Peta republika koju je ustanovio Šarl de Gol djeluje sve neodrživija. Francuska politika je toliko paralizovana da se ostavka predsjednika Emanuela Makrona – ideja o kojoj se nekada šaputalo samo po hodnicima vlasti – sada otvoreno razmatra.

Ali, dok bi Makronov odlazak bio politički zemljotres na evropskoj diplomatskoj sceni, sve je više sumnji da bi to razriješilo blokadu koja guši Petu republiku. Problemi Francuske djeluju dublje, piše Politico.

Makron već traži svog petog premijera za manje od dvije godine, očekujući da će Fransoa Bairu 8. septembra biti smijenjen zbog nepopularnih mjera za smanjenje ogromnog budžetskog deficita.

Ali da li bi novi premijer, koga bi predložio Makron, mogao da progura milijarde evra ušteda koje zemlji trebaju da izbjegne dužničku krizu? I da li bi novi vanredni izbori stvorili stabilnu većinu? Ni jedno ni drugo ne djeluje vjerovatno. A čak i da bi Makron podnio ostavku, njegov nasljednik bi se gotovo sigurno suočio sa istim preprekama.

Gotovo 70 godina institucije Pete republike odolijevale su, bez obzira na štrajkove i masovne proteste. Predsjednici su uglavnom izdržavali do kraja mandata, iako nepopularniji nego na početku. Sistem je opstajao.

Danas, međutim, parlament je u blokadi, budžetski pregovori su u zastoju, a šapat o socijalnim nemirima postaje sve glasniji. Finansijska tržišta su nervozna, a i sam Bajru upozorava da Pariz može završiti u grčkom scenariju ako se potrošnja ne zauzda.

Na toj pozadini, krajnje desni lider Nacionalnog okupljanja Žordan Bardela i krajnje lijevi Žan-Lik Melanšon, čije stranke zajedno drže trećinu mesta u Narodnoj skupštini, otvoreno pozivaju predsjednika da ode.

Razgovor o njegovom odlasku više nije bizarna ideja – u njega se uključuju i ugledni politički komentatori i pojedinci sa centra desnice.

“Čujemo to čak i od ljudi bliskih Makronovom taboru. Nelagodnost je stvarna”, rekao je Matje Galjar, anketar iz Ipsos France.

Makron, ipak, gotovo sigurno neće “baciti peškir”, tim prije što bi njegov prevremeni odlazak – predsjednički izbori nisu zakazani do 2027. – malo toga riješio.

Istraživanja pokazuju da bi novi parlamentarni izbori vjerovatno opet donijeli podijeljen parlament, uz nekoliko mjesta više za krajnje desno Nacionalno okupljanje Marin Le Pen.

“Političari pogrešno vjeruju u mit da Francuzi biraju vođu i zatim mu daju radnu većinu u parlamentu”, rekao je francuski ustavni stručnjak Benžamen Morel.

Taj mit, kaže on, srušio je upravo Makron kada je 2017. pobijedio kao liberalni “rušitelj Sistema” i razbio dvopartijsku tradiciju Francuske. Pukotine koje su tada nastale sada ga progone.

“Nisam vidio ovoliku neizvjesnost još od 1968. godine”, rekao je Erik Šane, bivši glavni ekonomista osiguravajuće kuće AXA, misleći na studentske proteste i štrajkove iz maja 1968. koji su paralizovali zemlju.

“Odjednom ne znaš šta se dešava s tvojom ekonomijom, tvojom vladom”, kaže on.

Makron, poznat po tvrdoglavosti, često odbacuje mogućnost prevremenog odlaska. Već osam godina dominira francuskom politikom, postajući i polarizujuća figura, dok obećanja da će od zemlje stvoriti “startap naciju” nisu ispunjena.

Dobro zna da nema naznaka da su francuski političari spremni da ostave po strani podjele i riješe budžetsku krizu u interesu nacije, prenosi Nova.

“Nastavićemo da produbljujemo deficit, ništa se neće desiti i situacija će se samo pogoršavati”, kaže Gaspar Gancer, bivši savjetnik socijalističkog predsjednika Fransoa Olanda.

Ali opozicija bi pogriješila ako misli da može smjenama premijera, novim izborima ili čak prevremenim predsjedničkim izborima da izbjegne gorki lijek štednje, upozorava Šane.

“Ako ljudi počnu da misle da nije strašno i da možemo živjeti sa deficitom, idemo ka punoj krizi. Njemačka će početi da misli da je Francuska ozbiljan problem i ECB neće moći da pomogne francuskoj vladi u upravljanju dugom”, kaže on.

Po njemu, Njemačka bi mogla da postavi uslove za bilo kakvu pomoć ECB.

Ali čak i ako bi Berlin izvršio pritisak, pitanje je da li bi Francuska slijedila. Ako se uzmu u obzir protesti Žutih prsluka od 2018. do 2019., protesti protiv penzijske reforme 2023. i sadašnji pozivi na opšti štrajk, očigledno je da francuska javnost nema volje za odricanjima i mjerama štednje.

Kada je riječ o uklanjanju Makrona, Francuska, sa svojom istorijom revolucionarnih ubistava kraljeva, dobro razumije i privlačnost i opasnosti “sječe glave”.

Lako je tražiti njegov odlazak, ali Francuska mora da bude sremna i na haos koji bi uslijedio, prenosi Nova.