Sutra počinje sedma nedjelja Vaskršnjeg posta, ujedno i posljednja, a svi dani u njoj nose naziv Veliki, pa je tako sutra Veliki ponedjeljak.

Posljednja nedjelja posta naziva se još i Strasna ili Stradalna nedjelja Velikog posta. Ime je dobila po staroslovenskoj riječi strast koja znači stradanje, trpljenje i bol.

Posljednja sedmica Vaskršnjeg posta od najstarijih vremena provodi se u najstrožem postu. Jede se hrana spremljena na vodi, a mnogi zapravo jedu samo hljeb, so i voće.

Ulje i vino dozvoljeni su samo na Veliki četvrtak, jer je toga dana ustanovljena Sveta tajna pričešća.

Svaki dan ove sedmice naziva se u bogoslužbenim knjigama svetim i velikim zbog svetih i velikih događaja koji su se zbili tih dana. Ponedjeljak, utorak i srijeda posvećeni su sjećanju na posljednje besjede Isusa Hrista.

Sjećanjima, molitvama i napjevima izdvajaju se posljednja tri dana. Na Veliki četvrtak, u crkvama vezuju se zvona, umjesto kojih se oglašavaju klepala. Na Veliki petak, crkva se sjeća brojnih događaja – od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, razapinjanja na krst, do polaganja njegovog tijela u grob.

Na taj dan najvažnije je bojenje jaja. Ko može, ne jede ništa cijeli dan, drugi ne jedu i ne piju do iznošenja plaštanice, odnosno do 15 časova. Suhojedenje, odnosno samo hljeb i voda, za mnoge i potpuno uzdržavanje od hrane, propisani su i za Veliku subotu, piše danas.rs.

Miješa se i uskršnjak, obredni kolač ukrašen bojenim jajima. Radni je dan, završavaju se svi poslovi i pripreme za Vaskrs.

U nedjelju pravoslavni vjernici slave Vaskrs, najveći i najradosniji od svih praznika.

Mještani mostarskog naselja Raštani zatekli su jutros obijenu i oskrnavljenu Crkvu Svetog velikomučenika Prokopija koju su izgradili prije dvije godine u mjesnom pravoslavnom groblju.

Sveštenik Nebojša Radić kaže da je crkva oskrnavljena, da su uništene freske i da su ljudi u ovom mjestu danas jako tužni zbog ovoga prizora.

”Jedan grozan osjećaj. Mještani su prije dvije godine napravili ovu crkvu, svojim novcem, trudom i zalaganjem. Crkva je tek oslikana. Oskrnavljene su freske. Kako su kidane lampe, tako su isprane freske svetaca. Odnesene su lampe, jevanđelje, kandila. Uzeli su i novac”, kaže sveštenik Radić.
On se nada da ovo nije usmjereno protiv vjernika i Srba kao naroda u ovom mjestu i u Mostaru.”Nadam se da ovo nije usmjereno protiv nas, da ovo nisu nikakve poruke, već da su u pitanju sitni lopovi. Mada pitam se šta će nekome jevanđelje ili kandila koje su otuđili”, kaže Radić. On očekuje da će policija pronaći počinioce, te otkloniti sumnje da je u pitanju vjerska ili nacionalna mržnja.

Mještani mostarskog naselja Raštani zatekli su jutros obijenu i oskrnavljenu Crkvu Svetog velikomučenika Prokopija koju su izgradili prije dvije godine u mjesnom pravoslavnom groblju.

On se nada da ovo nije usmjereno protiv vjernika i Srba kao naroda u ovom mjestu i u Mostaru.
”Nadam se da ovo nije usmjereno protiv nas, da ovo nisu nikakve poruke, već da su u pitanju sitni lopovi. Mada pitam se šta će nekome jevanđelje ili kandila koje su otuđili”, kaže Radić. On očekuje da će policija pronaći počinioce, te otkloniti sumnje da je u pitanju vjerska ili nacionalna mržnja.

Mještani Raštana Saša Kiner kaže da su jutros došli u groblje i otvorili crkvu, te zatekli užasan prizor.

”Kada smo ušli zatekli smo sve razbacano, oskrnavljeno. Proliveno ulje iz kandila, ikone na podu. Obijen je prozor i kroz prozor se ušlo. Ono što smo mi mogli vid‌jeli jeste da je odneseno jevanđelje, dva kandila, svjetiljke, novac. Jedan grozan osjećaj”, kaže Kiner.

Branislav Savić Gugi iz Raštana jutros je došao u groblje da upali svijeće, te je ostao neprijatno iznenađen ovim vandalijskim činom.

”Jadno i žalosno je da se ovo dešava u današnjem vremenu, pored svih nedaća koje su zadesila sva tri naroda u dolini Neretve. Nadamo se da ovo nije urađeno iz mržnje i usmjereno protiv Srba, već da je u pitanju koristoljublje. Očekujemo da će policija pronaći i kazniti počinioce”, navodi Savić.

Na lice mjesta izašla je i policija koja je obavila uviđaj.

Pravoslavne crkve u Mostaru vrlo često su na meti vandala. Policija je rasvijetlila nekoliko slučajeva kada su u pitanju bile krađe, ali je veliki broj slučajeva i danas nerasvijetljen.

Podsjetimo da nikada nije rasvijetljen veliki napad na Sabornu crkvu Svete Trojice u Mostaru koja je još u obnovi. U decembru 2022. godine pokidani su svi kablovi u zvoniku, tako da je crkva ostavljena bez struje, u mraku, a stali su i satovi i utihnula zvona koja ni do danas nisu popravljena. Sveštenstvo i Srbi u Mostaru stava su da ovo d‌jelo nije učinjeno iz koristoljublja, već da su u pitanju drugi motivi, piše Topportal.

Dok se direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović slika po manifestacijama i ispija čaše u prvim redovima, radnici Javnog servisa umiru – doslovno.

Jedan od zaposlenih Nermin Hodžić koji je tužio BHRT zbog neplaćenih doprinosa preminuo je ovih dana. Pronađen je ispred režije radija. Njegova sudska presuda bila je pravosnažna. Sistem mu nije dao da dočeka pravdu.

Potresno pismo jednog radnika BHRT-a osvanulo je na društvenim mrežana a on kaže da radi pošteno od 1985. godine, ali sada strahuje kako će preživjeti penziju. Njegovo pismo direktoru Karamehmedoviću objavljujemo u cjelini:

PISMO DIREKTORU BHRT-a

Direktore,

Povod je Vaša izjava u emisiji Odbrojavanje od 9. u mjesecu, kada ste rekli da „imamo problem sa tužbama dijela radnika koji de facto pucaju sami sebi u nogu“. Ja sam jedan od tih radnika koji je tužio BHRT – ne iz hira, nego iz nužde. Tužio sam jer mi niste uplatili doprinose za PIO/MIO. Da sam imao odgovor na pitanje kako da živim s 60 godina bez penzije, možda ne bih ni tužio. Valja meni živjeti, plaćati režije, kupovati lijekove. A kako, bez ijedne marke primanja?

Za moju tužbu znate više od godinu dana, ali niste me ni pozvali da popričamo. Ego Vam ne dozvoljava. Ja sam za Vas nebitan. Čujem da ste neke radnike ipak zvali, obećavali uplate za 12 mjeseci, pružali ruku – a onda prekršili obećanje. Druge ste odbili.

Nepravda, direktore. Nakupilo se. Vi vodite ovu kuću kao da je vaša privatna firma. Bahato, kao da vam niko ništa ne može. Stavili ste pod kontrolu sindikat tako što ste članovima UO dali funkcije koje nisu zaslužili. Imate saradnike s ogromnim koeficijentima koji vam čuvaju leđa. A mi ostali? Radimo, šutimo, trpimo.

Kad mi pogriješimo – sankcije. Kad vi ne obezbijedite plate – ništa. Kažete „nema para“. A ima za stimulacije? Ima za skupe prostore kad nam zgrada zjapi prazna? Ima radnika kojima su svi doprinosi uredno plaćeni, dok nas ostale tjerate u grob. Izgubili ste svaki sudski spor, platili troškove, a nastavili po starom.

Kažete da „pucamo sebi u nogu“? Nadam se da to nije nagovještaj šta će se desiti ako ne bude plata – da neko stvarno puca.

Na kraju, da znate: mnogi bi vas tužili, ali se boje – jer imaju nekoga svog zaposlenog, pa šute. A ja? Ja žalim što nisam imao para da i protiv vas lično podnesem krivičnu prijavu, kao odgovornog lica. Znam da će sad doći odmazda, ali neka – valja se meni sutra pogledati u ogledalo i reći da nisam bio kukavica.

S poštovanjem,
Vaš radnik

P.S. Molim sve koji gospodina Karamehmedovića imaju za prijatelja – podijelite ovo pismo.

Ovo pismo je šamar svakome ko misli da državne institucije treba voditi bez odgovornosti. Belmine, dok vi nazdravljate po sajmovima, ljudi oko vas umiru. Bukvalno.

Vrijeme je da javnost čuje istinu. Vrijeme je za odgovornost.

Banjaluka24