Trgovački lanac „Tommy“ iz Hrvatske kažnjen je sa 212.000 evra jer je davao 10% popusta penzionerima, uključujući i na artikle koji su već bili na akciji.

Agencija za zaštitu tržišnog takmičenja ocijenila je da je time prekršen zakon, jer su neki proizvodi prodavani ispod nabavne cijene.

U zemlji gdje gotovo svaki peti penzioner živi ispod granice siromaštva, a prosječna penzija ne pokriva ni osnovne troškove, ova kazna izazvala je ogorčenje među građanima.

„Mi kao domaća firma željeli smo penzionerima omogućiti povoljniju kupovinu. I umjesto da nas pohvale, država nas kažnjava“, izjavio je Dario Mamić, direktor korporativnih komunikacija kompanije Tommy za Dnevnik Nove TV.

On je dodao da odluku Agencije doživljavaju kao „kruto i formalno tumačenje zakona, bez ikakvog uvida u stvarnost svakodnevnog života.“

Penzioneri nemaju dilemu: popusti su im od suštinskog značaja.

„I pet posto znači, a kamoli deset! Penzije su male i svaka ušteda znači“, kaže Marija iz Splita.

„Za te jadne penzionere svaki cent je važan, a ne euro. Naravno da ljudi idu tamo gdje im neko nešto da“, rekao je Davor iz Zagreba.

„Kad god ima neki popust – idem. Neka je i malo, ali nama to znači. Ovi po kancelarijama, njima ništa ne treba – njima je sve plaćeno“, dodala je Štefica, takođe iz Zagreba.

U Agenciji za zaštitu tržišnog takmičenja poručuju da nije problem u samim popustima, već u činjenici da su neki proizvodi prodavani ispod nabavne cijene, što zakon zabranjuje bez obzira na namjeru.

„Dugoročne štetne posljedice za cijeli lanac snabdijevanja veće su od kratkoročnih koristi, zbog čega zakon takvu praksu tretira kao težu povredu“, navode iz Agencije.

I dok državni sistem formalno štiti tržište, postavlja se pitanje: ko štiti one koji jedva preživljavaju? I zar je pomaganje penzionerima postalo kažnjivo? U zemlji u kojoj su mnogi jedva spojili kraj s krajem – ovo je udarac ne samo za jednu firmu, već i za hiljade onih koji su u tih 10% vidjeli trenutak dostojanstva.

Nakon pada s vodenog tobogana u riječkoj bolnici u utorak popodne preminulo je dijete, koje su hitno prevezli medicinskim helikopterom, izvijestila je riječka policija.

Kako se navodi, radi se o djetetu njemačkog državljanstva koje je stradalo prilikom pada s vodenog tobogana na ostrvu Rab u Jadranskom moru.

Hitno je podignut helikopter i dijete su prevezli u KBC Rijeka, ali uprkos pruženoj ljekarskoj pomoći nažalost je preminulo.

Kako nezvanično saznje 24 sata.hr, stradala je djevojčica koja je u jednom trenutku iskliznula iz ruku ocu i pala.

Nesretan slučaj odvio se u vodenom parku u Loparu.

Policija u saradnji sa svim drugim nadležnim službama i institucijama utvrđuje okolnosti i činjenice vezane uz ovaj slučaj.

Polupuste plaže, bašte kafića i restorana te više od 50 posto slobodnih apartmana i soba u privatnom smještaju podsjećaju na pandemijske dane, dok stanovnici crnogorskog primorja još čekaju da sezona konačno počne, iako je kraj jula sve bliži, piše Nova.rs.

Uprkos slabom dolasku gostiju ove godine, cijene ne padaju – nedavno je javnost uzburkala vijest o ležaljkama u Pržnu, nedaleko od Svetog Stefana, koje stoje čak 200 evra, dok se na gradskim plažama cijene kreću između 15 i 120 evra. Privatni smještaj košta od 40 do 90 evra i više, zavisno od lokacije i kapaciteta.

Iako se na svakom koraku čuju strani jezici – italijanski, njemački, španski – i iako veći primorski gradovi u Crnoj Gori tokom cijele godine vrve od Rusa, Ukrajinaca i Turaka, mještani kažu da čekaju samo – Srbe.

“Gosti iz Srbije potroše sve što ponesu za sedam dana i vraćaju se kući. Ne žale novac, ne štede na odmoru, dok su ostali škrti. Ne trebaju nam takvi turisti. Ove godine imamo neuobičajeno malo gostiju iz Srbije i Bosne. Ljudi očito nemaju novca ni za smještaj ni za hranu iz trgovine jer je sve toliko skupo da ni mi ne znamo kako preživljavamo. Nema čak ni onih ‘paradajz turista’. Ipak, mislim da bi trebalo hitno spuštati cijene, možda nas avgust još donekle spasi”, naglašava Miljana, vlasnica salona ljepote u Budvi.

Manje cijene ili ništa od sezone

Dio mještana za slab odaziv gostiju iz Srbije krivi politiku.

“Oni koji su ove godine započeli posao na moru već strahuju od dugova i mogućeg bankrota. Prijatelj mi je otvorio kafić na plaži, najamnina je ogromna – desetine hiljada evra za sezonu – a to sigurno neće moći pokriti. Ovo nije kao u vrijeme korone, ali je dosta slično. Cijene u kafićima su visoke, ali o tome ne odlučujemo mi konobari, već gazde i država. Ako žele privući turiste, neka spuste cijene”, kaže Jovica, konobar koji radi u kafiću na crnogorskom primorju.

Većina vlasnika ili zakupaca plažnih objekata, restorana i kafića ujedno posjeduje i dio plaže na kojoj naplaćuju ležaljke i suncobrane.

“Na gradskim plažama cijene su niže, kreću se od 15 do 40 evra, ali čim se malo odmaknete od centra, gdje je više komfora, cijene rastu – i do 120, 150, pa i 200 evra. Malo ko sebi to danas može da priušti. Oni koji vode poslove ostaju bez klijenata i tonu u dugove, a oni koji bi došli na more, ne dolaze jer ne mogu platiti”, objašnjava on.

Ljudi primorani plaćati sunčanje

Najskuplje je ipak na plaži. Za četvoročlanu porodicu, za jedan dan – tačnije, nekoliko sati na plaži – potrebno je minimalno 50 evra. Plaže su prepune ležaljki, a turisti su primorani plaćati sunčanje, iako bi mnogi raširili vlastiti peškir – što ih ne bi ništa koštalo.

Na mjestima gdje su ležaljke – peškiri su zabranjeni, a cijene kafe, sokova, alkohola i obroka su i do tri puta veće nego u lokalima udaljenim od plaže ili centra grada. Čak su i sladoledi dvostruko ili trostruko skuplji nego u trgovini.

“I prošle godine je sezona počela kasnije, ali već u ovo vrijeme imali smo goste i sve je bilo puno. Ove godine su maj i jun bili bolji od jula, a vidjećemo šta će biti u avgustu. Nije nam jasno šta se događa. Javljaju nam se stari gosti koji godinama dolaze u ovo vrijeme i kažu da ne mogu uzeti godišnji odmor jer se boje da će ostati bez posla. Politička situacija u Srbiji očito zabrinjava ljude, strahuju za platu i radno mjesto, pa ne idu nigdje”, kaže Dragan Popović, koji iznajmljuje smještaj blizu Petrovca.

“Mi koji iznajmljujemo privatni smještaj najviše smo se oslanjali na goste iz Srbije i Bosne. Spustili smo cijene maksimalno, ali više ne možemo jer nam se ne isplati. Imamo mnogo poreza i troškova. Očito je turistima ove godine povoljnije otići u Grčku, čim kod nas nema nikoga. Imamo goste iz cijelog svijeta, ali Srbi su nam najdraži – od njih živimo. Turisti koji nisu iz regije ne troše mnogo. Dođu na tri-četiri dana, pa idu dalje. Večeraju u restoranima, spavaju u hotelu, ne ostavljaju napojnice, ne izlaze u klubove”, priča Dragan.