Jedan od najboljih glumaca u istoriji uskoro slavi 85. rođendan.

Vjerujem da još nisam dostigao svoj vrhunac. Zato se i dalje trudim. Ako ti jednog dana kažem: ‘Ovo što sam sada uradio je baš odlično, to je uloga za nagrade’, nadam se da ćeš imati hrabrosti da mi staviš vijenac oko vrata i onda me, s puno saosjećanja, u tišini ubiješ”, rekao je prije nekoliko godina Al Paćino, glumačka legenda koja 25. aprila slavi 85. rođendan.

Roditelji Al Paćina, Salvatore i Rouz, nisu imali ni 20 godina kada im se rodilo jedino dijete, sin Alfredo. Sreća nije dugo trajala, jer je otac, prodavac osiguranja, napustio suprugu i sina dvije godine kasnije.

“Nismo bili bliski, ali viđali smo se tokom života. Kad sam bio mali, neko vrijeme sam živio kod njega, ali ponekad bi prošle četiri, pet godina prije nego što bismo se ponovo vidjeli, iako se trudio da održava kontakt. Nismo se zbližili čak ni poslije majčine smrti. Godinama nismo razgovarali. Marlon Brando je rekao da je krivica beskoristan osjećaj. I jeste, a kada sam se konačno pomirio s tim, bilo mi je lakše. Trebalo mi je godina da uopšte shvatim da je osjećam”, rekao je glumac o ocu.

Nakon njegovog odlaska, Rouz se sa malim Sonijem, kako su zvali Ala, preselila kod svojih roditelja u Bronks, u mali stan. Njeni roditelji, Džejms i Kejt, preselili su se iz rodnog Korleonea na Siciliji u Njujork u potrazi za boljim životom.

“Godinama sam spavao između dede i babe. Nisam imao svoj prostor, a kako sam bio jedinac, stalno sam izmišljao priče. Tako sam se borio protiv usamljenosti”, opisao je Al, koji je od dede naslijedio bujnu maštu, dar za pričanje i radnu etiku.

“Brinuo je o cijeloj porodici. Posao, bilo kakav rad, predstavljao mu je najveće zadovoljstvo u životu. Od njega sam naslijedio odnos prema radu, i uvijek sam želio da budem zaposlen. Pokreće me radost koju osjećam dok nešto radim. Imali smo odličan odnos. Sjedili bismo na krovu naše zgrade, a on bi mi pričao kako su ga tukli i vrijeđali policajci. Pričao mi je i da je bježao od kuće, živio na farmi, krao mlijeko…” prisjetio se glumac, koji je jednako dobar odnos imao i sa majkom, zahvaljujući kojoj se zaljubio u filmove.

View this post on Instagram

A post shared by G.V (@gentlevogue)

Radila je u lokalnom bioskopu i trogodišnjeg sina je vodila na filmske projekcije, a on bi joj sljedećeg jutra izvodio sve što je vidio na velikom platnu. Nije dugo prošlo dok se publika nije proširila i na rodbinu. Uživali su u svim njegovim izvođenjima, ali najveće oduševljenje izazvala je imitacija Reja Milanda iz filma ‘Izgubljeni vikend’, alkoholičara koji očajnički traži piće.

“Otvarao bih vrata ormarića i pravio se da ne mogu da nađem alkohol. Nije mi bilo jasno zašto se toliko smiju, jer meni to nije bilo smiješno. Ali znao sam da ću ih time nasmijati. I tako je sve počelo”, rekao je Al.

Nije zabavljao samo rodbinu, već i prijatelje i komšije, a to mu je donijelo nadimak Glumac.

“Volio je da igra razne likove. Često bi odlazio u 174. ulicu i pravio se da je slijep. Sve djevojke iz komšiluka su govorile: ‘Soni Paćino, mali zavodnik’, a momci: ‘Soni Paćino, mali smrad'”, prisjetio se njegov prijatelj Ken Liper, koji je kasnije postao zamjenik gradonačelnika Njujorka i scenarista filma ‘Gradska vijećnica’.”

Bio je zabavan, njegov glumački talenat je prepoznat u školi, a bio je i zgodan. Sa devet godina počeo je da puši i imao je prvo se*sualno iskustvo.

“Bilo je sa malom djevojčicom. Skinula je bluzu. Grudi su joj već bile natečene. Možda je bila starija. Možda sam bio stariji. Stavio sam ruke na njene grudi i počeo da se kikoćem. Stajala je ispred dušeka sa oprugom i ja sam je gurnuo. Ona je odskočila i ovo smo ponovili tri ili četiri puta. Mislio sam da imamo se*s i odmah sam otišao da kupim kondome. Nisam znao čemu služe, ali sam ih dugo nosio sa sobom”, opisao je Paćino, koji je u školi volio da smišlja razne zezancije, zbog čega je završio u odjeljenju za djecu sa posebnim potrebama.

Prvo je stavio naočare učiteljice na stolicu i ona je sjela na njih, a nekoliko dana kasnije on je polako pomijerao knjige u učionici dok se nisu srušile uz glasan udarac. Učiteljica je zaključila da nešto nije u redu sa njim i premjestila ga u odjeljenje sa djecom sa posebnim potrebama.

“Nastavnici su pozvali moju majku na razgovor i odlučili da mi treba otac. Nisam bio problematičan tinejdžer, ali sam bio blizu toga da to postanem”, rekao je Amerikanac koji je nekoliko puta bježao od kuće (da bi privukao pažnju), žvakao duvan sa 10 godina, počeo da puši lulu sa 11, a pio alkohol sa 13.Na ulici bi tražio odraslu osobu koja je bila spremna da mu kupi flašu bilo kog pića. Ali prvu kap alkohola popio je u društvu majke, dede, tetke i ujaka. Dali su mu čašu crnog vina i nije mu se svidio prvi gutljaj. To ga je nakašljalo, htio je da ispljune tu gorku tečnost, ali nije. Sve je sipao u sebe da mu se ne smiju, a rođaci su ga pozdravili aplauzom. “Ne osjećam ništa”, rekao je uz osmijeh koji je sakrio navalu toplote u stomaku i glavi. Veoma mu se dopalo sanjivo stanje u koje je zapao kada je pio, a ubrzo je alkohol postao njegova svakodnevica. Tako je već godinama.

View this post on Instagram

A post shared by Legends Inc. (@legends.inc)

Tada još nije shvatao da može ili treba da se bavi glumom, a njegovi snovi su bili usmjereni ka sportskoj karijeri.

“Želio sam da budem bejzbol igrač, ali nisam bio dovoljno dobar. Nisam znao šta želim od života. Bio sam prilično srećno dijete, bez obzira na probleme u školi. U osmom razredu, učiteljica koja je vodila dramsku grupu poslala je mojoj mami pismo i savjetovala je da me podrži u glumi. To je bio prvi put da me je neko ohrabrio. U svijetu iz kojeg dolazim to nije postojalo. Nismo bili poštovani. Da li zaista mislite da me je moja majka ili bilo koja druga odrasla osoba ikada pitala kako mi je u školi? Nikad! To nije urađeno”, rekao je on.

Njegov učitelj ga je primijetio kada je čitao odlomke iz Biblije na školskoj skupštini. Prepoznala je da ima glumačku iskru i dala mu ulogu u predstavi koju su pripremali. U školi su ga proglasili „vjerovatnim uspjehom“, a školovanje je nastavio u srednjoj scenskoj umjetnosti jer je to, kako je rekao, jedina škola koja ga je primila uprkos lošim ocjenama.

“Kada smo igrali bejzbol, a ja sam uhvatio loptu na trećoj bazi, radio bih zvijezde od radosti. Nisam bio toliko uzbuđen zbog glume. Glumio sam vještački. Radili smo po metodi Stanislavskog, koja je veoma ozbiljna, metodska gluma. Morali smo sve da osjetimo i mislio sam da je to ludo. Pa gdje je zabava u tome? Bilo mi je dosadno. Jednom sam morao da glumim kako se osjećam kada sam sam u svojoj sobi. Nisam ga imao, pa sam ga izmislio. U jednom trenutku nas je bilo devetoro u tri sobe u našem stanu. Sa nama su bile moje tetke i ujaci i njihova djeca. Neki su bili nasilni. Profesor je rekao da imam ‘vatru sicilijanskog glumca’ i da sam veoma prirodan. I zato sam stalno pokušavao da budem prirodan, a nisam znao da to nije isto što i biti stvaran”.

Njegova majka je u početku podržavala njegov plan da postane glumac, ali je u jednom trenutku rekla da to nije karijera za takve kao što su oni – siromašni ljudi. Dvije godine kasnije, kada je imao 16 godina, napustio je školu da bi našao posao i finansijski pomogao porodici. Raznosio je novine, radio kao poštar, domar, prodavao cipele, radio u voćarnici, apoteci, prodavnici, nosio namještaj (koji opisuje kao najteži posao), a posebno mu je prijalo dvije godine koje je proveo u časopisu “Komentar”, kada je radio u kancelariji i bio dostavljač. Bio je dispečer u nekoliko pozorišta, što mu se dopalo jer je mogao da gleda filmove, ali i prvi put da vidi sve strane sebe.

“U bioskopu sam se našao ispred trosmjernog ogledala. Imao sam 24 godine i nisam ranije vidio svoj profil. Nisam mogao da vjerujem. Pa ko je ova čudna osoba? Nisam mogao da prestanem da buljim u sebe. Menadžer je to primijetio i nisam mu se dopao od početka. ‘Paćino, šta gledaš?’ pitao je, a nakon što sam nešto promrmljao, rekao mi je da to više ne radim. Malo kasnije sam se ponovo pogledao, a on me je vidio i viknuo: ‘Otpušten si’. ‘Trebalo je da budem tužan, ali osjetio sam nalet sreće”, opisao je.

Redovno je išao na audicije. Pridružio se Studiju HB, neprofitnoj organizaciji koja nudi besplatne časove i postavlja predstave, a jedan od njegovih učitelja glume bio je Čarli Loton, koji mu je postao mentor i najbolji prijatelj. Često bi spavao na svom kauču ili kod drugih prijatelja, a kada nije imao kome da se obrati za pomoć, spavao bi na ulici.

Međutim, najteži trenutak dogodio se 1962. godine kada je Rouz preminula. Godinama se borila sa depresijom i, uprkos siromaštvu, uspijevala je da plaća posjete psihijatrima koji su preporučivali terapiju elektrošokovima. U nadi da će biti bolje, podvrgnuta je liječenju koje joj nije donijelo olakšanje. Sve dublje je padala u depresiju koju je pokušavala da liječi lijekovima za smirenje. Postala je zavisna, a moguće je da je to bio uzrok njene smrti u 43. godini. Glumac ne zna sa sigurnošću da li je sama donijela odluku. Nakon smrti njegovog dede godinu dana kasnije, Alov život je počeo da izmiče kontroli.

“Dotaknuo sam dno nakon što sam ih izgubio. Imao sam 22 godine i izgubio sam dvije najvažnije osobe u životu. Ja sam izgubljen. Izgubio sam čitave sedamdesete”, iskren je bio glumac.

Poslije četiri godine u Studiju HB, prošao je audiciju za The Actors Studio, koji ga je kao tinejdžera odbio, a sada je upao u tu organizaciju glumaca, pozorišnih reditelja i dramaturga. Počeo je da razvija svoje glumačke vještine sa Lijem Strazbergom, a ubrzo su uslijedile i pozorišne uloge – uloga u predstavi ‘Zove se šećerna šljiva’ donijela mu je nagradu ‘Obie’, nastup u predstavi ‘Da li tigar nosi kravatu“ donio mu je prestižnu ‘Toni’, a američka ljubav mu je donijela prvu ljubav. Zaljubio se u koleginicu Džil Klejburg, sa kojom je dijelio život pet godina.

U jednom od svojih rijetkih intervjua tada je spomenuo novinarima da želi da oženi Džil i da je ona žena koja će mu roditi djecu. Ali nedjelju dana kasnije odveo ju je na večeru i rekao da je gotovo jer se zaljubio u glumicu Tuesdai Veld. Tokom veze sa Džil, postao je cijenjeni pozorišni glumac. Jedna od njegovih hvaljenih uloga bila je ona Ričarda III, u kojoj je pokazao koliko se prepušta likovima koje je igrao.

“Jedne noći Žaklin Kenedi je gledala predstavu, a zatim je došla u svlačionicu da me pozdravi. Nisam ustao jer sam nastavio da budem ‘kralj’. Skoro da ne mogu sebi da oprostim taj propust”, rekao je on.

Njegova koleginica Dajana Kiton nije nimalo iznenađena ovakvim ponašanjem.

“Ponekad mislim da su ga odgajali vukovi. Najobičnije stvari su mu bile nepoznate, poput ideje da uživa u društvu uz obrok. Uvijek je želio da jede sam, stojeći. Nije mogao da se prilagodi stolovima i razgovorima koji su ljudi vodili iza sebe”, prisjeća se Kiton, koja mu je u čuvenom serijalu “Kum” igrala suprugu.

Prvi nastavak ‘Kuma’ otvorio je Paćinu vrata svjetske slave, a reditelj Frensis Ford Kopola se založio da mu se dodijeli uloga. Prošao je nekoliko rundi audicija, uradio test mamurluka na kameri, improvizovao replike, a cijeli proces ga je toliko iznervirao da je rekao Džil da odustaje od svega. Dobio je ulogu Majkla Korleonea, koji potiče iz istog mjesta kao i Paćinovi preci. Ali onda su se pojavili novi problemi. Snimio je “Kuma” radeći sa svojim uzorom Marlonom Brandom i po prvi put dobio Oskara. Bojkotovao je dodjelu nagrada, uvrijeđen što je nominovan u kategoriji najboljeg sporednog, a ne glavnog glumca. Imao je niz odličnih uloga u filmovima “Dog Dai Afternoon”, “The Godfather Part II”, “Serpico” i ”And Justice for All”, što mu je donijelo nove nominacije za Oskara. Ali kako je njegova karijera cvjetala, tako su rasli i njegovi problemi sa alkoholom. Na pitanje o nekim događajima iz tog perioda, iskreno kaže da ih se ne sjeća jer je bio pijan.

“Alkoholizam nikada nisam pobijedio, ali više ne pijem. Lorens Olivije je jednom rekao da mu je omiljeni dio glume bilo piće poslije predstave. To sam i ja mislio. Ali kada je alkohol zamijenio posao, i kada sam potpuno pijan odbio da snimim ‘Dog Dai Afternoon’ jer mi se nije dopadalo da opljačkam banku, znao sam da moram prestati. Srećom, imao sam prijatelje koji su mi pomogli”, prisjeća se glumac, koji je trijezan od 1977. godine.

Ponovo je sarađivao sa Kiton na nastavku filma “Kum”. Bili su u vezi godinama sa povremenim prekidima, a konačno su raskinuli nakon što mu je postavila ultimatum – ili će se oženiti njom ili je gotovo. Al nije izabrao brak.

Dobio je samo pohvale za interpretaciju dilera u “Licu sa ožiljkom”. Nakon toga je uslijedila serija filmova koji nisu postigli prethodne uspjehe, pa je napravio pauzu.

“Nisam radio četiri godine. Bio sam bez para. Tada je bilo prvi put da nisam imao novca, bilo ih je više, ali ne želim da pričam o tome. Ali to je bio prvi put da mi je žena sa kojom sam živio rekla da ne mogu da živim od nje. Jednostavno više nisam želio da radim jer nisam mogao da pronađem umjetničku vrijednost, ali sam uvijek osjećao da ću moći da se vratim glumi. Morao sam ponovo da se vratim da zaradim novac, ali mi se dopala anonimnost koju sam imala nakon dužeg perioda. Bilo je to jedno od srećnijih trenutaka u mom životu, ali ne bih to ponovio”, rekao je i ponovo počeo da ima uspjeha, kako na sceni, tako i na filmu.

Uloge u filmovima “Miris žene” i “Glengari Glen Ros” 1993. donijele su mu dvije nominacije za Oskara – za najboljeg glumca i sporednog. Postao je prvi glumac u istoriji koji je dobio dvije nominacije u istoj godini, a ona za ‘Miris žene’ mu je konačno donijela prestižnu nagradu. Novu nominaciju za Oskara dobio je tek 2020. za ulogu u Skorsezeovom filmu “Irac”, u kojem je ukrstio koplja sa Robertom De Nirom.

Pored uloga, uvijek su se smjenjivale lijepe žene. Bio je u strastvenim vezama koje su trajale godinu-dvije, sa koleginicama Martom Keler i Ketlin Kvinlan, a učiteljica glume Jan Tarant je 1989. rodila njegovo prvo dijete, kćerku Džuli Mari. Godinama je živio sa australijskom rediteljkom i producentkinjom Lindal Hobs, koja je rekla da želi da vodi ljubav svakog minuta svakog dana. Sa ovom tvrdnjom složila se i 25 godina mlađa glumica Penelope En Miler, sa kojom je imao aferu na snimanju filma “Karlit’s Vai”, a nije mu smetala činjenica da je tada još bio u “srećnoj” vezi sa Hobsom.

“On je veoma strastvena osoba. U meni je probudilo ženstvenost, se*sualnost i strast. On je zapalio tu vatru”, rekla je Penelope, a njena bivša partnerka, glumica Suzan Tirel, uporedila ga je sa pastuvom.

Jedna od njegovih dužih veza bila je sa koleginicom Beverli D’Anđelo. Upoznao ju je 1996. godine na letu iz Njujorka za Los Anđeles, a u januaru 2001. postali su roditelji blizanaca Olivije Rouz i Antona Džejmsa. Ubrzo nakon njihovog rođenja počeli su problemi u vezi, te su iste godine raskinuli i započeli bitku za starateljstvo.

“Poznavali smo se tri mjeseca kada me je pogledao u oči i rekao da želi da ima djecu sa mnom. To je sve što sam željela da čujem. Zatrudnila sam medicinski potpomognutom oplodnjom u 48. godini, rodila blizance šest nedjelja nakon svog 49. rođendana, a sa 51. bila sam samohrana majka”, rekla je ona.

Tokom najintenzivnije borbe za starateljstvo, Beverli je rekla da ju je Al maltretirao i kontrolisao, da nikada nije promijenio ni jednu pelenu i da je stalno odlagao posjete djece po nalogu suda. Optužio ju je da koristi djecu kao taoce. Poslije nekoliko mjeseci prepucavanja, uspjeli su da se dogovore, a kada su djeca bila u osnovnoj školi, našalio se da ostaju kod njega za vikend jer je Beverli znala da neće moći da im pomogne oko domaćeg zadatka tokom nedjelje.

“Mnogo mi je pomoglo to što sam imao djecu, i bio sam potpuno svjestan da ne želim da budem kao moj otac. Htio sam da budem sa njima. Ja sam odgovoran za njih. To je moja najveća nagrada. Postajete svjesniji sebe. Kada se vratim sa snimanja, tako sam iznenađen prvih dvadesetak minuta. Ima ljudi koji traže da uradim nešto za njih. Ništa mi nije podređeno kao na setu. Oni su važni i to je tako divno. Volim to!” rekao je nagrađivani glumac.

Njegova najduža veza bila je sa glumicom Lusilom Solom, koju je upoznao i zbližio 2005. godine na jednoj večeri. Bili su zajedno do 2018. godine, kada se zaljubio u izraelsku glumicu Mejtal Dohan, koja je bila 39 godina mlađa od njega. Nakon raskida, rekla je da je pokušala da ignoriše činjenicu da je on stariji gospodin, ali jednostavno nije mogla, a problem je bio što on nije želio da joj pokloni ništa skuplje od buketa cvijeća. Ostarjeli zavodnik nije dugo bio sam, već se upleo u vezu sa svojom 53 godine mlađom komšinicom, producentkinjom Nurom Alfalom.

Zbližilo ih je igranje šaha i razgovor o filmovima, a mnogi su se iznenadili kada su u junu 2023. objavili da im se rodio sin Roman. Al je imao 83 godine kada je dobio svoje četvrto dijete, što ga čini jednim od najstarijih očeva u Holivudu. Ni Nuru nije odveo pred oltar, a prošle godine je u svojim memoarima “Sonni Boi” opisao svoje viđenje braka.

“Uvijek sam se klonio braka, jer nisam vidio kako bi to bilo od koristi. Želio sam da izbjegnem ono što vidim kao neizbježan ulazak u voz bola”, rekao je Al, koji više nije u vezi sa Nurom, ali redovno viđa svog najmlađeg sina, zbog čega je počeo da piše svoju autobiografiju.

“Želim da budem sa svojim djetetom, ali nikad se ne zna šta može da se desi. Želim da poznaje svog oca”, zaključio je.