Connect with us

Društvo

“LOV” NA SEZONSKE RADNIKE PRI KRAJU! Plate na Jadranu idu u nebo

Lov na sezonske radnike je pri kraju, mami se obezbijeđenim smještajem, hranom i velikim platama, ali i benefitima po završetku sezone.

Edin Salispahić iz Sarajeva uskoro ide u Hrvatsku na sezonski rad i to prvi put. Dogovor s poslodavcem je, kako kaže, ozbiljan i korektan. Prilika je to koju ne želi propustiti.

“Izabrao sam ugostiteljstvo, jer sam komunikativan, znam s ljudima i jednostavno volim taj dinamičan ambijent – stalni kontakt s gostima, timski rad i svakodnevno nešto novo. S obzirom na ekonomske prilike u našoj državi i činjenicu da je ovdje teško doći do stalnog i pristojno plaćenog posla, osjećam da nemam puno izbora. Primoran sam pokušati vani, makar na nekoliko mjeseci, da nešto zaradim i barem malo olakšam situaciju. Početak rada je zakazan za kraj maja, a planiram ostati do početka oktobra ako sve bude išlo po planu. Iskreno se nadam najboljem – da će uslovi biti dobri, da ću steći iskustvo i da će se trud isplatiti”, ispričao je Salispahić za Oslobođenje.

Zima u BiH, ljeto na Jadranu
Sličnih priča je na hiljade, neki već godinama zimu provode u Bosni i Hercegovini, dok ljeti rade na Jadranu. Komšijama je potraga za radnom snagom još jedan teg u izazovnoj sezoni koja samo što nije počela, a lov je pri kraju. Sezonci pakuju kofere.

U tome što komšijama nedostaje radnika ovi domaći vide priliku za zaradu. I to dobru. Oglasa je na sve strane. Mami ih se obezbijeđenim smještajem, hranom i velikim platama. Recepcionari, konobari, kuvari, sobarice i čistačice od zarade, ako im se posrećilo i od bakšiša, mogu živjeti dobar dio godine, a da ništa ne rade. Svi oni na svojim leđima trebaju iznijeti i ovu turističku sezonu, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori.

Prema onome što se čuje, uslovi rada na Jadranu su nikad bolji. To će svakako iskoristiti radnici iz BiH. Za stalne radnike spremne su povišice, a i srednjoškolci pitaju za posao. Ipak, oprez ne škodi. Dešava se i da poslodavci ne ispoštuju dogovor, dodaju posla ili prebace na neki drugi slabije plaćen, obećani smještaj bude loš, a dogovorena plata ne bude ista za sve mjesece rada.

Za konobare gotovo da nema plate ispod 1.200 evra, barmeni mogu da zarade između 1.100 i 1.600 evra mjesečno, a recepcioneri od 1.000 evra pa naviše. Velika je potražnja za kuharima čije se plate kreću od 1.800 do 2.500 evra, dok šefovi kuhinja mogu zaraditi i puno više.

U hotelijerstvu vlada velika potražnja za sobarima i sobaricama, gdje zarada ide i do 1.400 evra mjesečno.

“Ove godine se kao i prethodnih očekuje veliki odliv radne snage. Uglavnom, ljudi odlaze u Hrvatsku i Crnu Goru da rade u ugostiteljstvu i u trgovini. Ova godina je možda čak najinteresantnija za naše radnike, s obzirom na povećanje plata, a i tražio se veći broj ljudi. Najtraženiji su konobari i kuvari. Svi idu tamo gdje misle da im je bolje, gdje imaju veće plate. U Hrvatskoj su plate za osmočasovno radno vrijeme više za 100, pa i 150 posto nego ovdje kod nas, u Crnoj Gori za oko 100 posto… Ljudi i ne razmišljaju, jednostavno odlaze, pogotovo što je uveden taj status stalnog sezonskog radnika. Time se rezerviše radnik koji radi sezonu, a u periodu u kojem ne radi ima određene benefite”, rekao je Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti RS-a, za Oslobođenje.

Ističe da domaći ugostitelji ne mogu trčati trku sa komšijama.

“Nema šanse. Te plate koje se tamo daju radnicima naši poslodavci ne mogu da obezbijede”, izričit je Savanović.

Elitni turizam
Dubrovnik otima radnike Trebinju. Istina, tokom cijele godine, ne samo tokom sezone. S obzirom na to da je Dubrovnik svega tridesetak kilometara udaljen od Trebinja, više hiljada Trebinjaca posljednjih nekoliko godina živi i radi u Dubrovniku, dok neki vozare svako jutro.

“Pregovori za sezonski rad su završeni. Kod nas je specifična situacija zato što smo blizu i dosta ljudi u Dubrovniku radi cijelu godinu. Uvečer se, uglavnom, vraćaju kući. Svakako, pojačani su ti odlasci u sezoni, to je već sve izdogovarano. Domaći poslodavci ne mogu trčati tu trku s poslodavcima iz Dubrovnika, ali ne mogu čak ni oni u Hrvatskoj. U Dubrovnik dolaze raditi ljudi iz Slavonije. Elitni je turizam u Dubrovniku, cijene su visoke, pa ljudi mogu više i zaraditi. Međutim, nije jednostavno putovati svaki dan, nosi i to određene probleme, pa ne odluče svi da odu, zavisi i u kojoj su fazi života, imaju li porodicu ili ne. Ne znači da će otići svako ko može”, ispričao je Veselin Savić, direktor Privredne komore Trebinja. Oslobođenje

Društvo

U FOČI ŽIVI VIŠE PENZIONERA NEGO ZAPOSLENIH LJUDI: Mladi odlaze i uglavnom se NE VRAĆAJU

Opštine na istoku Republike Srpske stagniraju ili nazaduju u razvoju zbog stalnog iseljavanja stanovništva, malog nataliteta, nedostatka posla ali i nebrige Vlade Republike Srpske.

Jedna od tih je i Foča koja raspolaže sa orgomnim resursima šume, hidropotencijalom i prirodnim ljepotama.

Foča je nekad bila gigant iz oblasti drvne industirje, imala svoj rudnik uglja, desetak velikih preduzeća i razvijene mjesne zajednice i sela.

Od toga je danas, neagilnošću poslijeratnih vlasti i desetogodidšnje vladavine SNSD ova lokalna zajednica prazna ljuštura i spada u demografski nastariju opštinu u Republici Srpskoj.

Osnovna škola je spala na 1.100 a srednja 520 učenika od po popisu iz 2013 godine od 18.000 stanovnika.

Najugroženija je populacija penzionera. Jedan od njih kaže – ko može da još radi izdrži nekako, a ko je bolestan i ne može raditi penzija mu ni za lijekove ne može biti.

Grad na Drini i Ćehotini može se pohvaliti sa dva fakulteta, medicinski i bogoslovski, pa se oko 2.000 studenata može vidjeti na njenim ulicama.

Ali mnogi studenti koji studiraju u Srbiji ili u većim gradovima Republike Srpske po pravilu se ne vraćaju u rodni grad.

Odbornik SDS u Skupštini opštine Foča Branka Dragičević kaže da oni koji primaju mjesečno više hiljada ne mogu razumjeti one građane kojima su primanja nekoliko stotina konvertibilnih maraka.

– Prema podacima u opštini živi 4.200 penzionera, a oko 2.200 ljudi je na birou rada. Zaposleno je 4.000 radnika. Veliki problem je zapošljavanje posebno mladih koji odlaze u Srbiju, a ponekad i cijele porodice jer ovdje ne vide perspektivu. Nezdovoljstvu ljudi doprinosi stranačko zapošljavanje u državne firme jer posao dobijate ako ste član SNSD ili koalicionih partnera, a i ptice na grani znaju da su konkurisi namješteni – dodaje Dragičevićeva.

Anketirani građani su ogorčeni činjenicom da se mora imati članska karta vladajuće stranke da bi se zasnovao radni odnos i to u firmama i ustanovama koje se finansiraju iz budžeta.

Iako je Foča po broju stanovnika i teritoriji mnogo veća od Višegrada, Rogatice, Čajniča, Rudog i Novog Goražda pimjetan je broj iseljenih u druge krajeve.

U prošloj godini rođeno je 118 beba, a umrlo 164 stanovnika, što znači da grad po ovom osnovu godišnje gubi više od 20 građana, piše BN.

Nastavi čitati

Društvo

VOZAČI ĆE MALO DA ODAHNU: Uskoro u funkciji NOVI GRANIČNI PRELAZ kod Stare Gradiške

Velike gužve ovih se praznika očekuju na graničnim prelazima sa BiH. Na najfrekventnijem, onom u Staroj Gradiški nastaju kilometarske kolone i čepovi.

Snestrpljenjem se čeka otvaranje novog prelaza, koji će donijeti saobraćajno rasterećenje i skratiti višesatna čekanja na granici.

Višesatna čekanja
Da bi izbjegli gužve na granici u Staroj Gradiški ovog vikenda, neki su na put krenuli ranije. Višesatna čekanja u kilometarskim kolonama pokušaće većim brojem službenika ublažiti i policija.

– U saradnji smo s kolegama iz BiH. Oni će isto napraviti sve kao i mi da maksimalno ubrzamo protočnost saobraćaja – rekao je načelnik PGP Stara Gradiška Miljenko Kovačević za HRT.

Ali, stari most preko Save i prelaz u samom središtu Gradiške uska su grla. Nekoliko kilometara zapadnije dvije su države spojene novim mostom. Izgrađen je prije tri godine, ali još služi samo za potrebe gradilišta.

Pravu funkciju dobiće tek kad Hrvatska završi pristupni put i novi granični prelaz. Radovi su u završnoj fazi.

Nama za put treba dvadesetak dana da završimo sve radove i realno je očekivati da bi krajem juna bio predan zahtjev za tehnički pregled i izdavanje upotrebne dozvole – naglasio je glavni nadzorni inženjer Ernest Ević, Institut IGH.

Druga dionica
U optimističnoj varijanti saobraćaj bi ovuda mogao krenuti u julu. Stanovnici obližnjih mjesta to s nestrpljenjem čekaju.

– Budući da mi stanovnici Stare Gradiške i naši gosti, koji idu ovdje i ljudi koji ovdje rade imaju problema kada su gužve s prolaskom pokraj tih kolona – istakao je načelnik Stare Gradiške Velimir Paušić.

Dogodine se planira završiti i druga dionica brze ceste.

– Sav saobraćaj bi direktno izlazio na naplatnu stanicu Okučani i izlazak na AC A3 tj koridor 10 – dodao je Ević.

Nastavi čitati

Društvo

UŽAS U SELU U BIH: Medvjed napravio POKOLJ U TORU, mještani u strahu (VIDEO)

Mjesto Urija potreseno je događajem kada je medvjed upao u tor Bešće Sejnovića i usmrtio šest ovaca, među kojima su bile i mlade sjajne ovce. Ovaj napad, koji se dogodio u cik zore, iza sebe je ostavio pustoš, strah i ogorčenje mještana.

“Psi su lajali, pokušavali su da nas upozore, ali zvjer nije pokazivala strah. Ušao je kroz ceradu na prikolici, rastrgao ovce i nestao. Ograda je visoka dva metra, imamo i električnog čobana. Sve je bilo osigurano, ali uzalud”, kaže vlasnik stada Bešća, još vidno potresen.

Na lice mjesta izašao je i Tahir Gazić iz lokalnog lovačkog društva, koji potvrđuje da je isti medvjed već napravio štetu i kod drugih domaćina u okolini.

“Ovo nije usamljen slučaj. Već imamo nekoliko prijavljenih napada, a sve ukazuje na to da je riječ o istom medvjedu. Jasno se vidi po tragovima ovo nije djelo vuka, ovo je medvjed”, kaže on.

Kako ističu mještani, napadi se dešavaju sve češće i sve su brutalniji.

“Ne možemo da čekamo da neko pogine. Danas su to ovce, sutra može biti dijete. Tražimo da se medvjed uspava i izmjesti, da se zaštiti i životinja i naši životi”, rekao je jedan od prisutnih.

Predstavnici lovačkog društva podsjećaju da sami ne mogu donijeti odluku o odstranjivanju ili premještanju medvjeda.

“Potrebne su dozvole viših instanci, od Saveza lovačkih društava do Ministarstva. Procedura postoji, ali sporo se reaguje”, poručuju.

Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se incident dogodio na imanju gdje je sve bilo ograđeno i zaštićeno, sa više pasa čuvara.

“Sve što smo mogli, učinili smo da zaštitimo stoku. Ipak, medvjed je razvalio ceradu i ušao. Ne može niko da kaže da nismo pazili”, poručuje vlasnik, pokazujući tragove ulaska i uništenja.

Napad u Donjem Vakufu otvara važno pitanje suživota ljudi i zaštićenih divljih životinja.

“Niko ne želi da ubija medvjeda, ali tražimo zaštitu. Naši životi, naša stoka, naš trud su ugroženi”, zaključuje Sejnović.

Iako nadležni najavljuju dolazak komisije za procjenu štete, mještani ne kriju sumnju da će im šteta zaista biti nadoknađena. Ono što ih najviše boli je osjećaj bespomoćnosti i nepravde.

U selu je ostala tišina i strah, a negdje u šumi – medvjed koji zna put nazad, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Aktuelno