Društvo

IMAM JAHIĆ O KOBNOJ NOĆI “Mogli smo čekati smrt ili skakati”

Noć katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici u obilježili su zauvijek nenadoknadivi gubici.

O kobnoj noći za Anadoliju i Kliks pričao je imam Semir efendija Jahić, koji je sa suprugom Amrom pomogao da se spasi sedmoro ljudi.

Efendija Jahić u službi u Donjoj Jablanici je od 2017. godine, već osmu godinu obavlja dužnost imama istoimenog džemata, gdje je zasnovao porodicu, sklopio prijateljstva, koja su sada nakon velike katastrofe prekinuta.

Uz u potpunosti potopljeno naselje, džamiju od koje je ostao samo minaret iznad zemlje, efendija Jahić se prisjetio kobne noći.

-Nažalost, veliki broj džematlija je stradao i nestao, da ne idemo u eter s brojem žrtava. Sve su to džematlije s kojima smo sjedili, družili se, pili kafu. S mladićem čije je tijelo pronađeno prije dva dana sam pio kafu. Naravno sve je to sastavni dio života, nažalost ako tako možemo reći, tek sada kako se sliježu utisci, tek sada emocije plave, tek sada vidimo u kojem smo mi belaju bili i koji nas je belaj zadesio – ispričao je efendija Jahić.

Kaže da su stanovnici dobili obavještenje putem mobilnog telefona da se očekuju oluje i nevrijeme.

-Ali, svako malo dobijemo upozorenje. Padala je kiša, jeste bila malo jača, ali ja se ponovo vraćam na to, nije to ništa što već nismo preživljavali ovdje – govori efendija Jahić.

Prisjećajući se noći katastrofe, navodi da je oko ponoći otišao na spavanje .

Supruga Amra je ostala da se još malo igra s njihovim četverogodišnjim sinom, a oko pola jedan ga je probudio plač djeteta.

-Valjda ga je probudio udar vode.Naravno probudio sam se i ja, supruga je govorila da nam bujica odnosi automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku neko je zvonio, vidjeli smo da su komšije kojima je kuća već bila poplavljena. Bili smo im prva adresa jer smo bili na višem spratu. Otvorili smo im vrata ne znajući šta se uopšte dešava, odnosno da su razmjere katastrofe tolike. Primili smo ih u svoju kuću. Nažalost, čovjeka koji ih je dopratio do naših vrata odnijela je bujica. Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali nažalost još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo. Molim Boga da se negdje spasio – prisjetio se efendija Jahić.

Kao je rekao nakon toga je je voda preko balkonskog prozora prodrla u kuću i spas je bio da bježr na tavan.

-Tu smo molili Boga, čekali da se ta situaciji smiri i da se spasimo. Međutim, kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana jedino je bilo ili čekati smrt na tavanu ili skakati… Odlučili smo da pokušamo da se spasimo tako što ćemo izaći s tavana – prisjetio se .

Njegova supruga je prva skočila s četverogodišnjim djetetom i preplivala do kupole džamije.

-U tom trenutku smo vidjeli kompresor komšije koji ima vulkanizersku radnju. Da li da kažem da je to čudo, da je taj kompresor samo dragi Bog poslao i taj kompresor nas je spasio i preko njega smo plivali i doplivali do kupole džamije – rekao je Jahić i nastavio:

-Moram pohvaliti suprugu koja je odradila sigurno i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Njeno herojstvo je po mene veće. Više je ona uradila dobra nego ja, ali evo pomogli smo koliko smo mogli. supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo s komšijama ostali na kupoli jer je u tom trenutku počela da pada možda i najjača kiša te večeri. Tu smo na džamijskoj kupoli ostali možda do šest kada su došli spasioci i kajacima nas evakuisali na sigurno – prisjetio se efendija Jahić.

Ističe da su se javili ljudi koji žele obnoviti džamiju, ali je pitanje ko će se smjeti vratiti u Jablanicu.

-Da li ovdje života ima to je već pitanje. Veoma je teška situacija, ljudi nemaju volju ni hrabrost da se vrate ovdje. U kojem pravcu će ići povratak i obnova zaista ne znam – kaže on.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Oblačno uz povremenu slabu kišu

U ponedjeljak se očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Povremeno slaba kiša moguća je u sjevernim, centralnim i istočnim područjima Bosne.

Vjetar će biti slab do umjeren, pretežno sjevernog smjera.

Najniža jutarnja temperatura zraka biće većinom između 6 i 11°C, dok će na jugu zemlje dosezati i do 15°C.

Najviša dnevna temperatura kretala bi se uglavnom između 14 i 20°C, a na jugu zemlje do 25°C.

Nastavi čitati

Društvo

MAJOR MILAN TEPIĆ! Sjećanje na posljednjeg narodnog HEROJA

Major Milan Tepić /1957-1991/ poginuo je 29. septembra 1991. godine, kada je tokom borbi sa hrvatskim paravojnim jedinicama digao u vazduh kasarnu JNA u Bjelovaru, ne želeći da neprijatelju preda skladište sa oružjem.
Zbog ovog čina, Tepić je postuhmno odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglašen je za narodnog heroja. Ovo je poslednji put da je neko ovjenčan tim zvanjem koja je bila karakteristična za period komunističke Jugoslavije.

Tepićevo ime danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske ustanovila je poseban Orden za zasluge u ratu “Milan Tepić”.

Dok je trajala borba za kasarnu na Vojnoviću, major JNA Milan Tepić, komandant skladišta borbenih sredstava “Barutana” u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, radi sprečavanja predaje oružja i municije pripadnicima hrvatske paravojne formacije ZNG /zenge/, raznio je magacin sa 170 tona eksplozivnih sredstava.

Tom prilikom, poginuo je i on i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda.

“Jednom ljudi daju riječ – ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško”, napisao je u posljednjem pismu major Milan Tepić.

U Komlencu, kod Kozarske Dubice, Tepićevom rodnom mjestu, svake godine se obilježava dan njegove herojske pogibije.

Vojnik Stojadin Mirković 1999. godine odlikovan je posthumno Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena.

Njegovi posmrtni ostaci su u julu 1995. godine sahranjeni u rodnom selu Donje Leskovce, kod Valjeva, gdje mu je 2013. otkrivena i spomen-bista.

Grad Valjevo posthumno je Mirkoviću dodijelio najveće priznanje “Septembarsku povelju”, a i jedna ulica u tom gradu nosi njegovo ime.

Hrvatska strana potvrdila je gubitak 11 vojnika tokom eksplozije na Bedeniku, zbog čega su iz osvete strijeljali komandanta straže na tom objektu starijeg vodnika Ranka Stevanovića.

Za zločine nad pripadnicima JNA, u to vrijeme jedine legalne i regularne vojske u SFRJ, u čijem je sastavu tada formalnopravno bila i Hrvatska, gotovo niko nije osuđen.

Nastavi čitati

Društvo

BANJALUKA PUNA SREĆE! Za osam mjeseci rođeno 40 blizanaca

Za osam mjeseci ove godine rođeno je 40 blizanaca u Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.

Kako je za “Nezavisne novine” rekla Zvjezdana Ritan Mičić, specijalista ginekologije i akušerstva u ovoj zdravstvenoj ustanovi, ove godine rođeno je ukupno 2.046 beba, a obavljeno je 2.006 porođaja.

“Broj blizanačkih trudnoća u navedenom periodu bio je 40, ali u ovoj godini nismo imali porođaj trojki i četvorki”, kazala je Ritan Mičićeva. Pojasnila je da jedan od najznačajnijih pomaka u posljednjih nekoliko godina jeste porast broja očeva koji prisustvuju porođaju.

“U osmomjesečnom periodu ove godine, čak 446 očeva bilo je uz svoje partnerke u trenutku rođenja djeteta, što je za 47 odsto više u odnosu na isti period 2024. godine, kada je taj broj iznosio 303. Tokom cijele prošle godine prisustvo očeva zabilježeno je u 483 slučaja, što pokazuje da je broj već sada premašio skoro cijelu prošlogodišnju statistiku i to za samo osam mjeseci”, rekla je Ritan Mičićeva.

Kako je rekla, važno je naglasiti da je usluga prisustva partnera na porođaju potpuno besplatna i da je procedura veoma jednostavna.

“Potrebno je da trudnica lično podnese zahtjev, pri čemu je jedini neophodan dokument lična karta. Prisutna osoba se u dokumentaciji vodi kao ‘osoba od povjerenja’, ali u najvećem broju slučajeva to je upravo otac djeteta”, dodaje Ritan Mičićeva.

Pojašnjava da paralelno s povećanjem prisustva partnera na porođaju, raste i broj porodilja koje se odlučuju na epiduralnu anesteziju, savremenu i efikasnu metodu ublažavanja porođajnog bola.

“U periodu januar-avgust ove godine, ovu opciju izabralo je 489 trudnica, što predstavlja 24,37 odsto ukupnog broja porođaja. U poređenju s istim periodom prošle godine, broj korisnica epiduralne anestezije povećan je za pet odsto, što ukazuje na rastuće povjerenje u ovu medicinsku uslugu”, kazala je Ritan Mičićeva.

Pojašnjava da cijena epiduralne anestezije iznosi 250 KM, a uplata se vrši nakon porođaja, prije otpusta pacijentkinje iz bolnice. “Sama procedura se obavlja pod nadzorom anesteziološkog tima, uz prethodni ljekarski pregled i saglasnost porodilje.

Sve češće prisustvo očeva porođaju, kao i rast broja žena koje se odlučuju za savremene metode ublažavanja bola, odraz su šire promjene društvenog stava prema porođaju i roditeljstvu.

Jedan od očeva koji je prisustvovao porodu svoje supruge ističe za “Nezavisne novine” da je to je najposebniji trenutak njegovog života.

“Prisustvovati porođaju svoje supruge nije bilo lako, bilo je napeto, emotivno, ponekad i zastrašujuće, ali bilo je i najljepše iskustvo koje sam doživio, ali kada sam čuo plač naše bebe, cijeli svijet je na trenutak stao”, kazao je on.

Ističe da ju je gledao kako se bori nadljudskom snagom, hrabrošću i ljubavlju.

“Taj trenutak kada sam držao našu bebu prvi put… to se ne može opisati riječima. Bio sam preplavljen emocijama, radošću, olakšanjem, zahvalnošću”, ističe ovaj ponosni otac.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, smatra da rastući trend prisustva očeva na porođaju i sve veća upotreba epiduralne anestezije nisu samo medicinski fenomeni, već ogledalo šire društvene i kulturološke promjene u načinu na koji razumijemo roditeljstvo, partnerski odnos i samu ulogu porodice.

“Za majku, prisustvo partnera u porođajnoj sali ima višestruko značenje. Ona nije sama u trenutku intenzivnog bola i straha, nego uz nju stoji osoba kojoj vjeruje i s kojom dijeli najvažniji trenutak. To značajno smanjuje osjećaj ranjivosti i usamljenosti, a kod mnogih žena jača i osjećaj sigurnosti da će biti saslušane i podržane. Za očeve, ovo iskustvo često mijenja samu percepciju očinstva – to više nije uloga koja počinje tek kada dijete dođe kući, već proces koji počinje od prvog trenutka rođenja. Mnogi muškarci svjedoče da su upravo tada prvi put osjetili snažan emotivni naboj, odgovornost i vezu sa djetetom”, kazala je Savanović Zorićeva.

Dodaje da se, kada se govori o epiduralnoj anesteziji i savremenim metodama ublažavanja bola, primjećuje još jedan značajan pomak.

“Nekada se bol u porođaju shvatao kao nešto što žena ‘mora’ izdržati, pa čak i kao simbol žrtvovanja. Danas, međutim, žene otvorenije traže medicinsku podršku kako bi prošle kroz porođaj s manje patnje i uz više osjećaja kontrole nad sopstvenim tijelom. To možemo posmatrati i kao oblik emancipacije, ali i kao promjenu u društvenom stavu prema majčinstvu i roditeljstvu – ono ne treba da počiva na izdržavanju i podnošenju bola, već na brizi, podršci i poštovanju dostojanstva žene”, kazala je ona.

Dodaje da je važno istaći da u posljednje vrijeme često čuje i diskusije među samim ljekarima i stručnjacima, gdje postoje podijeljena mišljenja.

“Dok jedni snažno podržavaju epiduralnu anesteziju i prisustvo očeva, drugi izražavaju rezervu i podsjećaju na moguće komplikacije, kao i na potrebu da porođaj ostane medicinski kontrolisan proces. Ova razmjena mišljenja zapravo pokazuje koliko je važno da društvo vodi otvoren dijalog o porođaju, ne samo kao medicinskom događaju, već i kao psihološkom i porodičnom iskustvu”, dodala je ona.

Nastavi čitati