Protokol, koji olakšava dovođenje stranih radnika u BiH, nedavno potpisan u Sarajevu, izazvao je oštre reakcije pojedinih sindikata.

Dok domaći radnici zbog malih plata i loših uslova rada bježe na Zapad,  radnici iz Turske i sa dalekog istoka sve češće se zapošjavaju u BiH.

Nameće se logično pitanje: kako to da poslodavcima, koji horski kukaju na svako povećanje minimalca, nije teško ga strancima isplate i plate i doprinose i uz to im obezbijede smještaj i hranu, a nerijetko i prevodioce?

I da li će u tom procesu koji ekonomisti zovu “globalizacija tržišta radne snage”, radnici iz BiH biti gubitnici? Ili će, u situaciji kada se broj domaćih mladih radnika rapidno smanjuje, a broj penzionera povećava, upravo gastarbajteri spasiti penzioni fond i obezbijediti penzije našim građanima?

Čega se boje sindikalci?

Protokol, koji je ponovo aktuelizovao ova pitanja, nije donio nikakvu epohalnu promjenu. Zbog dokumenta, koji su potpisli ministar inostranih poslova BiH Elemedin Konaković i zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima Almin Imamović, broj stranih radnika u BiH se neće povećati, ali će procedura za njihov dolazak biti olakšana.

Zahtjeve za odobrenje boravka u BiH i za izdavanje radnih dozvola strani radnici će moći predati u ambasadama i konzulatima, što će ubrzati proces i smanjiti glavobolje, i njima i njihovim poslodavcima.

–  Imali smo situaciju da strani radnici prvo dobijaju dozvole za dolazak i boravak u BiH, a onda pokreću proceduru za dobijanje radnih dozvola. Poslodavci, koji dovedu radnika, morali su čekati mjesec ili dva da bi taj radnik mogao početi da radi – objasnio je Konaković.

On je dodao da bi se “digitalizacijom procesa trebalo olakšati i slanje dokumentacije”.

Odmah su reagovali iz Saveza samostalnih sindikata BiH. Tvrde da nezaposlenost u BiH raste, a da vlasti istovremeno vode “kontradiktornu politiku, koja zbunjuje i građane i radnike i dijasporu”.

– Vlasti pozivaju dijasporu da se vrati i pomogne u obnovi BiH, a istovremeno potpisuju sporazume koji omogućavaju masovni uvoz stranih radnika – poručili sui z ove sindikalne centrale.

Samo 0,7 odsto radnika stranaca

Međutim, to što će dokumente moći slati mejlom, a zahtjeve predavati u konzulatima, ne znači da će radnici iz inostanstva masovno pohrliti u BiH.

Jer, broj stranih radnika je ograničen kvotama, koji se određuju svake godine, na osnovu iskazanih potreba privrede i stanja na biroima za zapošljavanje.

Zvanični podaci kažu da je prošle godine, kada je kvota bila rekordnih 6.073 stranih radnika, a izdato je ukupno 5.798 radnih dozvola, udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih u BiH iznosio samo 0,7 odsto.

Teško da će ih i ove godine biti više od jednog procenta, čak i ako se stopostotno iskoristi kvota, koja u 2025. dozvoljava zapošljavanje 7.229 stranaca.

Ko nam mijesi hljeb i gradi zgrade

Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, stranci se najčešće angažuju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji i uslužnim djelatnostima. Najviše stranih radnika dolazi iz Turske, Indije, Nepala, Bangladeša i iz Srbije.

Praksa pokazuje da gastarbajteri najčešće rade poslove koje domaći radnici ne žele.

Tako je u Banjaluci, kako je ranije pisala Srpskainfo, na građevinama najviše zidara, tesara i armirača iz Turske, dok se radnici iz Nepala, Šri Lanke i sa Filipina najčešće zapošljavaju u pekarstvu.

I dok sindikalci gunđaju, poslodavci tvrde da je sadašnji broj gastarbajtera samo kap u moru. Za spas i napredak privrede, tvrde, potrebno ih je mnogo više.

U narednih 10 godina potreba za stranim radnicima u Repubici Srpskoj će porasti na skoro 40.000, a u čitavoj BiH na oko 100.000 radnika – kaže za Srpskainfo Zoran Škrebić, predsjendik Unije poslodavaca RS.

On upozorava i na demografske izazove. Ne samo da naši radnici odlaze u instranstvo, nego se u RS, prema dostupnim podacima, godišnje penzioniše oko 15.000 ljudi, dok je broj mladih koji stasavaju za tržište rada znatno manji i procjenjuje se na oko 9.000.

–  Zbog odnosa penzionera i radnika koji je sad trenutno 1:1,17, popunjavanjem tih radnih mjesta stranim radnicima dobićemo pozitivan efekat na budžetske fondove, a samim tim i budžet – smatra Škrebić.

“BiH je parking za radnike sa istoka”

Znači li to da će nam gastarbajteri sa Istoka zarađivati penziju?

Danko Ružičić, generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske, kaže da se ne bismo trebali previše pouzdati u ovakvu računicu.

– Stranci dolaze, to je neminovnost, ali oni i odlaze. Mi im često služimo samo kao parking na putu prema zapadu. Uostalom, svi žele da zarađuju više, to je legitimno, a njih, kao i naše radnike, čekaju duplo veće plate čim pređu Savu i kroče u EU – kaže Ružičić za Srpskainfo.

Dodaje da, ako  u poslednje 3 godine pratimo i analiziramo dolazak stranih radnika,  vidjećemo da se oni ovdje ne zadržavaju i da poslodavci u Republici Srpskeoj već treću godinu za redom ne traže povećanje kvote, koja im dozvoljava uvoz 2.000 stranih radnika.

Sve to, kako tvrdi, ukazuje da se niko u BiH ne može osloniti na strane radnike, koji u većini slučajeva rade za minimalac, da će oni spasiti penzione fondove.

-Morali bismo se ozbiljnije potruditi da, kroz socijalni dijalog, sindikata sa poslodavcima i vladom napravimo društveni dogovor, kako poboljšati povećati plate radnika i zaštititi prava iz radnog odnosa, da bismo zadržali naše radnike i pokušali vratiti one koji su odavde otišli na zapad – zaključuje Danko Ružičić.

Podaci Ministarstva cvilnih poslova BiH pokazuju da u Federaciju BiH dolazi znatno više stranih radnika, nego u Republiku Srpsku. Tako je za ovu godinu u F BiH odobreno zapošljavanje 4.490, a u RS 2.000 stranih radnika. Preostlih 739 stranaca će se zaposliti u Brčko Distriktu. Zanimljivo je da raste broj žena strankinja koje se zapošljavaju u BiH: lani ih je bilo 804, što je 14 odsto od ukupnog broja gastarbajtera, piše Srpskainfo.