U 2024. godini u Republici Srpskoj sklopljeno je 5.096 brakova, što je u odnosu na prethodnu godinu za 375 brakova manje, a razvedeno je 868 brakova.

Najveći broj razvedenih brakova zabilježen je u Gradu Banjaluka 158, Bijeljini 107, Prijedoru 96.

Građani krivca uglavnom nalaze u modernom dobu i poručuju da je potrebno više tolerancije. “Taj mladi svijet nije, recimo, kao ja kad sam bio mlađi, sve se okrenulo naopako”,

“Zabavljaju se dugo i vole se i čim se uzmu odmah razvod. Pa šta je radilo do sada da nije znalo sve te godine da nije za tu osobu”,

“Jedno mora da popusti, to je održavanje braka”,

“Samo tolerancija, ljubav bude i prođe”, uvjereni su građani.

U Republici Srpskoj uočava se sve veće približavanje zapadnoevropskom posmatranju brakova, koji se odlikuje sve kasnijim ulaskom u bračnu zajednicu i odgađanjem braka, što dovodi do smanjenog nataliteta i pojave sve češćeg negativnog prirodnog priraštaja. I sociolozi kao jedan od razlog nalaze u modernom dobu.

“Čini mi se da savremeni svijet i savremeni način života upravo to nameće, konstantno neko takmičenje, konstantno neko upoređivanje sa nekim, prosto mislim da su društvene mreže ušle u bračnu zajednicu i te privatne živote i mi se stalno upoređujemo sa nekim ljudima.”, kaže sociolog Vladimir Vasić, navodi ATV.

Za uspješnu bračnu zajednicu potrebno je više ljubavi, odricanja i komunikacije.

“Onog momenta kada dođe do prekida komunikacije, onog momenta kad dođe do nesposobnosti komuniciranja dvoje ljudi u braku, muškarca i žene, činjenica je da dolazi do zahlađenja njihovih međuljudskih odnosa i do ne htijenja rješavanja određenih problema koje imaju u zajednici”, objašnjava Vasić.

Izazov pred svima je isti, kako održati bračnu zajednicu. Neki jedno uz drugo ostaju godinama, dok drugi ne izdrže ni godinu dana zajedničkog života. Brak, čini se sve češće prestaje biti obaveza i postaje izbor koji traje dok postoji uzajamno poštovanje i razumijevanje.

U BiH lani je usvojeno 25 djece, i to najviše njih do dvije godine.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u Republici Srpskoj i FBiH je usvojeno 17 djece, i to osmoro njih do dvije godine. Sa druge strane, Brčko distrikt nema podatke o usvojenoj djeci prema kategorijama, polu i starosti.

Od 17 pomenute djece, njih desetoro su napustili roditelji.

“U 2024. godini je u RS i FBiH usvojeno četvoro djece uzrasta od tri do pet godina, te petoro djece od šest do 10 godina”, navode iz Agencije.

A kada je u pitanju starateljstvo, prošle godine je ukupno 2.255 djece bilo u starateljskim porodicama u BiH.

Inače, u Republici Srpskoj je prošle godine usvojen samo jedan dječak, uzrasta do dvije godine, a stručnjaci su pojasnili da je uzrok tako malog broja usvojeno djece to što biološki roditelji ne žele da potpišu saglasnost za usvojenje.

Postoje dvije opcije usvajanja, i to potpuno i nepotpuno, a ranije je Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, pojasnila da je razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja ta što je dijete koje se potpuno usvaja uzrasta do deset godina.

“Kada se desi potpuno usvojenje djeteta, biološki roditelj nema informaciju ko je usvojio dijete i gdje je usvojeno”, kazala je ranije Joldžićeva.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, za “Nezavisne” ističe da je proces usvajanja djece u BiH, nažalost, i dalje dug, komplikovan i emocionalno vrlo zahtjevan, kako za djecu, tako i za potencijalne usvojitelje.

“Osim što uključuje brojne administrativne i pravne korake, sam proces je ispunjen periodima neizvjesnosti, čekanja i velikog emotivnog opterećenja. Za djecu koja čekaju usvajanje, posebno je težak osjećaj odbačenosti i nesigurnosti”, istakla je Savanović Zorićeva.

Kako kaže, bez obzira na godine, svako dijete osjeća – i ono najmlađe i ono već odraslo u sistemu.

“Međutim, usvajanje u ranijoj dobi je lakše u smislu bržeg emocionalnog i porodičnog povezivanja, jer se dijete nalazi u fazi intenzivnog razvoja privrženosti. Starija djeca, naročito ona koja su prošla kroz višestruke smještaje ili traumatična iskustva, često nose dublje emocionalne ožiljke i zahtijevaju više vremena, razumijevanja i psihološke podrške da bi razvila povjerenje i stabilne odnose”, pojasnila je ona.

Ističe da usvojitelji, sa druge strane, prolaze kroz niz očekivanja, provjera i sumnji – kako društva, tako i vlastitih unutrašnjih dilema.

“Oni se susreću sa strahom da ‘neće biti dovoljno dobri’, brigom zbog potencijalnih trauma djeteta, ali i često idealizovanim slikama o roditeljstvu koje proces usvajanja razbija. Zato je veoma važno da se sve strane u procesu pripremaju uz stručnu podršku – i prije usvajanja, i dugo nakon njega”, navela je Savanović Zorićeva.

Navodi da u konačnici, usvajanje nije samo pravni, nego duboko emotivan čin.

“Ono donosi ljubav, ali i odgovornost za iscjeljenje i izgradnju povjerenja. Kada je urađeno s punom posvećenošću, ono pokazuje da porodica nije uvijek mjesto gdje smo rođeni, nego i ono što svjesno stvaramo, kroz ljubav, razumijevanje i strpljivost”, zaključuje ona, pišu Nezavisne novine.

Godinama unazad bilo je riječi o tome da se kanabis počne primjenjivati u medicinske svrhe u BiH, a ova je tema ponovo došla na dnevni red. Sada je Ministarstvo civilnih poslova BiH predložilo izmjene zakona kojim bi se kanabis premjestio iz tablice zabranjenih tvari i biljaka u tablicu tvari i biljaka pod strogim nadzorom.

Inače, objavljen je Prijedlog odluke o izmjeni Liste opojnih droga, psihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora, čime je započet postupak javnog savjetovanja sa zainteresovanom javnošću i otvorena prilika građanima, stručnjacima i institucijama da daju svoje prijedloge i komentare.

Ministarstvo

“Režim strogog nadzora podrazumijeva da proizvodnja, promet i posjedovanje kanabisa ostaju pod strogim zakonskim i regulatornim mjerama – kanabis se može izdavati isključivo u obliku farmaceutskog pripravka, i to samo na temelju ljekarskog recepta. Među supstancama koje su trenutno obuhvaćene režimom strogog nadzora nalaze se i kokain, fentanil, ketamin i druge tvari”, navode iz Ministarstva.

Navode da je u decembru 2020. godine Komisija Ujedinjenih nacija za opojne droge, u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, uklonila kanabis s međunarodnog popisa supstanci koje se smatraju posebno opasnima. U skladu s međunarodnim konvencijama o kontroli opojnih droga, čija je potpisnica i BiH, države su pozvane da usklade svoje zakonodavstvo s izmijenjenim statusom kanabisa.

Hrvatska

Kod komšija, odnosno u Hrvatskoj, lijekove koji sadrže aktivne tvari iz kanabisa doktori mogu propisati pacijentima za ublažavanje tegoba kod multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a i epilepsije.

“Iako je upotreba kanabisa u medicinske svrhe trenutno zabranjena u BiH, pripravci koji sadrže kanabinoide već su prisutni na tržištu, često dostupni putem neslužbenih kanala prodaje. Ti se proizvodi prodaju po visokim cijenama, bez ikakvog nadzora kvaliteta, standardizacije sastava ili garancije o sigurnosti njihove primjene”, navode iz resornog ministarstva.

Zdenka Gojković

Zdenka Gojković, nacionalni koordinator za maligna oboljenja pri Ministarstvu zdravlja RS, za “Nezavisne” kaže da je ona praktično bila neko ko je pokrenuo cijelu tu priču još početkom 2017. godine, kad je bila poslanica u Narodnoj skupštini RS.

Ističe da je pozitivno što se sada ponovo govori o tome nakon toliko godina.

“Krajem 2017. godine je u Ministarstvu civilnih poslova bio sastanak i tada je komisija dala pozitivno mišljenje da se kanabis premjesti iz tablice jedan u tablicu dva, gdje je dozvoljena upotreba kanabisa samo u medicinske svrhe”, pojašnjava Gojkovićeva.

Kako kaže, onkološki pacijenti se hvataju za slamku, te koriste kanabis bez obzira na to što on nije u drugoj tablici.

“Ti pacijenti su se snalazili i uzimali kanabis, i to najčešće zbog teškog kancerskog bola koji terapijom koju imamo ne uspijemo potpuno stopirati, a zatim i kod nepodnošenja ili vrlo teškog podnošenja hemoterapija, i pored toga što im damo svu našu premedikaciju, da bismo spriječili neželjena efekte. Iz iskustava tih pacijenata saznajemo da to ima efekta, tako da su to sigurno dvije indikacije kod onkoloških pacijenata kod kojih bi se mogao koristiti kanabis”, zaključuje Gojkovićeva.

21 zemlja u EU regulisala upotrebu kanabisa

U Evropskoj uniji 21 zemlja regulisala je upotrebu kanabisa u medicinske svrhe, i to Austrija, Belgija, Hrvatska, Kipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka te Irska.

Osim njih, tu su i Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovenija i Španija.