Talibanske i pakistanske snage razmijenile su vatru duž granice između Avganistana i Pakistana, što je izazvalo zabrinutost i pozive na smirenje tenzija iz Teherana, Dohe i Rijada. Ovi oružani sukobi predstavljaju najtežu eskalaciju između dvije zemlje u posljednjih nekoliko mjeseci, uslijed zračnog napada na Kabul ranije ove sedmice, za koji su talibanske vlasti optužile Islamabad.

Portparol Ministarstva odbrane Afganistana Enajatulah Hvarizmi izjavio je da su talibanske snage izvele “uspješne odmazdne operacije” protiv pakistanskih vojnika nakon, kako je naveo, “ponovljenih kršenja granice i zračnih napada” Pakistana na avganistansku teritoriju.

– Operacija je okončana u ponoć – napisao je Hvarizmi na platformi X.

S druge strane, pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Nakvi nazvao je talibanske napade “neizazvanim” i poručio da će Pakistan odgovoriti “kamenom za svaku ciglu”. – Pucanje avganistanskih snaga na civilno stanovništvo predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava. Naše hrabre snage dale su brz i odlučan odgovor – nijedna provokacija neće biti tolerisana – napisao je Nakvi.

Prema izvještajima Radio Pakistana, borbe su izbile na najmanje šest lokacija duž granice, a pakistanska vojska odgovorila je “snažnom i intenzivnom vatrom”.

Objavljeni su i snimci noćnog neba osvijetljenog rafalima i artiljerijskom vatrom.

Od Kabula do Helmanda – talibanski odgovor
Sukobi su uslijedili svega nekoliko dana nakon niza eksplozija u Kabulu i jugoistočnoj provinciji Paktika, koje su, prema tvrdnjama talibana, bile rezultat pakistanskih zračnih napada.

Islamabad nije preuzeo odgovornost za napade, ali je optužio talibansku administraciju u Kabulu da pruža utočište borcima Tehrik-i-Taliban Pakistana (TTP), militantne grupe koja već godinama izvodi napade na pakistanske snage uz, kako tvrdi Islamabad, podršku Indije.

Nju Delhi odbacuje te optužbe, dok talibani insistiraju da “ne dopuštaju da se teritorij Avganistana koristi protiv drugih zemalja”.

Prema zvaničniku provincijske vlade u Helmandu, Mavlaviju Mohamadu Kasimu Riazu, talibanske snage su u noći s petka na subotu ubile petnaest pakistanskih vojnika i zarobile tri vojna uporišta, zaplijenivši oružje i municiju.

Borbe su, prema avganistanskim izvorima, zahvatile više pograničnih provincija – Helmand, Kandahar, Zabul, Paktiku, Paktiju, Khost, Nangarhar i Kunar. – Ukoliko protivnička strana ponovo prekrši našu teritoriju, naše oružane snage su spremne da je odlučno brane – poručio je glasnogovornik avganistanskog Ministarstva odbrane.

Islamabad uzvraća artiljerijom
Pakistanske snage su, prema navodima AFP-a, odgovorile artiljerijskim napadima na četiri tačke duž granice.

– Talibani su počeli koristiti teško naoružanje, pa smo odgovorili artiljerijom. Oborili smo tri avganistanska drona za koja se sumnja da su nosila eksploziv – rekao je neimenovani visoki zvaničnik iz provincije Kajber Pahtunkva.

Iako trenutno nema potvrđenih podataka o žrtvama s obje strane, izvještaji ukazuju na nastavak borbi. Napetosti dodatno pojačava činjenica da su pripadnici Tehrik-i-Taliban Pakistana posljednjih mjeseci intenzivirali napade na pakistanske bezbjednosne snage u planinskim pograničnim oblastima. Tehrik-i-Taliban Pakistan (TTP), poznat i kao pokret pakistanskih Talibana, ideološki je saveznik avganistanskog talibanskog pokreta i pružao mu je podršku tokom dvadesetogodišnjeg sukoba s međunarodnim snagama.

Nakon talibanskog preuzimanja vlasti u Kabulu 2021. godine, Islamabad optužuje Kabul da ne poduzima dovoljno kako bi eliminisao TTP borce koji koriste avganistansku teritoriju za napade na Pakistan.

Prema izvještaju Ujedinjenih nacija iz ranije ove godine, TTP navodno “dobija značajnu logističku i operativnu podršku od de facto vlasti u Kabulu”.

Pakistanski ministar odbrane Kavađa Muhamed Asif nedavno je izjavio pred parlamentom da su svi pokušaji da se talibane ubijedi da prestanu pomagati TTP propali.

– Nećemo više tolerisati napade. Ujedinjeni, moramo odgovoriti onima koji ih podržavaju – bez obzira nalaze li se njihova skrovišta na našoj ili avganistanskoj teritoriji – rekao je Asif.

Samo dan prije izbijanja novih sukoba, TTP je preuzeo odgovornost za napade na sjeverozapadu Pakistana u kojima je poginulo 20 pripadnika bezbjednosnih snaga i troje civila.

Regionalni pozivi na smirenje
Rastuća kriza izazvala je zabrinutost u susjednim državama i arapskom svijetu. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Araghi pozvao je obje strane na uzdržanost, ističući da “stabilnost između Avganistana i Pakistana doprinosi stabilnosti cijele regije”. Katar je izrazio “duboku zabrinutost” zbog eskalacije i pozvao na dijalog, dok je Ministarstvo spoljnih poslova Saudijske Arabije pozvalo Islamabad i Kabul da “izbjegnu daljnje sukobe i pokažu mudrost i odgovornost u očuvanju mira”.

– Carstvo podržava sve regionalne i međunarodne napore usmjerene na očuvanje stabilnosti i sigurnosti, te ostaje posvećeno miru i prosperitetu bratskih naroda Pakistana i Avganistana – navodi se u saopštenju saudijskog ministarstva, prenosi Klix.

Iako su vodeće arapske države javno osuđivale vojnu kampanju Izraela u Pojasu Gaze, iza zatvorenih vrata gradile su neviđen stepen saradnje s vojskom Izraela.
To otkrivaju američki dokumenti koji su procurili, a koje su analizirali The Washington Post i Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ).
Niz tajnih sastanaka
Prema tim dokumentima, koji obuhvataju period od 2022. do 2025. godine, izraelski i arapski vojni zvaničnici — uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država — učestvovali su u nizu tajnih sastanaka i vježbi u Bahreinu, Egiptu, Jordanu i Kataru.
Ti sastanci, formalno vođeni pod okriljem američke Centralne komande (CENTCOM), imali su za cilj izgradnju zajedničke regionalne sigurnosne strukture protiv Irana i njegovih saveznika, ali su u praksi stvorili mrežu koja je povezala Izrael i države koje ga javno nazivaju okupatorskim režimom.

U jeku izraelskih napada na Gazu 2023. godine, lideri Egipta, Jordana, Katara i Saudijske Arabije javno su osuđivali Tel Aviv zbog, kako su naveli, “genocida nad palestinskim narodom” i “etničkog čišćenja”. Katarski emir je u obraćanju Ujedinjenim narodima optužio Izrael da je “država neprijateljski nastrojena prema svom okruženju i saučesnik u izgradnji aparthejda”. Ipak, dokumenti pokazuju da su u isto vrijeme visoki oficiri tih istih zemalja u tajnosti koordinirali s izraelskim vojnim predstavnicima na američkim bazama. Jedan od najzanimljivijih primjera je sastanak održan u maju 2024. u katarskoj vojnoj bazi al-Udeid, najvećem američkom vojnom postrojenju u regionu, gdje su izraelski vojni predstavnici doletjeli direktno, mimo civilnih ulaza Katara, kako bi izbjegli javnu pažnju.
Procurili dokumenti otkrivaju da je Vašington (Washington), kroz CENTCOM, razvio ono što naziva “Regionalni sigurnosni konstrukt” – mrežu vojnih, obavještajnih i logističkih mehanizama koji povezuju Izrael sa šest arapskih zemalja: Bahreinom, Egiptom, Jordanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Jasna strategijska svrha
Plan je imao jasnu strategijsku svrhu: suprotstaviti se Iranu, koji se u dokumentima označava kao “osovina zla” zajedno s jemenskim Hutijima i libanskim Hezbolahom. Materijali uključuju i vojne mape s projektilima koji pokrivaju Gazu i Jemen, a koje su trebale ilustrirati domet iranskih i proiranskih oružanih grupa.

CENTCOM je, prema dokumentima, do 2024. uspio umrežiti većinu partnera u zajednički regionalni sistem protivzračne odbrane, kroz koji su arapske zemlje i Izrael razmjenjivali radarske podatke sa američkom vojskom. Dvije zemlje su čak počele dijeliti i vlastite podatke sa američkim vazduhoplovstvom.

Kriza nakon izraelskog udara
Saradnja je dovedena u pitanje 9. septembra 2025. kada je izraelska vojska izvela zračni napad na Dohu, prijestonicu Katara, ciljajući, kako je navedeno, vođe Hamasa. Incident je izazvao ogorčenje i šok u regionu, naročito jer nijedan radar u okviru američkog sistema nije registrovao dolazak izraelskih projektila.

Američki general Derek Frans (France) kasnije je objasnio da su radarski sistemi bili “usmjereni na Iran i druge izvore prijetnji, ne na Izrael”. Nakon snažnog pritiska iz Vašingtona, izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu) 29. septembra uputio je izvinjenje Kataru i obećao da takvi napadi “neće biti ponovljeni”.

Prema istim izvorima, saradnja nije obuhvatala samo razmjenu podataka i koordinaciju protiv Irana, već i zajedničke obuke u borbi protiv podzemnih tunela – taktike kojom Hamas godinama uspješno iznenađuje izraelsku vojsku.

Jedan od ključnih sastanaka održan je u januaru 2025. u američkoj vojnoj bazi Fort Campbell u Kentakiju, gdje su američke snage obučavale oficire šest partnerskih zemalja o metodama detekcije i neutralizacije podzemnih prijetnji.

Pored toga, planirano je osnivanje “Zajedničkog bliskoistočnog cyber-centra” do 2026. godine, koji bi koordinirao odbrambene informatičke operacije i zajedničke vježbe. Još jedan prijedlog odnosi se na formiranje “Informacionog centra za fuziju podataka”, s ciljem sinhronizacije informacija i propagandnih aktivnosti kako bi se, kako stoji u jednom dokumentu, “promovisala priča o regionalnoj saradnji i prosperitetu” nasuprot iranskom narativu o zaštiti Palestinaca.
Trampov plan i “mirovna faza”
U svjetlu najnovijeg prekida vatre, koji su Izrael i Hamas postigli uz posredovanje Egipta i SAD-a, američki predsjednik Donald Tramp (Trump) najavio je 20-tačaka plan za okončanje rata u Gazi. Plan predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa, oslobađanje talaca i dolazak međunarodnih snaga — uključujući trupe iz nekoliko arapskih zemalja koje već godinama sarađuju s Izraelom u tajnom sigurnosnom okviru.
Vašington je potvrdio da će 200 američkih vojnika biti raspoređeno u Izraelu radi podrške implementaciji prekida vatre, a da će im se pridružiti vojnici iz nekoliko arapskih država uključenih u pomenutu mrežu saradnje.
Ipak, većina tih zemalja nije javno potvrdila spremnost da pošalje svoje snage u Gazu, iako su zajedničkim saopćenjem naglasile da “podržavaju uspostavljanje mehanizma koji garantuje sigurnost svih strana”.
Analitičari upozoravaju da se iza ove složene mreže saradnje krije dvosjekli mač. Emile Hokajem (Hokayem) iz Međunarodnog instituta za strateške studije smatra da SAD već dugo gaje nadu da će vojna saradnja između Izraela i arapskih država dovesti i do političke normalizacije odnosa. Međutim, takav pristup, kaže on, “maskira stvarnost dubokih političkih i društvenih tenzija” u arapskom svijetu prema Izraelu.
– Tenzije su eksplodirale nakon izraelskog udara na Katar – ključnog partnera američkih napora. Amerika je tada viđena kao saučesnik ili nijemi posmatrač, što će narušiti povjerenje u njen posrednički kredibilitet godinama – upozorio je Hokajem.
Između Irana i Izraela
Za većinu zaljevskih država, ističu stručnjaci, saradnja s Izraelom nije ideološka već pragmatična – rezultat straha od Irana i oslanjanja na američku vojnu zaštitu.
Tomas Junau (Thomas Juneau), profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu u Otavi (Ottawi), smatra da zaljevske države danas vode “delikatnu igru ravnoteže”.
– S jedne strane duboko su zabrinute zbog izraelskog ekstremizma i neselektivne upotrebe sile, ali s druge zavise od SAD-a i boje se iranskog uticaja. To ih tjera u tihe, nelagodne saveze s Izraelom – objašnjava Junau.
U javnosti, Vašington i arapske vlade i dalje tvrde da “ne postoji nova alijansa”, ali dokumenti jasno govore o sistematskom povezivanju vojnih struktura regiona pod američkim vođstvom. Čak i detalji iz internih dopisa svjedoče o osjetljivosti saradnje – učesnicima sastanaka u Kataru bilo je izričito zabranjeno fotografisanje i pristup medijima, dok su organizatori morali osigurati obroke bez svinjskog mesa i školjki zbog vjerskih pravila učesnika.
Iza kulisa, SAD i njihovi saveznici nastavljaju graditi platformu koja region transformiše u jedinstvenu sigurnosnu mrežu, gdje su Izrael i arapske države povezani istim komandnim sistemima, obavještajnim kanalima i digitalnim infrastrukturama — čak i dok se javno razilaze u svakoj političkoj izjavi o Gazi.
Dokumenti otkrivaju ono što je dugo bilo predmet nagađanja: da je rat u Gazi, uz sav užas i razaranja, paralelno stvorio novu realnost na Bliskom istoku — tihu, krhku, ali duboku vojnu integraciju Izraela i arapskih država pod američkim okriljem.
Ta mreža, rođena iz zajedničkog straha od Irana, sada bi mogla postati ključni mehanizam u nadgledanju krhkog mira u Gazi, ali i nova linija razdvajanja između javnih političkih poruka i stvarnih geopolitičkih interesa regiona.
TIME.ba

Mađarska je počela da prikuplja potpise protiv vojnih planova EU, izjavio je mađarski premijer Viktor Orban.

Orban je 2. oktobra rekao da će u Mađarskoj pokrenuti peticiju protiv vojnih planova Brisela, koji je na samitu Unije predstavio strategiju za “nanošenje poraza Rusiji”.

“Ne možemo ovo da gledamo, a da ništa ne uradimo! Moramo još jednom da pokažemo da mađarski narod ne želi rat. Zato danas počinjemo da prikupljamo potpise protiv vojnih planova Brisela. Bićemo u svakom gradu i selu, jer nam je trenutno potreban svaki Mađar koji želi mir”, objavio je Orban na društvenim mrežama.

On je dodao da se Evropa kreće ka ratu sve brže i da je razvila strategiju za pobjedu u sukobu u Ukrajini, ali da su to, kako je naveo, samo snovi Brisela.

Mađarski premijer je rekao da je u Briselu pokrenuta čitava kampanja protiv Budimpešte sa optužbama za špijunažu, skandalima sa lažnim vijestima i pravnim manipulacijama da bi se na parlamentarnim izborima 2026. godine svrgnula nacionalno orijentisana vlada i postavili “namjesnici” u vidu mađarske opozicije.

Orban je 3. oktobra izjavio da se iza zatvorenih vrata većina zemalja EU slaže sa Mađarskom u vezi s tim da Evropa klizi ka ratu i da će, prije ili kasnije, poslati vojno osoblje u Ukrajinu, koje će se vratiti u kovčezima.