„Pošte Srpske“ ponovo su, po četvrti put, ponudile na prodaju 8.494 kvadrata zemljišta u banjalučkom naselju Petrićevac s tim da su odredili početnu prodajnu cijenu koja je za milion maraka niža nego prethodna.

Naime, po oglasu koji je objavljen u petak, početna prodajna cijena iznosi 2.081.369 KM što je za nepun milion maraka manje nego u pozivu iz aprila ove godine kada se ista površina nudila po cijeni od 3.057.840 KM.

Licitacija je zakazana za 3. novembar u sjedištu preduzeća, a održaće se samo ako se na njoj pojave dva zainteresovana ponuđača.

Pravo učešća imaju fizička i pravna lica koja uplate depozit od 10 odsto, a maksimalno do 50.000 KM.

Pred zemljišta, oglašena je i prodaja trosobnog stana u Srebrenici, poslovnog objekta u Šibovskoj i Avtovcu te pomoćna prostorija u stambenoj zgradi u Rogatici.

Kompletan oglas možete pogledati OVDJE.

Da podsjetimo, „Pošte Srpske“ više od dvije godine pokušavaju da se riješe zemljišta na Petrićevcu ali bezuspješno.

Na prvoj licitaciji 2024. godine firma „Slavuljica petrol“ iz Teslića je pobijedila sa najboljom ponudom od 2,12 miliona marka, ali je odustala od kupovine. To ih je koštalo 50.000 maraka, jer je uprava javnog preduzeća zadržala kauciju.

Nakon toga, održane su još dvije licitacije, na kojima je cijena išla do tri miliona KM, ali zainteresovanih ponuđača nije bilo.

(Capital) Foto: Capital

Decenijama naviknut na politički komfor, apsolutnu kontrolu i bezrezervno oslanjanje na beogradske saveznike, lider SNSD-a Milorad Dodik iznenada je doživio političko „prosvjetljenje“. Suočen sa tektonskim promjenama u regionu i spoznajom da gnjev mlađih generacija može srušiti i najtvrđe autokratije, Dodik je preko noći promijenio narativ: odjednom mu puna usta „mladosti koja pobjeđuje“, budućnosti i ambicija nove generacije.

U video-snimku i objavi na društvenoj mreži Iks, u kojima defiluje banjalučkim ulicama sa sinom Igorom, Dodik je poslao poruku koja bi bila dirljiva da ne dolazi od čovjeka koji već dvije decenije neprikosnoveno vlada Republikom Srpskom:

„Banjaluka je danas drugačiji grad nego što je bila prije 30 godina… Ja to mjerim onim što je bilo i onim što sada imamo i koliko smo prešli. Moj sin Igor i njegova generacija na to gledaju malo drugačije. Ne porede se samo s onim što je juče izgrađeno, nego s onim što svijet danas može… A mladost koja zna šta hoće i ne plaši se da to traži, uvijek nađe način da pobijedi.“

Ovakav iznenadni potez predsjednika SNSD a u javnosti je dočekan sa podsmijehom i gorčinom, jer razotkriva dvostruku dozu političkog licemjerja.

Prvo, do juče se Dodik zaklinjao u nepobjedivost sistema, gušio svaki bunt i ignorisao apele mladih, gledajući na svaku pobunu protiv stranačkog zapošljavanja i jednoumlja kao na „izdaju“. Tek kada je postalo jasno da je ignorisanje mladih političko samoubistvo i da se talas nezadovoljstva ne može zaustaviti praznim pričama, Dodik se sjetio da „mladost uvijek nađe način da pobijedi“.

Drugo, i znatno opasnije, jeste Dodikovo cinično svođenje „mladosti Srpske“ isključivo na njegovu porodičnu dinastiju. Dok stotine hiljada mladih ljudi budućnost gradi u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji – bježeći upravo od sistema koji je SNSD gradio dvadeset godina – Dodik pojam uspješne i ambiciozne mladosti personifikuje u svom sinu Igoru, partijskom operativcu i nasljedniku političkog i poslovnog carstva.

Za prosječnog mladog ljekara, inženjera ili studenta u Banjaluci, Srpska nije „temelj za zdravu ambiciju“, već poligon partijskih knjižica u kojem se bez podobnosti ne može dobiti ni pripravnički staž. Za Dodika, s druge strane, to je samo porodična štafeta koju pred očima javnosti pokušava upakovati u tobožnju brigu za novu generaciju.

Pokušaj da se iznenadnim dodvoravanjem i šetnjama pred kamerama amortizuje strah od promjena djeluje prozirno i zakasnjelo. Mladost o kojoj Dodik danas sa strepnjom govori zaista zna šta hoće – ali teško da u toj viziji budućnosti vidi one koji su joj ukrali protekle tri decenije.

Banjaluka24

U iznenadnom obraćanju predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je oštar zaokret prema priređivačima igara na sreću, zatraživši od Vlade Republike Srpske hitno uvođenje znatno strožih zakonskih ograničenja. Iako njegove poruke zvuče odlučno, u javnosti je odmah odjeknuo politički paradoks: gotovo identične inicijative mjesecima je forsirao gradonačelnik Banjaluke i lider PSS-a Draško Stanivuković, dok su ih funkcioneri SNSD-a i skupštinska većina redom odbacivali uz optužbe za „čist populizam“.

Dodik je u video-poruci naglasio da se mora donijeti nova regulacija i stati u kraj nekontrolisanom širenju ovog biznisa. Zatražio je od Vlade da već od danas zabrani otvaranje novih kladionica i salona za igre na sreću, kao i da se u potpunosti zabrani postavljanje i rad aparata u ugostiteljskim objektima. Poseban naglasak stavio je na potpunu zabranu reklamiranja kladionica u svim javnim medijima, na internetu i društvenim mrežama, uz ocjenu da kockanje – uprkos prihodima koje donosi javnim finansijama – stvara ogroman društveni problem i direktno urušava moral zajednice.

Ipak, arhiva političkih dešavanja u Banjaluci i Republici Srpskoj svjedoči o sasvim drugačijem stavu vladajuće koalicije u ne tako davnoj prošlosti. Draško Stanivuković je tokom prethodne dvije godine pokrenuo čitav niz sličnih mjera: tražio je drastično povećanje komunalnih taksi za isticanje naziva kladionica kako bi im rad u naseljima bio neisplativ, pokrenuo peticiju za udaljavanje kladionica na minimalno 500 metara od škola, te insistirao na uklanjanju bilborda, reklama i izmjenama republičkog Zakona o igrama na sreću.

STANIVUKOVIĆ OGORČEN “Đajićevi odbornici ODBILI SUBVENCIJE za privatne vrtiće, KOLEKTORE, VEĆE TAKSE ZA KLADIONICE”

Tadašnji odgovori skupštinske većine predvođene SNSD-om i republičkih struktura bili su neumoljivi. Inicijative su skidane sa dnevnog reda gradske skupštine, Stanivukovićevi potezi nazivani su „jeftinim političkim marketingom“, a donesene odluke o taksama završile su na Ustavnom sudu Republike Srpske koji ih je oborio. Iz vlasti se tada poručivalo da lokalne zajednice nemaju nadležnost za takve rezove i da se time narušava stabilnost tržišta i privredni ambijent.

Danas, kada identične zahtjeve – od izbacivanja aparata iz kafića do zabrane reklamiranja i stopiranja novih uplatnih mjesta – promoviše lider SNSD-a, postavlja se pitanje da li je „populizam“ preko noći postao „briga za javni moral“. Pred Vladom Republike Srpske sada je zadatak da ozakoni pravila koja su donedavno bila predmet oštrih političkih opstrukcija.

Banjaluka4