Dok vlade Hrvatske, Srbije i Crne Gore posljednjih mjeseci koriste akcize i druge fiskalne mjere kako bi ublažile udar visokih cijena goriva, u BiH na državnom nivou nema primijenjenog smanjenja akciza. Postojao je prijedlog za njihovo privremeno smanjenje ili ukidanje, ali procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH nije završena.

Rast cijena nafte ponovo je otvorio pitanje koliko prostora države imaju da kroz poreze i druge namete ublaže udar na građane i privredu.

Dok su susjedne zemlje u proteklom periodu posezale za različitim mjerama, u Bosni i Hercegovini na državnom nivou nije uvedeno privremeno smanjenje akciza na gorivo.

Hrvatska ponovo smanjila trošarine

Vlada Hrvatske je 21. septembra dodatno intervenisala kako bi ublažila rast cijena goriva.

Trošarina na dizel smanjena je za još 0,03 evra po litru, pa je ukupno spuštena 0,10 evra ispod minimuma propisanog direktivom EU, uz saglasnost Evropske komisije. Istovremeno su uvedene najviše maloprodajne cijene koje važe od 22. septembra.

Prema odluci Vlade Hrvatske, najviša cijena benzina iznosi 1,74 evra, a dizela 1,91 evro po litru.

Vlada navodi da bi, bez ranijih mjera i intervencija, cijena benzina iznosila 1,95 evra, a dizela 2,26 evra po litru.

Crna Gora smanjila akcize do 40 odsto

Istog dana reagovala je i Vlada Crne Gore.

Od 22. septembra benzin i dizel se obračunavaju uz privremeno umanjene akcize – 30 odsto za benzin i 40 odsto za dizel. Maksimalna cijena eurosupera 98 iznosi 1,78 evra, eurosupera 95 1,74 evra, dok je eurodizel 1,95 evra po litru.

Ove cijene važe do 28. septembra, nakon čega slijedi novi obračun.

Srbija produžila niže akcize

I Srbija je posegnula za privremenim smanjenjem akciza.

Vlada Srbije produžila je 19. septembra važenje odluke o smanjenim akcizama na derivate nafte do 27. septembra 2026. godine. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku“.

Prema trenutno važećim stopama, akcize su za period do 27. septembra niže nego redovne zakonske stope, čime država dio udara viših svjetskih cijena preuzima na sebe.

Šta je uradila BiH?

Na državnom nivou situacija je drugačija.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je 16. marta 2026. godine po hitnom postupku usvojio Prijedlog zakona o dopuni Zakona o akcizama, kojim bi Vijeće ministara dobilo mogućnost da u uslovima poremećaja na tržištu privremeno smanji ili ukine akcize na naftne derivate.

Predstavnički dom je tada pozvao Dom naroda da zakon razmotri po hitnom postupku i u što kraćem roku.

Međutim, sama odluka Predstavničkog doma nije bila dovoljna da mjera počne da se primjenjuje.

Dom naroda je zahtjev za razmatranje ovog zakona imao uvršten na dnevni red hitne sjednice zakazane za 8. april, ali prema dostupnim parlamentarnim podacima nije došlo do njegovog konačnog usvajanja koje bi omogućilo primjenu predložene mjere.

Entiteti reagovali ograničavanjem marži

Za razliku od državnog nivoa, entitetske vlade jesu preduzimale određene mjere.

Vlada Federacije BiH propisala je maksimalnu maržu od 0,06 KM po litru u veleprodaji i 0,25 KM u maloprodaji za neaditivirane naftne derivate, kao mjeru neposredne kontrole cijena. Odluka je donesena sa ciljem ublažavanja posljedica poremećaja na energetskom tržištu.

U Republici Srpskoj takođe su na snazi maksimalne marže od 0,06 KM u veleprodaji i 0,25 KM u maloprodaji, a uvedena je i mogućnost umanjenja cijene benzina i dizela za 0,10 KM po litru na pumpama koje učestvuju u toj mjeri.

To znači da tvrdnja da u BiH „nije urađeno apsolutno ništa“ nije potpuno precizna. Preciznije je reći da na državnom nivou nije uvedeno smanjenje akciza, dok su entiteti koristili druge mehanizme za ublažavanje rasta cijena.

Zašto se ponovo govori o akcizama?

Akcize na gorivo predstavljaju prihod države i jedan su od elemenata konačne cijene koju građani plaćaju na benzinskim pumpama.

Zagovornici smanjenja akciza smatraju da bi dio prihoda trebalo privremeno ustupiti kako bi se smanjio udar na domaćinstva, prevoznike i privredu.

Sa druge strane, smanjenje akciza znači i manji poreski prihod, zbog čega svaka takva mjera ima direktne posljedice po javne finansije.

Predstavnički dom je upravo u martu kao razlog za hitno postupanje naveo ozbiljne poremećaje na tržištu naftnih derivata i njihove posljedice po građane i privredu.

Građani plaćaju i posljedice skupljeg goriva

Redžo Omerbašić, potpredsjednik Kluba potrošača Posavskog kantona, smatra da visoke cijene goriva ne pogađaju samo vozače.

„Imate ljude koji rade, putuju 50 kilometara, koji moraju natočiti gorivo bez obzira na to kolika je cijena. Ti ljudi su pogođeni, ali i svi mi. Osim toga, cijene energenata ‘vuku’ sve druge cijene“, rekao je Omerbašić za „Nezavisne novine“.

Upravo zbog toga pitanje cijena goriva ponovo se našlo u središtu rasprave o tome koliko država može i treba da interveniše kada globalni poremećaji podignu cijene energenata.

Dok su Hrvatska, Srbija i Crna Gora trenutno koristile fiskalne mjere na akcize, u BiH je prijedlog za takvu intervenciju ostao u parlamentarnoj proceduri, dok su entitetske vlasti primjenjivale mjere ograničavanja marži.

Vozači teretnih vozila i autobusa iz BiH od danas, 23. septembra, mogu podnijeti zahtjev za hrvatsku dugotrajnu vizu D, koja može važiti do godinu dana, ali im neće omogućiti neograničeno kretanje i boravak u drugim zemljama Šengena, zbog čega prevoznici upozoravaju da ključni problem profesionalnih vozača time nije riješen.

Viza olakšava prevoz sa Hrvatskom, ali ne rješava Šengen
Hidajet Muratović, član Konzorcijuma “Logistika BiH”, kazao je za “Nezavisne novine” da nova mogućnost predstavlja određeno olakšanje za prevoznike koji obavljaju transport između BiH i Hrvatske, ali da ne rješava problem vozača koji robu prevoze u druge zemlje Šengena.

“Odobrenje stoji, ali ako se ta viza koristi za prevoz robe u druge članice Šengena, ona će biti ukinuta, a vozač i prevoznik sankcionisani. Znači, bukvalno, ova viza važi samo za Hrvatsku i ni u jednu drugu zemlju ne može se ući”, kazao je Muratović.

Prema njegovim riječima, Hrvatska ne može izdati odobrenje koje bi važilo za sve članice Šengena, ali će nova mogućnost donijeti određeno olakšanje za linije prema Zagrebu, Rijeci, Pločama i drugim odredištima u Hrvatskoj.

Ističe da i dalje ostaje problem za stotine kamiona iz BiH koji saobraćaju prema Njemačkoj, Austriji, Italiji i Poljskoj.

“Čim vozač prođe Hrvatsku, ponovo mu teče pravilo 90 dana u 180 dana, uz mogućnost deportacije. Tako da ovim nisu riješeni problemi duž cijelog lanca. Džaba što smo mi ovo vidjeli kao određeni vid olakšanja za prevoznike iz BiH, na kraju neće biti tako”, pojasnio je Muratović.

Prevoznici traže dogovore i sa drugim državama
On smatra da je ovim potezom napravljen određeni pomak, ali da nadležne institucije BiH sada treba da pokušaju postići slične dogovore i sa drugim državama.

“Pomjerili smo nešto sa mrtve tačke, ali moramo pokrenuti i druge države. Naše Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo komunikacija i transporta i ostale nadležne institucije treba da pokušaju postići takve sporazume i sa drugim državama”, rekao je Muratović.

Kako ističe, hrvatska viza prvenstveno olakšava bilateralni transport između Hrvatske i BiH, što je značajno imajući u vidu obim robne razmjene dvije zemlje.

“Oni su nam izašli u susret, naravno, štiteći i svoju ekonomiju, jer imamo najveću robnu razmjenu upravo sa Hrvatskom. Naftu i naftne derivate uvozimo iz njihovih luka, kontejnerski terminali su takođe u hrvatskim lukama, a dosta ide i kamenih agregata u Republiku Hrvatsku. Naravno, tu je i druga industrijska roba koju razmjenjujemo”, kazao je Muratović.

Pojasnio je da, uprkos ovom dogovoru, praktično nije riješen problem vozača koji obavljaju međunarodni transport prema drugim članicama Šengena.

“Pomjerilo se nešto sa mrtve tačke, da tako kažem, i moramo hitno iskoristiti taj presedan. Treba otvoriti bilateralne pregovore sa Berlinom, Bečom, Rimom i ostalim članicama Šengena, dok se ne osigura trajno rješenje koje će profesionalnim vozačima omogućiti nesmetanu mobilnost i obavljanje međunarodnog transporta”, zaključio je Muratović.

Problem boravka profesionalnih vozača iz BiH i drugih zemalja regiona posebno je izražen zbog pravila prema kojem državljani trećih zemalja u šengenskom prostoru mogu boraviti najviše 90 dana u periodu od 180 dana.

Viza košta 93 evra
Hrvatsko Ministarstvo inostranih i evropskih poslova objavilo je detaljnu dokumentaciju o uslovima za izdavanje dugotrajne vize D za vozače teretnih vozila i autobusa iz trećih zemalja.

Prema podacima, vizna taksa za dugotrajnu vizu D iznosi 93 evra. Ako se zahtjev podnosi putem viznog centra VFS Global, dodatno se plaća i naknada za uslugu viznog centra.

Ova kategorija vize može se izdati za jedan ili više ulazaka, uz odobreni boravak u Hrvatskoj do 365 dana.

Viza se odnosi na vozače teretnih vozila u međunarodnom cestovnom prevozu robe koji dostavljaju proizvode ili materijale u Hrvatsku ili iz Hrvatske u treću zemlju, kao i na vozače autobusa na redovnim međunarodnim linijama između Hrvatske i treće zemlje.

Šta moraju dostaviti vozači kamiona?
Vozač teretnog vozila prilikom podnošenja zahtjeva mora priložiti popunjen i potpisan obrazac zahtjeva za vizu D, važeći pasoš i fotografiju u boji dimenzija 35 puta 45 milimetara.

Ključni dio dokumentacije odnosi se na dokazivanje profesionalnog statusa i konkretnog posla zbog kojeg vozač ulazi u Hrvatsku.

Potrebna je vozačka dozvola C/CE kao dokaz stručne osposobljenosti.

Vozač mora dokazati i da je zaposlen kod pravnog lica sa sjedištem u trećoj zemlji, za šta su potrebni ugovor o radu i potvrda o prijavi na penzijsko osiguranje.

Drugačiji uslovi za vozače autobusa
Za vozače autobusa traži se odgovarajuća D/DE kategorija vozačke dozvole.

Potrebno je dokazati da je vozač zaposlen kod kompanije sa sjedištem u trećoj zemlji koja je registrovana za obavljanje redovnog međunarodnog linijskog prevoza putnika.

Kao dokaz mogu poslužiti ugovor o radu, potvrda o prijavi na penzijsko osiguranje i izvod iz registra prevoznika.

Vozač takođe mora dokazati da je angažovan na redovnoj međunarodnoj liniji između Hrvatske i treće zemlje, za šta se mogu priložiti vozni red, ugovor o liniji ili radni nalog.

Uz zahtjev je potrebno priložiti i putno zdravstveno osiguranje koje pokriva sve vrijeme namjeravanog boravka u Hrvatskoj.

Osiguranje mora važiti na cijelom području Šengena, a minimalna pokrivenost iznosi 30.000 evra.

Kalendarska jesen počinje u srijedu, 23. septembra, a ove godine jesenja ravnodnevnica nastupit će u 2:05 sati po lokalnom vremenu u Bosni i Hercegovini.

Iako su jutra već svježija, lišće polako mijenja boju, a dnevne temperature više nisu na nivoima iz prve polovine septembra, astronomski početak jeseni određuje položaj Zemlje u odnosu na Sunce.

Jesenja ravnodnevnica trenutak je kada Sunce prelazi nebeski ekvator i kada na sjevernoj hemisferi počinje astronomska, odnosno kalendarska jesen. U Sarajevu će ove godine taj trenutak nastupiti 23. septembra u 2:05 sati.

Kalendarska i meteorološka jesen nisu isto

Meteorološka jesen već je počela 1. septembra i traje tokom septembra, oktobra i novembra. Takva podjela koristi se prvenstveno zbog jednostavnijeg praćenja i poređenja vremenskih i klimatskih podataka.

Kalendarska jesen, s druge strane, vezana je za jesenju ravnodnevnicu, pa njen početak ne pada svake godine u potpuno isto vrijeme.

Od tog perioda dani na sjevernoj hemisferi nastavljaju se skraćivati, a noći postaju sve duže, sve do zimskog solsticija u decembru.

Jesen stiže uz svježija jutra

Početak kalendarske jeseni ove godine pratit će i vremenske prilike primjerenije ovom dijelu godine.

Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda, u srijedu, 23. septembra, očekuje se sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost i slab sjeverni i sjeverozapadni vjetar.

Jutarnje temperature u Bosni trebale bi se kretati od šest do 12 stepeni, na jugu do 14, dok će dnevne biti uglavnom između 16 i 22 stepena, a na jugu zemlje do 26 stepeni.

Dan ranije, u utorak, u Bosni se očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme, uz mogućnost slabe kiše u pojedinim centralnim, istočnim i sjevernim područjima, dok će u Hercegovini biti više sunca.

Zašto jesen ne počinje uvijek 21. septembra?

Datum ravnodnevnice može se pomjerati između 22. i 23. septembra zbog toga što kalendarska godina ne traje tačno koliko i obilazak Zemlje oko Sunca. Na razliku utiču i prijestupne godine, kojima se kalendar periodično usklađuje sa stvarnim kretanjem Zemlje.

Zato kalendarska jesen nema uvijek isti datum početka, iako se njen dolazak uglavnom veže za posljednju trećinu septembra.

Nakon 23. septembra dani će nastaviti gubiti na dužini, jutra i večeri postajat će sve hladniji, a priroda će postepeno ulaziti u period koji povezujemo s pravom jeseni.