Connect with us

Region

DANAS 21 GODINA OD VELIKOG PROGOMA! Teror nad Srbima na Kosovu i Metohiji ostaće zauvijek zapamćen

Strahovito nasilje, etnički i vjerski motivisano, albanskih ekstremista nad Srbima u AP Kosovo i Metohija dogodilo se prije 21 godinu, 17. i 18. marta 2004. godine.

U erupciji nasilja Albanaca nad Srbima ubijeno je tada 16 Srba, stotine su povrijeđene, hiljade proterane, a uništeno je više od 1 000 objekata, kuća, crkava, manastira.

Tokom “Kristalne noći” kosmetskih Albanaca nad Srbima, kako se izrazio jedan od zvaničnika KFOR, marta 2004, sa Kosova i Metohije protjerano je 4.012 Srba.

Erupcija terora nad Srbima izazvana je marta 2004. tendencioznom i sasvim neistinitom medijskom kampanjom koja je prikazivala da su albanski dječaci navodno natjerani u Ibar.

Pogromu koji se tada dogodio nad Srbima na KiM prethodio je onaj iz 1999. odmah po okončanju ratnih dejstava tokom agresije NATO na Srbiju, odnosno SRJ 1999. kada je juna 1999. proterano, u prisustvu međunarodnih vojnih snaga, približno četvrt miliona Srba i drugih nealbanaca.

Među žrtvama 2004, znatan dio bili su nedavni povratnici na KiM, uglavnom iz 2003.

Ukupno, tokom nasilja na KiM 17. i 18. marta 2004. ubijeno je, koliko se zna, 27 osoba, među njima 16 Srba, dok je 11 Albanaca život izgubilo u obračunu s pripadnicima međunarodnih snaga bezbednosti.

Dan uoči utapanja dječaka u Ibru, 15. marta 2004, iz automobila je, u Čaglavici, ranjen osamnaestogodišak Jovica Ivić.

Društva veterana takozvane OVK organizovala su 16. marta protestna okupljanja, na kojima je bilo oko 18.000 lica, zbog privođenja pojedinih ratnih zapovjednika kosmetskih Albanaca, osumnjičenih za ratne zločine.

Istog dana, u kasnim noćnim satima, mediji u Prištini javili su da su se trojica albanskih dečaka, starosti 8, 11 i 12 godina, utopili u Ibru, u selu Čabra, nedaleko od Zubinog Potoka. Kako je tada javljeno dječaci su bježali pred srpskim napadačima.

Tim povodom, Niraj Sing, portparol policije odnosno predstavnik snaga OUN, izjavio je da nisu pronađeni dokazi da su Srbi odgovorni za utapanje albanskih dječaka. Razjasnio je da je dječak, navodni svjedok, bio pod pritiskom novinara Albanaca koji su ga usmjeravali šta da govori, pritom se njegova verzija suštinski razlikovala onog što su drugi prisutni tvrdili.

Tokom naredna dva dana na Kosovu i Metohiji dogodila se erupcija etnički i vjerski motivisanog nasilja. Masovna okupljanja Albanaca brzo su preusmjerena na nasilne akcije protiv Srba, njihovih domova, svetinja i spomenika.

Više hiljada lokalnih Albanaca prešavši most na Ibru put sjevernog dijela Kosovske Mitrovice, oko podneva, 17. marta napalo je tamošnje Srbe. Uslijedila je pucnjava. U gradu su bili vidni Albanci sa automatskim oružjem. Pripadnici međunarodnih snaga bezbjednosti upotrijebili su suzavac i šok bombe.

Nekoliko sati potom javljeno je da je sedam osoba poginulo, četiri Albanca i troje Srba, a više od 200 lica je ranjeno u Kosovskoj Mitrovici. Potvrđeno je da su Srbi ubijeni snajpeskim oružjem iz južnog dijela grada. Povrijeđeno je i 11 francuskih pripadnika KFOR-a.

U nizu mjesta širom Kosova i Metohije događaju istovremeno napadi na Srbe, u Lipljanu, Obiliću, Zubinom Potoku, Lapljem selu, Čaglavici. Procjenjuje se da je više od 50.000 Albanaca učestvovalo u pogromima 17. marta.

Prema pojedinim navodima čak 12.000 Albanaca napalo je Srbe u Čaglavici, južnom predgrađu Prištine, negdje poslije 13 časova. Snajperom je u tom mjestu ranjeno deset osoba srpske nacionalnosti. Srpske kuće su paljene. Pripadnici KFOR iz Švedske, Norveške i Finske, koji su držali taj sektor, intervenisali su protiv nasilnika. Imali su pritom 16 povrijeđenih.

Tokom popodneva pripadnici KFOR i UNMIK, evakuisali su Srbe iz Čaglavice i drugih sela u tom pojasu.

Malobrojni preostali Srbi u Prištini, u naselju “Ju program” takođe su napadnuti. Stanovi su blokirani, prizemlje zapaljeno, na Srbe je pucano, napadani su hladnim oružjem. Skandirano je terorističkoj tzv OVK i otvoreno pozivano na ubijanje Srba. Pripadnici KFOR, uglavnom irska formacija, nakon višečasovne intervencije, evakuisali su tamošnje Srbe. Huligani su se potom usmjerili na lokalnu crkvu Hrista Spasa, koju su demolirali i zapalili.

Napadi na crkve i manastire posebno su bili intenzivni tokom večeri. Zapaljena je Bogorodica Ljeviška u Prizrenu, Bogoslovija i Saborna crkva Svetog Georgija u tom gradu. Uništeni su Manastir Svetih Arhangela i Crkva Svetog Spasa. Obhe srpske crkve u Kosovu Polju su takođe zapaljene.

Četiri osobe srpske nacionalnosti ubijene su u Lipljanu. Kuće Srba su masovno paljene. Napadnuti su i oni koji su pokušali da se sklone u lokalnu crkvu. I u toj sredini pripadanci KFOR nastojali su da evakuišu Srbe.

Širom Kosova i Metohije odvijao se pogrom, lokalna verzija “Kristalne noći”. Sve srpske kuće u selu Svinjare kod Vučitrna, spaljene su. U Peći je napadnuta i kancelarija UN, kao i obližnje kuće Srba povratnika u naselju Belo Polje.

Na prostoru Prizrena situacija je bila posebno dramatična. Srpske kuće i crkveni objekti napadnuti su, uključujući Bogosloviju Svetih Ćirila i Metodija, zadužbinu Sime Igumanova, koja je zapaljena, kada je jedna osoba je poginula a drugi su premlaćeni. U Prizrenu je uništeno, demolirano, spaljeno, 56 srpskih kuća i pet crkava, među njima i Bogorodica Ljeviška, sa neprocjenjivim kulturnim i istorijskim naslijeđem, Crkva Svetog Spasa, Crkva Svetog Georgija, hramovi posvećeni Svetom Kirijaku i Svetom Nikoli, kao i manastir Svetih Arhangela kod Prizrena. Lokalni KFOR, sastavljen od Nijemaca, nije uopšte reagovao.

Derek Čepel, portparol UNMIK, izjavio je tokom večeri, da je nasilje na Kosovu bilo unaprijed planirano. Naglasio je takođe da su optužbe da su albanski dječaci u Ibru u selu Čabra stradali bježeći od Srba, što je bio izgovor za pogrom nad Srbima, lažne.

Erupcija etnički i vjerski motivisanog nasilja nad Srbima nastavljena je i tokom sutrašnjeg dana, 18. marta.

Tokom ranog popodneva objavljeno je da je glavnokomandujući Juznog krila NATO, admiral Gregori Džonson, preuzeo komandu nad KFOR-om, kao i da se razmeštaju dodatne snage.

Tadašnji tzv. predsjednik Kosova, Ibrahim Rugova, pozvao je međunarodnu zajednicu da hitno donese odluka o nezavisnosti Kosova.

Pogromi, napadi, paljevine, pljačke nastavili su se u Uroševcu, Plemetini, Ugljarima, Kosovskoj Mitrovici. Javljeno je da u mjestu Oblić, sjeverozapadno od Prištine, više nema Srba.

Tokom večeri zapaljene su crkve Svetog Save u Kosovskoj Mitrovici i crkva Svetog Nikole u Prištini. Albanski ekstremisti bacili su bombe na stanice policije u Lipljanu i Obiliću.

Danski pripadnici KFOR evakusiali su monahinje manastira Devič, pošto je najmanje 1.000 naoružanih Albanaca okružilo manastir koji je opljačkan, demoliran i zapaljen.

Zapovjednik Južnog krila NATO-a Gregori Džonson izjavio je te večeri, oko 22.00, da nasilje koje ne prestaje na Kosovu ukazuje na postojanje organizovanog obrasca.

Sutradan, Džonson je naglasio da je masovno nasilje na Kosovu i Methiji “etničko čišćenje”.

Uveče, 19. marta predstavnik UNMIK Derek Čepel saopštio je da je u sukobu na Kosmetu, tokom prethodna dva dana, poginulo 28, a povrijeđeno više od 600 lica.

U ponedeljak 22. marta, u večernjim satima, Derek Čepel objavljuje da su uhapšena 163 lica zbog podmetanje požara, pljačke, ubistava i drugih krivična dela tokom, kako se izrazio “međuetničkih” sukoba na Kosovu. Po njegovim procjenama, 51.000 osoba učestvovala u 33 pojedinačna događaja.

Ukupno, tokom pogroma nad Srbima na AP KiM 17. i 18. marta 2004. ubijeno je najmanje 27 osoba, od kojih 16 Srba. Povrijeđene su stotine Srba, kao i desetine pripadnika međunarodnih snaga koji su se sukobili s lokalnim albanskim ekstremistima štiteći napadnute, njihove domove, imovinu, svetinje i spomenike.

Tokom pogroma porušeno je, koliko se zna, 935 srpskih kuća i zapaljeno 35 verskih objekata, uključujući 18 spomenika kulture, među kojima i drevna crkva Bogorodice Ljeviške, sa početka 14. vijeka. Prva liturgija u njoj služena je tek šest godina potom.

Prema podacima Eparhije raško prizrenske SPC, iz aprila 2004, ukupan broj uništenih crkvenih objekta tokom pogroma marta 2004. je približno stotinu. Uništene su brojne svetinje, freske, ikone, crkvene relikvije, pri čemu je načinjen nenadoknadiv gubitak za kulturno naslijeđe ne samo Srba.

U potonjem periodu međunarodni tužioci i sudije na Kosovu i Metohiji procesuirali su sedam slučajeva uništavanja crkava, a 67 osoba je osuđeno.

Savjet bezbjednosti OUN osudio je pogrom albanskih ekstremista nad Srbima 17. i 18. marta 2004. na Kosovu i Metohiji, isto je učinio i zvanični Brisel, odnosno EU, i predstavnici niza zemalja.

Region

ATMOSFERA RATNOG STANJA u Hrvatskoj – OTKAZAN FESTIVAL

Festival u Benkovcu pod nazivom “Nosi se”, ipak je otkazan nakon niza incidenata koje su u petak izazvali hrvatski veterani i navijači.

Otvaranje se nije dogodilo zbog protesta veterana i navijača, koji su pjevali patriotske pjesme i uzvikivali ustaški poklič “Za dom spremni”.

Pet veterana učesnika tih incidenata je dobilo zabranu prilaska novinarki i jednoj od organizatora festivala Meliti Vrsaljko.

Oni su dobili zabranu da joj ne smiju prići bliže od 30 metara, a među njima je i predsjednik benkovačkog ogranka Udruženja hrvatskih dobrovoljaca Nediljko Genda, koji je predvodio protest veterana i navijača.

“Smisao nijednom festivalu ne daje puko održavanje, već programski sadržaji, a upravo su oni obesmišljeni u društvenoj klimi u kojoj se jedan kulturni događaj sveo na demonstriranje gole sile”, izjavio je umjetnički direktor festivala Juraj Aras.

On je naveo da je teška, ali i pristojna komunikacija koju su u ovim, kako je naveo, “napetim okolnostima ostvarili s pojedincima iz redova organizacije protesta branitelja ipak nam je ulivala nadu da će možda nepoželjno odvijanje programa proći s minimalnim rizikom od eskalacije nasilja”.

“Iz protestnih izvora, međutim, saznajemo da se uz dobrovoljce Domovinskog rata na protest protiv festivala ‘Nosi se’ u Benkovcu spremaju i različite grupe izvan konteksta udruženja proizašlih iz Domovinskog rata i izvan lokalnih okvira Benkovca. Novim saznanjima sigurnosni rizik od nasilnih praksi eksponencijalno se povećava”, saopštio je Aras.

Dodao je da najavljena podrška od velikog broja građana iz raznih krajeva Hrvatske, koji su je bili spremni da pokažu dolaskom na ovu manifestaciju, iako ispunjava ponosom i zahvalnošću, potencijalno pretvara Benkovac u bojno polje, što je u kontradikciji sa, kako kaže, njihovom misijom mirotvorstva i dijaloga.

“Naš mali organizacioni tim sa skromnom infrastrukturom ne može ovakvu situaciju kontrolisati. U atmosferi gotovo ratnog stanja u kojoj država mora angažovati ozbiljne snage sigurnosti kako bi odbranila pravo svojih građana na javno, legalno okupljanje, Benkovac i njegovi građani postaju žrtve, teren za demonstraciju sile onih za koje zakoni i demokratske stečevine ove zemlje ne vrijede”, naveo je umjetnički direktor.

“Mi smo u Benkovcu ipak gosti koji su u zadnjih nekoliko godina realizovali različite programe i bili dobro primljeni. Taj mali, dragi grad, njegovi stanovnici i njihova materijalna dobra treba da ostanu zaštićeni od potencijalno nasilnih grupa”, kaže on, uz zahvalnost policiji koja im je dala garancije sigurnog sprovođenja programa i osjećaj povjerenja u institucije države.

Ipak, ističe, u okolnostima rizika okupacije grada, bez obzira na garanciju policije, jedino razumnim i odgovornim je program odlaganja festivala, s tim da on bude realizovan kasnije kada se, kako kaže, situacija smiri, a možda i na nekom drugom, manje osjetljivom mjestu, prenijeli su hrvatski mediji.

Najavljeno otvaranje festivala “Nosi se”, koji je u Benkovcu trebalo da bude otvoren u petak izazvao je nasilnu, agresivnu i vulgarnu reakciju grupe vetarana koji su spriječili izvođenje predstave, pjevanjem pjesama i ustaškim pokličom “Za dom spremni”.

Festival “Nosi se” bavi se temama dekonstrukcije rata i nasilja te promovisanjem nenasilja, solidarnosti i pluralizma, a ove godine u Benkovcu je trebalo da ga otvori satirična komedija, prenosi “b92”.

Nastavi čitati

Region

SUDBINA KOJA LOMI SRCA! Troje djece ostalo bez oba roditelja – NAJSTARIJI brat moli za posao da prehrani sestre!

Kako život umije da bude surov rano je na svojim nejakim leđima osjetilo troje djece iz porodice Bjelag iz prijepoljskog naselja Vinicka. Prije godinu i po dana ostali su bez oca, a prije 10 dana izgubili su i majku koja je im je bila sve na svijetu.

Najstariji Šućrija Bjelag, koji ima 19 godina, istakao je da mu je sada najpotrebniji posao kako bi mogao da izdržava i školuje svoje dvije sestre, uzrasta 13 i 15 godina.

“Ne želim da nas razdvoje”
– Pre desetak dana ostali smo bez majke, a prije godinu i po dana i bez oca. Sad mi je neophodno da nađem posao da mogu da pomognem sebi i sestrama. One idu u školu, a ja sam punoljetan i želio bih da preuzmem odgovornost za njih. Ne želim da nas razdvoje, želim da ostanemo na našem ognjištu koje su nam roditelji skućili iako uslovi nisu neki. Ali, ako ja budem radio polako ćemo to sve srediti. Vodu nemamo, od komšije je donosimo u kantama, ali mi smo na sve to navikli – rekao je Šućrija za RINU.

Najveća podrška i oslonac nakon smrti oba roditelja im je stric Miralem, ali u njihov dom stigla je i pomoć od predstavnika Lokalne samouprave, Centra za socijalni rad i dobrotvora iz porodice Panić.

– Evo, vidite sami u kakvoj situaciji se djeca nalaze. Teško je mnogo, ostali su bez oba roditelja, ja se trudim da im pomognem, ali nije izostala ni pomoć dobrih ljudi. Niko od porodice nije išao prvi da traži pomoć, ljudi su sami došli da obiđu djecu. Nadležni su vidjeli u kakvim uslovima žive i nadam se da će izaći u susret, posebno da se najstarijem bratu obezbjedi posao. To bi bilo olakšanje i porodici i institucijama, rekao je kroz suze stric Miralem.

Dobrotvori, porodica Panić, porijeklom iz Prijepolja a nastanjeni u Berlinu, odmah su reagovali kada su čuli za tragediju.

Stiže pomoć
– Naša komšinica nam je javila za ovaj slučaj i moj muž i ja smo odmah došli. Želimo da pomognemo koliko možemo, da djeca imaju stabilno djetinjstvo i mogućnost da se školuju, kazala je Koviljka Panić.

Centar za socijalni rad radi na postupku stavljanja dvije djevojčice pod starateljstvo, a kako kažu, podrška porodici neće izostati. Kako kažu, biće uključeni sve dok bude potrebno, i kroz novčanu, psihološku i svaku drugu pomoć koju mogu da obezbjede.

Ipak, svi se nadaju da će mališani ostati zajedno pod roditeljskim krovom i da ih neće razdvojiti. Predsjednik opštine Prijepolje Drago Popadić naglasio je takođe da je ključno da djeca ostanu zajedno i na svom ognjištu.

– Najbitnije je da brat i sestre ostanu u svom domu. Već smo dogovorili određene mjere i opština će im pomoći koliko god može. Cilj je da porodica opstane i da djeca imaju stabilne uslove – izjavio je Popadić.

Ovo je trenutak da pokažemo humanost i da ovim mladim ljudima poručimo – nisu sami. Svako ko može i želi da pomogne mališanima može da kontaktira porodicu.

Nastavi čitati

Region

USVOJENA ŽALBA! Priština popustila Srbima nakon pritiska međunarodne zajednice

Izborni panel za žalbe i pritužbe (IPŽP) u Prištini usvojio je žalbu Srpske liste na odluku Centralne izborne komisije (CIK) da ne ovjeri njenu listu kandidata za lokalne izbore na Kosovu i Metohiji 12. oktobra i zatražio da CIK ovjeri listu.
Ovom odlukom IPŽP je poništio odluku CIK-a od 21. avgusta, kojom je odbio da ovjeri kandidate Srpske liste.

U obrazloženju odluke IPŽP se navodi da odluka CIK-a nije bila pravilno zasnovana na zakonu i da nije uvjerljivo dokazano da su određeni kandidati prekršili član 29. Zakona o opštim izborima, kojim su utvrđeni kriterijumi za pravo da budu birani.

IPŽP je zatražio od CIK-a da ovjeri listu kandidata Srpske liste za opštine u kojima je prijavila učešće na lokalnim izborima, piše RTS.

CIK u Prištini odbio je u četvrtak da sertifikuje Srpsku listu za učešće na lokalnim izborima na Kosovu i Metohiji 12. oktobra.

Za ovjeru Srpske liste glasali su predsjednik CIK-a Krešnik Radonjići i predstavnik Srpske liste, a protiv su bila dva člana iz Samoopredjeljenja, dok je sedam ostalih članova CIK-a bilo uzdržano.

Član Centralne izborne komisije iz pokreta Samoopredjeljenje, Aljban Krasnići, tvrdio je da postoje dokazi iz pravosudnog sistema koji navodno ukazuju na konkretne ljude iz Srpske liste koji su dio paralelnih struktura i za kojima je raspisana potjernica, nazivajući neke “teroristima za kojima se traga”.

Srpska lista predala je sljedećeg dana žalbu IPŽP-u, navodeći da je odluka CIK-a nezakonita, diskriminatorska i antisrpska.

Iz Srpske liste su naglasili da CIK nije sertifikovao njihovu listu kandidata iako su ispunjeni svi zakonski uslovi.

Predsjednik Srpske liste Zlatan Elek ocijenio je da je odbijanje zahtjeva Srpske liste pokušaj Aljbina Kurtija da stekne jeftine političke poene, poručivši da građani vjeruju Srpskoj listi, koja je na jednoj strani, dok druge srpske stranke podržavaju Kurtija.

Elek smatra da Kurti ovakvom politikom crta mete na čelo političkim subjektima, prije svega Srpskoj listi.

Ukazao je da je paradoksalno da se u CIK-u vodila diskusija članova u kojoj su kandidati Srpske liste neosnovano nazvani teroristima i da se za njima traga, te da su izrečene brutalne laži i da se radi o ustaljenoj ali opasnoj mantri, na koju predstavnici međunarodne zajednice moraju da reaguju.

Odluka CIK-a izazvala je oštre reakcije međunarodne zajednice, pa su u petak, u zajedničkom saopštenju zemlje Kvinte i EU, nazvale zabranu učešća strankama manjinskih zajednica na lokalnim izborima 12. oktobra potkopavanjem demokratskih principa, a Ambasada SAD i misija OEBS-a takođe su pozvale da se nijednoj stranci ne uskrati učešće na izborima.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno