Connect with us

Politika

BLAGOJEVIĆ: Neistina iz Ustavnog suda BiH

Osim što duže od tri mjeseca neće da riješi pravno jednostavan predmet po zahtjevu za ocjenu ustavnosti odluke Narodne skupštine o imenovanju neustavne i zbog toga takozvane vlade Republike Srpske, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u tom predmetu iznosi i neistinu.

Naime, 28.11. ove godine taj sud je saopštio javnosti na svom internet portalu da je u predmetu broj U-29/25, a to je predmet neustavne vlade Save Minića, razmatrao taj slučaj na 164. plenarnoj sjednici održanoj 27. i 28.11.2025. i da će, kako stoji u tom saopštenju:

“s obzirom na to da rasprava nije završena Ustavni sud na NAREDNOJ sjednici nastaviti raspravu i donijeti odluku.”

Međutim, u petak 5.12.2025. godine Ustavni sud BiH je saopštio da će njegova naredna (vanredna plenarna) sjednica biti održana 9.12. ove godine, da joj je predmet samo jedna tačka (zahtjev Darka Babalja za ocjenu ustavnosti Zakona o finansiranju političkih organizacija), a da će naredna 165. redovna plenarna sjednica tog suda biti održana 15.12.2025. godine. Međutim, ni na toj sjednici neće biti nastavljena rasprava niti će biti odlučivano o zahtjevu za ocjenu ustavnosti odluke o imenovanju tzv. vlade Save Minića.

Dakle, Ustavni sud BiH u tom predmetu 28.11. ove godine javnosti obeća jedno, a onda se samo nekoliko dana nakon toga ispostavi da je taj sud 28.11. govorio neistinu, jer ni na jednoj od naredne dvije sjednice u decembru ove godine neće nastaviti raspravu niti donijeti odluku u navedenom predmetu, čime Ustavni sud BiH saučestvuje u omogućavanju da i dalje funkcioniše jedna neustavna vlada, imenovana očiglednim kršenjem Ustava BiH.

Jer, ako Ustav BiH propisuje, a propisuje u članu 3, da su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija BiH, pa kada Milorad Dodik predstavljajući se kao predsjednik Republike predloži Savu Minića za premijera iako je u trenutku davanja tog prijedloga Dodik uveliko prestao biti predsjednik Republike, jer mu je zabrana da obavlja tu funkciju određena pravosnažnom presudom Suda BiH, pa kada Narodna skupština uprkos toj presudi prihvati Dodikov prijedlog i imenuje Savu Minića za premijera, time je toliko očigledno prekršen Ustav BiH.

I zato, imajući u vidu da je riječ o pravno jednostavnom predmetu, čovjek se poslije svega rečenog ne može oteti utisku da Ustavni sud BiH oteže sa odlukom ne bi  li u tom predmetu nezdravim snagama u tom sudu, i onima oko njega, bilo omogućeno da takvim otezanjem ishode za njih povoljnu odluku da u ovom slučaju navodno nije prekršen Ustav BiH, iako je i tim snagama, kao i cjelokupnoj javnosti, jasno da je imenovanjem tzv. vlade Save Minića došlo do kršenja tog ustava.

Politika

MAPA KOJA JE ZAPALILA JAVNOST! Treći entitet Hrvata u BiH, realnost ili politički spin?!

Da li bi eventualnim formiranjem trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH  i raspakivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma Republika Srpska bila ugrožena teritorijalno i politički? Zašto se za formiranje hrvatskog entiteta snažno zalaže i SNSD?

Mastilo na Dejtonskom mirivnom sporazumu još se nije ljudski ni osušilo, a Hrvati u BiH počeli su tu priču koja se obično pojačava u izbornim godinama. Po toj ,,mustri” nedavno je u Zagrebu održan skup na kojem su ponove iznesene ideje o trećem entitetu a crtane su i karte.

Predsjednik Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Marina Pendeš kaže da joj se te karte sviđaju jer Hrvati u BiH nisu zadovoljni dejtonskom podjelom BiH.

“Hrvati su bili zadovoljni kada su izašli na referendum i dali svoj glas za jedinstvenu i nedjeljivu BiH. I sad treba da budemo zadovoljni Dejtonom i Republikom Srpskom. E pa nismo”, kaže Pendeš.

To da politički predstavnici Hrvata u BiH nisu zadovoljni Dejtonskim mirovnom sporazumom i postojanjem Republike Srpske i nije neko iznenađenje. Ali iznenađenje je, a možda i nije, da SNSD podržava takvu politiku.

“Hrvatski narod traži punu ustavnu konstitutivnost i o tome treba razgovarati”, poručuje zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić iz SNSDS-a.

Kako neko iz Republike Srpske može podržavati formiranje tog trećeg entiteta kada bi tako nešto ugrozilo Republiku Srpsku i teritorijalnio i politički. Dejtonski sporazum je garant opstanka Republike Srpske i svako raspakivanje Dejtona, a priča o trećem entitetu je upravo to, nije dobro za Republku Srpsku.

“Mijenjanje granica vraća nas u 90-te godine i u sukobe”, tvrdi predsjedavajući Predstavničkog doma  Parlamentarne skupštine BiH SDS-ov  Darko Babalj. On dodaje da je Dejton najbolje rješenje za Republiku Srpsku ali i za sve ostale u BiH.

I politički analitičari smatraju da nije pametno raspakivati Dejtonski mirovni sporazum.

Bivši diplomata Branko Nešković podsjeća da je Dejton okončao građanski rat u BiH i bio najbolje rješenje između želja i mogućnosti.

“Raspakivanje Dejtona ugrožava Republiku Srpsku”, upozorava Nešković.

U cijeloj priči oko eventualnog raspakivanja Dejtona i formiranja trećeg entiteta jedno ne smijemo zaboraviti. Granice na Balkanu nikada se nisu mijenjale političkim dogovorom već krvavim ratovima! Da li su oni, koji se sada zalažu za mijenjanje granica, spremni na taj rizik? Da li ćemo mi mirno gledati kako nas oni uvlače u nove krvave sukobe?

(BN)

Nastavi čitati

Politika

LIJEPO SU TO SMISLILI! Vlast teret neuplaćenih doprinosa prebacuje na radnike

Vlasti u Republici Srpskoj naumile su da prebace odgovornost za neuplaćene doprinose sa nesavjesnih poslodavaca na bolesne radnike koji će uskoro morati iz svojih džepova finansirati svoje liječenje, a onda tražiti refundiranje troškova sudskim putem.

Ovako ugrubo zvuče nove odredbe Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Republike Srpske koji iz temelja mijenjaju prirodu socijalne sigurnosti i tjeraju radnike na bolovanjima da snose odgovornost za izbjegavanje obaveza njihovih poslodavaca.

Prema ovim odredbama, radnik je dužan da sam plati liječenje, a zatim da potražuje naknadu od poslodavca.

Ovakva izmjena nije puko tehničko uređenje načina ostvarivanja prava, već suštinski mijenja pravnu prirodu prava na zdravstvenu zaštitu, dovodeći u pitanje njegovu ustavnu i sistemsku zasnovanost, tvrde u Savezu sindikata Republike Srpske, koji je uradio detaljnu analizu prijedloga ovog zakona.

Obavezno zdravstveno osiguranje počiva na načelu solidarnosti i uzajamnosti, pri čemu se pravo osiguranika ne može uslovljavati ponašanjem trećeg lica (poslodavca). U konkretnom slučaju, zakonodavac uvodi faktički uslov koji nije u sferi uticaja osiguranika – urednost uplate doprinosa od strane poslodavca. Tako se derogira osnovno pravilo da se prava iz obaveznog osiguranja stiču po osnovu statusa osiguranika, a ne po osnovu izvršenja obaveza uplatioca doprinosa“, navode u svojoj analizi i napominju da je pravo na zdravstvenu zaštitu zagarantovano ustavom i mora biti dostupno svima pod jednakim uslovima.

Kažu da se izmjenom ovog člana direktno propisuje da radnik nema pravo na zdravstvenu zaštitu na teret osiguranja ako nisu uplaćene sve dospjele obaveze po osnovu doprinosa, za šta on lično nije niti može biti odgovoran.

Predsjednik Saveza Goran Stanković objašnjava da se plata mora sagledavati kao bruto zarada, od koje poslodavac preusmjerava dio nadležnim fondovima za zdravstveno i penziono osiguranje.

Ako poslodavac ne uplati doprinose, kaže Stanković, nije radnik kriv, jer on o tome ništa ne odlučuje. Nekad ni ne zna da li su mu doprinosi uplaćeni.

Iako RS ima sve mehanizme u svojim rukama da preko kontrolnih organa natjera poslodavca da uplati doprinose, jer može da mu blokira račune ili imovinu, oni hoće da radnik, koji je bolestan, sam iz svojih sredstava finansira liječenje. Odakle radnik to da plati? Rješenje koje nude, mogućnosti da mu poslodavac refundira ili da ide na sud i tamo traži povrat, jednostavno nije prihvatljivo, jer svi znamo kako funkcioniše naše pravosuđe. Radnik do tih sredstava može doći tek za nekoliko godina“, kaže Stanković.

Ističe da analize sindikata pokazuju da svake godine osam do deset hiljada radnika nije pokriveno zdravstvenim osiguranjem zato što im poslodavac ne uplaćuje poreze i doprinose. Zato će ovaj zakon, kaže Stanković, udariti po radnicima koji su osnovni izvor finansiranja ovih fondova.

Poslodavci će te doprinose svakako morati da plate, samo je pitanje da li će platiti i troškove liječenja radnika. Mislimo da ovo rješenje zaista nije dobro i da ne bi trebalo da radnik, pogotovo onaj koji ide na liječenje, dobije još i ovakvo opterećenje“, kaže Stanković.

Inače, u analizi se posebno ističe i da je uplata doprinosa zakonom utvrđena obaveza poslodavca. Propisivanjem da radnik snosi troškove liječenja, a potom potražuje naknadu od poslodavca, dolazi do faktičkog prenosa finansijskog rizika na radnika, derogiranja sistema javnopravne naplate doprinosa, uvođenja privatnopravnog mehanizma (regresnog zahtjeva) umjesto javnopravne zaštite.

Ovo je suprotno prirodi doprinosa kao javnih prihoda čiju naplatu obezbjeđuje država, a ne pojedinac.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Republike Srpske naći će se pred narodnim poslanicima 19. maja, a Vlada ga je utvrdila po hitnom postupku.

Međutim u obrazloženju zakona nismo pronašli detaljnije objašnjenje zašto se pribjeglo ovim rješenjima, pogotovo ako imamo u vidu da je Srpska prije mnogo godina usvojila i krivične odredbe prema kojim je neuplaćivanje doprinosa radnicima krivično djelo.

Umjesto toga navodi se da se ovim zakonom naglašava odgovornost uplatilaca doprinosa koji kršenjem zakona ugrožavaju prava obveznika i dovode ih u nemogućnost korišćenja prava na zravstvenu zaštitu.

Pod ovim izgovorm bi radnik mogao ostati bez liječenja zbog duga za koji nije odgovoran, dok bi država umjesto prinudne naplate doprinosa građane upućivala na višegodišnje sudske sporove.

Drugim riječima, država priznaje da poslodavci krše zakon, ali posljedice ne prebacuje na njih, već na radnike kojima je nezakonito uskraćena zdravstvena zaštita.

CAPITAL

Nastavi čitati

Politika

DRINIĆ PITA “Ko to ponovo naplaćuje već plaćeni agregat u SRPCU”? (FOTO)

U Srpcu se otvara ozbiljna polemika nakon što su se pojavile informacije da je ista stavka – nabavka agregata za vodosnabdijevanje – najprije prikazana kao već realizovana i plaćena, a zatim ponovo uvrštena u plan novog kreditnog zaduženja.

Prema dostupnim podacima, u jednom dokumentu je navedeno da je agregat nabavljen i plaćen oko 30.000 KM iz vlastitih sredstava, dok se u novom planu zaduženja pojavljuje kredit od 250.000 KM, gdje se kao razlog ponovo navodi isti uređaj.

Ovakva situacija izazvala je sumnje u javnosti i otvorila pitanje da li se radi o grešci u dokumentaciji ili o pokušaju da se već realizovana nabavka ponovo finansira kroz kreditno zaduženje.

Na cijeli slučaj reagovao je generalni sekretar PSS Nebojša Drinić.

Drinić je kazao da se postavlja ozbiljno pitanje „ko građane Srpca uporno pokušava da pravi budalama“.

On je naveo da je „prije samo nekoliko dana rukovodstvo srbačkog Vodovoda objavilo da je agregat već nabavljen i plaćen iz vlastitih sredstava u iznosu od 30.000 KM, a da sada isti ti ljudi traže novo zaduženje od 250.000 KM i ponovo kao razlog navode – agregat“.

Drinić je dodao da je „nejasno da li je agregat već kupljen ili tek treba da se kupi“, te da, ako je već plaćen, „nije jasno kako je ponovo završio u planu kredita“.

On je istakao i da se mora postaviti pitanje da li je „naknadno već realizovana nabavka ugurana u kreditno zaduženje kako bi se prikrilo gdje će novac zaista završiti“.

Kako je rekao, „direktor Vodovoda Dražen Stojković, njegov saradnik Živko Todorović i načelnik Srpca Mlađan Dragosavljević duguju javnosti jasne odgovore“.

Drinić je upozorio da građani s pravom izražavaju sumnju da se iza ovakvih stavki mogu kriti nova zapošljavanja i održavanje partijskih mreža.

„Kada se jedna te ista stvar dva puta predstavlja kao trošak, onda to više nije nesporazum, nego ozbiljan osnov za sumnju u zloupotrebu javnog novca“, kazao je Drinić.

On je zaključio da Srbac, kako je naveo, ne propada zbog nedostatka sredstava, već zbog načina njihovog trošenja, poručivši da takva praksa mora prestati.

Nastavi čitati

Aktuelno