Connect with us

Politika

PONOVO KRIMINAL? Tužilaštvo BiH istražuje prodaju državnog zemljišta na Jahorini

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine formiran je predmet kojim je obuhvaćena prodaja državnog zemljišta na planini Jahorini privatnoj teslićkoj kompaniji “Drvo-Export”.
To je potvrđeno iz Tužilaštva BiH za Radio Slobodna Evropa u petak, 2. avgusta.

“U Tužilaštvu BiH je dana 9. maja ove godine, zaprimljen podnesak – prijava, koja je putem Sistema za automatsku alokaciju predmeta dodijeljena u rad postupajućem tužiocu”, stoji u pisanom odgovoru iz Tužilaštva BiH.

U odgovoru nije precizirano šta je sve dio prijave, ko je podnio prijavu, niti u kojoj fazi je trenutno predmet.

Državno zemljište na Jahorini, kod Sarajeva, čiju prodaju je 11. jula poništio Ustavni sud Bosne i Hercegovine (BiH), uknjiženo je u vlasništvo kupca, kompaniju “Drvo-Export” i pored odluke o poništavanju prodaje.

To je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrđeno 30. jula u Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske.

Vlada RS početkom ove godine prodala je za oko 21 milion evra 56,4 hiljada kvadratnih metara zemljišta na Jahorini. Ustavni sud BiH je naložio Vladi RS da poništi sve aktivnosti u vezi s prodajom tog zemljišta.

RSE je i uvidom u parcele putem e-katastra Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove RS utvrdila da je vlasništvo nad državnim zemljištem preneseno na “Drvo-Export”.

U Ministarstvu trgovine i turizma ističu da su potpisivanje notarskog ugovora o prodaji, zatim uplata novca, a potom i knjiženje zemljišta na novog vlasnika urađeni prije odluke Ustavnog suda BiH, te u skladu sa “Ustavom i dejtonskim nadležnostima RS”.

Iz Geodetske uprave RS nisu odgovorili na upit o knjiženju državnog zemljišta na Jahorini na teslićku kompaniju.

Ustavni sud BiH, pored prodaje zemljišta u Republici Srpskoj, poništio je isti dan i odluku Vlade Federacije BiH kojom je 2023. godine prenamijenila 72 hiljade kvadratnih matara šumskog zemljišta kod Vareša i dala ga na “privremeno korištenje” britanskoj kompaniji Adriatic Metals.

Ustavni sud BiH naglasio je da se u oba slučaja radi o državnoj imovini koja je pod zabranom raspolaganja i da entiteti nisu nadležni “na bilo koji način” raspolagati tom imovinom.

“Vlada FBiH i Vlada RS nisu bile nadležne da svojim odlukama na bilo koji način raspolažu navedenom državnom imovinom”, navedeno u saopštenju Ustavnog suda BiH, nakon sjednice 11. jula.

Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji je nametnuo Kancelarija visokog predstavnika (OHR) u BiH 2005. godine, propisano da ta zabrana ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona o državnoj imovini na državnom nivou.

Zakonom, koji bi usvojila Parlamentarna skupština BiH, trebala bi se urediti prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, naveo je Ustavni sud BiH koji nije precizirao na koji način bi se pitanje državne imovine trebalo urediti.

Parlamentarna skupština BiH nije donijela takav zakon, a Ustavni sud BiH navodi da to ne može biti opravdanje entitetskim vladama da neovlašteno raspolažu državnom imovinom.

Vlasti Republike Srpske pokušale su donijeti više zakona o državnoj imovini, uključujući zakone o šumama, rijekama i poljoprivrednom zemljištu kojima bi se taj entitet postao vlasnik javnih dobara na teritoriji tog entiteta, ali su ih poništili ili visoki predstavnici međunarodne zajednice ili Ustavni sud BiH.

Iz Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u BiH, za RSE su ranije kazali da je “bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine” izričito zabranjena i da su svi akti o raspolaganju tom imovinom ništavni.

(RSE)

Politika

BLANUŠA NA OZRENU: “Ovo mora ostati planina ŽIVOTA, a ne rudnika”

Predsjednik SDS Branko Blanuša boravio je na Ozrenu, gdje je razgovarao sa predstavnicima zabrinutih mještana, posjetio Manastir Svetog Nikole i domaćinstvo porodice Pejić u Kaluđerici kod Petrova.

Tokom razgovora sa predstavnicima ozrenskih sela, Blanuša je istakao da Srpska demokratska stranka pruža punu podršku građanima koji se protive geološkim istraživanjima i otvaranju rudnika na Ozrenu.

– Naš stav je jasan – Ozren nije prostor za rudnike, već za život. Njegova budućnost leži u razvoju turizma, poljoprivrede i domaće proizvodnje. Ne smijemo dozvoliti da kratkoročni interesi ugroze prirodno bogatstvo, zdravlje ljudi i budućnost generacija koje dolaze – poručio je Blanuša.

On je naglasio da su razgovori sa mještanima potvrdili koliko je važno da institucije čuju glas lokalnog stanovništva i da se sve odluke koje se tiču ovog područja donose isključivo uz njihovu saglasnost i u interesu očuvanja životne sredine.

Tokom posjete Manastiru Svetog Nikole, Blanuša je razgovarao sa igumanom Gavrilom o značaju očuvanja duhovnog i kulturnog nasljeđa Ozrena, dok je u domaćinstvu porodice Pejić imao priliku da se upozna sa radom pčelara i potencijalima koje ovaj kraj ima za razvoj pčelarstva i drugih grana poljoprivrede.

– Ozren je dragulj Republike Srpske. Naša je obaveza da ga sačuvamo – zbog prirode, zbog ljudi koji ovdje žive i rade, ali i zbog budućih generacija – zaključio je Blanuša.

Nastavi čitati

Politika

PSS UPOZORAVA: Zatvaranje starog graničnog prelaza dodatno ispraznilo Gradišku, TRAŽE BESPLATNE PLACEVE ZA MLADE

Nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi.

Zatvaranje starog graničnog prelaza dodatno je pogodilo život u Gradišci, smatraju u Pokretu Sigurna Srpska (PSS), odakle poručuju da je vrijeme za konkretne mjere koje će zadržati stanovništvo i podstaći razvoj grada.

Na konferenciji za novinare predsjednik PSS-a Srđan Lakić istakao je da Gradiška iz godine u godinu gubi stanovništvo, dok se nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi u centru grada i slabija privredna aktivnost.

Prema njegovim riječima, lokalna zajednica mora ponuditi mjere koje će mladima dati razlog da ostanu i zasnuju život u Gradišci.

Lakić je kao jednu od ključnih inicijativa predstavio prijedlog da Grad Gradiška obezbijedi besplatne građevinske placeve i besplatne građevinske dozvole za mlade bračne parove, ali i druge osjetljive kategorije stanovništva. Smatra da bi takva mjera olakšala rješavanje stambenog pitanja, podstakla izgradnju porodičnih kuća i doprinijela zadržavanju stanovništva.

Naglasio je da ovakve mjere već postoje u pojedinim lokalnim zajednicama, te da nema razloga da sličan model ne bude primijenjen i u Gradišci.

Član PSS-a Mirko Pisarić podržao je ovu inicijativu, ističući da grad mora pronaći način da pomogne mladim porodicama i socijalno osjetljivim kategorijama. Poručio je da ulaganje u ljude predstavlja najbolju investiciju za budućnost Gradiške, te izrazio očekivanje da će gradske vlasti ozbiljno razmotriti prijedlog.

Iz Pokreta Sigurna Srpska najavili su da će svoju inicijativu uputiti Gradskoj upravi i odbornicima u Skupštini grada, uz očekivanje da se o njoj otvori javna rasprava i pronađe model koji bi bio održiv za lokalni budžet

Nastavi čitati

Politika

SRAMOTA SISTEMA: Student generacije i kćerka RVI već dvije godine ne može do posla

Njen otac bio je ratni vojni invalid. Čovjek koji je za Republiku Srpsku dao zdravlje. Bilo je dana kada je od prijatelja znao pozajmiti dvadeset maraka da kupi vreću brašna.

Nažalost, umro je prije četiri godine. Njena majka je prije dva mjeseca operisala dva tumora. Brat je odustao od fakulteta i radio najteže fizičke poslove kako bi sestra mogla završiti studije.

A ta ćerka i sestra, danas supruga i majka jednogodišnjeg djeteta – Stojanka Bilić – vjerovala je da postoji nešto što niko ne može osporiti – znanje. Vjerovala je da se pošten rad isplati. Da se odricanje isplati. Da se neprospavane noći nad knjigom isplate. Zato je učila. I bila najbolja.

Student generacije na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Dobitnica Zlatne značke.

Završila je osnovne studije, potom i master, pisala naučne radove, zasnovala porodicu i rodila dijete. Mislila je da je najteži dio puta iza nje. Prevarila se. Još uvijek nije dobila priliku ni da odradi pripravnički staž.

Ne traži funkciju. Ne traži privilegije. Ne traži da je neko zaposli preko reda. Traži samo ono zbog čega je godinama učila i zbog čega se njena porodica odricala – priliku da radi posao za koji se školovala. Umjesto toga, skuplja molbe, preporuke, obećanja i razočaranja.

-Uvijek ima obećanja. Kažu „biće“. Čak je bilo i javno obećanje na dodjeli diplome, pretprošle godine, da će mi biti obezbijeđen pripravnički staž, ali evo, tu sam gdje sam, ništa se nije dogodilo. Ja sam pisala, molila, počev od septembra 2024. pa do jula 2026. Poslala sam sedam ili osam zahtjeva za pripavnički staž. Tokom 2024, 2025. i 2026. sam upućivala molbe za zaposlenje na ruke direktora i Direkciji „Šuma Republike Srpske“, ali bez konkretnog rezultata. 18 dokumenata sam poslala na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Obratila sam se i Kabinetu premijera, ali nikad nisam dobila nikakav pisani odgovor. Sve je ostalo na lijepim riječima i obećanjima, a od toga se ne živi. Ne mogu da vjerujem da se ne može pronaći jedno jedino adekvatno mjesto za mene – priča Stojanka za Srpskainfo.

Dok priča svoju životnu priču, nijednog trenutka ne zvuči ogorčeno. Naprotiv. I dalje čeka da sunce dođe poslije kiše.

– Sve sam uložila u svoje znanje i napredak. I sad, iz ove perspektive, neću reći da mi je žao. Nije mi žao. Ja ne bih mogla zamisliti da radim bilo šta drugo. Ja sam ovo završila iz ljubavi. Niko od mene nikada neće čuti da je Šumarski fakultet loš. Šumarski fakultet je odličan fakultet. Tamo ima mnogo dobrih nastavnika, mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi i mnogo dobrih studenata koji imaju potencijal. Ali nismo mi, mladi ljudi, krivi za to što je sve izgrađeno ovako kako je izgrađeno. To kreće od vrtića. Evo, ja sad imam dijete, pa gledam kako to funkcioniše – od konkursa za vrtić pa nadalje. Grozan je taj neki osjećaj koji te konstantno prati. Ja sam ponosna što imam 25 godina, što imam dijete od godinu dana i što sam ostvarila sve što sam ostvarila. Da smo neko i nešto, vjerovatno ja sad ne bih bila ovdje i ne bih sve ovo pričala. Ne mogu da vjerujem da se u 21. vijeku bavimo ovakvim stvarima i da moram da istupam javno. Ja razumijem da to prosto mora tako, da sistem tako funkcioniše i da ne može sve preko noći, da se mora i sačekati, ali ovo je stvarno previše – kaže Stojanka.

Mnogi bi, da su na njenom mjestu, vjerovatno odavno spakovali kofere. Ona nije. I neće.

-Nikad nisam razmišljala o tome da napustim svoju Banjaluku. Nikada nisam razmišljala o tome da napustim svoju Republiku Srpsku. Nikad mi to nije palo na pamet. Školovala sam se ovdje, ja sam veliki patriota, moj otac pokojni nam je usadio u dušu ljubav prema otadžbini. Koliko god nam bilo teško i koliko god smo se morali mučiti, mi nikad nismo pomišljali da odemo odavde. Hoću da budem ovdje, hoću da se borim. Znam da vrijedim. I niko me ne može ubijediti nijednom izjavom da je škola uzaludna. Škola nije uzaludna, niko me ne može obeshrabriti – naglasila je Stojanka.

Kaže da je u javnost izašla tek kada je iscrpila sve druge mogućnosti. I ne samo zbog sebe. Već zbog svih mladih ljudi koji ćute.

Uz nju su, kaže, sve vrijeme bili porodica, suprug i prijatelji. Njihova podrška bila joj je najveća snaga, a danas i najveći motiv da nastavi borbu.

Na kraju razgovora, kada je ispričala sve kroz šta je prošla u posljednje dvije godine, Stojanka je zamolila da objavimo još jednu poruku. Kaže da je iscrpila gotovo sve mogućnosti, pokucala na brojna vrata i izgubila vjeru da će njen problem riješiti oni kojima se do sada obraćala.

– Iskreno, iz ove perspektive, nakon svega što sam prošla, vjerujem da samo jedna osoba može riješiti moj problem. To je Milorad Dodik. Pozivam ga javno da mi pomogne i riješi ovaj problem, jer vjerujem da on to može i da jedino on ima moć da to učini – poručila je Stojanka za Srpskainfo.

stojanka berić najbolji student šumarskog fakulteta 2024 FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Priča Stojanke Bilić nije samo priča jedne mlade žene koja dvije godine čeka posao.

To je priča o porodici koja je vjerovala da će obrazovanje biti izlaz.

O ocu koji je branio Republiku Srpsku.

O bratu koji je odustao od svojih snova da bi sestra ostvarila svoje.

O majci koja se razboljela od brige.

I o djevojci koja je uradila sve ono što društvo traži od mladog čovjeka – učila, bila najbolja, ostala ovdje, osnovala porodicu i poželjela da živi od svog rada. A danas ne traži ništa više od jedne prilike. Zar je to previše?

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno