Institucije u Republici Srpskoj u prošloj godini evidentirale su 64 djece korisnika socijalne zaštite koju su napustili roditelji.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, riječ je o 42 dječaka i 22 djevojčice.

Kada je u pitanju starosna struktura ovih maloljetnika, njih 20 je mlađe od sedam godina, 32 ih je uzrasta od sedam do 14 godina, 10 uzrasta od 15 do 16 godina, a preostalih dvoje ima između 17 i 18 godina.

U prošloj godini, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, bilo je i 123 mališana čiji su roditelji spriječeni da obavljaju roditeljsku dužnost.

Kada je riječ o djeci roditelja koji nemaju dovoljno prihoda, prošle godine evidentirano je 5.499 takve djece.

Aleksandar Milić, psiholog, govoreći o djeci koju su napustili roditelji, ističe da je prva asocijacija da je riječ o psihički neuravnoteženim ljudima, odnosno ljudima ozbiljno narušenog psihičkog stanja.

“Drugim riječima, najvjerovatnije nemaju zdrav način života, upitna je njihova egzistencija, socijalizacija i tako dalje. Pitanje je i mjesto boravka – gdje se oni to nalaze. Bilo bi interesantno da vidimo status tih roditelja koji su napustili djecu”, rekao je Milić za “Nezavisne novine”.

Bilo bi zgodno, dodaje, da se prikupe podaci o tim osobama, jer je ovakva informacija dobar pokazatelj u smislu šta treba dalje raditi.

“Ja pratim putem vještačenja da nekad centri za socijalni rad onemogućavaju brigu o djeci, tamo gdje su roditelji sposobni da brinu za djecu. Dakle, vidio sam i takve slučajeve, intervenisao protiv njih, učestvujem kao vještak u procjeni takvih slučajeva”, naveo je Milić za “Nezavisne novine”.

Podatak o 64 napuštene djece, dodaje on, zahtijeva uvid u cjelokupno stanje, te upoznavanje sa ovom situacijom.

“Institucije se daleko ozbiljnije i stručnije trebaju baviti ovakvim slučajevima”, naglasio je Milić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je podatak o 64 napuštene djece zastrašujući te da ukazuje na to da je porodica u krizi, odnosno da su u krizi interpersonalni odnosi u porodici.

“U krizi je, prije svega bračnost, ali na kraju krajeva i roditeljstvo”, rekao nam je Vasić.

Prema njegovim riječima, očito maha uzima naša današnja samoživost, odnosno nehtijenje da podnesemo žrtvu, a olako se stupa u bračne veze.

“Čini mi se da bi možda trebalo više raditi na edukaciji mladih ljudi u smislu da ni seksualni odnosi, ni prije braka, ni u braku, nisu nešto što je samo trenutak, nego nešto što može da ima ozbiljne posljedice. Možda se tu radi o neželjenim trudnoćama, brakovima koji nisu mogli da funkcionišu iz ekonomskih razloga, bilo čemu. Ali, problem je, generalno, u relaciji među ljudima”, poručio je Vasić.

Naš sagovornik dodaje da, kada su takve situacije u pitanju, uvijek, nažalost, najdeblji kraj izvlače djeca.

“Smatram da je temelj svega da posvetimo pažnju mladim ljudima koji su na pragu ulaska u odnose. Rađanje života, prije svega, mora da bude produkt ljubavi i produkt odgovornosti dvoje mladih ljudi, odnosno muškarca i žene”, naglasio je Vasić u izjavi za “Nezavisne novine”.