Connect with us

Društvo

“Pokušala sam 2 puta da ubijem oca” Jezivo priznanje Vedrane Rudan o NASILJU koje je trpjela

Hrvatska književnica Vedrana Rudan trenutno vodi borbu protiv karcinoma, a kako je isticala, njen život bio je pun izazova.

Vedrana je otvoreno govorila o svom teškom djetinjstvu i odnosu sa ocem kojeg je, kako je sama priznala, dva puta pokušala da ubije.

– Pokušala sam da ubijem oca kad sam imala 15 godina, ali mi nije uspjelo. Pokušala sam i sa 20, ali je jedva ostao živ. On je mene uhvatio, ja sam imala 21 godinu, diplomirala sam i radila. Bila sam normalna žena. Tada su se nosile mini suknje, pa su onda preko noći došle u modu maksi suknje. Ja sam kao i svaka mlada djevojka pratila modu. Onda sam bacila mini suknju i navukla maksi – prepričavala je jezivi događaj Vedrana.

– Onda je on došao u našu kuhinju, prostački me je odmjerio i kaže mi: ‘Juče si bila k*rva, a danas si časna sestra, odluči se’. Ja mu na to odgovorila: ‘Ne se*i’. To je bio prvi put da sam u životu digla ton na oca. On, divljak, meni komentariše suknju koju sam sama kupila. On je tada prišao meni, zgrabio me za odjeću i bacio u stakleni ormar. Bila sam sva u krvi i staklu. Majka se tresla. U tom momentu sam uzela šerpu punu gulaša i bacila mu je u glavu. On se nekako odmakao, bio je sav u krvi, majka je skoro umrla. Ja sam ga htjela ubiti. Odvela ga je onda majka doktoru, zakrpio mu je rane i nakon toga se vratio u svoju kafanu i rekao konobarici da sam ga htjela ubiti. Konobarica mu je tad rekla: “A šta je do sad čekala?”. Tada sam otišla od kuće u namjeri da se više nikada ne vratim – ispričala je Vedrana svojevremeno.

Smrt oca je nije pogodila

Ona je navela i da je nije pogodila očeva smrt, te da ni jednog trenutka nije osjetila tugu zbog njegovog odlaska.

– Kada mi je umro otac sebi sam rekla bar suzu pusti, i zaista sam jedno dve, tri suze izvukla iz sebe. Tada sam rekla sebi, to smeće ti je toliko zla učinio, kakve suze. Odj**i oca – rekla je književnica i istakla da je imala jako teško djetinjstvo.

– Djetinjstvo mi je bilo teško, ali mi je dalo snagu da prezirem ljude dok se ne dogodi suprotno. To je ono što mene čini jakom, to mi je usadio otac koji je prezirao ljude, pa tako i mene. Mlatio je mene, majku i sestru. Baku nije, jer je ona bila snažna osoba. Prezirem ljude, dok ne otkrijem nekoga ko mi se sviđa, a onda ga čerečim do smrti i tražim u njemu mane. Ne verujem apsolutno nikome, ne može me zavesti ni osvojiti niko.

Na pola prstiju jedne ruke mogu nabrojati ljude koje volim. Sve druge ispitujem, svaki dan su mi na stolu za seciranje. Teško je živjeti sa tim, bilo bi bolje da sam opuštenija, ali nisam – iskrena je bila Vedrana u emisiji “TV lica kao sav normalan svet”.

Related Topics:

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Društvo

PORODIČNA SREĆA! Aleksandra i Nikola poslije dvojice sinova DOBILI 3 KĆERKE

Šestomjesečne bebe Anđelija, Đurđina i Danica su trojke koje su Aleksandri i Nikoli Bogdanović iz Tešice donijele nesvakidašnju sreću. Oni su se, posle dvojice sinova, nadali jednoj kćerki.

Uslijedilo je iznenađenje kada su čuli da je Aleksandrina trudnoća blizanačka, a pred sam porođaj dogodio se novi šok za cijelu porodicu ljekari su ustanovili da će se roditi tri bebe.
Еkipa Anadolije posjetila je mlade roditelje petoro djece.
To što su dobili trojke prirodnim putem Aleksandra i Nikola vide kao veliku sreću, svjesni da je vjerovatnoća za takav događaj bila jedan prema deset hiljada. A činjenica da su sve tri djevojčice za njih je, kažu, još veća radost.

“Kada smo saznali za moju treću trudnoću, nadali smo se da će biti djevojčica poslije Jovana i Petra. Onda je bilo iznenađenje da će ih biti dvije, ali na kraju su se rodile njih tri. Neopisiva sreća i radost! Hvala Bogu, što se sve završilo kako treba, što su žive i zdrave i što, evo, napreduju kako treba”, kaže mama Aleksandra.

Iako Aleksandra i Nikola nisu planirali da sa tridesetak godina postanu roditelji čak petoro djece, jako su srećni i ponosni što se tako desilo. Tri bebe su, kažu, došle u pravom trenutku, kada su već stekli dovoljno roditeljskog iskustva odgajanjem šestogodišnjeg Jovana i dvogodišnjeg Petra.

“Cijela trudnoća se vodila kao da su bliznakinje, da su dvije devojčice, i onda na kraju, na dan porođaja, ispostavilo se da su tri djevojčice, tako da je to bio baš šok za nas. Moglo je da se iskomplikuje, ali imali smo tu sreću da je sve prošlo kako treba”, govori tata Nikola.
Vijest o njihovom rođenju baka i deka dobili su dok su kod kuće 22. novembra sa gostima proslavljali drugi dan slave.

“Niko nije mogao da vjeruje! Baš nesvakidašnja stvar, trebalo je dosta vremena da svi naviknemo na tako nešto. A sada hranjenje, presvlačenje… Sve u krug, od jutra do mraka. Baš je zahtevno, ali snalazimo se, borimo se, imamo i pomoć mojih roditelja”, kaže Nikola.

Dvije bebe su u dom Bogdanovića stigle nekoliko dana po rođenju, dok je najmlađa sestra, za koju kažu da se “skrivala” tokom ljekarskih pregleda, bolnicu napustila poslije 23 dana. Roditelji su presrećni što redovne ljekarske kontrole dokazuju da sve tri djevojčice napreduju kako treba.

“Moramo stalno biti oko njih. Presvlačenje, oblačenje, hranjenje… Jedna, druga, treća… To je krug bukvalno od jutra do mraka. Ali, dobro, kako vrijeme odmiče, sve se to mijenja. Biće sve lakše i lakše, nadam se, kako rastu”, govori Aleksandra.

Brigu o bebama olakšava najstariji sin Jovan, koji ih rado nosi, zabavlja i hrani. Bogdanovići kažu da uživaju u šetnjama, iako im prethodi priprema koja često traje i do sat i po vremena.

“Volimo porodične šetnje i putovanja, ali pakovanje ne baš toliko. Dok razmišljamo jesmo li sve poneli, proveravamo šta se gde nalazi, uvek se desi da neko mora nazad na presvlačenje…”, pričaju kroz smijeh roditelji.
Anadolija

Nastavi čitati

Društvo

IGORU JANKOVIĆU IZ BANJALUKE STIŽE KONTEJNER, ali mu je najpotrebnija hrana

Igor Janković iz Banjaluke, koji živi u izuzetno teškim uslovima, konačno bi ovih dana trebalo da dobije kontejner za stanovanje, ali mu je i dalje najpotrebnije – hrana.

Kako navodi, već duže vrijeme se sam snalazi, ali teško uspijeva da obezbijedi osnovne namirnice.

“Snalazim se, ali to je stvarno nedovoljno. Dajem sve na hranu, ostaju neplaćene obaveze i sve ostalo”, kaže Janković.

Dodaje da je ranije kontaktirao Crveni krst, ali da je pomoć dobio još u decembru prošle godine, te da mu je sada ponovo potrebna pomoć.

“Nekada su davno donijeli, to je bilo polovinom decembra. Sada ništa. Prebacuju me da zovem neke brojeve. Kontaktirao sam, ali ništa konkretno”, kaže on.

Prema ranijem dogovoru s predstavnicima Grada Banjaluka, privremeni smještaj mu je najprije ponuđen u Stričićima, ali je Janković tu opciju odbio zbog velike udaljenosti.

“To je 35 kilometara daleko, nisam jednostavno to prihvatio. Dogovorio sam da se kontejner privremeno postavi ovdje gdje sam sada, malo bliže putu, da bude pristupačnije”, kaže on.

Kontejner je, kako tvrdi, obezbijeđen, ali se još čeka rješavanje priključaka i drugih tehničkih detalja. Kako kaže, mjesečno prima 350 maraka od Centra za socijalni rad, što je jedva dovoljno za lijekove i ponešto ostane za hranu.

Igor trenutno živi u kući staroj više od 70 godina, koja je u potpuno neuslovnom stanju.

” Samo što se sve nije urušilo”, kratko kaže.

Ovo je još jedan apel humanim ljudima i nadležnim institucijama da se uključe – jer je kontejner samo prvi korak. Igoru je sada najpotrebnije osnovno za život a to je hrana.

Račun za uplatu na koji možete pomoći Igoru je: BBAN 5520301838964945 Addiko bank Banjaluka na ime Igor Janković ili na broj telefona 066/945 – 670.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno