Connect with us

Svijet

Ratovi za privatne džepove! PLAĆENICI SU PONOVO NA CIJENI

Plaćenik, napisao je Nikolo Makijaveli, je beskoristan i opasan. Hrabar među prijateljima. Kukavica pred neprijateljima. Radi za novac. Pa ipak, 500 godina kasnije, posao privatnih vojnih kompanija (PMC) cvjeta.

Sukob donosi bijedu, ali i podstiče potražnju. Kada je Humanitarna fondacija za Gazu (GHF) ranije ove godine angažovana za distribuciju pomoći u Gazi, dovela je UG Solutions, američku kompaniju, da pruži oružanu podršku. Kada je Rusiji trebalo ljudi za rat u Ukrajini i za operacije u Africi, okrenula se Vagner grupi, organizaciji u kojoj rade bivši ruski specijalci. Kolumbijski plaćenici se bore za Ukrajinu. Na Zapadu je američka vlada najveći kupac privatnih vojnih kompanija, kaže Dominik Donald, analitičar koji je nekada radio za Aegis, britansku bezbjednosnu firmu, prenosi portal Bonitet.

Industrija obezbjeđenja obuhvata sve, od buckastih rent-a-policajaca u tržnim centrima i naoružanih čuvara koje firme unajmljuju na opasnim mjestima do plaćenika koji se bore u ratovima. Mnogi potiču iz iste grupe: bivši vojnici, često pripadnici specijalnih snaga. I svi dijelovi ove industrije su se proširili posljednjih decenija, jer su vlade smanjile svoje oružane snage, a privatna potražnja porasla. Sada su insajderi uzbuđeni zbog potencijalnog završetka rata u Ukrajini, nadajući se da će obnova tamo biti jednako dobra za poslovanje kao što je bila u Iraku.

Procvat industrije „vojnika sreće“
Početak 2000-ih bio je „pravi procvat“, kaže za Economist Tim Spajser, bivši oficir britanske vojske koji je osnovao i Aegis i Sandline International, još jednu privatnu vojnu firmu. Irak je bio dom desetina hiljada „radnika na ugovor“, mahom u neborbenim ulogama.

Na kraju rata, „kauboji“ su nagrnuli, kaže Spajser. Ali sada postoji desetak velikih privatnih bezbjednosnih firmi sa „korporativnim strukturama“, uključujući odjeljenja za pravne savjete, ugovore i osoblje. Obezbjeđivanje je samo dio njihovog poslovanja. Među njima su američki Constellis (koji je prošle godine imao prihod od 1,4 milijarde dolara i zapošljava preko 12.000 ljudi) i kanadski GardaWorld (koji posluje u desetinama zemalja).

Donald kaže da je tržište podijeljeno između dobro kapitalizovanih firmi, potkrijepljenih rizičnim kapitalom i privatnim bogatstvom, i onih koje „miruju“ dok se ne pojavi veliki ugovor.

Tri vrste bezbjednosnih firmi
Industrija je podijeljena i na druge načine, kaže Šon Mekfejt sa Univerziteta nacionalne odbrane u Vašingtonu. Bivši padobranac koji je, kaže, „osnovao male vojske u Africi za američke interese“. On dijeli privatne vojne kompanije na tri vrste, prema jeziku na kojem se daju naredbe. Svaka ima svoju kulturu: grupa koja govori engleski, uglavnom iz Amerike, Evrope i drugih anglofonskih zemalja; grupa koja govori ruski; i grupa bivših operativca specijalnih snaga iz Latinske Amerike, posebno Kolumbije, koji govore španski, a često ih obučavaju američke elitne Zelene beretke.

S obzirom na to da se vlade bore s regrutacijom, privatna vojna preduzeća pružaju jeftiniju zamjenu, dijelom i zato što ne zahtijevaju istu obuku, penzije i beneficije.

Spajser kaže da su njegovi kolege jednom izračunali da je jedan američki „vojnik na ugovor“ oko sedam puta jeftiniji od običnog vojnika, a da je britanski plaćenik deset puta jeftiniji. Kolumbijski „vojnici sreće“ su takođe vrlo povoljni.

Plata je glavni razlog zašto se ljudi okreću plaćeničkim firmama. Ali nije jedini. „Mnogi momci su otišli tamo ne zato što je novac bio dobar, već zato što možete da imate kontrolu nad svojim životom“, kaže Mekfejt. „Možete da kažete ne za neki zadatak. I to je vrlo privlačno.“

Grupa agresivnih kauboja?
Na kraju, Spajser lametira zbog pogrdne konotacije riječi „plaćenik“. „Doživljavanje industrije kao grupe agresivnih kauboja je pogrešno“, kaže.

Ipak, zapadne firme nisu bile bez kontroverzi. U Gazi je sada ugašeni GHF takođe koristio naoružane plaćenike iz Infidels Motorcycle Cluba, antiislamske američke bajkerske bande. Istina, vjeruje se da su većinu Palestinaca na mjestima distribucije ubile izraelske snage. Grupa Frontier Services, koju je osnovao Erik Prins, zloglasni direktor čija je firma Blackwater ubila 17 iračkih civila 2007. godine, bila je predmet američkih sankcija 2023. godine zbog obuke kineskih vojnih pilota.

Privatizacija ratovanja
Mnogi vjeruju da je industrija spremna za još jedan talas proširenja. „Mislim da će biti još jedan procvat“, kaže pukovnik Spajser. „Mislim da će se problemi koje smo vidjeli tokom obnove Iraka u velikoj mjeri pojaviti u Ukrajini.“

Kako bi se zadovoljila potražnja, vjerovatno će postojati spremna ponuda ljudi. Rat u Ukrajini će proizvesti hiljade okorjelih vojnika vještih u najnovijoj tehnologiji dronova. Takođe, mnogi elitni američki vojnici se tek vraćaju sa „odmora i oporavka“ nakon pada Kabula 2021. Spremni za agresivnu američku kampanju protiv latinoameričkih narkokartela, recimo, ili za zaštitu rudnika kritičnih minerala u „krhkim“ državama.

„Privatizacija ratovanja je u punom jeku“, tvrdi Mekfejt.

Related Topics:

Svijet

PAKT KOJI MJENJA SUDBINU BLISKOG ISTOKA: Formira se privatni fond od 300 milijardi dolara za investicije u Iran

Okvirni sporazum SAD i Irana predviđa osnivanje privatnog investicionog fonda vrijednog 300 milijardi dolara koji bi trebalo da podstakne ulaganja u iransku privredu, a više od polovine sredstava već je obezbijeđeno, tvrdi izvor upoznat sa pregovorima.

Privatni fond vrijedan 300 milijardi dolara, namijenjen podsticanju investicija u Iran, predviđen je okvirnim sporazumom između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, a više od polovine tog iznosa već je obezbijeđeno, rekao je za Rojters izvor direktno upoznat sa dogovorom.

Prema njegovim rečima, fond je osmišljen kako bi obe strane imale snažan ekonomski motiv za postizanje konačnog sporazuma. Plan još nije zvanično objavljen, dok se Vašington i Teheran pripremaju za potpisivanje memoranduma u petak.

Fond nije odšteta niti pomoć vlada

Izvor navodi da će fond funkcionisati kao privatni investicioni mehanizam, a ne kao program obnove ili ratne odštete. U njemu neće biti državnog novca niti bespovratnih sredstava.

Finansijska sredstva već su obećale kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država, zalivskih zemalja, Azije, Južne Amerike i Afrike, a ulaganja bi trebalo da budu usmjerena na energetiku, logistiku, proizvodnju i saobraćaj.

Iran prvobitno tražio 400 milijardi dolara

Visoki iranski izvor rekao je da je Teheran prvobitno tražio 400 milijardi dolara odštete za ratnu štetu od Sjedinjenih Američkih Država, ali da je Vašington odbio takav zahtjev.

Nakon toga pojavila se ideja o formiranju fonda pod nazivom “Fond za obnovu i razvoj”, koji bi omogućio finansiranje obnove kroz investicije i kreditne linije.

Obnova industrije i infrastrukture

Plan predviđa da regionalne države učestvuju kroz obezbjeđivanje zajmova, otvaranje kreditnih linija ili direktno finansiranje obnove objekata oštećenih tokom sukoba.

Među projektima koji bi mogli da budu finansirani nalaze se čeličana Mobarakeh, rafinerije, aerodromi i druga infrastruktura pogođena ratom.

Iran želi povratak stranih investicija

Iran, jedna od najvećih ekonomija Bliskog istoka, gotovo četiri decenije nije uspiio da privuče značajnije strane investicije zbog američkih i međunarodnih sankcija.

Zemlja raspolaže drugim najvećim dokazanim rezervama prirodnog gasa i četvrtim najvećim rezervama nafte u svijetu, uz populaciju od više od 92 miliona stanovnika i značajan potencijal u petrohemiji, rudarstvu, turizmu i poljoprivredi.

Konačni dogovor tek predstoji

Investicioni fond neće biti formiran niti će početi sa radom dok ne bude postignut konačan sporazum između Vašingtona i Teherana.

Memorandum koji bi trebalo da bude potpisan predstavlja okvir za pregovore tokom narednih 60 dana, tokom kojih će se paralelno razgovarati o nuklearnom programu, sankcijama i regionalnoj bezbednosti.

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da bi Iran mogao da dobije pristup fondu od 300 milijardi dolara koji podržavaju zalivske države ukoliko ispuni obaveze iz budućeg sporazuma, uključujući gašenje nuklearnog programa, uklanjanje zaliha obogaćenog materijala i prihvatanje strogog režima inspekcija.

“Iran bi mogao da dobije pristup fondu za obnovu vrijednom 300 milijardi dolara ukoliko bude poštovao sporazum sa Vašingtonom“, rekao je Vens.

Nastavi čitati

Svijet

TRAMP RUKU POD RUKU SA MAKRONOM: Spreman uvesti strože sankcije Rusiji i obećao vojnu pomoć Ukrajini

Donald Tramp potpisao zajedničku deklaraciju kojom se Ukrajini šalje oružje dugog dometa i uvode nove sankcije na rusku naftu.

Lideri skupine G7, predvođeni američkim predsjednikom Donaldom Trampom i francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom, usvojili su na samitu u Evian-les-Bainsu zajedničku deklaraciju kojom obećavaju masovno povećanje vojne pomoći Ukrajini i žestok udar na rusku ekonomiju.

Ovaj samit donio je neočekivano i strateško približavanje stavova između Trampa i ostalih zapadnih lidera, što je francuski predsjednik Makron opisao kao “trenutak strateškog buđenja” za cijeli zapadni svijet.

Zanimljivo je da se u zvaničnoj deklaraciji Donald Tramp direktno pominje tri puta. Lideri G7 su naglasili da je upravo Trampovo nedavno postizanje istorijskog sporazuma sa Iranom i ponovno otvaranje ključnog Hormuškog moreuza stvorilo idealne geopolitičke uslove za novi ekonomski pritisak na Moskvu.

Zahvaljujući stabilizaciji odnosa sa Teheranom, Zapad sada može uvesti znatno strožije sankcije na ruski naftni i gasni sektor bez straha od kolapsa na globalnom tržištu energenata. U tom kontekstu, Tramp je signalizirao da je Vašington spreman ponovo aktivirati sankcije na rusku naftu, koje su privremeno bile suspendovane. Kao alternativa ruskoj energiji, u dokumentu se ozbiljno računa na velike kapacitete Kanade u narednim godinama.

Zeleno svjetlo za rakete dugog dometa

Kada je riječ o direktnoj vojnoj pomoći Kijevu, G7 je poslao najsnažniju poruku do sada:

  • Odobrena je hitna isporuka naprednih sistema protivvazdušne odbrane i presretača.
  • Ukrajini se obezbjeđuju vojni kapaciteti dugog dometa.
  • Razmatra se proširenje licenci kako bi Ukrajina mogla drastično povećati sopstvenu proizvodnju naoružanja.

“Mi, lideri G7, stojimo ujedinjeni u našoj nepokolebljivoj podršci Ukrajini u odbrani njene slobode, suvereniteta i teritorijalnog integriteta”, navodi se u zajedničkom tekstu deklaracije.

Nastavi čitati

Svijet

TAJNOVITOST U AMERICI: Šta zaista sadrži sporazum s Iranom?

Američki pregovarači rade na brzom objavljivanju teksta sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, ali istovremeno umanjuju značaj njegovog sadržaja, tvrdeći da dokument ne odražava najvažnije elemente dogovora između dvije strane.

Prema navodima američkih zvaničnika koje prenosi CNN, memorandum o razumijevanju (MOU) namjerno je formulisan široko i neprecizno kako bi omogućio nastavak tehničkih pregovora koji bi trebalo da počnu nakon formalnog potpisivanja sporazuma u Švajcarskoj.

Jedan od zvaničnika opisao je dokument kao „politički dokument“, navodeći da „ljudi ne bi trebalo da pridaju preveliki značaj jeziku memoranduma“.

„Važnija od samog dokumenta su međusobna razumijevanja koja imamo“, rekao je zvaničnik, dodajući da je cilj bio stvaranje okvira za pregovore o sankcijama, nuklearnom programu i odmrzavanju iranske imovine.

Prema istim izvorima, Vašington vjeruje da je Teheran kroz nezvanične kanale pristao na ustupke koji nisu izričito navedeni u tekstu sporazuma, uključujući američko učešće u uništavanju zaliha visoko obogaćenog uranijuma uz koordinaciju sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA).

Šta piše u sporazumu?

Osoba upoznata sa sadržajem dokumenta rekla je za CNN da sporazum ne sadrži detaljne odredbe o iranskim zalihama obogaćenog uranijuma. Umjesto toga, navodi se da Iran „ponavlja da nikada neće proizvoditi nuklearno oružje“, što je formulacija slična obavezama koje je Teheran preuzeo i u nuklearnom sporazumu iz 2015. godine.

S druge strane, sporazum detaljnije opisuje potencijalne ekonomske koristi za Iran ukoliko ispuni preuzete obaveze. Među njima je mogućnost pristupa razvojnom fondu vrijednom 300 milijardi dolara, za koji američki zvaničnici tvrde da neće biti finansiran sredstvima SAD.

Tekst takođe predviđa da Iran po potpisivanju memoranduma može nastaviti izvoz nafte i petrohemijskih proizvoda, dok bi SAD izdavale izuzeća od sankcija koja bi omogućila finansijsku korist od te prodaje.

Kada je riječ o odmrzavanju iranske imovine, memorandum navodno predviđa da će sredstva postati „u potpunosti dostupna“ nakon napretka u narednim rundama pregovora, bez preciziranja rokova.

Zašto sporazum izaziva kritike?

Tajnovitost oko sadržaja memoranduma izazvala je kritike i među pojedinim saveznicima predsjednika Donalda Trumpa (Tramp).

Republikanski kongresmeni i drugi konzervativni političari traže objavljivanje kompletnog teksta, izražavajući zabrinutost da je administracija ponudila prevelike ustupke Iranu kako bi okončala sukob koji je izazvao rast cijena energenata i političke pritiske u SAD, ističe The Guardian.

Potpredsjednik JD Vance (Džej Di Vens) izjavio je da Vašington želi da objavi sporazum, ali da posrednici iz Katara i Pakistana traže da se proces objavljivanja odvija postepeno iz diplomatskih razloga.

Prema američkim zvaničnicima, Iran je zatražio da se sa objavljivanjem sačeka do petka, kada je planirano formalno potpisivanje sporazuma u Švajcarskoj.

Šta slijedi?

Prema ranijim saopštenjima američke administracije, memorandum predstavlja okvir za 60-dnevni period tehničkih pregovora tokom kojeg bi se razrađivali detalji o nuklearnom programu, sankcijama i budućem statusu plovidbe kroz Ormuski moreuz, prenosi ABC News.

Američki zvaničnici navode da će taj period poslužiti kao test spremnosti Irana da ispuni preuzete obaveze, uključujući ograničenja nuklearnog programa i saradnju sa međunarodnim inspektorima.

Predsjednik Trump izjavio je u Francuskoj, gdje učestvuje na samitu G7, da očekuje da će naredna faza pregovora biti lakša od dosadašnjih razgovora i da čeka „formalni trenutak“ za objavljivanje sporazuma.

Nastavi čitati

Aktuelno