Connect with us

Društvo

Građani se odriču osnovnih potreba, prijete nova poskupljenja

Pandemija virusa korona, vremenske nepogode i nesreće (suše, oluje, požari) i aktuelni sukob u Ukrajini u prethodne tri godine poremetili su svjetsku ekonomiju i privredu i prouzrokovali da pošasti 21. vijeka budu i glad i siromaštvo, a iako se BiH, na sreću, ne može svrstati među najsiromašnije zemlje, poput onih s afričkog kontinenta ili država pogođenih ratnim sukobima, stručnjaci smatraju da svakako ne treba zanemariti činjenicu da se sve više građana BiH odriče svakodnevnih potreba za život, što je, kažu, jedan vid siromaštva.

Izvještaji koji se bave pitanjima životnog standarda i prosperiteta upozoravaju da je sve više gladnih i siromašnih u svijetu.

Procjene zvaničnih organizacija kažu da je u ovom trenutku u svijetu gladno oko 900 miliona ljudi, a da je sukob u Ukrajini između vodećih svjetskih proizvođača osnovnih žitarica i uljarica dodatno poremetio ionako tešku situaciju na ovom polju, jer i pandemija kovida-19 još traje.

Podaci govore da je broj gladnih u 2021. godini širom svijeta bio skoro 830 miliona, što je za čak 150 miliona više nego prije početka pandemije. U 2022. godini situacija je dodatno otežana, a smatra se da je oko 10 odsto svjetske populacije trenutno pogođeno glađu, dok je više od dvije milijarde ljudi umjereno ili ozbiljno izloženo ovom problemu.

Prateći navedeno, Svjetska banka sada procjenjuje da su male šanse da će svijet ispuniti cilj koji se zove okončanje ekstremnog siromaštva do 2030. godine.

Agencija Anadolija (AA), prateći podatke Svjetske banke, prenosi da je izvještaj ove institucije pokazao da je zaustavljen globalni napredak u smanjenju ekstremnog siromaštva, te da je kovid-19 nanio “najveći poraz naporima za smanjenje siromaštva od 1990. godine, a rat u Ukrajini prijeti da pogorša stvari”.

Procjene predstavnika Svjetske banke kažu da je pandemija uvukla skoro 70 miliona ljudi u ekstremno siromaštvo 2020. godine, što je najveće jednogodišnje povećanje od početka globalnog praćenja siromaštva 1990. godine.

“Kao rezultat toga, procjenjuje se da je 719 miliona ljudi preživljavalo s manje od 2,15 dolara dnevno na kraju 2020. godine”, navodi se u izvještaju, prenosi AA.

Marin Bago iz Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara za “Nezavisne novine” podsjeća da postoje različiti oblici siromaštva i da, iako je BiH daleko od najugroženijih država svijeta, činjenica je da se građani sve više odriču čak i najosnovnijih potreba.

“Dostojanstven život za čovjeka i jednu obitelj, dakle normalne stvari, bez luksuza i kredita, iznosi 3.000 KM. Jasno je da se ogromna većina građana u BiH odriče normalnih stvari, koje su uveliko potrebne za život. Je li to siromaštvo? Pa naravno da jeste čim se odričete npr. kvalitetne hrane, kulture, sporta, higijene. Dakle, kod nas se siromaštvo apsorbira kroz odricanje”, pojašnjava Bago.

Na pitanje kako uticati na ovu situaciju, Bago naglašava da to dobrano zavisi od političke situacije na državnom nivou, jer, ističe, izbori su završeni i bilo bi poželjno da se formira vlast na svim nivoima, kako bi mjere bile donesene što je prije moguće.

“Ako nema tih mjera, onda ćemo u narednih nekoliko mjeseci trpjeti i živjeti u jednoj stihiji. Ko zna kad će se raspravljati o našim problemima. Sigurno će doći do daljeg rasta cijena, a neizvjesna situacija će ići prema gore”, upozorava Bago.

Ekonomista Siniša Pepić kaže da siromaštvo u BiH, nažalost, već godinama nije više socijalna ili ekonomska kategorija, već stanje duha, te da ova tema ulazi sferu psihologije.

“Zadovoljavanje minimalnim uslovima za život uz slogan ‘samo neka se ne puca’ dalo je opravdanje poslodavcima da stvarajući ekstremno bogatstvo za sebe i svoju porodicu naprave armiju siromašnih poslušnika. Dokaz da se može i da je moglo bolje jesu plate za određene profile zanimanja koje su znatno povećane usljed odliva radnika u razvijenije zemlje”, kazao je Pepić

Related Topics:

Društvo

NESTABILNO VRIJEME U REPUBLICI SRPSKOJ: Smjena sunca, oblaka i lokalnih pljuskova

U Republici Srpskoj i BiH danas će preovladavati promjenljivo oblačno vrijeme uz sunčane intervale, ali i mogućnost lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, posebno u poslijepodnevnim časovima. Temperature će biti prijatne za ovo doba godine i kretaće se uglavnom između 24 i 29 stepeni Celzijusa.

Jutro će biti svježije, uz temperature od 12 do 16 stepeni, dok će tokom dana biti toplo i sparno. U većem dijelu zemlje očekuje se umjeren vjetar južnih i jugoistočnih smjerova. Meteorolozi najavljuju da će se nestabilno vrijeme zadržati i narednih dana, uz svakodnevnu mogućnost lokalnih padavina.

Građanima se savjetuje oprez prilikom planiranja aktivnosti na otvorenom, jer se pljuskovi mogu razviti veoma brzo, naročito u brdsko-planinskim predjelima. Uprkos povremenim padavinama, zadržaće se ugodno toplo vrijeme karakteristično za početak juna.

Nastavi čitati

Društvo

MASOVNA PRODAJA DRŽAVNIH OBVEZNICA: Šta sprema IRB Republike Srpske?

Investiciono – razvojna banka (IRB) Republike Srpske pokrenula je intenzivan ciklus prodaje državnih obveznica vrijednih gotovo 30 miliona marka.

IRB od aprila 2023. nije prodavao obveznice koje je emitovala Republika Srpska, da bi sada, za nešto više od mjesec dana objavio četiri oglasa u kojem nudi 29.290 ovih dužničkih hartija od vrijednosti.

Tako je 30. aprila oglasio prodaju 15.000 obveznica iz 52. emisije na koje je kamata bila šest odsto, a koje na naplatu dospijevaju u oktobru 2029. godine.

Ubrzo zatim, 5. maja na prodaju su ponuđene obveznice iz 30 emisije, njih 3.790.

Kamata na ove obveznice je četiri odsto a rok dospijeća im je jul naredne godine.

Krajem maja uprava banke oglašava prodaju 2.470 obveznica, vrijednih 2,47 miliona KM iz 47. emisije.

Tom emisijom se Vlada Republike Srpske zadužila za nepunih 40 miliona maraka i kamatu od šest odsto.

Posljednju ponudu IRB je objavio jutros.

Riječ je o paketu obveznica iz 47, 52. i 53. emisije koje dospijevaju 2029. godine sa kamatom od takođe šest odsto.

Podsjećamo, IRB je nedavno najavio da od 1. juna kreće sa direktnim plasmanima kredita, a proširena je kategorija korisnika kao i maksimalni iznosi za kupovinu prve stambene jedinice.

capital.ba

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE DIVLJAJU, VLAST ĆUTI: Koliko košta život u Republici Srpskoj?

Započnimo dan jednim prosječnim, radničkim doručkom. Burek i jogurt danas koštaju 5,30 KM. Ako bi čovjek svaki dan jeo samo taj jedan jedini obrok, mjesečno bi mu trebalo čak 164 KM i to isključivo za doručak. Kada to pomnožimo sa četiri člana porodice, dolazimo do cifre od preko 650 KM mjesečno – samo za jedan jutarnji obrok u pekari.

A šta je sa svim ostalim obrocima i osnovnim životnim namirnicama bez kojih se ne može?

Ovo je realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju građani Republike Srpske, dok prebiraju po novčanicima pokušavajući da prežive od prvog do prvog u mjesecu.

Svaki odlazak u market je novi šok

Dovoljno je da prošetate između rafova u bilo kojoj prodavnici da biste shvatili koliko je novca potrebno za najosnovnije potrebe. Prema trenutnom stanju, cijene izgledaju ovako:

Mlijeko (1 litar): 2,60 KM

Pavlaka (300 grama): 2,80 KM

Krem sir (200 grama): 4,00 KM

Pileća salama: 4,30 KM

Kilogram pilećeg filea: 13,00 KM

Banane (1 kilogram): 3,00 KM

Slana kašica za bebu: 3,40 KM

Slatka (voćna) kašica za bebu: oko 2,40 KM

Sir (300 grama): 5,80 KM

Kafa (200 grama): 7,20 KM

Ulje (1 litar): 3,54 KM

Brašno (10 kilograma): 12,00 KM

Kada se ovaj spisak stavi na papir, jasno je da za jednu sasvim običnu nabavku, koja uključuje tek osnovno meso poput piletine čija je cijena dostigla 13 – 15 KM po kilogramu, građani moraju izdvojiti pozamašnu svotu novca.

Borba za goli opstanak

Uzmimo u obzir prosječnu četveročlanu porodicu. Djeci su svakodnevno potrebni mlijeko, voće, užine za školu (ili hrana za bebe), dok su brašno, ulje, kafa, sir i meso redovni artikli u svakom domaćinstvu.

Ako porodica za skroman doručak i večeru (mlijeko, salama, sir, pavlaka, hljeb) potroši samo 15 KM dnevno, to je 450 KM mjesečno.

Ako za ručak (uz piletinu od 13 KM po kilogramu, plus povrće i ulje) izdvoje u prosjeku 25 do 30 KM dnevno, to je dodatnih 750 do 900 KM mjesečno.

Dodajte na to kafu, voće, sredstva za higijenu i svakodnevne potrebe za najmlađe (gdje samo jedna slana kašica košta 3,40 KM, a slatka oko 2,40 KM).

Brzom računicom dolazimo do zaključka da je jednoj prosječnoj četveročlanoj porodici potrebno između 1.300 i 1.600 KM mjesečno isključivo za hranu i osnovne namirnice.

Kada se u obzir uzme porodica u kojoj, na primjer, jedan roditelj radi sa srednjom spremom za minimalac, a drugi je nezaposlen ili takođe na minimalcu, oni su u konstantnom i dubokom minusu.

Čak i sa dvije minimalne plate sa srednjom spremom, što ukupno iznosi 2.200 KM, porodici nakon kupovine hrane ostane svega nekoliko stotina maraka. A gdje su troškovi stanovanja, struja, voda, grijanje, odjeća, obuća, lijekovi, oprema za školu ili prevoz?

Vlast zamajava narod

I dok se javni prostor svakodnevno zatrpava “visokom politikom”, nacionalnim temama, prepucavanjima i raspravama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom običnog čovjeka, građani se tiho guše pod teretom poskupljenja.

Narod se svjesno zamajava apstraktnim političkim krizama kako se ne bi vidjelo sa čim se zapravo suočava svaki građanin u Republici Srpskoj čim kroči u prodavnicu.

Ovo su životna pitanja o kojima bi trebalo da se priča svakoga dana. I ne samo da se priča, već da se hitno i ozbiljno pristupi rješavanju problema, ublažavanju ove ekonomske krize i konkretnoj zaštiti stanovništva – jer to je upravo ono za šta je narod ove političare i birao.

Vlast ćuti dok cijene divljaju. Umjesto sistemskih rješenja, ograničavanja marži na osnovne životne namirnice i adekvatnih subvencija koje bi zaštitile standard građana, prepušteni smo sami sebi i slobodnom tržištu koje odavno ne poznaje milost.

Kada je dosta?

Pitanje koje se sada glasno postavlja jeste – kada je dosta? Ima li kraja ovim svakodnevnim poskupljenjima i, još važnije, ima li kraja strpljenju građana?

Hoće li narod i dalje ćutke stezati kaiš, ili će konačno preuzeti rješavanje ovih egzistencijalnih problema u svoje ruke? Građani imaju izbor.

Mogu na više načina, kroz javni pritisak i građanski aktivizam, već danas zatražiti jasnu odgovornost onih koje su izabrali.

Ili će, s druge strane, i dalje čekati izbore, pa taj ključni potez za promjene povući sami, tamo gdje političare jedino i boli – olovkom na glasačkom listiću.

Vrijeme je za buđenje, jer puko preživljavanje više ne može i ne smije biti jedini cilj.

Nastavi čitati

Aktuelno