U Krajini će prvog dana jeseni, ujutro biti umjereno do pretežno oblačno, a u ostalim predjelima vedro, ali će se oblačnost tokom dana širiti ka ostalim krajevima.

Promjenljivo do potpuno oblačno, nestabilno i svježije vrijeme očekuje se u srijedu, 24. septembra. Kiša i pljuskovi će početi u noći na zapadu i širiće se ka sjeveru i jugu. Tokom prvog dijela dana, na istoku će biti uglavnom suvo. Više sunčanih perioda po podne se očekuje u Krajini uz lokalne razvoje koji će donijeti novu kišu i pljuskove s grmljavinom.

Kiša će padati i u istočnim krajevima, dok su na zapadu i jugu moguće i nepogode uz lokalno obilnije padavine za kratko vrijeme i pojačan vjetar, sa maksimalnom temperaturaom do 28 stepeni Celzijusovih.

Za slučajeve od “Viaducta”, koji je građane Republike Srpske “olakšao” za 110,7 miliona maraka, do brojnih arbitraža koje se vode protiv BiH, a vrijede više od milijardu evra – jedno je zajedničko, niti je ko od “krupnih riba” sjeo na optuženičku klupu, niti se ko prihvata odgovornosti.

Nemoguće je i pobrojati sve afere gdje su građani olakšani za ogromne svote, a jedan od posljednjih aktuelnih slučajeva svjedoči da bi nam se “Viaduct” možda mogao i ponoviti.

Uprava Rudnika i termoelektrane Ugljevik i nadležni u “Elektroprivredi Republike Srpske”, naime, imaju problem na rješavanju tužbe koju je protiv BiH pokrenulo “Elektrogospodarstvo Slovenije” zbog neisplaćenih 67 miliona evra (oko 130 miliona KM) zateznih kamata za neisporučenu struju od strane RiTE Ugljevik. Tužba koja je pokrenuta pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu (ICSID) teška je čak 695.175.000 evra, odnosno oko 1,3 milijarde KM.

Ali to nije sve – na zahtjev Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Pravobranilaštvo BiH je prije nekoliko mjeseci sačinilo izvještaj o trenutnim arbitražnim postupcima koji se vode protiv BiH, a ispostavilo se da se radi o kompleksnim međunarodnim sporovima čija ukupna vrijednost premašuje milijardu evra.

Kada se tome dodaju brojne propale banke, ali i nekadašnji privredni giganti koje je, takođe, zadesila sudbina katanca, niko sa sigurnošću ne može reći koliko su tačno građani izgubili para, no jedno je poznato – ogromna većina ovih slučajeva okončana je bez očekivanih pravosudnih postupaka.

Sve to, prema riječima novinara Gorana Dakića, vide i nosioci pravosudnih funkcija, ali…

“Oči su im zamazane. Najveći problem ove zemlje su svakako korumpirani tužioci. Drugi najveći problem su korumpirane sudije. I dok je tako, pljačka može da teče nesmetano kao što, slava Bogu na nebesima, i teče”, rekao je Dakić za “Nezavisne novine”.

I prema riječima novinara Vladimira Kovačevića, sve što vide građani Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, naravno da vide i mnogo više o tome znaju ljudi koji sjede u nadležnim pravosudnim i bezbjednosnim agencijama.

“Problem sa ovom državom je u tome što u njoj postoje imitacije institucija”, kaže Kovačević za “Nezavisne novine”.

Mi, dodaje Kovačević, imamo situacije u kojima najviši zvaničnici pričaju javno o svojim saznanjima o počinjenim krivičnim djelima, a uprkos tome, nikada ne budu pozvani od nadležnog tužilaštva da budu ispitani na okolnosti svojih saznanja.

“Sa druge strane, imali smo slučajeve da bude opljačkan neko od ljudi koji su bliski vrhu režima u Srpskoj, provaljen stan i odnesena određena količina novca. Takvi slučajevi budu ekspresno riješeni, koriste se dozvoljene i nedozvoljene metode kako bi se pronašli počinioci”, kaže Kovačević.

To nam, dodaje on, “govori da policija i tužilaštva nisu nesposobni, već su sposobni onda kada imaju dozvolu da budu sposobni”.

“Svaka država počiva na tri stuba vlasti – izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj. Republika Srpska počiva na vlasti jednog čovjeka ili grupe ljudi. Zato nemamo pravnu državu, zato niko ne pita pojedince odakle im milioni, vile na Crnogorskom primorju, stanovi u Beču, Ljubljani, apartmani… Zato ljudi i odlaze odavde”, ocjenjuje Kovačević.

Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u “Transparency Internationalu BiH”, kaže da nama, kada su u pitanju brojne arbitraže i koncesije, nedostaje transparentnost.

“Nedostaju nam informacije o radu javnih organa. U pitanju je veliki novac i javni organi su dužni da o tome ne samo na traženje, nego unaprijed, izvještavaju javnost. Ako govorimo o 100 miliona ili 600 miliona, javnost može biti vrlo uznemirena i u tom smislu ne treba da traži odgovore, nego nadležne institucije o tome treba da daju informacije”, rekao je Ožegović za “Nezavisne novine”.

Prema podacima saopštenim u februaru ove godine, BiH je doživjela značajan pad po ovogodišnjem indeksu percepcije korupcije i sa dosad najgorom ocjenom 33, zauzima, uz Bjelorusiju, drugo najlošije mjesto u Evropi.

Iz “Transparency Internationala BiH” su rekli da zarobljeno pravosuđe već godinama ima porazne rezultate kod procesuiranja visoke korupcije, a uprkos nekoliko sudskih presuda visokim zvaničnicima u FBiH, najkrupnije afere i dalje nisu rasvijetljene.

Naknade za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i porezi na dobitak tokom osam mjeseci ove godine donijeli su prihode od 109.132.895 KM, što je za 5,87 odsto više u odnosu na isti period lani. Za stručna lica to nisu samo prihodi, već ljudske priče koje se kriju iza tih brojki.

Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću, najviše ilegalnog priređivanja igara na sreću njihovi inspektori otkrili su u istočnom dijelu Republike Srpske.

“Nepravilnosti koje su otkrili inspektori su priređivanje igara na sreću bez rješenja Republičke uprave za igre na sreću, kao i posjedovanje ilegalne opreme na kojoj se priređuju igre na sreću”, istakli su oni za “Nezavisne novine”.

Kako su dodali, inspektori su do sredine septembra ove godine izdali ukupno 53 prekršajna naloga u vrijednosti 106.000 KM, dok su u istom periodu prošle godine izdali 64 prekršajna naloga u vrijednosti 176.600 KM.

Za Maju Savanović Zorić, psihologa i sistemskog porodičnog psihoterapeuta, ovi podaci govore da su građani sve češće okrenuti klađenju i kocki kao načinu da se nose sa svakodnevicom.

“U suštini, najčešće su to muškarci u svojim ranim dvadesetim i tridesetim godinama, mada problem ne bira ni pol ni uzrast. U terapiji ih čujem kako govore da su krenuli iz dosade, znatiželje, iz razloga što su se drugari u tom trenutku kladili… U suštini, najviše zbog osjećaja da je to neki vid bezazlene zabave, a onda vrlo brzo postane nešto što daje iluziju kontrole, odnosno priliku da se jednim dobitkom riješe svi problemi”, pojašnjava ona.

Kako dodaje u razgovoru za “Nezavisne novine”, ljudi vole imati kontrolu u životu, a umjesto izlaza iz svega, osobe koje se odaju ovom poroku upadaju u začarani krug gubitaka, dugova i sve dubljeg osjećaja nemoći.

Prema njenim riječima, ni žene nisu pošteđene ovog problema, a prema njenom iskustvu, one dugo skrivaju svoje ponašanje zbog srama i straha od osude.

“Žene rjeđe priznaju da imaju problem, zbog toga rjeđe dolaze na terapiju od muškaraca, a kada se ipak pojave, najčešće su to u pitanju već ozbiljne posljedice. Takođe bih naglasila da je kod oba pola zajednički strah da će ih porodica, prijatelji ili okolina proglasiti slabim ili neodgovornim, pa ostaju zarobljeni u tajnosti dok posljedice postanu neizdržive”, kaže Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”.

Najveći teret ovog problema, po mišljenju Savanović Zorićeve, snose porodice, odnosno supružnici i djeca koja odrastaju u atmosferi nesigurnosti i stalnih svađa. Kako dodaje ona, izgubljeno povjerenje se teško vraća.

“U praksi vidim da tek kad porodica progovori ili postavi granice, osoba potraži stručnu pomoć. Ipak se čeka predugo, dok dugovi ne narastu, dok ne dođe do razvoda ili ozbiljne depresije. Nekih zaista ozbiljnih posljedica”, objašnjava ona.

Kako dodaje, kod tih osoba se često razvija i anksioznost.

“Osjećaj gubitka kontrole i srama  postaje prevelik teret”, ističe Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”, dodajući da traženje pomoći nije sramota, već hrabar korak.

Ona je apelovala da sistem ima važnu ulogu u prevenciji ovih vidova ponašanja.