Sloboda kretanja unutar Evropske unije možda još nije potpuno mrtva, ali ni taj trenutak nije više daleko.

Posljednja koja je tome doprinijela je Poljska, koja je u ponedjeljak uvela privremene granične kontrole s Njemačkom i Litvanijom kako bi se borila protiv ilegalnih migracija.

Odluka je iznuđena jer su granične kontrole s Njemačkom bile odgovor Berlinu koji kontroliše granice s Poljskom od jeseni 2023, a početkom maja je vlada Fridriha Merca dodatno pooštrila te kontrole, odbijajući ulazak migrantima čak i ako traže azil, prenosi Jutarnji.

Bilo je to previše čak i za proevropskog poljskog premijera Donalda Tuska, koji je na sastanku s nizozemskim premijerom Dikom Šofom najavio da će „granični prelazi s Njemačkom biti pokriveni načelom kritične infrastrukture“ te da službenici granične straže i policije imaju „jasne naredbe da odlučno reaguju“ na pokušaje ometanja kontrola. Tusk je naznačio da će se lažno predstavljanje i ometanje državnih službenika strogo kažnjavati: „Primijenićemo odgovarajuće mjere, a to će uključivati novčane kazne, a ako bude potrebno, i direktnu prinudu i pritvor“. Dodao je da razmjeri nisu veliki, ali da treba poštovati činjenicu da će Poljska „efikasno provjeriti svaki takav slučaj“

🚨BREAKING‼️

🇵🇱🇩🇪
Angry Poles on the Polish-German border. pic.twitter.com/JUxE9qoe8G

— Based Poland 🇵🇱 (@Poland_Based) June 29, 2025

Situacija je eskalirala kada su Nijemci vratili u Poljsku trojicu Somalijaaca koji su se početkom maja uspjeli dokopati Frankfurta na Odri, ali ne zadugo. Iako je Upravni sud u Berlinu presudio da Somalijci smiju ostati dok se ne riješe njihovi zahtjevi za azil, vraćeni su u Poljsku jer su odatle ušli u Njemačku. Poljska desnica odmah je digla uzbunu i Tusk je morao da reaguje.

Poljska je sada dvanaesta od 29 zemalja šengenskog prostora koja je uvela granične kontrole. Njemačke vlasti podržale su odluku, a prema riječima kancelara Merca, otkako se ta praksa sprovodi, broj tražilaca azila u Njemačkoj se znatno smanjio. Slične razloge navode i u Varšavi.

„Ovom privremenom mjerom želimo ograničiti i smanjiti nekontrolisani tranzit migranata u oba smjera. Njemačku stranu sam već u martu upozorio i više puta razgovarao o tome s novim kancelarom“, izjavio je poljski premijer.

Dosadašnji strpljiv stav njegove zemlje prema jednostranim kontrolama više se ne može održati jer se sada, prema promijenjenoj praksi, ljudi vraćaju u Poljsku, tvrdi Tusk.

Postoji i unutrašnjopolitički razlog – naime, migraciona politika bila je centralna tema tamošnje predsjedničke kampanje. Pobjeda desnog nacionaliste Karola Navrockog, koji je tražio strože kontrole na granici s Njemačkom, bila je težak udarac za Tuskovu vladu, podsjetio je Dojče Vele.

👉Poland has reinstated border controls on Monday with neighbouring Germany and Lithuania. Their goal is to discourage asylum-seekers. pic.twitter.com/BjEUepVxK7

— euronews (@euronews) July 7, 2025

Merkel “bocnula” Merca
U Njemačkoj je ponovno uvođenje poljske kontrole na zajedničkoj granici izazvalo kritike opozicionih ličnosti, poslovnih i policijskih sindikata. Za situaciju koja uzrokuje teškoće prvenstveno stanovnicima i preduzećima na pograničnom području okrivljuje se vlada hrišćansko-demokratskog kancelara Fridriha Merca i njene jednostrane akcije. Međutim, Aleksander Dobrindt, njemački ministar unutrašnjih poslova, pohvalio je poljsko uvođenje graničnih kontrola s Njemačkom i Litvanijom.

“One su važan korak u našim zajedničkim naporima protiv ilegalnih migracija i zato je to korak koji očigledno pozdravljamo“, rekao je Dobrindt u ponedjeljak uveče.

I dok se vlasti u Poljskoj i Njemačkoj slažu oko suspenzije šengenskih pravila, očekivane kritike stigle su iz Zelenih i dijela SPD-a, ali i od – Angele Merkel. Dugogodišnja kancelarka, uz napomenu da i ona smatra da se ilegalna migracija mora ograničiti, naglasila je da se o tome “mora razmišljati na evropskom nivou“. Tako je bocnula Merca, s kojim je u dugogodišnjoj zavadi – da ne upotrijebimo neku grublju riječ.

Na tu kritiku reagovao je kancelar Merc. U jednoj televizijskoj emisiji napomenuo je da njegova vlada trenutno “mora riješiti nekoliko problema koji su nastali u posljednjih deset godina“, misleći na probleme koje je Angela Merkel izazvala svojom politikom prema izbjeglicama u ljeto 2015. godine. Potom je dodao: “Pokušavamo se pridržavati evropskog prava. Ali, dok god je evropsko pravo o azilu nefunkcionalno, moramo imati pravo da sami štitimo svoje granice“.

Pravila i politička previranja
Član 25. Šengenskog zakona državama omogućava privremeno ponovno uvođenje kontrola na unutrašnjim granicama, ali samo na deset dana, ad hoc i potpuno samostalno, i to ako postoji neposredna prijetnja, na primjer sumnja na teroristički napad. Ali, kontrole na bavarskoj granici s Austrijom na snazi su od jeseni 2015. godine. Danska je službeno ponovno uvela kontrole na svojoj granici s Njemačkom prije osam godina.

Problemi i unutar vladajuće koalicije
Osim s vanjskim granicama, Donald Tusk ima probleme i unutar vladajuće koalicije. Političku scenu u Poljskoj zatreslo je otkriće da je prošlog četvrtka Šimon Holovnija, predsjednik parlamenta (maršal Sejma – poljski pandan Gordanu Jandrokoviću) i stranke Poljska 2050, u tajnosti, i to usred noći, posjetio privatni stan Adama Bjelana, jednog od glavnih PiS-ovih poslanika u Evropskom parlamentu. Sastanak se održao prije ponoći, a kasnije je, prema navodima fotoreportera redakcije Fakt, Bjelanov stan posjetio i čelnik PiS-a Jaroslav Kačinjski. Kasnonoćnom sastanku prisustvovao je i senator PSL-a i potpredsjednik Senata Mihal Kamiński, bivši političar PiS-a.

Procurilo je da se razgovaralo o rušenju Tuska i povratku PiS-a na vlast, a Holovnija bi za izdaju ostao na čelu Sejma. On je napisao da su to neistine, a opoziciju posjećuje usred noći u njihovim stanovima „jer mu je prebukiran raspored“.

„Čvrsto vjerujem da – posebno u ovim vremenima – političari različitih uvjerenja treba međusobno da razgovaraju, inače ćemo se međusobno poubijati. Smatram to normom, a ne izuzetkom i nastaviću da se tako ponašam kao predsjednik Sejma“, poslije je moralizovao Holovnija – iako svi znaju da je muljator.

Građanska koalicija, Treći put i Nova ljevica imaju 248 mandata u 460-članom Sejmu. Kada bi 32 poslanika Poljske 2050 promijenila stranu, pala bi Tuska vlada. Zato je Tusk odlučio da pređe preko svega i napisao na Fejsbuku: „Ozbiljno sam shvatio objašnjenja i izjavu Šimona Holovnije na današnjem sastanku čelnika koalicije. Vlada ima stabilnu većinu“.

Na grčkom ostrvu Tasos, u oblasti Glikadi nedaleko od Limenasa, sinoć oko 23.00 časa izbio je veliki požar koji i dalje bukti. Vatrena stihija traje više od šest sati i zahvatila je široko područje, uključujući i mjesta Pahis i Rahonija.

Požar se razbuktao u blizini luke Limenas, a zbog jakog vjetra brzo se proširio i postao vidljiv čak i iz Kavale, prenosi “Grčka info”.

Plamen je progutao velike šumske površine, uglavnom prekrivene borovima po kojima je Tasos poznat, a požar se širi ka zapadnom dijelu ostrva. Prema informacijama grčkih medija, izgorjeli su brojni maslinjaci i pčelinjaci.

Za sada, stambeni objekti nisu ugroženi, ali je iz predostrožnosti evakuisan jedan hotel u oblasti Pači. Jedan plažni bar u Glikadiju potpuno je izgorio.

Apel srpskim turistima

Na Facebook stranici “Grčka info” upućen je poziv srpskim turistima da jave informacije sa terena. Lokalci navode da je požar izbio u blizini hotela Glikadi, a situacija se brzo mijenja.

Mnogi turisti, među kojima su i brojni građani Srbije, u panici su napustili smještaj i uputili se ka luci u Limenasu. Prvi trajekt u zoru za luku Keramoti bio je krcat putnicima. Istovremeno, put između Pahisa i Limenasa je zatvoren, pa se vozačima savjetuje korištenje alternativnih pravaca.

Za one koji se nalaze u zapadnom dijelu ostrva (Prinos, Kalirahi, Marijes), preporučuje se ruta Limenarija – Potos – Potamija – Panagija kako bi stigli do Limenasa.

Gradonačelnik pozvao na smirenost

“Molim vas da prestanete sa objavama koje izazivaju uzbunu. Takvo ponašanje stvara haos bez ikakvog rezultata. Cijeli Tasos stoji rame uz rame u borbi sa požarom. Potrebni su smirenost i koordinisana akcija” poručio je.

Letjelice i pojačanja na terenu

Prve protivpožarne letjelice stigle su na Tasos već u 05.50 časova. Pojačane vatrogasne i policijske snage, zajedno sa volonterima, iskrcale su se tokom noći u Limenasu i uključile u operaciju gašenja požara, prenosi “24Sedam”.

Nakon sukoba s Donaldom Trampom i razočaranja u dvopartijski sistem, Ilon Mask najavljuje formiranje nove političke snage – Američke stranke. Dok analitičari tvrde da je proboj treće stranke gotovo nemoguć, Mask ima nešto što ostali nemaju – stotine milijardi dolara.

Ilon Mask je najavio formiranje nove američke političke stranke pod nazivom Američka stranka. Politički analitičari kažu da nije nemoguće da najbogatiji čovjek na svijetu kupi izbore.

Mask je najavio formiranje nove stranke nakon burnog razlaza sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Nakon što je finansirao Trampovu kampanju, a zatim vodio kancelariju za efikasnost usmjerenu na smanjenje javne potrošnje, Mask sada kaže da američka politika jednostavno ne funkcioniše.

On ne može da postane predsjednik zemlje jer nije rođen u SAD, ali najavljuje da će stranku izgraditi od temelja, brzo i efikasno. Njegov prvi, kratkoročni cilj je da na kongresnim izborima sljedeće godine smijeni sa funkcije republikanske članove Kongresa koji su podržali zakon o poreskim olakšicama i javnoj potrošnji, koji Tramp s ljubavlju naziva “velikim, lijepim zakonom”.

“Nijedna treća stranka nema šanse”
Mask tvrdi da će ovaj zakon dovesti Ameriku do bankrota. Za sada, vlasnik kompanije X predstavlja samo dio svojih planova na svojoj društvenoj mreži i kaže da bi se za sada zadovoljio sa dva ili tri poslanička mjesta, što bi bilo ključno pri donošenju novih zakona.

Tramp je Maskove najave o formiranju stranke nazvao smiješnim i dodao da ga to ne brine. Trampovi saradnici takođe danima ponavljaju da su SAD izgrađene na dvopartijskom sistemu i da nijedna treća stranka nema nikakve šanse. I tako je u principu od početka SAD-a.

Očevi američke nacije, tvorci Ustava, bili su neprijateljski nastrojeni prema ideji frakcija i političkih partija, smatrajući ih potencijalno opasnim za jedinstvo nove nacije.

Međutim, ubrzo nakon usvajanja američkog Ustava, političke stranke su se prirodno razvile iz sukoba između federalista i antifederalista, i do sredine 19. veka, demokrate i republikanci su bile jedine dvije stranke zastupljene širom zemlje.

Ove dvije stranke su postale trajni nosioci američkog političkog sistema. Vremenom su demokrate i republikanci mijenjali svoje glavne partijske stavove, ali su se uvijek slagali oko jednog: jaka treća stranka ne bi bila dobra za Ameriku.

U praksi se pokazalo teškim formirati treću stranku koja bi mogla da se takmiči sa dvije glavne iz više razloga. Bilo je kratkotrajnih, povremeno veoma uticajnih trećih stranki, ali nijedna nije opstala dovoljno dugo da postane stabilan treći stub američkog političkog života.

Teško je čak i osnovati novu stranku
Jedini značajan rezultat ostvarila je Progresivna stranka Teodora Ruzvelta, koja je osvojila 27 odsto glasova 1912. godine. Libertarijanska stranka, koja je postigla izvestan lokalni uspjeh, još uvijek nije osvojila mjesto u Kongresu ili Senatu za više od pola veka postojanja.

Čak je i samo osnivanje nove političke stranke na nivou države komplikovano, jer svaka američka država ima svoja pravila za registraciju i učešće na izborima. U Kaliforniji, na primer, da bi se našla na glasačkom listiću, nova politička stranka mora ili da dobije 0,33 odsto birača države (oko 75.000 ljudi) kao registrovane članove ili da podnese potpise 1,1 miliona birača.

Na prvim izborima mora da osvoji najmanje dva odsto glasova ili se briše iz registra. “Samo najbogatija osoba na svijetu mogla bi da uloži ozbiljan napor u stvaranje nove američke političke stranke i možda, ali zaista možda, ostvari neki rezultat”, rekao je za CBS News jedan od vodećih američkih stručnjaka za izborno pravo, Bret Kapel.

Može li Mask da kupi izbore?
Dodao je da prepreke koje dvostranačka sistematizacija postavlja svima ostalima kreću se od “visokih do nemogućih”. Da bi stekla priznanje i mogućnost da se takmiči na nacionalnom nivou, svaka politička stranka mora da zatraži mišljenje Savezne izborne komisije.

Čine ga simpatizeri Demokratske i Republikanske stranke, a trebalo bi pomenuti i pravne izazove oko potpisa u svakoj državi, što bi zahtevalo od Maska, ili bilo kog drugog ambicioznog osnivača treće strane, da potroši mnogo novca na sudske sporove.

“Čak i bez političkih prepreka, proces stvaranja političke stranke sa nacionalnim ambicijama jednostavno oduzima mnogo vremena”, kaže Kapel. Ali, da li Mask može jednostavno da “kupi” izbore svojim novcem? Američki politički analitičari kažu da je to teoretski moguće, ali ne i lako izvodljivo. Glasovi na izborima ne mogu se direktno platiti, ali je Mask već pokazao da nije protiv zaobilaženja zakona.

Mask je već “zaobilazio” zakon
Pred izbore za Vrhovni sud Viskonsina 1. aprila ove godine, Mask je preko svog super PAK-a isplatio po milion dolara dvojici birača koji su glasali za njegovog kandidata. Tehnički, nije prekršio zakon jer je novac isplatio nakon glasanja, ali je protiv njega podnijeta tužba.

Upravo super PAC-ovi, posebni odbori za prikupljanje sredstava za finansiranje političkih kampanja, mogli bi biti Maskovo oruđe. Iako im formalno nije dozvoljeno da direktno sarađuju sa kandidatima, mogu finansirati kampanje kandidata po volji, finansirati kampanje protiv protivnika i nemaju ograničenje koliko novca mogu da prikupe i potroše.

Što se tiče direktnog kupovanja glasova, uticajni američki blogeri su napravili proračune. Tramp je na posljednjim izborima osvojio 77 miliona glasova, a ako bi Mask svakom biraču dao hiljadu dolara za njihov glas, to bi iznosilo 77 milijardi dolara, što nije ni četvrtina njegovog procijenjenog bogatstva.

Mnogo jednostavniji način političkog uspona od stvaranja nove političke stranke izgleda da jeste ubjeđivanje nekih od postojećih kongresmena ili senatora da pređu u njegovu stranku. Na taj način bi odmah stekao nacionalnu vidljivost i uticaj, a izbegao bi optužbe za kupovinu političara. Ili se to barem ne bi moglo odmah dokazati.