Connect with us

Društvo

15 DANA LAŽNIH OBEĆANJA! Vlada dala Serdarovu pravo na ugalj, a radnici RiTe Ugljevika ostali bez hljeba!

Istekao je rok od 15 dana, od kako je radnicima i rukovodstvu RiTe Ugljevik od strane Vlade RS obećano da će za 15 “Ugljevik – Istok 2” biti u vlasništvu Republike Srpske.

Rasla su očekivanja i nade radnika u proteklih 15 dana da će saga o ovom preduzeću konačno dobiti svoj epilog. Paralelno, rasli su i apetiti ruskog oligarha Rašida Serdarova, te je sa početnih 234 miliona maraka za povrat prava na eksploataciju uglja na ležištu “Ugljevik – Istok 2”, iznos koji potražuje porastao na 300 miliona.

“Obećano je tada da će koncesija u potpunosti biti vraćena u vlasništvo Republike Srpske i samo naivni i lakovjerni su povjerovali da će se to zaista dogoditi, jer svo ovo vrijeme dok se dešava ovaj problem sa RiTE Ugljevik vidite da niko ne pita i ne postavlja pitanje odgovornosti , a to vam govori da su ključni ljudi Republike Srpske uključeni u ovaj špekulativni posao. Prve informacije koje smo dobili oko otkupa koncesije, prije sada već 17 dana, bilo je da je početni iznos 234 KM, a evo sada informacija koju smo dobili prije dva dana jeste da je iznos narastao na 300 miliona KM, što znači za ovih 17 dana ćemo imati dodatnih preko 60 miliona troškova”, rekao je za BUKU narodni poslanik Slaviša Marković.

15 godina ni Serdarova ni termoelektrane

Podsjetimo, kompanija “Comsar Energy” Rašida Serdarova je još 2011. dobila koncesiju za eksploataciju uglja te koncesiju za izgradnju i korištenje dva termoenergetska bloka u Ugljeviku od po 300 MWh. Obaveza kompanije bila je da do 2016 godine izgradi novu Termoelektranu. Od tada do danas, niti se Serdarov ikada više pojavio u Ugljeviku, niti je izgrađen novi blok.

“Ono što je takođe zabrinjavajuće je da se gospodin Serdarov za ovih punih 15 godina nakon potpisivanja koncesionog ugovora i dobijanja koncesije nikad nije ni pojavio više u Ugljeviku i šta nam to govori- da je on samo prividno tu, odnosno, da je preko njega kupljena koncesija. Ovdje sam ubjeđen da iza ove priče stoje ljudi iz vrha RS , jer simptomatično je da je po koncesionom ugovoru on imao obavezu da u nardnih 15 godina izgradi Termoelektranu 3, i Vlada RS umjesto da raskine koncesioni ugovor i nalazište “Ugljevik – Istok 2” vrati u vlasništvo Republike Srpske bez bilo kakvih troškova, ona je prije tri godine prodružila koncesiju Serdarovu, s tim da ga nije obavezala izgradnju Termoelektrane i što je još skandalozno je da mu je omogućeno da iz postojećeg kopa “Istok 2 “, koji je najbolji kop za vađenje uglja, omogući mu se jedan dio za komercijalne svrhe”, rekao je Marković za BUKU.

Ko su ljudi iza koncesionog ugovora?

2013. godine Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva na čijem čelu je tada bio SNSD-ov Željko Kovačević raspisalo je javni poziv za dodjelu koncesije. Krajem godine, koncesiju na period od 30 godina dobija CERS. Vlada RS dijeli ležište uglja u omjeru 70:30, od čega je prvi, veći dio “Ugljevik- Istok 2” dat pod koncesiju, dok je RiTE Ugljevik pripao manji dio “Ugljevik – Istok 1”. Tada počinje nezadovoljstvo i protesti radnika, koji su odmah upozoravali na nedovoljne količine uglja i opasnost za prekid rada Termoelektrane . Tačnije, upozoravali su na sve ono što se pravo dešava danas.

“Ono što je još simptomatično je da ljudi koji se još pojavljuju kada je u pitanju dolazak gospodina Serdarova u Ugljevik , to je gospodin Miško Perović koji je bio direktor predstavništva Republike Srpske u Rusiji nakon određenog vremena napušta firmu “Comsar Energy”, prelazi u “Res Gas” i sada Vlada RS zadužuje “res Gas”, u kome je on predstavnik nadzornog odbora, da vodi pregovore kada je u pitanju otkup ove koncesije. Dakle, ovdje su jako povezana lica, ljudi koji su bliski režimu. Pitanje odgovornosti ljudi koji su dali koncesiju niko ne postavlja, a to pokazuje da je Serdarov samo prividno ovdje, fiktivno na papiru. Ljudi iz vrha RiTE Ugljevik bili su u nadzornom odboru “Comsar Energy”, to vam sve govori “,zaključuje Marković za BUKU.

Zašto se pismo namjere krilo mjesecima?

Predstavnici Republike Srpske mjesecima su krili od javnosti pismo koje je Rašid Serdarov poslao 5. novembra 2024. godine, a kome navodi da je spreman da proda svoj vlasnički udio u preduzeću Comsar energy. Pismo je adresirano na preduzeće Gas Res, a ne na Vladu Republike Srpske niti Elektroprivredu.

– “Imajući u vidu potencijal i značaj projekta TE Ugljevik 3 za dugoročnu energetsku nezavisnost Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i cijele regije, a naročito u svjetlu energetske krize nastale usljed aktuelnih svjetskih dešavanja, ovim putem iskazujem namjeru za prodaju svog članskog udjela vašem preduzeću”, naveo je Serdarov u pismu u kome se navodi i da je društvo nosilac koncesije za izgradnju i korištenje Termoelektrane Ugljevik 3, Opština Ugljevik sa koncesionim periodom od 44 godine, za dva bloka instalisane snage od dva puta 350 megavata i godišnje proizvodnje procijenjene na 4.900 GWh.

Nekoliko dana kasnije, tačnije 30. novembra, Termoelektrana je prestala sa radom zbog nedovoljnih količina uglja.

” Poseban skandal je i činjenica da se ključni dokumenti i informacije kriju od javnosti. Da je postojao iskren cilj da se pomogne radnicima i riješi problem, on bi već bio riješen, ali oni koji su ga stvorili ne mogu biti isti ljudi koji ga sada navodno rješavaju”, kaže za BUKU Marković i dodaje: “Apsolutno je nelogično i neprirodno da se ovakve odluke donose bez šire rasprave. U bliskoj budućnosti biće jasno da ne postoji iskrena namjera da se problem riješi, već da određeni ljudi čekaju svoju priliku da se domognu dijela “kolača”. Biće zanimljivo videti kako će se cijela situacija rasplesti”, kaže Marković.

Očekuje se da će se pljačka kroz koncesione aranžmane nastaviti, a iznos koji će građani Republike Srpske platiti za ovu koncesiju mogao bi dodatno porasti.

“Od samog početka taj aranžman sa Rašidom Serdarovim obavijen je tajnama i sumnjama On je odustao od izgradnje Termoelektrane, a data mu je koncesija i dato mu je pravo da taj ugalj prodaje na tržištu bez ispunjenja ugovorne obaveze – gradnje termoelektrane. I sada, ova Vlada RS vara narod. Jer, kranje je nerealno bilo kada su rekli da će riješiti to za 15 dana. Serdarov je dobio ugalj a sada na onome što nije njegov kapital, jer to je koncesija, zakup, a u procjeni je to označeno kao njegovo vlasništvo i procijenjeno na 300 miliona maraka i sada na tome zarađuje. A Vlada Republike Srpske je sada u takvoj situaciji da je Serdarov u prednosti. Ono što se može uraditi , to je praviti prigovor na firmu koja je radila procjenu Jer sada se otvara pitanje rada termoelektrane. I zato kažem, to se neće završiti ne za 15 dana, nego mjesecima i pitanje je kako će se ponašati Serdarov koji sad ima priliku da zgrne milione, a radnici za to vrijeme ne mogu da uđu na taj kop, jer je to njegovo pravo na korištenje. Tako da je to veliko pravno pitanje i pitanje je kakao će se razrješiti “, rekao je za BUKU prof Aleksa Milojević, ekonomski analitičar.

Milojević podsjeća i da se posljednjim aneksima ugovora koje je potpisala sa Vladom RS, kompanija “Comsar Energy” zaštitila od mogućnosti da RS jednostrano raskine ugovor ukoliko on ne ispunjava svoje obaveze. Stoga, navodi, postoji opasnost od arbitražnog postupka.

“Mislim da Serdarov sada ima veliku prednost, on sad podiže iznos sa 220 na 300 miliona maraka i sigurno ako to ode na arbitražu, taj iznos može otići na milijardu maraka”, upozorava Milojević.

Marković: “Tražio sam zakazivanje posebne sjednice”

Slaviša Marković, narodni poslanik, pozvao je na hitnu raspravu o trenutnoj situaciji u vezi sa koncesijom “Ugljevik – Istok 2” i potezima Vlade Republike Srpske.

“Pozivao sam dva puta gospodina Nenada Stevandića da zakaže tematsku sjednicu i da dobijemo konačne i tačne podatke o ovoj koncesiji, ali on kao predsjednik NSRS je izbjegao to”, kaže za BUKU Marković i dodao – “Pozivam i radnike RiTE Ugljevik da sledeća blokada bude sve dok Vlada RS ne zakaže tematsku sjednicu”.

Radnici i dalje čekaju odgovore

Predstavnik Sindikata radnika RiTE Ugljevik nije odgovarao na naše pozive, ali od radnika smo saznali da vlada veliko nezadovoljstvo među zaposlenima.

“Ja sam predlagao da se ne kreće sa proizvodnjom. Nekoliko nas bilo je za tu opciju. Bili smo izigrani do sada mnogo puta, uvijek kažu- radite vi, a mi ćemo stvari rješavati u hodu i nikada se ne riješe. Od svojih zahtjeva odustali nismo i nećemo. Tražimo vraćanje koncesije , kako bi obezbijedili neophodne količine uglja, a time i nastavak rada termoelektrane, od koje živi hiljade ljudi sa ovog kraja”, rekao je za BUKU jedan od radnika.

Direktor RiTE Ugljevik Diko Cvjetinović rekao je za BUKU da se trenutna proizvodnja odvija nesmetano.

“Termoelektrana radi stabilno, na depou trenutno ima 30.000 tona uglja. Postoje zalihe i trenutno se proizvodnja odvija bez problema”, kaže Cvijetinović za BUKU.

Kada je riječ o zahtjevima radnika za vraćanje koncesije Cvijetinović ističe da su u toku pregovori, ali da on nije uključen – “Trenutno Vlada RS vodi pregovore i očekujemo rješenje situacije, ali za više informacija možete se obrastiti resornom ministarstvu koje je nadležno u ovom slučaju”, rekao je Cvijetinović.

Od radničkih protesta do ekološke katastrofe

Dok radnici RiTE Ugljevik i građani očekuju hitna rješenja, čini se da je budućnost preduzeća, ali i cjelokupnog regiona, pod velikim pitanjem. Naime, pored ekonomskih problema, Ugljevik se suočava i sa ekološkim prijetnjama. Rudarski radovi su izazvali klizište koje ugrožava nekoliko naselja, a stanovnici koji žive u blizini upozoravaju na potencijalne katastrofalne posledice. Klizišta su postala ozbiljan problem, jer su mnogi objekti već oštećeni. Nakon protesta mještana počeli su radovi, ali rješenja su privremena.

“Što se tiče domaćinstava rješenja još nema, put je izmješten ali to rješenje je kratkog daha. Prošle godine u januaru mjesecu je definisana trasa puta između uprave RiTE, Opštine Ugljevik i mjesnih zajednica Mezgraja, Stari Ugljevik i Ugljevik selo, ali od nje još nema ništa. Mi se nadamo eksproprijaciji, to bi bilo jedino rješenje, ali treba eksproprisati više od 100 domaćinstava što nije moguće “preko noći”, ali eto, nije se radilo kad je trebalo a sada imamo to što imamo”, kaže za BUKU Miladin Radovanović, jedan od mještana.

Direktor RiTE Ugljevik Diko Cvijetinović potvrdio je za BUKU da su radovi u toku. -“Trenutno se na terenu izvode radogvi, u međuvremenu riješen je problem putne komunikaije , te je pronađeno rješenje koje povezuje sela. Tokom naredne sedmice očekujemo intenziviranje pregovora oko procesa eksproprijacije”, kaže Cvijetinović.

Sa obzirom na složenost trenutnih izazova, uključujući političke sukobe, ekološke opasnosti i neadekvatno rešavanje ključnih pitanja od strane vlasti, budućnost ove lokalne zajednice, njenih građana i velikog privrednog subjekta ostaje nesigurna. Ukoliko se ne pronađu trajna rešenja koja će obuhvatiti sve aspekte krize, budućnost Ugljevika bi mogla imati teške posledice za sve njene građane i privredu, ali i za širi region.

BUKA

Related Topics:

Društvo

DUG BIH NARASTAO NA 112 MILIONA KM: U plastu formiranih i nikada završenih predmeta Tužilaštvo BiH dodalo je i “VIADUKT”

Od 1. marta do 2. juna dug BiH prema slovenačkoj tašna-mašna firmi „Viaduct“, po osnovu kamata, povećan je za 1.721.998,68 KM.

Plastu formiranih i nikada završenih predmeta Tužilaštvo BiH dodalo je i ovaj. Za javnost floskula – radi se na slučaju.

Za 9. jun zakazano je javno saslušanje bivših i sadašnjih pravobranilaca, a istog dana i UIO BiH će otvoriti ponude za kupovinu zgrade u Banjaluci.

Tri dana kasnije i Sud BiH će održati javnu raspravu u predmetu protiv prvostepeno presuđenog Milorada Dodika.

Bosna i Hercegovina još nije izmirila dug po arbitražnoj presudi prema slovenačkom „Viaductu“. Sada on iznosi 111.891.854 KM i od 1. marta povećan je za 1.721.998,68. Plastu formiranih i nikada završenih predmeta Tužilaštvo BiH dodalo je i ovaj.

Za javnost floskula – radi se na slučaju.

Za protekla 92 dana građani su se naslušali svega, a posljednje je da se Ministarstvo finansija i trezora BiH na čelu sa Srđanom Amidžićem (SNSD) od 13. maja nije udostojilo da Predsjedništvu BiH pošalje dorađeni budžet državnih institucija za ovu godinu.

Za to vrijeme teče i rok za dostavu ponuda Upravi za indirektno oporezivanje BiH za kupovinu zgrade u Banjaluci.

Sve ide na ruku Mili Radišiću, presuđenom kriminalcu i kumu prvostepeno presuđenog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji ima građevinu kakvu traži direktor UIO Zoran Tegeltija (SNSD).

Sve bitno i što može da se dovede u vezu sa rješavanjem pitanja „Viaduct“ zbijeno je u jun.

Predsjedništvo BiH je Amidžiću još 13. maja budžet vratilo na doradu, jer članovi Denis Bećirović i Željko Komšić nisu prihvatili da se 200 miliona KM iz dobiti Centralne banke BiH koristi za isplatu duga Slovencima.

DVA DANA JUNA

Dok Amidžić čeka stranačkog šefa koji će mu reći kako da misli, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH za 9. jun zakazao je javno slušanje o svim arbitražnim sporovima, ne samo „Viaductu“.

Poslanik PDP-a Branislav Borenović najavio je da će tada razgovarati sa sadašnjom i bivšom strukturom Pravobranilaštva BiH.

“To je sedam ljudi koji imaju ključne informacije o periodu od 2012. do danas“, rekao je.

Prema jednom od ranije predloženih rješenja, dug bi trebalo isplatiti iz sredstava namijenjenih za kupovinu zgrade za potrebe UIO, uz povlačenje dodatnih sredstava i iz drugih kapitalnih projekata koji još nisu završeni.

Međutim, u danu najavljenom za saslušanje komisija za javne nabavke UIO BiH otvoriće ponudu(e), jer tender nesmetano privodi kraju, nakon uložene žalbe i izmjene dokumentacije.

Sve ovo opet ide na ruku „Grand Tradeu“ u Radišićevom vlasništvu, koji se i u prethodnim pozivima jedini javljao.

U međuvremenu, Sud BiH objavio je da će Apelaciono vijeće tri dana kasnije održati javnu raspravu u predmetu protiv Milorada Dodika.

PODSJEĆANJE NA „VIADUCT“

Podsjećamo, Vlada RS predvođena Perom Bukejlovićem 2004. godine sa firmom”HES Vrbas” u vlasništvu slovenačke tašna-mašna firme “Viaduct” potpisala je ugovor o koncesiji za izgradnju dvije hidroelektrane na  Vrbasu.

Godinama ova firma, sa jednim zaposlenim, ništa nije gradila, račun u Sloveniji joj je nekoliko puta bio blokiran.

Godine 2013. Vlada, kojom presjedava Željka Cvijanović, sa “Hidroelektranama na Vrbasu” potpisuje koncesiju o gradnji hidroelektrane „Bočac 2“, locirane nedaleko od mjesta gdje je trebao graditi “HES Vrbas“.

Postoje navodi da je „Viaduct“ tada tražio 3,8 miliona maraka odštete, što je odbijeno. Potom 2015. godine traži raskid koncesije potražujući 46 miliona KM.

Zahtjev je odbijen i pokrenut je međunarodni spor. Taj spor je skup, a „Vijaduct“ nije imao ni marku na računu, priznali su njegovi pravni zastupnici.

Praktično, arbitraža je pokrenuta sa uslovno rečeno posuđenim novcem američkog fonda, koji će im biti isplaćen po okončanju spora.

Polovinom 2017. godine Cvijanovićeva sa Savjetom ministara BiH, kojim predsjedava Denis Zvizdić (NiP) potpisuje „Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa arbitražnim postupkom u predmetu ‘Viaduct’“, kojim država BiH garantuje isplatu odštete, a koju će naknadno potraživati od Republike Srpske.

(Žurnal.info)

Nastavi čitati

Društvo

BIH TREBA VIŠE ZAŠTIĆENIH PODRUČJA, a ne rudarenje prirodnih dobara

U fokusu našeg rada, a što bi trebalo biti i u fokusu čitavog polja zaštite životne sredine u BiH, jeste povećanje broja zaštićenih područja u BiH, istakao je za “Nezavisne” Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, za “Nezavisne novine” povodom 5. juna, Svjetskog dana zaštite životne sredine.

Dakić ističe da je od primarne važnosti što više zaštićenih područja u BiH, “s obzirom na to da imamo velike aspiracije kako domaćih političara, odnosno pojedinaca, tako i međunarodnih kompanija za iskorištavanjem prirodnog dobra, tj. rijeka, da li kao resursa za proizvodnju električne energije, ili kao vode”.

“Goruća tema je rudarenje svega i svačega i kao da je došao posljednji trenutak da se u BiH iskopa sve što se može u narednih par godina i da se od strane tih pojedinaca ili kompanija napusti ove zemlja, a da se narod ostavi sa potencijalno onečišćenom zemljom, vodom i vazduhom”, rekao je Dakić.

Kako kaže, najveća bojazan je u kom pravcu ekonomija BiH treba da se razvija.

“Da li ćemo je razvijati na osnovu tri procenta ili manje koncesione naknade koju dobijamo od tih kompanija ili postoji neki dugoročniji plan razvoja, i da ta tema postane prva, a da politikanstvo i ovo što se dešava na nivou BiH postane tema na posljednjim stranicama novina i TV-a, a da se životne i teme životne sredine vrate na prve stranice. Tada nećemo morati brinuti da li na ovom prostoru ima ili će biti uslova za život”, dodao ja on.

Inače, ovogodišnji tema obilježavanja ovog dana je borba protiv plastike, te se na svjetskom nivou poziva na rješavanje problema zagađenja plastikom.

Prema procjenama Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, od sredine prošlog vijeka do danas čovječanstvo je proizvelo oko 9,2 milijarde tona plastičnih materijala, a od toga je sedam milijardi tona postalo otpad.

Za 5. jun su širom BiH planirane velike akcije uređenja, a između ostalog, u Palama i Trebinju.

Tako Trebinje, u saradnji sa JU “Ekologija i bezbjednost” Trebinje, i ove godine organizuje veliku akciju uređenja grada, a planirano je da zaposleni u JU “Ekologija i bezbjednost” dijele besplatne sadnice cvijeća na štandu u centru grada.

“Grad će sa svojim službama obezbijediti besplatan odvoz prikupljenog komunalnog i kabastog otpada. Mole se građani da sav kabasti otpad, namještaj i bijelu tehniku odlože pored kontejnera”, najavili su iz JU “Ekologija i bezbjednost”.

Inače, učenici Osnovne škole Pale ove školske godine su sakupili 7,5 tona plastičnog otpada, a ova škola je istaknuta kao ona koja promoviše sakupljanje plastičnog otpada i reciklažu.

Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine juče je na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održan “Ekoforum 2025”, događaj posvećen podsticanju dijaloga između akademske zajednice i privrednika, s posebnim fokusom na ulogu mladih u održivoj budućnosti.

On se održao pod motom “Mjesto gdje se susreću znanost, biznis i glas prirode”, a mladima je data prilika da se uključe u konkretne projekte i saradnje u kreiranju ekološki osviještenog društva

Nastavi čitati

Društvo

Vlasenica – MALA OPUSTOŠENA OPŠTINA na istoku Srpske

Vlasenica – mala opština na istoku Republike Srpske već godinama ne uspijeva da pronađe put ka boljem životu. Odlazak mladih, nedostatak novih investicija i nezadovoljstvo građana postali su svakodnevica.
U Vlasenici, nekadašnjoj industrijskoj zoni, danas preovladava tišina. Ljudi odlaze, a privreda je na koljenima. Ostatak stanovništva živi na granici egzistencije.

Vlasenica je postala dom starijim generacijama koje i dalje, uprkos godinama i zdravstvenim problemima, moraju raditi kako bi preživjele.
“Imam djecu. Kćerka je udata ovdje za mještanina, sreća radi u Alpromu. Sin je stariji u Kopru. Mlađi je apsolvent medicine, predaje neke zdravstvene predmete. I ja sa iskrivljenom kičmom odoh da radim jer je penzija 350 maraka. Berba gljiva, zove. Sad ću otići u Hrvatsku u maline. Tu se dobro zaradi. Ali se i radi. I djeca malo pomognu”, kaže Danica Neđić iz Vlasenice.

Ovdje svakodnevica nosi brojne izazove. Dok razvoj stagnira, protesti i afere obilježavaju život ovog mjesta.

Jedna takva desila se ukidanjem vatrogasno-spasilačke jedinice zbog čega je osam vatrogasaca ostalo bez posla. Među njima i Siniša Purtić.

Od tada je na birou, a posla za njega nema jer je digao glas za prava vatrogasaca.

“Što kaže premijer Višković, može se živjeti od 126 maraka boračkog jer čovjek može, kako je rekao, bez pića, bez vode i hrane mjesec ipo dana. Sa 126 maraka idealno živim kaže Purtić i dodaje da prema njegovom mišljenju u Vlasenici nema života. Ovo što živi ljudi, a svaki dan ih je sve manje i manje, živi na granici egzistencije. Nerazvijena lokalna uprava, radnih mjesta nema”, kaže Purtić.

Vatrogasci su sada dio prošlosti baš kao i privredni potencijal. Umjesto razvoja, nekadašnje fabrike koje su zapošljavale preko 1000 radnika, sada su odlagališta.

“U kakvom stanju je privreda može da vam pokaže ovaj objekat iza mene koji je nekada predstavljao okosnicu razvoja u Vlasenici. Privredni gigant u oblasti drvno- prerađivačke industrije.

Mnogi Vlaseničani znaju koliki broj radnika je tu radio. Međutim, sada predstavlja jedno mjesto koje je najviše iskorišteno za potrebe odlagališta Zvornik puteva i jedine dvoje hale koje bi se mogle bar na neki način pokrenuti, privredna proizvodnja danas se koriste kao mjesto na kojem bi se mogao spaljivati smeće”, objašnjava Nevena Vuković, odbornik SDS-a u SO Vlasenica.

A prirodni resursi, voda, šume, čist vazduh- sve bi to moglo biti osnova za razvoj. Umjesto toga, građani strahuju od zagađenja i otvaranja fabrike za hemijsko-termički tretman otpada u samom centru Vlasenice zbog čega su i protestovali.

“I vjerujte da mnoge porodice čekaju šta će se desiti sa toga. Da li će se otvoriti ili ne. Od toga mnogo zavisi da li će se mnoge porodice pokupiti odavde ili će da ostanu. Znam bar sedam porodica koje su spremne da odu u slučaju otvaranja spalionice”, kaže Miroslav Nikolić iz Vlasenice.

Očekivanja od lokalne vlasti su velika, ali konkretni rezultati izostaju. Povoljnija klima za investitore, pomoć sa viših nivoa vlasti, kao i projekti podržani od strane Srbije, još su daleko od realizacije i nešto od čega građani nisu vidjeli korist kažu u lokalnom SDS-u.

“Mi smo mnogo puta mogli da čujemo od samog načelnika opštine Vlasenica, o jako dobroj saradnji i pomoći koju oni dobijaju od Vlade RS. Čak i od pomoći koju smo dobili u vidu Studentsko – đačkog Doma od Republike Srbije. Taj dom još nije završen niti se zna kada će biti završen i još mnogo sredstava treba da bi se taj dom završio”, objašnjava Vuković.

Dok se čeka bolje vrijeme, Vlasenica gubi ono najvažnije. Svoje ljude.

Grad ne čine zgrade. Grad čine ljudi koji u njemu žive. A ljudi je sve manje i manje, zaključuje Nikolić.

O životu u ovom mjestu pitali smo i OU. No pitanja o planovima za razvoj ostala su bez odgovora.

Građani nadu polažu u ski centar Igrišta, ali se i tu čeka jasan plan kako bi ovo mjesto imalo korist.

Građani strahuju ako se nešto uskoro ne promijeni tišina bi mogla postati jedini zvuk koji se čuje u Vlasenici.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Aktuelno