Connect with us

Politika

ŠTA SE TRAŽI OD BIH: Detalji Nacrta reformske agende koja je preduslov za dobijanje evropskih para

Nacrt reformska agenda, dokument čije usvajanje i implementacija je preduslov da BiH dođe do novca iz Plana rasta za Zapadni Balkan Evropske unije, nije usvojen nakon dugotrajnih pregovora.

Pregovori su trajali dan i po, a uključivali su brojne (probijene) rokove te pozive “u posljednjoj minuti” kako bi se dokument usaglasio.

Na kraju pregovora, presudio je odgovor načelnika četiri kantona u Federaciji BiH (Tuzlanskog, Zeničko-dobojskog, Srednjo-bosanskog i Unsko-sanskog), gdje su istakli da daju “uslovnu saglasnost” za dokument u ovoj formi.

Taj odgovor je u Savjetu ministara BiH, odnosno Radnoj grupi koja je proces vodila, interpretiran kao glas “protiv” i u Brisel je poslan konačni odgovor da vlasti u našoj zemlji nisu uspjele usaglasiti Reformsku agendu.

Klix.ba je imao uvid u konačni prijedlog Reformske agende koji nije uspio proći, a radi se o opširnom dokumentu na oko 160 stranica.

U njemu se govori o brojnim stvarima, mjerama i reformama koje je naša zemlja morala da preduzme kako bi ostvarila isplatu novca iz Plana rasta.

Šta je izbačeno iz dokumenta?
Prije svega, vrijedi istaći da je tačna informacija da dvije mjere na kraju nisu usaglašene u potpunosti. Kako je vidljivo u samom dokumentu, izbrisani su dijelovi vezani za Ustavni sud BiH, odnosno popunjavanje suda sudijama iz Republike Srpske i implementaciju svih odluka ovog pravosudnog tijela na cijeloj teritoriji BiH.

Na dokumentu se takođe može vidjeti i pojašnjenje, gdje piše kako „na Radnom tijelu ova mjera nije usaglašena” te da je zbog toga obrisana. Isti komentar je vidljiv na mjeri vezanoj za ukidanje veta u Savjetu za državnu pomoć, koji je takođe u potpunosti izbačen. Ovo je, između ostalog, bila jedna od kritika koju je SDA, stranka iz koje dolaze premijeri četiri kantona koja nisu dali saglasnost, istakla u svojoj reakciji.

Međutim, usaglašeno je 110 mjera u ovom dokumentu za koje su saglasnost dali svi članovi Radnog tijela, a mogu se sumirati u 13 dijelova s podtačkama.

Prvi dio odnosi se na uvođenje 5G interneta u cijeloj BiH. U dokumentu se može vidjeti Strategija i akcioni plan za uvođenje širokopojasnog interneta, kao i usvajanje EU legislative o širokopojasnom internetu, te se predviđa Zakon o bezbjednosti širokopojasnog interneta i 5G infrastrukture u BiH.

Naredni dio Reformske agende, koja nije usaglašena, odnosi se na digitalizaciju javne uprave.

Dokumentom se predviđa usvajanje Zakona o elektronskom identitetu, te uvođenje digitalnog novčanika u skladu sa EU legislativom. Na ovim stvarima se, kroz aktivnosti Ministarstva komunikacija i transporta, već radi, ali bi se dala dodatna podrška kroz ovaj dokument.

U ovom kontekstu se spominje i sajber bezbjednost, gdje se od vlasti traži veći angažman na sigurnosti naše zemlje od hakerskih napada, kroz usvajanje programa koje koristi i EU.

Poseban fokus na ekonomske reforme
Ekonomija se u ovom dokumentu najviše spominje, a i ona je podijeljena u više dijelova. Tako se u dijelu o reformi tržišta spominju tačke poput nove regulative o električnoj energiji i plinu, ali i korigovanje cijene električne energije “u skladu s tržišnom”.

Kako piše u samom dokumentu, zadatak vlasti bi bio da “provedu studiju” o tome koja bi trebalo biti realna i tržišna cijena električne energije, te usklade svoje cijene prema rezultatima. EU posebno naglašava da cijene treba određivati “ponuda i potražnja, a ne intervencije javnih institucija”.

Interesantno je da se u dokumentu spominje i izgradnja Južne interkonekcije, gasovoda koji je postao tačka sukoba između koalicionih partnera iz FBiH.

Za rudarstvo se predviđaju opsežne reforme, koje su sumirane u dvije tačke. Tako se od vlasti traži formiranje mape puta tranzicije rudarskih regija, te školovanje oko 20 odsto rudara i zapošljavanje oko 40 odsto rudara u BiH u drugim ekonomskim sektorima. Vrijedi istaći da su vlasti RS tražile da se procenti smanje na 5, odnosno 10 odsto, ali da je to odbijeno.

Na ovo se nadovezuje “zeleni”, odnosno ekološki dio. Dokumentom je predviđena jedna vrsta zelene tranzicije, kroz renoviranje javnih zgrada, te druge reforme u ovoj oblasti, poput naplaćivanja grijanja prema prostoriji.

Jedan od najopsežnijih sektora kojim se Reformska agenda bavi je poslovno okruženje u BiH. Od vlasti se traži registar javnih preduzeća koji bi bio dostupan javnosti, smanjenje duga javnih preduzeća za 30 odsto kroz pravljenje opsežnih izvještaja na godišnjoj bazi kojim bi se identificirali dijelovi poslovanja gdje se može uštedjeti, te uvođenje javno-privatnog partnerstva na barem jednom aerodromu u BiH (predlaže se Međunarodni aerodrom Sarajevo).

Ostale mjere u sektoru poslovnog okruženja u BiH uključuju smanjenje gužvi na graničnim prijelazima za 10 posto, elektronska registracija preduzeća u cijeloj državi, te međusobno priznanje dozvola i certifikata između entiteta.

Reformska agenda se takođe ozbiljno bavila obrazovanjem. Najzanimljivija mjera je uvođenje Wi-Fi mreže za 200 škola godišnje, od kojih je za neke već bio predviđen novac u ovom dokumentu. Pored toga se spominje praktični rad za veliki broj srednjoškolaca, proširenje predškolskih institucija, ulaganje u profesionalni razvoj profesora i povećanje zaposlenosti učenika stručnih škola po završetku školovanja.

Naglasak na pravosudne reforme koje su “u zastoju”
Jedan dio koji je imao posebne komentare iz RS, uključujući i brisanje odredbi za Ustavni sud BiH, bavi se sudstvom. Među ključnim tačkama su osnivanja Odjela za integritet unutar VSTS, te Apelacionog odjeljenja Suda BiH. Oba pitanja su u fokusu državne koalicije već nekoliko mjeseci.

Odjel za integritet je zasad u “zastoju”, te su vlasti usvojile zakon kojim se uspostavljanje ovog odjela predviđa za februar 2025. godine, dok će sva imenovanja na pravosudne funkcije biti odobrena i podložna provjerama nakon što se odjel uspostavi.

Kao što je već poznato, Apelaciono odjeljenje Suda BiH je “zakočeno” zbog lokacije. Iz RS traže da sjedište bude u Banjaluci, dok su iz Trojke i HDZ kao alternativna rješenja nudili Sokolac i Istočno Sarajevo. Do konsenzusa, ipak, još nisu uspjeli doći.

Pred vlasti u BiH bi, takođe, postavljen i cilj od 10 odsto smanjenja civilnih tužbi do 2026. godine, kako bi se riješio veliki zastoj u procesuiranju ovih slučajeva.

Poseban fokus stavljen je i na borbu protiv korupcije, koja se ogleda kroz tri koraka: usvajanje državnog zakona o zaštiti zviždača, usaglašavanje legislative o javnim nabavkama, koncesijama i javno-privatnom partnerstvu sa EU te povećanje broja istraga u slučajevima korupcije, uključujući one na najvišem nivou.

Iz EU su, kroz dokument, istakli da ovi koraci moraju biti usklađeni s zakonima ove organizacije, a posebno je rečeno da je usvajanje Zakona o sukobu interesa bio tek “prvi korak u opsežnom legalnom procesu” po ovom pitanju. EU je ovdje istakla i koji bi ti naredni koraci trebalo da budu, a uključuju i parlamentarnu komisiju na državnom nivou koja bi se bavila ovim pitanjem.

U segmentu borbe protiv organizovanog kriminala, iz EU su od vlasti tražili uspostavljanje mehanizma za praćenje i oduzimanje imovine stečene nelegalnim aktivnostima, te povećanje broja financijskih istraga. Kao prirodni nastavak drugog koraka, traži se i veći broj optužnica i presuda, a iz EU kritikuju rad pravosudnih organa po ovom pitanju zbog činjenice da je broj istraga, optužnica i presuda doživio pad u posljednjih nekoliko godina.

Sigurnost novinara i kritike vlastima u RS-u
U posljednjem dijelu ovog opsežnog dokumenta, od vlasti se traže značajne reforme po pitanju osnovnih prava. U ovom segmentu EU traži ozbiljne reakcije vlasti u Srpskoj, uključujući povlačenje zakona o kleveti.

Što se tiče poruka koje se tiču BiH, traži se bolja zaštita za novinare kroz “izgradnju bezbjedne atmosfere za rad medijskih radnika”, kao i rješavanje pitanja finansiranja BHRT, odnosno javnog servisa. Tu se od traži dogovor o rješavanju duga BHRT, novi zakon o javnom servisu, te reforme entitetskih zakona kako bi oni bili usaglašeni s novom državnom legislativom koja tek treba da se raspravi i usvoji, prema ovom planu.

Kako je za Klix.ba rekla Borjana Krišto, predsjedavajuća Radnog tijela za Reformsku agendu i Savjeta ministara BiH, bez obzira na to što nije usvojen dokument, reforme navedene u samoj agendi će biti usvajane u individualnim ministarstvima na svim nivoima vlasti.

Primjeri za to su zakoni u VSTS, Apelacionom odjeljenju Suda BiH te digitalizaciji, na kojima se radilo i prije Reformske agende.

Related Topics:

Politika

Hoće li SNSD UNIŠTITI Rafineriju u BRODU?

Rafinerija nafte u Brodu i Rafinerija ulja u Modriči godinama se suočavaju sa problemima u poslovanju, a broj radnika je smanjen. Međutim u medijima je objavljeno da kompanija koja njima upravlja Optima grupa, na računu navodno drži milione maraka ruskog ulaganja. Sve je međutim obavijeno velom tajne, pa o ovim pitanjima kao i privatizaciji rafinerija u javnosti nema informacija. Finansijski gubitak i otpuštanja radnika, godinama obilježavaju rad jedine dvije rafinerije u Republici Srpskoj. Za to vrijeme, novinari upozoravaju da se na računu krovne kompanije Optima grupa nalazi čak 1,7 milijardi maraka koje su uplaćene iz Rusije. Sve bi zbog porijekla novca moglo doći u fokus zapadnih zemalja.

“Ukoliko je taj novac ušao nijedna nadležna institucija od Ministarstva finansija, Poreske uprave nema o tome traga onda je ovo zaista zabrinjavajuće. Ako je taj novac fiktivno prikazan da je ušao takva količina novca to je još veći problem”, kaže novinar i urednik portala Kapital Siniša Vukelić. Dvije rafinerije i lanac benzinskih pumpi privatizovani su 2007. godine, kada ih je kupila ruska firma Neftegazinkor, kćerka firma kompanije Zarubežnjeft. Brojne informacije o privatizaciji su i dalje tajna.

“Prvi put u istoriji Republike Srpske zatvorena je sjednica Narodne skupštine kada je raspravljano o prodaji državnog kapitala u rafinerijama nafte i ulja i lancu benzinskih pumpi. Javnost uopšte nije bila upoznata sa detaljima tog zakona dok on nije usvojen, a druga stvar je što ugovor o prodaji državnog kapitala nikada nije objavljen, posebno aneksi koji su sklapani sa ruskim investitorom”, kaže Vukelić. Ugovor je potpisao tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik. Prije nekoliko godina je za javni servis govorio kako je dogovorio prodaju.

“U tom momentu ulazi Putin sa ćerkom i ženom i sjedaju za sto, Putin njih smješta i prilazi našem stolu i pozdravlja se s tim mojim domaćinom za koga se ispostavilo da je s njim 15 godina radio u KGB-u. Uglavnom on je čuo za mene ja sam ponovo došao na mjesto predsjednika Vlade i on kaže naša braža da, znam za vas gospodine Dodik šta možemo pomoći? Ja kažem recite Torlakovu da kupi našu rafineriju. Okreće se Putin i kaže: da, uradite to”, govorio je Dodik.

Skoro 20 godina nakon privatizacije, ključne informacije o privatizaciji su i dalje nepoznate. Ono što je već godinama vidljivo je to da je Republika Srpska tada na sebe preuzela ogromne obaveze, a da preduzeća gomilaju dugove i gubitke.

“Ako znamo da je Rafinerija nafte osnovana 1892. godine. Da je preživjela Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat i preživjela i ovaj posljednji rat, sada vidimo da je Rafinerija nafte na koljenima i da bojim se neće preživjeti ovu SNSD-ovu vlast”, kaže poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarsne skupštine BiH Mira Pekić.

Mnogi smatraju da ove kompanije imaju povlašćen položaj kod institucija. To je vidljivo i kod tretiranja gudronske jame u kojoj se nalazi 25 hiljada tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča. Mještani godinama od vlasti i rafinerije traže uklanjanje, ali konkretnih pomaka i dalje nema.

“Nas kao građane koji živimo tu nekoliko decenija i ne vidimo nikakve konkretne mjere na uklanjanju – ništa nas to posebno ne ohrabruje jer do sad je bilo u javnosti najavljivano 2 ili tri takva projekta firmiran je čak i konzorcijum, raspisivani tenderi koji su propali”, kaže ekološki aktivista iz Modriče Jovica Sjeničić.

Transferne cijene i odnosi unutar Optima grupe, kažu naši sagovornici, su takvi da su išli u korist Optima grupe, a na štetu rafinerija nafte i ulja. Tako je akumulirani gubitak obje rafinerije veći od milijardu konvertibilnih maraka.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Politika

RADNICI GLADNI, SNSD SE VESELI! Ulaznice za sajam umjesto plata

U Bijeljini se sprema 23. Međunarodni sajam poljoprivrede, lova i ribolova – Interagro 2025, manifestacija koju organizuje AD „Grad Bijeljina“, preduzeće koje je tek nedavno bilo pred štrajkom zbog neisplaćenih plata i doprinosa.

I dok radnici čekaju svoj zarađeni novac, SNSD Bijeljina je krenuo da “dijeli” ulaznice za sajam iz prostorija gradskog odbora stranke.

U poruci koja kruži među aktivistima stoji:

“Drage kolege, ovim putem vas pozivamo na otvaranje 23. Međunarodnog sajma poljoprivrede, lova i ribolova, dana 18. septembra 2025. godine, sa početkom u 11.00 časova. Za sve zainteresovane obezbijeđene su karte i iste mogu preuzeti u prostorijama stranke. Na pomenutom događaju prisutan će biti predsjednik Vlade Republike Srpske gospodin Savo Minić. Lijep pozdrav! Sekretarijat GrO SNSD Bijeljina.”

Ostaje otvoreno pitanje: da li je SNSD Bijeljina kupio ulaznice od AD „Grad Bijeljina“ i da li postoji faktura koja to potvrđuje? Ako nije, kako je moguće da se karte, tri dana prije početka sajma, već dijele iz partijskih prostorija?

Ovakva praksa pokazuje da je preduzeće koje bi trebalo da posluje u interesu građana postalo produžena ruka stranke na vlasti, dok se istovremeno urušava povjerenje zaposlenih i građana. Još jedanput se dokazuje da u Bijeljini institucije i javna preduzeća pod rukovodstvom SNSD služe za partijske promocije i dočeke funkcionera iz Banjaluke, a ne za razvoj i stabilnost lokalne zajednice.

SNSD Bijeljina će dočekati premijera Savu Minića i svitu iz Banjaluke na sajmu, dok se radnici AD „Grad Bijeljina“ pitaju kada će primiti plate, a građani s pravom traže odgovore – ko plaća račune i ulaznice i kome se zapravo ovaj sajam pravi.

Interagro 2025, koji je godinama bio prilika za promociju privrede i poljoprivrede Semberije, pretvara se u još jedan primjer politizacije i urušavanja lokalnih institucija pod rukovodstvom SNSD-a u Bijeljini.

(BN)

Nastavi čitati

Politika

BOŽOVIĆ “Istina je da Srpska ima predsjednika, ALI NAŽALOST HRVATA IZ HDZ-a”

Prepucavanje je počelo. Da li su se braća i prijatelji posvađali? Istina je da Republika Srpska ima predsjednika, ali Hrvata iz HDZ-a. Nažalost!

Ovo je na “iks” profilu napisao visoki funkcioner SDS Marinko Božović, reagujući na tvrdnju Milorada Dodika koji je, komentarišući  izjavu Dragana Čovića da Republika Srpska nema predsjednika, rekao da misli da Herceg Bosna nema predsjednika i da treba da ga izabere.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno