Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da mnogi Bošnjaci, kako stari, tako i mladi vide nadu upravo u ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

“Ovo mi se čini čudnim. Kategorično se ne slažem s tvrdnjama da Rusija hrani `desničarske nacionalističke strukture u Evropi`. Njihov nastanak i jačanje je uzrokovano svojim razlozima, koje je valjda neprikladno ovdje analizirati”, naveo je ruski ambasador.

Jedino objašnjenje, dodao je on, jeste tvrdnja koja je na Zapadu postala mantra da je Rusija kriva za sve – od izumiranja dinosaurusa do globalnog zagrijavanja.

“Ali saglasan sam sa autorom kada postulira da ako nema pravde, rat je neizbježan”, rekao je on.

Podsjetio je da je odsustvo pravde dovelo do situacije prisiljavanja Sakašvilijevog režima na mir u avgustu 2008. godine.

“Upravo odsustvo pravde prema Rusima u Ukrajinu i antidržavni, u suštini profašistički puč u Kijevu, odbijanje ukrajinskih vlasti, koji su već izgubili legitimitet, i njihovih zapadnih pokrovitelja, da postignu dogovore za uređenje situacije doveo je na kraju do Specijalne vojne operacije”, pojasnio je Kalabuhov.

On je citirao predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina koji je jednom rekao – ako je tučnjava neizbježna, moraš udariti prvi.

“Ali udari sa sigurnošću da imaš dosta snage za odvraćanje uzvratne reakcije. Udari, ali budi velikodušan i milosrdan prema nevinim. Udari, ali nemoj slijepo odbijati mogućnosti postizanja političkog rješenja”, rekao je Kalabuhov.

Zaključio je da je jedini uslov nakon ne samo decenija, već i vijekova obmane od “partnera” bezuslovno vođenje računa o ruskim nacionalnim interesima.

Ako je ikada postojala slika i prilika lažnog morala, licemjerja i beskrupulozne izdaje vlastitog naroda, onda je to priča o Dariju Antoniću, dojučerašnjem predsjedniku Sindikalne organizacije kompanije “Nova Ljubija” a.d. Prijedor.

Dok su stotine radnika i njihove porodice preživljavale agoniju pred otvaranje stečaja i gašenje posla više od 700 rudara, Antonić je pred kamerama glumio neustrašivog borca. Grmio je u medijima, pljuvao po mašineriji vlasti i naglas izgovarao ono što su prevareni radnici osjećali: tvrdio je da je stečaj u “Novoj Ljubiji” “zakonsko pokriće za nezakonitu pljačku imovine Prijedorskih rudnika” i da su radnici brutalno gurnuti da budu “kolateralna šteta”.

Ali, pokazalo se da su sva ta njegova “principijelna” galama i suze za rudarima bili samo – pijaca za podizanje sopstvene cijene.

Šest mjeseci “mrvica” za radnike, a njemu topla budžetska fotelja
Epilog ove sramotne “sindikalne borbe” mučan je i tragičan. Dok su radnici i njihova djeca izbačeni na ulicu sa ponižavajućom socijalnom naknadom od svega šest mjeseci — koja, kakve li “slučajnosti”, ističe baš kada se završe izbori — njihov vrli zaštitnik iza kulisa je sklapao pakt sa istom onom vlašću protiv koje je grmio.

Trgovina je bila bezdušna u svojoj jednostavnosti: Dario Antonić je prodao 700 radnika, zaboravio njihovu egzistenciju i pregazio sve što je izgovorio, a zauzvrat je stranačkim putem udomljen kao kućni majstor u prijedorskom dječijem vrtiću!

Cijena njegovog obraza, dostojanstva i sindikalne zakletve bila je jedna budžetska plata i stranačka knjižica.

Slika srama: Prekjuče na skupu SNSD-a rame uz rame sa čelnicima vlasti
Konačan dokaz ovog bezobzirnog posrnuća i prodaje mogao se vidjeti prekjuče u Prijedoru. Manje od nekoliko mjeseci nakon što je “pljuvao” po režimu jer je uništio rudnik, Dario Antonić se bez trunke srama pojavio na političkom skupu SNSD-a!

Stajao je tamo aplaudirajući, u društvu visokih funkcionera te stranke Igora Dodika i Srđana Amidžića. Čovjek koji je do juče tvrdio da brani obespravljene rudare, sada mirno i nasmijano pozira sa onima koji su te iste radnike i “Novu Ljubiju” poslali na biro.

Gorka lekcija za Prijedor: Antonić je ovim potezom pljunuo u lice svim svojim kolega koji danas razmišljaju kako da prehrane porodicu i plate račune. Dokazao je da mu borba za radnička prava nikada nije bila cilj — već samo jeftina odskočna daska da sebe uhljebi pod stranačke skute. Priča o Dariju Antoniću nije samo politička izdaja, to je moralno dno i lekcija rudarima Prijedora kako izgleda “borac” čiji obraz ima prilično jeftinu cijenu.

Banjaluka24

Kako se približava dan izbora, panika u redovima vladajuće stranke dostiže vrhunac. Lider SNSD-a Milorad Dodik ne bira reči dok napada uvođenje savremenih tehnologija u izborni proces. Najnovijim objavama o tome kako nas 4. oktobra čeka „propast i kolaps sistema“, Dodik u stvari ne brine o tehničkim detaljima glasanja – on traži izgovor za poraz jer po prvi put SNSD ostaje bez svog najjačeg oružja: sistemske krađe i prekrajanja izborne volje građana.

Godinama unazad, kontrola nad biračkim odborima, čuveni “prazni listići” i dopisivanje glasova u gluho doba noći bili su recept za ostanak na vlasti. Danas, kada uvođenje skenera i digitalne identifikacije konačno treba da stavi tačku na te zloupotrebe, Dodik odjednom brvine o “vaj-faj signalu”, “trajanju glasanja” i “tiketima za loto”.

Skeneri kao najveća pretnja krađi glasova

Tvrdnja da su “smisao izbora postali skeneri, a ne birači” samo je providna zamena teza. Smisao skenera jeste upravo to – da zaštite glas tog istog birača koji je godinama bio brutalno pokraden.

Nervoza zbog “knjiga uz glasačke listiće” i potencijalnog zagušenja sistema jasno otkriva strah da će se svaka manipulacija trenutno otkriti. Kada nema prostora za ubacivanje lažnih glasačkih listića i prepravljanje zapisnika, izborni rezultat zavisiće isključivo od volje naroda – a to je scenarijo od kog SNSD najviše strepi.

Poziv na opstrukciju i traženje krivca

Predosećajući da se sistem političkog inženjeringa ruši, Dodik već sada traži dežurnog krivca i poručuje da “Pedro mora da visi”, priželjkujući scenario u kom bi se izbori opstruisali ili prebacili na entitetsku izbornu komisiju koju sam kontroliše. Najava aktiviranja Republičke izborne komisije nije ništa drugo do očajnički pokušaj da se sprovedu “izbori po starom receptu”, bez uvidnih kontrola i modernih tehnologija.

Priča o “prevari” i “propasti sistema” iz usta prvog čovjeka SNSD-a ne ukazuje na brigu za demokratiju, već na jasan signal da je krađa glasova ovog puta onemogućena. Zato 4. oktobra ne propada izborni sistem – propada samo višedecenijska praksa izborne krađe.

Banjaluka24