Connect with us

Politika

DODIK DVA DANA PRIJE “AKUTNIH BOLOVA” prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na Pranjića! KAKO JE TO MOGUĆE?

Generalni sekretar predsjednika Republike Srpske je 20.12.2024. godine saopštila da je Milorad Dodik ovlastio Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske, samo za, kako je istog dana u poslijepodnevnim časovima prenio portal RTRS, “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Iz tog saopštenja se vidi da je Dodik navedeno ovlašćenje dao 6.12.2024. godine, što znači da je trebalo gotovo pola mjeseca da bi javnost bila uopšte obaviještena o svemu tome.

Međutim, iz saopštenja se može, kada se pažljivo iščitava, uočiti nekoliko važnih stvari, koje razbijaju kako maglu kojom je obavijen boravak Milorada Dodika u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, tako i neustavan način na koji obavlja funkciju predsjednika Republike.

U vezi sa maglom Dodikovog boravka u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu treba krenuti od toga da je postupajući sudija Suda BiH u krivičnom predmetu protiv Dodika i Miloša Lukića na posljednjem ročištu održanom početkom decembra, dakle prije 6.12. ove godine, istakla da:

“Sud više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgodu ročišta, odnosno da se neće uvažavati bilo kakvi privatni ili poslovni razlozi za odgodu ročišta”.

Nakon što je to sudija izjavila početkom decembra ove godine, ubrzo zatim javnost u Republici Srpskoj je putem portala RTRS 8.12.2024. godine obaviještena da je Milorad Dodik u poslijepodnevnim časovima tog dana “zbog akutnih bolova pregledan i hospitalizovan u Beogradu”.

Iz ovog saopštenja se vidi da se radi o “akutnim bolovima” zbog kojih je Dodik tog 8.12.2024. hospitalizovan u Beogradu.

Odmah se postavlja pitanje zašto je onda Dodik, dva dana prije toga, 6.12. iste godine, prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na jednog od potpredsjednika Republike Srpske, kada je tek 8.12. medicinski pregledan i hospitalizovan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu.

Sva ljudska, a ne samo pravna logika, govori da je to ovlašćenje mogao prenijeti jedino nakon pregleda i hospitalizacije, a nikako prije toga.

Ovo nam u stvari govori da Dodik kao da je znao 6.12. ove godine da će se iznenada (akutno) razboliti i da će samo dva dana kasnije biti prevezen i hospitalizovan u Beogradu, pa je zbog toga 6.12.2024. godine potpisao svoju Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, kojom je ovlastio Davora Pranjića samo za “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Kada se upravo rečeno poveže sa činjenicom da je Dodik odvezen u Beograd 8.12. ove godine, dan pred nastavak suđenja koje mu je u Sudu BiH trebalo biti održano 9.12. te kada se to poveže sa činjenicom da je samo par dana prije toga postupajući sudija, početkom decembra, istakla da Sud BiH u tom predmetu više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgađanje ročišta, postaje jasno zašto je Dodik hospitalizovan u Beogradu 8.12. i zašto je u stvari dva dana prije toga potpisao navedenu Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, o ograničenom ovlašćenju za Davora Pranjića.

O postojanju te Odluke javnost saznaje tek 20.12. ove godine iz saopštenja generalnog sekretara predsjednika Republike.

Međutim, javnosti nije saopšteno, a trebalo je, da ta Odluka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, iako je na osnovu Ustava Republike Srpske morala biti objavljena da bi proizvodila pravno dejstvo.

Naime, članom 109. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano je da se prije stupanja na snagu opšti akti državnih organa objavljuju (znači moraju se objaviti) u odgovarajućem službenom glasilu.

To odgovarajuće glasilo je Službeni glasnik Republike Srpske kada se radi o opštim aktima predsjednika Republike.

Dakle, Ustav propisuje obavezu da se opšti akti državnih organa moraju najprije objaviti u Službenom glasniku da bi tek nakon toga mogli stupiti na snagu i proizvoditi pravno dejstvo.

To je ustavna obaveza, a ne stvar lične volje bilo koga.

Nesumnjivo je da je navedena Odluka od 6.12.2024. godine opšti pravni akt, jer je njome Dodik kao predsjednik Republike na opšti način, sa važnošću za neodređeni broj slučajeva, ovlastio Davora Pranjića da kao potpredsjednik Republike potpisuje sve ukaze o proglašenju svih zakona, a ne samo jednog zakona.

Zato je ta Dodikova Odluka od 6.12.2024. godine prema Ustavu morala najprije biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, pa je tek nakon toga Davor Pranjić mogao, sve dok je ta Odluka na snazi, da potpisuje ukaze o proglašenju zakona.

Nažalost, ta Odluka do ovog trenutka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske pa je zbog toga ona neustavna, usljed čega je neustavan i ukaz kakav je, recimo, Ukaz Davora Pranjića, broj 01-020-4482/24 od 12.12.2024. godine o proglašenju Zakona o podsticajima u privredi Republike Srpske, objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 107/24.

Usljed toga je i taj zakon neustavan sa stanovišta njegove formalne neustavnosti, pa bi Ustavni sud Republike Srpske po službenoj dužnosti trebao reagovati, na šta ga obavezuju i Ustav i Zakon o tom ustavnom sudu, te proglasiti taj zakon neustavnim iz navedenih razloga.

Ali, sigurno je da to taj sud neće učiniti.

Ovdje se čovjek treba ograditi, ostavljajući mogućnost, jer ovdje su sva čuda moguća, da sve ovo vrijedi pod uslovom da moćnici u međuvremenu ne uspiju da nas obmanu da im je i to pošlo za rukom, pa da prikažu da je Dodikova Odluka od 6.12. i objavljena u Službenom glasniku od 6.12. ove godine ili nekog drugog dana prije pisanja ovog teksta.

E za taj slučaj, a i inače, treba reći da je Dodikova Odluka od 6.12. ove godine neustavna i zbog još jednog razloga.

Naime, kada nam je njegov generalni sekretar onako samo usmeno saopštila o postojanju te Odluke, rekla je i da ta Odluka ovlašćuje Davora Pranjića samo na “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Međutim, Ustav Republike Srpske propisuje sasvim suprotno od toga, jer je Amandmanom XL tačka 3. propisano da:

“predsjednik Republike određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije”.

Dakle, ova ustavna odredba, a ona je jedina koju Ustav propisuje za ovakve slučajeve, ne dozvoljava predsjedniku Republike da kaže da potpredsjednika Republike ovlašćuje samo na potpisivanje ukaza o proglašenju zakona, jer je tom ustavnom odredbom propisano da se odlukom predsjednika Republike, kojom određuje koji će ga potpredsjednik zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti, određuje i da ga taj potrpedsjednik zamjenjuje u obavljanju svih predsjedničkih poslova, a ne samo nekih od njih.

U protivnom, ako predsjednik Republike samo ne može da potpisuje ukaze, a može sve ostalo, onda može i da prisustvuje na suđenju pred Sudom BiH, pa makar i putem video linka.

Sve u svemu, sekvence iz sivila naše stvarnosti koje su opisane u ovom tekstu govore prilično toga, ako ne i sve, o tome kako je Republika Srpska zarobljeno društvo i entitet, svojevrsni feud jednog lica na kojem to lice, poput feudalca iz doba feudalizma, suvereno vlada, neograničen bilo kakvim, pa ni ustavnim normama.

U tom pogledu on je, kazano rječnikom feudalizma, sizeren, a svi drugi na njegovom feudu su njegovi vazali, prije svega oni koji se okupljaju u Sarajevu pred zgradom Suda BiH svaki put kada je suđenje njihovom sizerenu, ili dajući izjave koje su milozvučne za njihovog sizerena, znajući da se, ako njihov sizeren prestane to biti, ni njima i njihovim raznim sinekurama koje su stekli na sizerenovom feudu ne piše dobro.

U tome je suština kako sizerenove moći, tako i položaja njemu poslušnih vazala, dok u svemu tome, nažalost, stradava Republika Srpska.

Dr Milan Blagojević

Related Topics:

Politika

BURA ZBOG IZJAVE KALABUHOVA! Ruski diplomata uzdrmao Sarajevo “Mnogi Bošnjaci nadu vide u Putinu!”

Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da mnogi Bošnjaci, kako stari, tako i mladi vide nadu upravo u ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

“Ovo mi se čini čudnim. Kategorično se ne slažem s tvrdnjama da Rusija hrani `desničarske nacionalističke strukture u Evropi`. Njihov nastanak i jačanje je uzrokovano svojim razlozima, koje je valjda neprikladno ovdje analizirati”, naveo je ruski ambasador.

Jedino objašnjenje, dodao je on, jeste tvrdnja koja je na Zapadu postala mantra da je Rusija kriva za sve – od izumiranja dinosaurusa do globalnog zagrijavanja.

“Ali saglasan sam sa autorom kada postulira da ako nema pravde, rat je neizbježan”, rekao je on.

Podsjetio je da je odsustvo pravde dovelo do situacije prisiljavanja Sakašvilijevog režima na mir u avgustu 2008. godine.

“Upravo odsustvo pravde prema Rusima u Ukrajinu i antidržavni, u suštini profašistički puč u Kijevu, odbijanje ukrajinskih vlasti, koji su već izgubili legitimitet, i njihovih zapadnih pokrovitelja, da postignu dogovore za uređenje situacije doveo je na kraju do Specijalne vojne operacije”, pojasnio je Kalabuhov.

On je citirao predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina koji je jednom rekao – ako je tučnjava neizbježna, moraš udariti prvi.

“Ali udari sa sigurnošću da imaš dosta snage za odvraćanje uzvratne reakcije. Udari, ali budi velikodušan i milosrdan prema nevinim. Udari, ali nemoj slijepo odbijati mogućnosti postizanja političkog rješenja”, rekao je Kalabuhov.

Zaključio je da je jedini uslov nakon ne samo decenija, već i vijekova obmane od “partnera” bezuslovno vođenje računa o ruskim nacionalnim interesima.

Nastavi čitati

Politika

OD “ZAŠTITNIKA” RUDARA DO SNSD-ovog POSLUŠNIKA! Kako je Dario Antonić prodao 600 radnika “Nove Ljubije” za posao u vrtiću!

Ako je ikada postojala slika i prilika lažnog morala, licemjerja i beskrupulozne izdaje vlastitog naroda, onda je to priča o Dariju Antoniću, dojučerašnjem predsjedniku Sindikalne organizacije kompanije “Nova Ljubija” a.d. Prijedor.

Dok su stotine radnika i njihove porodice preživljavale agoniju pred otvaranje stečaja i gašenje posla više od 700 rudara, Antonić je pred kamerama glumio neustrašivog borca. Grmio je u medijima, pljuvao po mašineriji vlasti i naglas izgovarao ono što su prevareni radnici osjećali: tvrdio je da je stečaj u “Novoj Ljubiji” “zakonsko pokriće za nezakonitu pljačku imovine Prijedorskih rudnika” i da su radnici brutalno gurnuti da budu “kolateralna šteta”.

Ali, pokazalo se da su sva ta njegova “principijelna” galama i suze za rudarima bili samo – pijaca za podizanje sopstvene cijene.

Šest mjeseci “mrvica” za radnike, a njemu topla budžetska fotelja
Epilog ove sramotne “sindikalne borbe” mučan je i tragičan. Dok su radnici i njihova djeca izbačeni na ulicu sa ponižavajućom socijalnom naknadom od svega šest mjeseci — koja, kakve li “slučajnosti”, ističe baš kada se završe izbori — njihov vrli zaštitnik iza kulisa je sklapao pakt sa istom onom vlašću protiv koje je grmio.

Trgovina je bila bezdušna u svojoj jednostavnosti: Dario Antonić je prodao 700 radnika, zaboravio njihovu egzistenciju i pregazio sve što je izgovorio, a zauzvrat je stranačkim putem udomljen kao kućni majstor u prijedorskom dječijem vrtiću!

Cijena njegovog obraza, dostojanstva i sindikalne zakletve bila je jedna budžetska plata i stranačka knjižica.

Slika srama: Prekjuče na skupu SNSD-a rame uz rame sa čelnicima vlasti
Konačan dokaz ovog bezobzirnog posrnuća i prodaje mogao se vidjeti prekjuče u Prijedoru. Manje od nekoliko mjeseci nakon što je “pljuvao” po režimu jer je uništio rudnik, Dario Antonić se bez trunke srama pojavio na političkom skupu SNSD-a!

Stajao je tamo aplaudirajući, u društvu visokih funkcionera te stranke Igora Dodika i Srđana Amidžića. Čovjek koji je do juče tvrdio da brani obespravljene rudare, sada mirno i nasmijano pozira sa onima koji su te iste radnike i “Novu Ljubiju” poslali na biro.

Gorka lekcija za Prijedor: Antonić je ovim potezom pljunuo u lice svim svojim kolega koji danas razmišljaju kako da prehrane porodicu i plate račune. Dokazao je da mu borba za radnička prava nikada nije bila cilj — već samo jeftina odskočna daska da sebe uhljebi pod stranačke skute. Priča o Dariju Antoniću nije samo politička izdaja, to je moralno dno i lekcija rudarima Prijedora kako izgleda “borac” čiji obraz ima prilično jeftinu cijenu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

STRAH OD SKENERA! Dodik već najavljuje “kolaps” izbora 4. oktobra?

Kako se približava dan izbora, panika u redovima vladajuće stranke dostiže vrhunac. Lider SNSD-a Milorad Dodik ne bira reči dok napada uvođenje savremenih tehnologija u izborni proces. Najnovijim objavama o tome kako nas 4. oktobra čeka „propast i kolaps sistema“, Dodik u stvari ne brine o tehničkim detaljima glasanja – on traži izgovor za poraz jer po prvi put SNSD ostaje bez svog najjačeg oružja: sistemske krađe i prekrajanja izborne volje građana.

Godinama unazad, kontrola nad biračkim odborima, čuveni “prazni listići” i dopisivanje glasova u gluho doba noći bili su recept za ostanak na vlasti. Danas, kada uvođenje skenera i digitalne identifikacije konačno treba da stavi tačku na te zloupotrebe, Dodik odjednom brvine o “vaj-faj signalu”, “trajanju glasanja” i “tiketima za loto”.

Skeneri kao najveća pretnja krađi glasova

Tvrdnja da su “smisao izbora postali skeneri, a ne birači” samo je providna zamena teza. Smisao skenera jeste upravo to – da zaštite glas tog istog birača koji je godinama bio brutalno pokraden.

Nervoza zbog “knjiga uz glasačke listiće” i potencijalnog zagušenja sistema jasno otkriva strah da će se svaka manipulacija trenutno otkriti. Kada nema prostora za ubacivanje lažnih glasačkih listića i prepravljanje zapisnika, izborni rezultat zavisiće isključivo od volje naroda – a to je scenarijo od kog SNSD najviše strepi.

Poziv na opstrukciju i traženje krivca

Predosećajući da se sistem političkog inženjeringa ruši, Dodik već sada traži dežurnog krivca i poručuje da “Pedro mora da visi”, priželjkujući scenario u kom bi se izbori opstruisali ili prebacili na entitetsku izbornu komisiju koju sam kontroliše. Najava aktiviranja Republičke izborne komisije nije ništa drugo do očajnički pokušaj da se sprovedu “izbori po starom receptu”, bez uvidnih kontrola i modernih tehnologija.

Priča o “prevari” i “propasti sistema” iz usta prvog čovjeka SNSD-a ne ukazuje na brigu za demokratiju, već na jasan signal da je krađa glasova ovog puta onemogućena. Zato 4. oktobra ne propada izborni sistem – propada samo višedecenijska praksa izborne krađe.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Aktuelno