Banjaluka
ZA SVE LJUBITELJE POZORIŠNIH KOMADA “Romeo i Julija” sutra PREMIJERNO na Velikoj sceni
Predstava “Romeo i Julija” Vilijama Šekspira, ta vanvremenska priča o ljubavi i mržnji rađena u režiji Sonje Petrović, a u koprodukciji Narodog pozorišta Republike Srpske i Gledališča Koper premijerno će biti izvedena sutra od 20 časova na Velikoj sceni, čime će početi 94. sezona u ovom pozorištu.
Juliju igra glumica NPRS Nataša Perić, a Romea će tumačiti glumac Gledališča Koper Mak Tepšić.
U predstavi igraju i Boris Šavija, Aleksandar Stojković, Miljka Brđanin, Bojan Kolopić, Danilo Kerkez, Dragana Marić, Senad Milanović, Anando Čenić, te Aleš Valić, Mojca Partljič, Rok Matek, Blaž Popovski i Igor Štamulak.
Direktorica Narodnog pozorišta RS Dijana Grbić je istakla da će publika imati priliku da pogleda nešto zaista novo.
– Drago mi je što se igramo novim estetikama i novim percepcijama i što je Sonja Petrović prihvatila izazov da zajedno s nama u dvojezičnoj predstavi postavi ovako značajan komad – rekla je Grbićeva.
Umjetnički direktor NPRS Đurđa Tešić naglasila je da je rad na komadu “Romeo i Julija” bio izuzetno zahtijevan ne samo stoga što je u pitanju svjetski klasik i najveća ljubavna priča svih vremena, nego i zato što je riječ o saradnji dva ansambla.
– Predstava je rađena nadahnuto u izvanrednoj poetici savremenih rediteljskih sredstava, u režiji Sonje Petrović. Komad zaista pleni i prikazuje ono što je najteže napraviti na sceni, a to je iskrena ljubav – kazala je Tešićeva i pohvalila autore predstave.
Rediteljka Sonja Petrović je naglasila da je za nju ovo do sada najveći i najizazovniji projekat.
– Hrabro je dati priliku reditelju kao što sam ja, koji ima samo par godina umetničkog staža. To je u isto vreme i rizično, ali i značajno za mene. Ovaj projekat je za mene bio izazovan jer prvi put radim Šekspira, prvi put radim klasik, prvi put radim sa 15 ljudi i to koprodukciju. Tu je dosta izazova koje smo prebrodili kao što su i različit jezik, različite prakse i ideologije koje su se susrele i stvorile u sintezi ono što ćete imati priliku da pogledate sutra – objasnila je Petrovićeva.
Dodala je da je ekipa prepoznala zajedničku energiju i izjednačila razlike.
– Komadom “Romeo i Julija” hteli smo da poručimo da su razlike nametnute, da razlike i ne postoje dok god nam neko iz višeg cilja i razloga, obično sebičnog i zlog, to ne nametne. U našoj predstavi Kapuleti i Montagi nisu podeljeni na slovenački i srpski, što bi se očekivalo kad pogledamo tu vrstu koprodukcije, ali nisu iz razloga jer mislim da bi to spustilo nivo univerzalnosti ove priče i priče o mržnji na domen jezika, nacioma, geografije i istorije. Želela sam suprotno, da potenciram razliku između društva i zato je jezik jedna od tih razlika među njima koje se ne primećuju, razlika sa kojima može da se živi, a problem je nešto drugo. To nešto što odgovara onima koji rade po principu “zavadi pa vladaj” -ispričala je Petrovićeva.
Naglasila je da su u ovom komadu tražili prostor za ljubav, jer je o tome i riječ.
– Zašto ne postoji dovoljan prostor za ljubav, zašto nam ljubav smeta i zašto toliko energije, vremena, znanja i kapaciteta ulažemo u mržnju. Kada bismo isto toliko ili bar polovinu ulagali u ljubav svet bi bio drugačije mesto. Upravo to smo pokušavali da prikažemo i da stvorimo prostor za Romea i Juliju, da se poveruje u njihovu ljubav – dodala je ona.
Pohvalila je kolege koji igraju Romea i Juliju, jer su, kako je kazala profesionalci, nevjerovatno talentovani mladi glumci od kojih u budućnosti očekuje mnogo.
Kako je kazala, kada se radi klasik tada mora da se posmatra iz ugla vremena u kojem živimo i da ponudi nešto novo, te da je srećom Šekspir svevremen pisac koji u svakom trenutku dozvoljava učitavanje iz konteksta vremena u kojem živimo.
– Mi, nažalost u ovom trenutku možemo da učitamo priču o Romeu i Juliji iz konteksta vremena u kojem živimo upravo zbog nasilja koje je postalo model ponašanja koji se nagrađuje i afirmiše. Upravo oni koji bi trebalo da sankcionišu nasilje oni ga afirmišu i promovišu. U nekim konknretnim scenama i osećanjima u ovoj predstavi ćete prepoznati tu zaludnost našeg društva, taj neki kič i vrstu estradnih strasti koje su usmerene na pogrešne ideje – kazala je Petrovićeva.
Naglasila je da je to ono s čim su svjesno koketirali služeći se tim elementima kako bi pokazali vrijeme u kome živimo i taj model ponašanja, odnosno nasilje kao model koji se prenosi iz generacije na generaciju.
– Imam utisak da to postaje hibrid i da svaka sledeća generacija još više gradi ideju o nasilju. Dodaću da je Danilo Milovanović radio scenski pokret, a Nenad Kojić muziku. Što se tiče muzike koketirali smo sa različitim žanrovima pokušavajući da objasnimo da su svi ti likovi i karakteri različiti, ektremni svako u svom fazonu pa je takva i muzika -rekla je Petrovićeva.
Istakla je da će publika imati priliku da čuje različite muzičke žanrove, od trepa do glem roka, koji govore o razlici karaktera.
– Tijana Grumić je na predstavi radila kao dramaturg i preduzele smo dosta dramaturških poteza pokušavajući da predstavu namenimo mladim ljudima, jer mislim da je za njih najvažnije i da je njima namenjena. Predstava je brza, atraktivna i pripada akulturološkom kodu mladih ljudi danas u našem okruženju – zaključila je Petrovićeva.
Glumac Mak Tepšić koji igra Romea naglasio je da je ekipa predstave draga i da je rad na predstavi prošao bez negativne energije.
– Ostaće mi u sećanju da sam dva meseca uživao i da sam upoznao nove ljude -rekao je Tepšić.
Glumica Nataša Perić koja igra Juliju ispričala je da prvi put radi Šekspira.
– Da bi lik bio heroina on treba da posjeduje najrazličitije vrline kao što ih Julija posjeduje. Julija vođena ljubavlju iskazuje ogromnu hrabrost, odanost, odlučnost, poštenje, osjećajnost i ranjivost. To su osobine koje je u današnje vrijeme sistem vrijednosti obezvrijedio i ismijao. Julija prolazi kroz širok dijapazon različitih životnih faza. Ono što ljudi prolaze kroz čitav život Julija prođe u roku od četiri dana. Od djevojčice, tinejdžerke, udovice i žene koja strmoglavo poseže za samoubistvom. To je ogroman i zahtjevan glumački zadatak, ali mene takve vrste izazova uzbuđuju i raduju – navela je Perićeva.
Glumac Boris Šavija, koji igra sveštenika, istakao je da je ovo, nažalost aktuelna tema.
– Pored toga što je to priča o ljubavi može da se kaže da je to zapravo i priča o mržnji. Veća je tu tema mržnja koja narušava ljubav. Kod Šeksipra imate te dvije porodice i iracionalnu mržnju. To je neko permanentno stanje u kojem oni žive duže vrijeme, reklo bi se da su i njihovi preci bili u nekoj vrsti antagonizma. Mi smo se trudili da iz današnje perspektive napravimo predstavu, da prikažemo šta dovodi do mehanizma mržnje koji melje i ne dozvoljava ljubavi da dođe do izražaja -rekao je Šavija.
Prema njegovim riječima, razlog za mržnju uvijek banalan, ali je mržnja jako pogonsko gorivo, te da se ljudi koji ne mogu da nađu nikakav smisao u ljubavi okreću mržnji, jer je lakše mrziti.
– Lakše je odabrati da ti mržnja bude pogon nego da se okrećeš nekom plemenitom osećanju koje te nadahnjuje pa te u nekom smislu više košta -kazao je Šavija.
Rok Matek koji igra Tibalta, bratanca gospođe Kapulet, istakao je da kad se u pozorištu radi Šekspir to je zapravo praznik.
– Šekspir je autor koji daje i otvara pitanja. Igram Tibalta lika zbog kojeg počinje drama i u režiji Sonje Petrović upotrebili smo neke simbole koji otvaraju važna pitanja za klince našeg doba, a znamo da digitalno doba danas pravi mnogo problema. Ova predstava na kraju ima jasnu poruku za cijeli svijet – poručio je Matek.
Reprizno izvođenje zakazano je za četvrtak u 20 časova.
Banjaluka
TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”
Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.
Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.
– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.
Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.
Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.
Banjaluka
NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”
Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.
„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.
S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.
Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24
Banjaluka
VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”
Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.
Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.
Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).
Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.
Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?
Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.
Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…
Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?
Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.
U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?
Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.
Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?
Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.
“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?
Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?
Piše: Marina Majkić Miletić
Banjaluka.net
-
Banjaluka2 dana ago
BANJALUCI SE SPREMA SCENARIO IZ PAKLA! SNSD najavljuje oduzimanje nadležnosti Skupštini i GRADONAČELNIKU!(VIDEO)
-
Politika3 dana ago
MIRNA SAVIĆ BANJAC “Plata prodavačice u tržnom centru u Doboju 1800 KM, a MEDICINSKE SESTRE 1300 KM”
-
Politika2 dana ago
SNSD SMISLIO KAKO DA FINANCIJSKI “SAMELJE” BANJALUKU! Strah od Stanivukovića veći od brige za narod
-
Politika2 dana ago
ADŽIĆEV OBRAČUN SA DODIKOVIM LOJALISTIMA! Šulić “Ti si politički patuljak” (VIDEO)
-
Banjaluka2 dana ago
SKUPŠTINA počela i ZAVRŠILA! LUKAČ i bivši GRADONAČELNIK među odbornicima
-
Banjaluka2 dana ago
DOKTOR SELAK BEZ BLAMA “Sve protiv Stanivukovića, A STRUJA MOŽE DA POSKUPI”
-
Politika2 dana ago
KAKVA FARSA! Košarac pita “ODKUD BANDIT KURTI U SARAJEVU”, a SNSD ambasador mu izdao vizu!
-
Politika2 dana ago
“NIJE KUM DUGME” ZA ZGRADU UIO IPAK 100 MILIONA! Odbijena deklaracija o zaustavljanju kupovine