Samoubistvo Gorana Karanovića (19), mladog zaštitnika napuštenih pasa iz Šibovske kod Prnjavora, ponovo je zatalasala region, nakon što se oglasio njegov komšija Dalibor Kitić, koga su mladićevi roditelji okrivili za smrt svog sina.

Goranova majka tvrdi da Kitić laže i iznosi potresne detalje koji su prethodili tragediji.

– Sve što je Kitić iznio u svom reagovanju nema veze sa istinom. Komšija laže. Nismo mi prekinuli odnose sa njima, nakon što je on Gorana prijavio policiji, nego nakon što nam je njegova majka prijetila, poručujući nam da će “biti svašta” – kaže Zora Karanović, majka pokojnog Gorana.

Podsjećamo, ona je ranije za Srpskainfo izjavila da su za smrt njenog sina odgovorni Kitić i još dvojica komšija, jer su vršili pritisak na Gorana, koji je na njihovom porodičnom imanju čuvao i njegovao skoro 60 napuštenih pasa.

Nakon toga se oglasio i Kitić, tvrdeći da su nakon Goranovog samoubistva njegova porodica i djeca izloženi prijetnjama i to, kao je poručio, “samo zato što je štitio svoju porodicu od pasa lutalica”, koji su, navodno napali njegovo dijete i noću im nisu dali da spavaju.

Nije tačno da je naš pas napao Kitićevo dijete. To je bio pas drugog komšije iz Šibovske i Kitić zna čiji je to pas – tvrdi Zora Karanović.

Ojađena majka tvrdi da su Goran i ona, kad je Kitić dolazio na odmor, sklonili pse.

-Platili smo im smještaj, a psi koji su ostali na našem imanju bili su zatvoreni u kavez, svi do posljednjeg, čak i oni koji su mali kao mačka. Da je tako može potvrditi i komunalni policajac Goran Beket – kaže Zora.

Ona dodaje da je je 23. jula njen Goran išao u manastir Tumane i da je sa sobom ponio ceduljicu sa imenima svih članova komšinske porodice Kitić, kako bi se molio za njih.

-On je, anđeo moj, molio za njih, a oni su dan kasnije prijavili Gorana, tražeći da se psi uklone. Sva Kitićeva djeca su se ranije igrala sa našim psima, tada ih nije nazivao lutalicama – kaže majka Zora.

Ona čak tvrdi da je jedan Goranov pas “čuvao Kitićev podrum, u koji je on smjestio polovnu robu, kojom je švercovao”.

– On nas je zamolio da sajlu, kojom je bio vezan taj naš pas, produžimo sve do njegovog podruma i mi smo to učinili – kaže Zora.

Dodaje da ona nikad nije izjavila da je Kitić pucao na pokojnog Gorana, ali da je iz lovačke puške na njenog sina pucao jedan drugi komšija i da o tome postoji zapisnik u policiji.

– Policajci su nam rekli da su od komšije oduzeli tu pušku – kaže majka Zora.

Tvrdi da je godinama bila popustljiva prema Karanoviću, koji je često po selu divljao kolima i ugrožavao djecu.

-Nisam ga prijavila čak ni kada je umalo zgazio mene i moju kćerku, tada bebu u kolicima. Sve sam mislila, treba sa komšijama lijepo, a evo šta sam dočekala – kaže Zora Karanović.

Dodala je da joj ne treba Kitićevo saučešće, jer ima mnogo prijatelja koji sa njom dijele bol zbog izgubljenog sina, koji je, kako kaže, za svojih 19 godina “učinio više dobra, nego što svi Kitići zajedno ne mogu učiniti ni za dva života.”

– Ne treba nama njegovo saučešće, ali nek kaže svom sinu Vasiliju gdje je sada Goran i zašto je pod zemljom. Jer, mali Vaso je volio Gorana kao svog najrođenijeg – poručuje Zora.

Poručuje da je, nakon svega, boli što Kitićev otac po selu govori da je spreman poginuti za svog sina i da je spreman učiniti sve, da bi ga zaštitio.

– Ne znam od koga on to štiti svog sina. Od nas? Kakva je to poruka? Nama oni više ne mogu ništa, ni ubiti nas ne mogu, mi smo već ubijeni tugom – poručuje Zora Karanović, majka pokojnog Gorana.