Connect with us

Društvo

OVO ĆE NAM POSTATI UOBIČAJENO! Pripremite se, oluje tek dolaze

Oluje, suše, grad veličine teniskih loptica – naviknite se i zaštite kola, jer ovo je naša nova realnost koja će trajati. Ana Vuković Vimić, profesorka Poljoprivrednog fakulteta, upozorava da su teški dani, kada je riječ o vremenu, tek pred nama.

Sjećate li se vi gdje ste bili za vrijeme superćelijske oluje koja je prošle godine pogodila Beograd? Dok je bježala sa bebom u kolicima da se skloni u obližnji ulaz sa ulice, profesorka Vimić je bila možda uplašena, ali ne i iznenađena.

– Mi koji se bavimo klimatskim promjenama, prosto smo očekivali da će biti takvih događaja. Superćelijske oluje su jedan ogroman oblak, užasno jak, koji se jako brzo kreće, hrani na svom putu energijom. Ovakve oluje nanose ogromnu štetu zbog jakih udara vjetra. Padovine čak i ne moraju da budu značajne, ali ti udari vjetra su izuzetno opasni. Živimo te promjene i znalo se to prije 100 godina da će se desiti, objašnjava profesorka.

I nije ova oluja prva koja je zadesila Srbiju. Bila je slična 2011, 2015. i sve su sve razornije.

Profesorka upozorava da ljudi moraju da shvate da je danas mnogo opasnije ostati na ulici kada se najavi oluja, nego kad smo bili mali: “Moramo da se sklanjamo i bježimo sa ulica kada dođe crveni alarm i kada dođe takvo vrijeme. Opasna je i smjena toplotnih talasa koji dostižu granice, u urbanim sredinama, rizične za zdravlje, čak i zdravog organizma. To su najveći problemi naših ljeta”.

Važno je da razvijamo sistem upozorenja i najave, da budu svi blagovremeno obaviješteni o promjenama i važno je da se prilagodimo, smatra Ana Vimić: “Znači da ne bude, danas za dva sata sklanjaj se s ulice, nego dva dana ranije najaviti da postoji vjerovatnoća da taj dan, popodne, nećete biti u prilici da obavite ono što ste htjeli pa da se bolje organizujete, da ne bude panično bježanje sa ulica”.

S druge strane, moraju da se prilagode i zakonodavstva, uključe lokalne samouprave u sprovođenje akcionih planova prilagođavanju klimatskim promjenama koji već postoje. Otpločavanje gradova, povećavanje zelenih površina, subvencije za jačanje i prilagođavanje infrastrukture mnogo toga je ispred nas i mora da se radi, da ne bismo sanirali posljedice, nego da bismo preventivno djelovali.

– Znači, nama sad sve ide ekstremnije vrijeme do sredine 21. vijeka. Nakon toga će se možda ublažiti porast, ako globalno se sprovedu akcije uređene Pariskim sporazumom, kaže profesorka Vimić za RTS i dodaje:

– Za nekoliko decenija, recimo 20 godina, ulazimo u jedan kritičan period, gdje ćete u urbanim sredinama imati situaciju da temperature unutar urbanog toplotnog ostrava mogu da dostignu vrijednosti koja je kritična za svaki ljudski organizam.

Svaki stepen porasta temperature je osjetan, jer se beton u gradu dodatno zagrijava i toplotu emituje u već zagrijan vazduh, pa profesorka Vimić vjeruje da će za dvadesetak godina život u gradu biti aktivniji noću:

– Prosto u toku dana, ako se ovako nastavi, nećemo moći normalno da funkcionišemo. Ne možete sačekati semafor ljeti po tim vrućinama. Treba stajati na suncu beskonačno i čekati da se promijeni u zeleno. To je stvarno na određenim lokacijama već katastrofa. Izvjesno je i uvođenje dvokratnog radnog vremena, prilagođavanje i zaštita svih terenskih radnika uslovima rada.

Šta možemo da uradimo?

Postoji nešto što se zove – klimatske parnice. To su tužbe koje grupe građana pokreću protiv svoje države, da nije dovoljno ambiciozna u svojim ciljevima dekarbonizacije ili čak tuže velike kompanije, koje su najveći emiteri u svijetu, da su prouzrokovale promjene koje su njima ugrozile život.

– U Švajcarskoj skoro su dobili parnicu da im je ugrožen život, jer se njihova država ne zalaže dovoljno da ublaži klimatske promjene. Sad mladi po svijetu tuže masovno ne samo svoju državu, nego i kompanije i dobijaju velike odštete.

– Imate i primjer farmera iz Perua, koji živi pored glacijalnog jezera. Glacijalno jezero nastaje otapanjem lednika, glečera i došlo je do ubrzanog topljenja lednika, što znači da njima nivo jezera raste i krene da im plavi i nanosi im štete i predviđa se da će još rasti i nanositi još veće štete. Oni su tužili njemačku kompaniju koja je najveći proizvođač energije u Njemačkoj i koja doprinosi sa 0,45% globalnim emisijama efektu staklene bašte. Advokati su dokazali da oni doprinose sa 0,45%, izračunali štetu i rekli okej, ovi moraju da plate 0,45% te štete. I onda su ovi dobili 20.000 evra.

Profesorka dodaje da je ovo veliki presedan, da pojedinačni iznos nije veliki, ali da bi u zbiru mnogo sličnih pojedinačnih i te kako moglo da utiče na rad velikih zagađivača.

– To je alat u rukama običnog čovjeka, da se udruže i da krenu aktivno, i ja vjerujem da ima i advokatskih kuća koje imaju interes to da rade. Uzmu procenat od presude, pa pojedince ne koštaju ni procesi, ističe profesorka, za RTS.

Profesorka Vimić vjeruje da će u bliskoj budućnosti život biti daleko prijatniji na planinama višim od 700 metara nadmorske visine. Upozorava da su promjene tu, da će biti sve neprijatnije živjeti u gradovima i da svi moramo da se angažujemo da našoj djeci olakšamo život i opstanak.

Related Topics:

Društvo

FOČA DOBIJA STATUS GRADA! Evo šta stoji iza odluke Vlade RS

Vlada Republike Srpske utvrdila je danas, u petak, 17. aprila 2026. na 6. sjednici u Banjaluci, Prijedlog zakona o gradu Foča, po hitnom postupku, kojim se uređuje područje, nadležnosti, organi i finansiranje ovog grada.

Kako je obrazloženo, razlog za donošenje ovog zakona sadržan je u činjenici da su ispunjeni propisani uslovi za promjenu statusa opštine Foča u grad Foča.

Postupak za dodjelu statusa
Opština Foča je, ističu iz Vlade Republike Srpske, na osnovu Odluke Skupštine opštine Foča od 29. januara 2026. godine pokrenula postupak za dodjelu statusa grada, dostavljanjem odluke Vladi Republike Srpske i informacija i podataka kojima se ovakav zahtjev opštine Foča opravdava.

“Uz Odluku Skupštine opštine Foča dostavljen je i Elaborat o opravdanosti zahtjeva za sticanje statusa grada, koji sadrži cjeline: opšte karakteristike, istorijski pregled, javne ustanove i javna preduzeća čiji je osnivač Opština Foča, javne ustanove, preduzeća i institucije čiji je osnivač Republika Srpska, obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, privreda, turizam, poljoprivreda, kultura, vjerske zajednice i sakralna baština Foče, sport, organizacije civilnog društva i mladi, javna infrastruktura, komunalne djelatnosti, životna sredina, prostorno-planska dokumentacija, sigurnost građana, Strategija razvoja opštine Foča za period 2017-2026. godine i analiza budžeta”, kažu iz Vlade RS.

Jedinstvena cjelina
Kako su dodali, načelnik opštine Foča u aktu ukazuje na odluku Skupštine opštine Foča i ističe da smatra da su ispunjeni zakonom utvrđeni uslovi za dodjelu statusa grada Foči, iz razloga što Opština Foča predstavlja jedinstvenu geografsku, socijalnu, ekonomsku, istorijsku i teritorijalnu cjelinu sa odgovarajućim nivoom razvoja.

Pored navedenog, ističe se da ova opština ispunjava uslove za sticanje statusa grada koji su propisani članom 10. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji propisuje izuzetak po kome opština može steći status grada, bez obzira na broj stanovnika i status razvijene jedinice lokalne samouprave, ako je stopa zaposlenosti na području opštine iznad republičkog prosjeka ili ako opština najmanje deset godina ima pet studijskih programa u smislu zakona kojim se uređuje visoko obrazovanje, više od 2.000 studenata na ovim programima i bogato kulturno-istorijsko nasljeđe.

Značajni resursi
Tako se ističe da na području opštine Foča djeluju dvije visokoškolske ustanove: Medicinski fakultet Foča, u sastavu Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Pravoslavni bogoslovski fakultet “Sveti Vasilije Ostroški” Foča.

“Na području opštine Foča nalaze se brojni prirodni i kulturni lokaliteti koji predstavljaju značajne resurse i osnovu za razvoj turizma, privrede i ukupnog društvenog razvoja. Bogato kulturno-istorijsko nasljeđe je predstavljeno kroz prikaz brojnih spomenika kulture i drugih objekata sa dugom istorijskom tradicijom”, navode iz Vlade Republike Srpske.

Najveći nacionalni park u BiH
Posebno se, kako su dodali, izdvaja Nacionalni park “Sutjeska”, kao najveći i najstariji nacionalni park u Bosni i Hercegovini, sa površinom od 16.052,34 hektara, koji je član Evropske federacije parkova. U sastavu Nacionalnog parka nalazi se prašuma Perućica, zaštićeni prirodni rezervat, jedna od najočuvanijih evropskih prašuma.

“Vlada Republike Srpske danas je, takođe po hitnom postupku, utvrdila i Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske. Razlog za donošenje ovog zakona je njegovo usklađivanje sa Zakonom o Gradu Foča”, navode iz Vlade Republike Srpske.

Šta kaže budući gradonačelnik
Milan Vukadinović, načelnik opštine Foča, kaže da ga je jako obradovalo to što će ova lokalna zajednica dobiti status grada, a koji će biti trajni temelj centra ove regije u svakom mogućem smislu.

“To je u pripremi već jedan ozbiljan period, a evo sad smo u fazi realizacije, konačno. To me je jako obradovalo, s obzirom da smatram da je generalno istorijski Foči pripadalo to mjesto i status grada, s obzirom da je jednostavno centar ove regije, u svakom mogućem smislu”, rekao je Vukadinović za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Društvo

Profesor Anel Hajirić nakon emotivnog ispraćaja: UČIO SAM IH DA BUDU LJUDI

Nisam očekivao da će me učenici ispratiti na ovakav način. Radio sam svoj posao na najbolji način, što se kaže – kako sam znao i umio, ali ovo što sam doživio je nešto posebno, neočekivano.

Započeo je time svoju priču za “Nezavisne novine” Anel Hajirić, donedavni profesor fizike u Medicinskoj srednjoj školi u Banjaluci, odakle su ga učenici veličanstveno ispratili nakon što mu je završio angažman koji je trajao do povratka radnika.

Kako kaže, iako je prošlo više od sedam dana, emocije se još nisu slegle.

Emotivan oproštaj koji je dirnuo cijelu školu

“Vjerujte da sam plakao od trenutka kad sam saznao da mi se ugovor bliži kraju. Međutim, kad vidite da učenici plaču, školske kolege i pomoćno osoblje, ni vama nije svejedno. Plakao sam čitavu sedmicu, samo kad vidim video-snimke koji kruže društvenim mrežama zasuze mi oči i srce počne ubrzano da lupa”, navodi on.

Kako objašnjava, bio je svjestan da će kraj nekada doći, ali ne krije da se nije nadao da će biti ovako iznenada, dva mjeseca pred kraj polugodišta.

“Posla će biti, toga sam svjestan, kolege dolaze i odlaze. Meni je bilo prelijepo u Medicinskoj školi, ovo je moj deseti angažman u pet godina. Kolege su stvarno bile dobre, direktor i uprava škole su uvijek bili tu da izađu u susret, kolektiv za poželjeti, učenici takođe. Čovjek se navikne, a još kad se sve poklopi… Biće mi neobično, naravno”, ističe on za “Nezavisne novine”.

Više od profesora: Poruke koje ostaju učenicima

Osim što je bio profesor, Anel je bio i razrednik trećem razredu.

Kako kaže, sem što ih je učio da treba da budu dobri stručnjaci, učio ih je da moraju biti i dobri ljudi.

“Učio sam ih da budu pošteni, saosjećajni, a kada zatreba da se moraju i zauzeti za sebe, ali samo pravično. Na kraju dana bitnije je da vam neko kaže da ste dobar čovjek, a s tim se povlači i sve ostalo – stručnjak, predavač, profesor…”, kaže Hajirić.

Sem ispraćaja, profesor Anel kaže da će zauvijek pamtiti i svaki početak školske godine kada je prozivao prvačiće da uđu u svoja odjeljenja.

“Upoznavanje prvi put u učionici, kada oni steknu nekakav dojam o meni prvi put, pa nakon par mjeseci kada me bolje upoznaju, kažu: ‘Mislili smo da ste drugačiji’. Tu su, svakako, i događaji na nastavi, koji nas nasmiju i ostanu urezani u sjećanje, dijeljenje i dobrog i lošeg… Ima jedna anegdota kada sam promukao pa nisam mogao da pričam, a nisam smio da se naprežem, pa sam pisao. Bilo je interesantno i meni i djeci, smijali smo se, ali kažu da su sve razumjeli i naučili”, prisjeća se on u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Šta nakon škole, planovi za budućnost?

Sad kad mu je angažman završio, Hajirića smo pitali ima li planove za budućnost.

“Šta će biti dalje – stvarno ne znam. Ovo je deficitarno zanimanje, uvijek će biti neka zamjena, nekoga do povratka sa trudničkog, neplaćenog odsustva ili povratka radnika sa funkcije. Mislim da je ovo moj maksimum i da ne mogu više od ovoga dati. Čitao sam u komentarima na društvenim mrežama da je ovo moja penzija, što se djelimično i slažem. Radiću na sebi još više, malo odmoriti, pa ćemo vidjeti šta budućnost nosi. Možda mi se ukaže i neka druga prilika mimo prosvjete, ko će znati”, ističe on.

U razgovoru za “Nezavisne novine” Hajirić se prisjetio i svojih početaka, kao i samog izbora zanimanja.

“Odmalena sam želio da pomažem ljudima na neki način. Prvo sam želio da budem advokat, pa nastavnik informatike, pa nastavnik muzičkog, i na kraju profesor fizike. Ja sam, inače, u duši umjetnik, sviram razne instrumente. Bio sam učesnik mnogih takmičenja i priredbi unutar škole kao učenik – kao recitator glumac, član orkestra… Onda sam u srednjoj školi razmislio i rekao sam sebi: ‘Bojim se da za tebe kao umjetnika nema posla, hajde da vidimo na kraju šta je najbolje’, pa sam razmislio i vidio i čuo da je profesor fizike deficitarno zanimanje te sam odlučio glavom, nažalost, i išao tim putem”, navodi on.

Kako dodaje, i učionica je jedna mala pozornica, gdje je profesor osoba u koju drugi gledaju.

“Učenici su zahvalna publika, tako da sam sebi to malo i prilagodio”, ističe on, dodajući da je i sam bio u srednjoj školi prije 10 godina te da nije zaboravio da je i on bio učenik.

Na kraju razgovora Hajirić je imao i poruku za učenike, ističući da želi da budu dobri ljudi i dobri stručnjaci.

“Da zapamte ono što sam im govorio i čemu sam ih podučavao. Ponosan sam što sam bio njihov profesor, razrednik, prijatelj. Neću biti tu prisutan za njih fizički, ali hoću emocionalno i psihički, kada im zatrebam znaju kako će mi se javiti. Nadam se da će s ponosom govoriti da sam im ja profesor i da me neće zaboraviti, jer ja njih sigurno neću, volim ih”, istakao je on za “Nezavisne novine”.

Anel je imao poruku i za buduće kolege, mlade profesore.

“Neka budu svoji. Nije sve u nadglašavanju, autoritetu, ima nešto i u tome da treba da slušamo jedni druge, da imamo vremena jedni za druge, da imamo razumijevanje i, na kraju, da budemo ljudi”, kaže on.

Nastavi čitati

Društvo

ISTI PROIZVODI, VEĆE CIJENE: Zašto je potrošačka korpa skuplja u BiH NEGO U ITALIJI?

Ko nas pljačka?

Dok mi svakodnevno ostavljamo desetine maraka za osnovne namirnice, informacije i snimci koje dolaze do nas iz drugih zemalja otvaraju neugodno pitanje. Kako je moguće da se u razvijenijim evropskim zemljama jede jeftinije nego u BiH, gdje su plate i penzije višestruko niže?

Mnogi se sjećaju da je nekada odlazak u Trst bio rezervisan za kupovinu garderobe po povoljnijim cijenama. Danas, sudeći po snimcima iz tamošnjih marketa, isplatiće nam zapustiti put Italije i to da bismo kolica napunili hranom.

I to sa razlogom.

Na policama marketa u Trstu, do kojeg iz Banjaluke treba oko 5 sati vožnje, iz Sarajeva i Mostara oko 7 sati, sedam komada tunjevine košta 5,69 evra ili oko 11 KM. U Banjaluci? Pakovanje od šest komada ide od 24 do 28 KM, dok jedan komad pojedinačno dostiže i 11 maraka. Već na ovom primjeru razlika je više nego očigledna.

Ravioli punjeni buratom ili bundevom i tartufima u Italiji su 3 evra, odnosno 5,85 KM, dok se kod nas prodaju za oko 5,5 KM. Skoro ista cijena, ali bez „italijanskog šmeka“.

Pesto od pistacija ili rosso u Trstu košta 1,90 evra ili 3,7 KM, dok u Banjaluci najbliže varijante idu od 4,8 do 7 KM, u zavisnosti od vrste i marketa.

marketi , potrosačka korpa FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Kod sireva razlika postaje još zanimljivija. Kilogram grana padano u Italiji je 17,9 evra ili 34,9 KM, dok u Banjaluci dostiže i 55 KM. Parmigiano reggiano je 25,9 evra po kilogramu, odnosno oko 50,5 KM u Italiji, dok se kod nas manja pakovanja skupo naplaćuju, pa 150 grama ide i preko 10 KM. Pecorino u Italiji košta 3,89 evra ili 6,7 maraka, isto koliko i 200 grama provolonea, dok kod nas kilogram provolonea ide i do 50 KM.

U Trstu proseko možete da kupite za 3,89 evra ili 6,7 KM. Ono što smo mi vidjeli u banjalučkim marketima košta od 15,5 do 23 KM.

Maslinovo ulje danas mnogi i kod nas koriste. U Italiji 750 ml je 14,4 evra ili 28 KM. Kod nas pola litre ide i do 19 KM, dok se ista zapremina rijetko nađe povoljnije, osim na akcijama.

Tjestenina u Italiji košta 0,89 evra ili 1,7 KM. Mi smo tjesteninu istog proizvođača u banjalučkim marketima pronašli po cijeni od 2,9 KM, pa do 6,5 maraka.

pršutFOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Oni koji žive u Italiji poručuju da je meso u njihovim marketima otprilike isto košta kao u Srbiji ili BiH, te da o ponudi ne vrijedi pričati. O ribi posebno.

Neko je i prokomentarisao i da kilogram sira grana padano u Sarajevu košta 60 maraka

-Bio u Italiji nedavno. Toliko je jeftino u odnosu na Balkan da bi dvoja kupljena kolica robe s lakoćom isplatila odlazak i 1 noćenje – napravio je neko kalkulaciju.

Jeftinije se jede i u Njemačkoj.

Nutela od 450 grama na akciji može da se kupi za 3,9 KM, a kod nas tegla od 400 grama 8 maraka. Džem od jagode tamo je oko 3 marke, ovdje ide i do 7,5 KM. Kikiriki puter u Njemačkoj košta 3,4 KM, dok kod nas ide i do 12 KM.

Čak nemaju ni skuplje meso. Junetina u Njemačkoj košta oko 25 KM po kilogramu, što je praktično ista cijena kao u Banjaluci gdje ova vrsta mesa košta od 26 do 29 maraka. Svinjetina tamo 11,5 KM, kod nas od 10 do 12 KM.

Drugim riječima, zapad je u mnogim slučajevima jeftiniji. Građani u Banjaluci, Sarajevu, Zenici, Trebinju, Mostaru, Bijeljini plaćaju hranu po cijenama koje su iste ili više nego u razvijenim evropskim zemljama. A plate i penzije su nam višestruko niže. Akcije u domaćim marketima najčešće znače presimbolično sniženje od kojeg feninga do eventaulno jedna marke. U Evropi cijene prepolove.

Živimo u zemlji gdje hrana košta kao na Zapadu, ali standard ostaje daleko ispod.

Navikli da ćuteći pratimo poskupljenja, svako naredno dočekamo u nevjerici i sa pitanjem „do kada“. Plaćamo skuplje brašno, hljeb, voće i povrće, o mesu da ne govorimo. Kupujemo na grame i na komad, zaobilazeći u širokom luku mnogo toga što novčanik ne može da podnese. I stvarno, ko kad?

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno