Noć katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici u obilježili su zauvijek nenadoknadivi gubici.

O kobnoj noći za Anadoliju i Kliks pričao je imam Semir efendija Jahić, koji je sa suprugom Amrom pomogao da se spasi sedmoro ljudi.

Efendija Jahić u službi u Donjoj Jablanici je od 2017. godine, već osmu godinu obavlja dužnost imama istoimenog džemata, gdje je zasnovao porodicu, sklopio prijateljstva, koja su sada nakon velike katastrofe prekinuta.

Uz u potpunosti potopljeno naselje, džamiju od koje je ostao samo minaret iznad zemlje, efendija Jahić se prisjetio kobne noći.

-Nažalost, veliki broj džematlija je stradao i nestao, da ne idemo u eter s brojem žrtava. Sve su to džematlije s kojima smo sjedili, družili se, pili kafu. S mladićem čije je tijelo pronađeno prije dva dana sam pio kafu. Naravno sve je to sastavni dio života, nažalost ako tako možemo reći, tek sada kako se sliježu utisci, tek sada emocije plave, tek sada vidimo u kojem smo mi belaju bili i koji nas je belaj zadesio – ispričao je efendija Jahić.

Kaže da su stanovnici dobili obavještenje putem mobilnog telefona da se očekuju oluje i nevrijeme.

-Ali, svako malo dobijemo upozorenje. Padala je kiša, jeste bila malo jača, ali ja se ponovo vraćam na to, nije to ništa što već nismo preživljavali ovdje – govori efendija Jahić.

Prisjećajući se noći katastrofe, navodi da je oko ponoći otišao na spavanje .

Supruga Amra je ostala da se još malo igra s njihovim četverogodišnjim sinom, a oko pola jedan ga je probudio plač djeteta.

-Valjda ga je probudio udar vode.Naravno probudio sam se i ja, supruga je govorila da nam bujica odnosi automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku neko je zvonio, vidjeli smo da su komšije kojima je kuća već bila poplavljena. Bili smo im prva adresa jer smo bili na višem spratu. Otvorili smo im vrata ne znajući šta se uopšte dešava, odnosno da su razmjere katastrofe tolike. Primili smo ih u svoju kuću. Nažalost, čovjeka koji ih je dopratio do naših vrata odnijela je bujica. Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali nažalost još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo. Molim Boga da se negdje spasio – prisjetio se efendija Jahić.

Kao je rekao nakon toga je je voda preko balkonskog prozora prodrla u kuću i spas je bio da bježr na tavan.

-Tu smo molili Boga, čekali da se ta situaciji smiri i da se spasimo. Međutim, kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana jedino je bilo ili čekati smrt na tavanu ili skakati… Odlučili smo da pokušamo da se spasimo tako što ćemo izaći s tavana – prisjetio se .

Njegova supruga je prva skočila s četverogodišnjim djetetom i preplivala do kupole džamije.

-U tom trenutku smo vidjeli kompresor komšije koji ima vulkanizersku radnju. Da li da kažem da je to čudo, da je taj kompresor samo dragi Bog poslao i taj kompresor nas je spasio i preko njega smo plivali i doplivali do kupole džamije – rekao je Jahić i nastavio:

-Moram pohvaliti suprugu koja je odradila sigurno i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Njeno herojstvo je po mene veće. Više je ona uradila dobra nego ja, ali evo pomogli smo koliko smo mogli. supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo s komšijama ostali na kupoli jer je u tom trenutku počela da pada možda i najjača kiša te večeri. Tu smo na džamijskoj kupoli ostali možda do šest kada su došli spasioci i kajacima nas evakuisali na sigurno – prisjetio se efendija Jahić.

Ističe da su se javili ljudi koji žele obnoviti džamiju, ali je pitanje ko će se smjeti vratiti u Jablanicu.

-Da li ovdje života ima to je već pitanje. Veoma je teška situacija, ljudi nemaju volju ni hrabrost da se vrate ovdje. U kojem pravcu će ići povratak i obnova zaista ne znam – kaže on.