Connect with us

Društvo

EVO U KOJIM SREDNJIM ŠKOLAMA ima slobodnih mjesta u drugom upisnom krugu

Prvi rok za upis u srednje škole završen je širom Srpske, a svršeni osnovci koji nisu uspjeli da se upišu tamo gdje su željeli imaju i drugu šansu. Najviše slobodnih mjesta ostalo je na trogodišnjim smjerovima poljoprivredne i ugostiteljske struke, koja se iz godine u godinu, zbog slabog interesovanja mladih, sve teže popunjavaju.

Većina malih maturanata uspjela je da izabere buduće zanimanje, a najkrcatije će na jesen, po svemu sudeći, biti učionice škola koje obrazuju đake u oblasti medicinske, metalske, saobraćajne i elektrostruke.

Svi oni koji su se našli ispod crte od ponedjeljka pa sve do 12. jula imaju rok da pronađu novo buduće zanimanje, a “Glas” je provjerio u kojim srednjim školama je ostalo slobodnih mjesta.

Direktor banjalučke Ugostiteljsko-trgovinsko turističke škole Boris Spasojević kaže da su u junskom roku od planiranih 180 uspjeli da upišu 132 učenika u šest odjeljenja prvih razreda.

– Najlošije interesovanje je za zanimanje konobar, gdje je upisano osam đaka, a mjesta ima za njih još 16. Takođe, za ugostiteljske tehničare ostalo je 15 nepopunjenih pozicija. Lani je konobar bio deficitarno zanimanje, što ove godine nije slučaj pa mislim da je to razlog slabog interesovanja. Đaci deficitarnih zanimanja imaju stipendiju, plaćen prevoz, što je određeni stimulans. Ove godine je kuvar deficitarno zanimanje i tu smo popunili dva odjeljenja, čak je desetak učenika ispod crte – rekao je Spasojević, koji se nada da će se u drugom upisnom roku situacija popraviti.

Upisnu kvotu nisu ispunili ni u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru.

– Ostalo nam je pet slobodnih mjesta u odjeljenju kuvara i sedam kod konobara, dok su ostala zanimanja popunjena. Veoma smo zadovoljni jer odavno nismo imali bolje rezultate u junskom upisnom roku. Najveće interesovanje vladalo je za poslovno-pravne tehničare i informatičare. Tu smo imali i dva učenika ispod crte – kazala je direktorica ove prijedorske škole Dražena Mršić.

Da mladi i dalje zaziru od zanata, uprkos velikoj potražnji na tržištu rada i visokim platama, potvrđuje i broj pristiglih prijava u banjalučku Poljoprivredu školu, koja je uspjela da popuni samo jedno odjeljenje veterinarskih tehničara, dok sva ostala zanimanja nisu ni blizu željenih kvota.

– U prehrambenim i poljoprivrednim tehničarima imamo po desetak upisanih đaka, a kad je riječ o zanatima, situacija je iznenađujuće loša. Istina je da nije bilo puno bolje ni ranijih godina, ali sada, na primjer, imamo samo troje djece koja se žele školovati za mesara i osam za pekara. Slabo interesovanje je i za nova zanimanja – agroturističkog tehničara i agrotehničara, gdje nam fali još desetak đaka da bismo mogli kombinovati odjeljenje – priča za “Glas” direktor Poljoprivredne škole Bojan Bakal.

Prema njegovim informacijama, u nekoliko banjalučkih srednjih škola ostalo je dosta đaka ispod crte pa se nada da će bar dio njih izabrati neko od poljoprivrednih zanimanja.

– Tržište vapi za dobrim zanatlijama, nema dobrog pekara, mesara, plate su zavidne, plus su to deficitarna zanimanja, za koja Republika daje subvencije i pored svega toga djecu moramo ubjeđivati da se upišu. Žao mi je što je tako – kazao je Bakal.

Ovakvi problemi, srećom, zaobilaze Tehničku školu u Gradišci. Direktor te obrazovne ustanove Vlado Tomić kaže za “Glas” da su upisali 144 učenika, koliko su i planirali, a bili su primorani da vrate dokumenta za desetak učenika koji su se našli ispod crte.

– Baš kao i prethodne četiri godine, tako i ove, uspjeli smo da popunimo sva mjesta u prvom upisnom roku. Najveće interesovanje je bilo za tehničara informacionih tehnologija, a znatno je porastao i interes za zanimanje mehatronike. Imamo konstantnu navalu đaka i smatram da su tome doprinijela nova zanimanja koja je naša škola uvela u obrazovni sistem Srpske – kazao je Tomić.

Na adresu Tehničke škole u Banjaluci stiglo je 440 svjedočanstava malih maturanata, a mjesta ima za 408 budućih srednjoškolaca.

– Prijava je više nego što imamo mjesta, s tim da za neka zanimanja ima đaka ispod crte, a kod nekih nismo popunili upisne kvote. Mjesto više tražilo se za zanimanja kao što su mašinski tehničari, operateri CNC tehnologija, tehničar logistike i špedicije, dok je lošije interesovanje za struku zavarivača. Razgovaraćemo sa roditeljima i djecom koja su ispod crte da vidimo žele li da se prebace na neki drugi smjer. Nastojaćemo da ih animiramo, jer nam je važno da obučavamo kadar za koji škola i postoji i da svim profesorima obezbijedimo pune norme – istakao je direktor ove obrazovne ustanove Vladimir Kuvalja.

Srednjoškolski centar “Petar Kočić” u Zvorniku slobodnih mjesta ima u gimnaziji i odjeljenju poslovno-informatičkih tehničara.

– Nije to mnogo, još po nekoliko slobodnih mjesta u svim smjerovima gimnazije i tom odjeljenju ekonomske struke. Zadovoljni smo ostvarenim rezultatima upisa, jer djeca rado biraju našu školu. Što se tiče Zvornika, mislim da više nema svršenih osnovaca koji bi ta mjesta mogli popuniti. Možda bude sporadičnih prijava u drugom roku od djece iz drugih sredina – rekla je direktorica SŠC “Petar Kočić” Biljana Pisić.

Pune učionice na jesen imaće bijeljinska Ekonomska škola, jer se ovog juna tražilo mjesto više.

– Upisali smo šest odjeljenja po 24 učenika i plan smo ispunili u potpunosti, čak smo imali ispod crte 47 učenika koji će sada konkurisati za druge škole. Đaci nas biraju zbog spoja praktičnih mogućnosti, sa našim zanimanjima su konkurentni na tržištu rada, a stiču i dovoljno znanja za nastavak školovanja – rekao je direktor Ekonomske škole u Bijeljini Duško Đurić.

Mjesta nema ni u srednjoj Saobraćajnoj i elektroškoli u Doboju. Direktor ove obrazovne ustanove Miroslav Topalović kaže da su upisali 144 učenika, koliko je bilo i previđeno.

– Najveće interesovanje vladalo je za tehničara informacionih tehnologija, tehničara računarstva i programiranja, kao i tehničara drumskog saobraćaja. Popunjeni su i trogodišnji smjerovi električara, auto-električara, vozača motornih vozila i rukovaoca građevinskim mašinama i kranovima. Đake privlače naša zanimanja, jer im garantuju brzo zaposlenje, kako ovdje tako i u zemljama zapadne Evrope. Doboj, kao saobraćajno čvorište, nudi mnogo poslovnih prilika, kada je riječ o saobraćajnoj struci – kazao je Topalović i dodao da, prema informacijama kojima raspolaže, slobodnih mjesta nema ni u Medicinskoj ni Tehničkoj školi u Doboju.

STATISTIKA
Prema podacima Zavoda za statistiku RS u školsku 2023/2024. godinu upisano je 34.825 učenika. Najviše đaka upisano je u stručne tehničke škole i to 23.024, zatim u gimnazije 6.011 te stručne škole 5.317 djece. U klupe umjetničkih škola prošle jeseni sjelo je 298 svršenih osnovaca, dok se u vjerske obrazovne ustanove upisalo 109 đaka.

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano i toplo, ali MOGUĆA KIŠA

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH sutra biti sunčano i toplo vrijeme, a tokom dana očekuje se naoblačenje i ponegdje na zapadu slaba kiša.
Jutro će biti svježe, od sredine dana očekuje se naoblačenje od zapada uz postepeno jačanje jugozapadnog vjetra koji će uticati na dodatni rast temperature.
Popodne i uveče biće vjetrovito i umjereno oblačno, na zapadu je samo ponegde moguća vrlo slaba kiša, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Vjetar će u prvom dijelu dana biti slab, zatim umjeren do jak jugozapadni.

Jutarnja temperatura vazduha biće od 14 do 20, na jugu do 22, a najviša dnevna od 29 do 35 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Nastavi čitati

Društvo

O ŠTEDNJI NEMA NI GOVORA: Ni sa dvije prosječne plate nije moguće živjeti bez kredita

Prosječna plata u Republici Srpskoj, prema zvaničnim podacima za maj, iznosi 1.549 KM. Dvije takve plate u domaćinstvu, na papiru, djeluju kao stabilna osnova za pristojan porodični život.

Međutim, stvarni život običnih građana pokazuje suprotnu sliku. Ni dvije prosječne plate nisu dovoljne da porodica preživi bez pomoći sa strane, kredita ili stalnog odricanja.

Ekonomisti upozoravaju da je prosječna plata varljiv pokazatelj standarda, jer visoke zarade u javnoj upravi, bankarstvu i nekim privatnim sektorima podižu statistički prosjek. Većina građana ostaje daleko ispod tog iznosa.

Ekonomista Predrag Mlinarević ističe da bi precizniji pokazatelj bila medijalna zarada, koja prikazuje primanja radnika koji se nalaze na sredini skale, onih 50% koji zarađuju manje.

-Medijalna zarada u Srpskoj je tek nešto iznad minimalne i kreće se oko 1.000 KM. Kada znamo da se preko 60% tih primanja troši na hranu, piće, odjeću, obuću i režije jasno je da većini ljudi ne ostaje ništa za život – kaže Mlinarević za Srpskainfo.

Sanja T. i njen suprug, oboje visokoobrazovani, imaju dvoje djece i prosječne plate. Zato svakog mjeseca balansiraju između računa, kredita, dječijeg vrtića i osnovnih troškova. Kako kaže za Srpskainfo, bez pomoći roditelja koji žive u inostranstvu, mogli bi samo da sanjaju odlazak na more ili neki kraći izlet.

Iznenadni trošak – veliki stres
-Jedna plata skoro da ode na kredit. A rata kredita je skoro ista kao mjesečni boravak djeteta u privatnom vrtiću, koji moramo da plaćamo, jer u javnom nema mjesta. Sandalice i papuče za vrtić nas koštaju 160 KM. A gdje su pelene, hrana, garderoba, rođendani? Ako se pokvari bojler, to je finansijski šok. Da ne govorim o ekskurzijama, školskoj opremi, registraciji ili servisu auta – kaže ona.

Ni Marko R. nije optimističniji. Njegova porodica, takođe sa dvije plate, nema kapacitet za odmor.

–O ljetovanju ne razmišljamo. Svaki neplanirani trošak znači stres. Štedimo kako možemo, ali tužno je da smo se pomirili s tim da je život s kreditima i dugovima naša realnost. Guši kao nikad – kaže on za Srpskainfo i dodaje da finansijski problem posebno narastu kad krenu pripreme za školu.

Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Don” potvrđuje da dvije prosječne plate više nisu dovoljne ni za osnovnu potrošačku korpu.

-Ta korpa ne uključuje ono što bi porodica trebalo da ima, već jedva ono što mora. Ljudi danas nemaju mogućnost da planiraju godišnji odmor, vikend putovanja, večere, kino, koncerte, sve ono što život čini normalnim i dostojanstvenim. Ogromna većina građana u Srpskoj živi samo za osnovno preživljavanje – upozorava Marić.

Prema njenim riječima, građani sve češće posežu za kreditima, zadužuju se kod banaka, koriste dozvoljene minuse, ali ne za neki luksuz, već za osnovno u životu.

-Troškovi života nisu samo osnovne životne namirnice i da razmišljamo imamo li dovoljno novca za hranu. Živimo u eri naprednog društva i najnormalnije je da danas ljudi planiraju godišnji odmore, da negdje izađu na vikend, da mogu da priušte jednom nedjeljno da izađu na večeru, da mogu da odvedu djecu na neki koncert, u kino, da proslave rođendane – ističe on i dodaje kako je potrošačka korpa i dobar pokazatelj koliko smo zaista siromašni.

-O štednji sa dvije prosječne plate nema govora. Mi se svakako odričemo mnogih stvari da bismo imali pristojan život – ističe ona.

Ljudi se školuju, rade, plaćaju sve što treba, odgajaju djecu i svakodnevno se suočavaju s pitanjem: kako preživjeti ovaj mjesec? U najkraćem, prosječna plata ne pokriva život. A “prosječno” znači preživljavanje, prenosi Srpskainfo.

Nastavi čitati

Društvo

DOŽIVJETI STOTU: Gdje ima najviše stogodišnjaka i šta sve utiče na dužinu životnog vijeka?

U svijetu danas živi oko 630.000 ljudi koji su doživjeli 100. rođendan, a više od polovine njih nalazi se u samo deset zemalja, među kojima se Japan izdvaja kao apsolutni rekorder. Koje još države prednjače i šta nauka kaže o tajnama ekstremne dugovječnosti?

Ljudi koji ove godine proslave svoj 100. rođendan zaista su prošli mnogo toga. Rođeni 1925. godine, između dva svjetska rata, bili su svjedoci svega, od otkrića penicilina do pojave TikToka.

Ipak, veoma mali broj ljudi dostigne tu starost.

Prema najnovijim procenama Ujedinjenih nacija, širom svijeta živi oko 630.000 stogodišnjaka, a većina njih je u samo deset zemalja.

Te zemlje se nalaze u Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi i razlikuju se po veličini, ekonomskoj snazi, političkom uređenju, kvalitetu zdravstvene zaštite i društvenim strukturama.

Svaki peti stogodišnjak, otprilike 123.000 ljudi, živi u Japanu, koji takođe ima jednu od najviših očekivanih dužina života na svijetu: 88 godina za žene i 82 za muškarce.

Slijede Sjedinjene Američke Države sa oko 74.000 stogodišnjaka, Kina (oko 49.000) i Indija (38.000).

Međutim, kada se broj stogodišnjaka uporedi s veličinom populacije, SAD i Kina padaju na listi, dok Francuska, Grčka i Italija dolaze bliže vrhu.

Japan i dalje ostaje izuzetak, sa 100 stogodišnjaka na 100.000 ljudi, dok ga nadmašuje samo Hongkong sa stopom od 133.

“Japan je na vrhu svih lista”, rekla je Solvejg Kaningem, profesorka koja vodi istraživanja o zdravlju, starenju i dugovječnosti pri Holandskom interdisciplinarnom demografskom institutu (NIDI), za Euronews Health.

Prema njenim riječima, to je najvjerovatnije rezultat kombinacije ishrane, fizičke aktivnosti i zdravog okruženja za život.

Pravi test, kaže ona, bio bi posmatrati zdravlje ljudi koji su se prije više decenija doselili u Japan i videti da li im starenje ide jednako dobro kao domaćem stanovništvu.

Šta stoji iza ekstremne dugovječnosti?

Ekstremna dugovječnost već dugo zbunjuje naučnike i fascinira javnost, podstičući nastanak brojnih knjiga, emisija, naslova i vodiča za samopomoć.

Jedno popularno objašnjenje je teorija o “plavim zonama”, geografskim područjima u kojima ljudi izuzetno dugo žive zahvaljujući kombinaciji zdrave ishrane, aktivnog života, čvrstih socijalnih veza i genetike.

Međutim, istraživači su postavili pitanje da li su ove “plave zone” zaista realne ili su posljedica netačnih podataka.

Jedna studija je prošle godine izazvala veliku pažnju jer je navela dva glavna razloga zašto se u nekim zemljama bilježi veliki broj stogodišnjaka: administrativne greške u matičnim knjigama rođenih i prevara u sistemima penzija i socijalne pomoći.

Kaningem priznaje da vjerovatno postoji određeni broj “odstupanja u podacima”, ali smatra da ona ne mijenjaju širu sliku, posebno jer zemlje sa najviše stogodišnjaka obično imaju i najduži životni vijek uopšte.

“Ako pretpostavimo da ljudi u tim zemljama generalno žive duže, nije iznenađenje da veći procenat njih doeka stotu”, kaže ona.

Čak i zemlje sa nižim očekivanim životnim vijekom mogu imati iznenađujuće veliki broj stogodišnjaka.

“U mjestima gdje je smrtnost u ranoj fazi života visoka, oni koji prežive su izuzetno snažni”, objašnjava Kaningem.

Ipak, dodaje, nema nikakvog “magičnog recepta”.

Za sada, ima više pitanja nego odgovora kada je riječ o ekstremnoj dugovječnosti, ali demografi i stručnjaci za zdravlje saglasni su da su ključni faktori dugog i zdravog života jednostavni: redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana, pristup medicinskoj nezi, kvalitetan san, izbjegavanje alkohola i duvana, i upravljanje stresom.

“Ne znam koliko lično vjerujem u tvrdnje da su riblje ulje, čokolada ili čaša vina čudotvorni za dug život”, zaključuje Kaningem, piše Euronews.

Nastavi čitati

Aktuelno