SAD će ubaciti na tržište još deset miliona barela iz strateških rezervi, ali je otvoreno pitanje u kojoj mjeri to može amortizovati rast cijena.

Lako se može dogoditi da inflacija nastavi svojim putem, uprkos podizanju kamatnih stopa, a da istovremeno nema započinjanja novog investicionog ciklusa zbog poskupljenja zaduživanja.

Isti scenario može postati aktuelan i za Evropu, pa možda čak i gori pošto EU nema odakle da ubacuje na tržište strateške rezerve.

Na spoljnom planu, SAD pokazuju nemoć da kontrolišu naftno tržište na način i u obimu kako su to činile prije dvije ili tri decenije.

To znači da više ne mogu uticati na politike brojnih regionalnih sila koje determinišu odnose u važnim geografskim dijelovima svijeta.

Zato se, kao „pojas za spasavanje“ opet čuju prijedlozi o „vaskrsavanju“ prijedloga antimonopolskog zakona kojim bi se priprijetilo članicama „OPEK plus“ da ovakvim mjerama smanjenja proizvodnje nafte više ne pribjegavaju.

Ako bi zemlje OPEK-a smanjivale proizvodnju došle bi pod udar američkog Ministarstva pravde, a potom i plaćanja kazni, trpljenja raznih sankcija…

Samo, to je mač sa dvije oštrice i ogroman rizik po same SAD. Ni ovaj rat protiv „OPEK plus“ ne mogu izdržati, a kamoli još veći i složeniji – navodi u autorskom tekstu Dušan Proroković.

Generalni sekretar OPEK-a Hajtam el Gajs, odgovarajući na pitanja novinara, mirno je konstatovao: „Sve ima cijenu. I energetska bezbjednost ima cijenu“.

Bez proizvođača nema ni energenata. A proizvođači neće svoje interese podređivati unutrašnjoj i spoljnoj politici Džozefa Bajdena. Imaju oni i svoje interese – zaključuje se u tekstu.

Članice OPEK-a riješile su da smanje proizvodnju nafte za dva miliona barela dnevno, mada su SAD tražile da se proizvodnja poveća.

Očekivano, cijene sirove nafte počele su da rastu. Tržište već reaguje.

(SRNA)