali i zvaničnika, pa su podršku za Majino liječenje protekle subote dali i gradonačelnik Dervente Igor Žunić i predsjednik  SNSD-a Milorad Dodik, a da su institucije uz ovu mladu Dervenćanku poručio je ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske Siniša Karan.

Riječi ohrabrenja i podrške koje stižu svakodnevno, porodici Glišić daju snagu da iz ovog izazova pred koji ih je život stavio, izađu kao pobjednici.

“Maja je protekle subote primljena u privatnu bolnicu u Beogradu i poslije preoperativnih pretraga, konzorcijum ljekara je odredio da operacija bude urađena 19. novembra. S obzirom da je tumor zahvatio ulaz u želudac, odnosno nalazi se između jednjaka i želuca, operacija je dosta teška. Sredstva za operaciju smo sakupili, ali će oporavak biti dugotrajan i težak i hvala svim Dervenćanima koji su uz nas. Podrška koju su nam ukazali ne može da se izmjeri, zaista smo bezgranično zahvalni. Mnogo ljudi nam se javilo i javlja još uvijek, i u ovim teškim vremenima ljudi su pokazali da humanost nije iščezla”,  kazala je Majina majka Tanja.

Kako pomoći Maji Glišić? Objavljeni računi za uplatu i humanitarni broj 17181

Svi koji žele da pomognu mladoj Dervenćani mogu svoj doprinos da uplate na račun: 5553000042071775 (Tanja Glišić), a za uplate iz inostranstva otvoren je devizni račun na ime Majine sestre: Nikolina Glišić IBAN: BA395620058220676918, SWIFT: RAZBBA22. Pomoć je moguća i uplatama na 5551000062303262 kod „Nove banke“ ili paypal@humanitas.ba. Pokrenut je i “mtel” humanitarni broj, a pozivom na 17181 moguće je donirati tri marke za Majino liječenje.