Nakon sukoba s Donaldom Trampom i razočaranja u dvopartijski sistem, Ilon Mask najavljuje formiranje nove političke snage – Američke stranke. Dok analitičari tvrde da je proboj treće stranke gotovo nemoguć, Mask ima nešto što ostali nemaju – stotine milijardi dolara.

Ilon Mask je najavio formiranje nove američke političke stranke pod nazivom Američka stranka. Politički analitičari kažu da nije nemoguće da najbogatiji čovjek na svijetu kupi izbore.

Mask je najavio formiranje nove stranke nakon burnog razlaza sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Nakon što je finansirao Trampovu kampanju, a zatim vodio kancelariju za efikasnost usmjerenu na smanjenje javne potrošnje, Mask sada kaže da američka politika jednostavno ne funkcioniše.

On ne može da postane predsjednik zemlje jer nije rođen u SAD, ali najavljuje da će stranku izgraditi od temelja, brzo i efikasno. Njegov prvi, kratkoročni cilj je da na kongresnim izborima sljedeće godine smijeni sa funkcije republikanske članove Kongresa koji su podržali zakon o poreskim olakšicama i javnoj potrošnji, koji Tramp s ljubavlju naziva “velikim, lijepim zakonom”.

“Nijedna treća stranka nema šanse”
Mask tvrdi da će ovaj zakon dovesti Ameriku do bankrota. Za sada, vlasnik kompanije X predstavlja samo dio svojih planova na svojoj društvenoj mreži i kaže da bi se za sada zadovoljio sa dva ili tri poslanička mjesta, što bi bilo ključno pri donošenju novih zakona.

Tramp je Maskove najave o formiranju stranke nazvao smiješnim i dodao da ga to ne brine. Trampovi saradnici takođe danima ponavljaju da su SAD izgrađene na dvopartijskom sistemu i da nijedna treća stranka nema nikakve šanse. I tako je u principu od početka SAD-a.

Očevi američke nacije, tvorci Ustava, bili su neprijateljski nastrojeni prema ideji frakcija i političkih partija, smatrajući ih potencijalno opasnim za jedinstvo nove nacije.

Međutim, ubrzo nakon usvajanja američkog Ustava, političke stranke su se prirodno razvile iz sukoba između federalista i antifederalista, i do sredine 19. veka, demokrate i republikanci su bile jedine dvije stranke zastupljene širom zemlje.

Ove dvije stranke su postale trajni nosioci američkog političkog sistema. Vremenom su demokrate i republikanci mijenjali svoje glavne partijske stavove, ali su se uvijek slagali oko jednog: jaka treća stranka ne bi bila dobra za Ameriku.

U praksi se pokazalo teškim formirati treću stranku koja bi mogla da se takmiči sa dvije glavne iz više razloga. Bilo je kratkotrajnih, povremeno veoma uticajnih trećih stranki, ali nijedna nije opstala dovoljno dugo da postane stabilan treći stub američkog političkog života.

Teško je čak i osnovati novu stranku
Jedini značajan rezultat ostvarila je Progresivna stranka Teodora Ruzvelta, koja je osvojila 27 odsto glasova 1912. godine. Libertarijanska stranka, koja je postigla izvestan lokalni uspjeh, još uvijek nije osvojila mjesto u Kongresu ili Senatu za više od pola veka postojanja.

Čak je i samo osnivanje nove političke stranke na nivou države komplikovano, jer svaka američka država ima svoja pravila za registraciju i učešće na izborima. U Kaliforniji, na primer, da bi se našla na glasačkom listiću, nova politička stranka mora ili da dobije 0,33 odsto birača države (oko 75.000 ljudi) kao registrovane članove ili da podnese potpise 1,1 miliona birača.

Na prvim izborima mora da osvoji najmanje dva odsto glasova ili se briše iz registra. “Samo najbogatija osoba na svijetu mogla bi da uloži ozbiljan napor u stvaranje nove američke političke stranke i možda, ali zaista možda, ostvari neki rezultat”, rekao je za CBS News jedan od vodećih američkih stručnjaka za izborno pravo, Bret Kapel.

Može li Mask da kupi izbore?
Dodao je da prepreke koje dvostranačka sistematizacija postavlja svima ostalima kreću se od “visokih do nemogućih”. Da bi stekla priznanje i mogućnost da se takmiči na nacionalnom nivou, svaka politička stranka mora da zatraži mišljenje Savezne izborne komisije.

Čine ga simpatizeri Demokratske i Republikanske stranke, a trebalo bi pomenuti i pravne izazove oko potpisa u svakoj državi, što bi zahtevalo od Maska, ili bilo kog drugog ambicioznog osnivača treće strane, da potroši mnogo novca na sudske sporove.

“Čak i bez političkih prepreka, proces stvaranja političke stranke sa nacionalnim ambicijama jednostavno oduzima mnogo vremena”, kaže Kapel. Ali, da li Mask može jednostavno da “kupi” izbore svojim novcem? Američki politički analitičari kažu da je to teoretski moguće, ali ne i lako izvodljivo. Glasovi na izborima ne mogu se direktno platiti, ali je Mask već pokazao da nije protiv zaobilaženja zakona.

Mask je već “zaobilazio” zakon
Pred izbore za Vrhovni sud Viskonsina 1. aprila ove godine, Mask je preko svog super PAK-a isplatio po milion dolara dvojici birača koji su glasali za njegovog kandidata. Tehnički, nije prekršio zakon jer je novac isplatio nakon glasanja, ali je protiv njega podnijeta tužba.

Upravo super PAC-ovi, posebni odbori za prikupljanje sredstava za finansiranje političkih kampanja, mogli bi biti Maskovo oruđe. Iako im formalno nije dozvoljeno da direktno sarađuju sa kandidatima, mogu finansirati kampanje kandidata po volji, finansirati kampanje protiv protivnika i nemaju ograničenje koliko novca mogu da prikupe i potroše.

Što se tiče direktnog kupovanja glasova, uticajni američki blogeri su napravili proračune. Tramp je na posljednjim izborima osvojio 77 miliona glasova, a ako bi Mask svakom biraču dao hiljadu dolara za njihov glas, to bi iznosilo 77 milijardi dolara, što nije ni četvrtina njegovog procijenjenog bogatstva.

Mnogo jednostavniji način političkog uspona od stvaranja nove političke stranke izgleda da jeste ubjeđivanje nekih od postojećih kongresmena ili senatora da pređu u njegovu stranku. Na taj način bi odmah stekao nacionalnu vidljivost i uticaj, a izbegao bi optužbe za kupovinu političara. Ili se to barem ne bi moglo odmah dokazati.