Društvo
RiTE UGLJEVIK I DALJE U KRIZI: klizišta ugrožavaju sela, ljudi bez domova
Posljednjih mjesec dana postaje jasno da djelimično rješenje koncesije u Ugljeviku nije donijelo stabilnost, već nove probleme.
Dok se u institucijama govori o „završenim procedurama“, na terenu se bilježe posljedice: RiTE radi sa smanjenim kapacitetom zbog nedostatka uglja, klizišta se šire prema naseljima, putevi pucaju, a ljudi ostaju bez osnovnih uslova za život.
Koncesija još djelimično u rukama Serdarova
Iako su nadležni ranije najavljivali da će koncesija u potpunosti pripasti RiTE Ugljevik, 24% prava nad nalazištem i dalje ostaje u vlasništvu kompanije Comsar Energy, u vlasništvu ruskog biznismena Rašida Serdarova.
To znači da Termoelektrana i rudnik još uvijek ne raspolažu punim resursima, a stabilna proizvodnja uglja i struje zavisi od dovršetka formalnog prenosa prava.
Resorni ministar energetike Republike Srpske tvrdi da su administrativni koraci u toku i da se očekuje završetak prenosa u narednim danima, ali sindikalci i opozicija ističu da obećanja vlasti ostaju neispunjena. Radnici strahuju da dugotrajna nesigurnost oko koncesije može dodatno otežati rad i dugoročno destabilizovati preduzeće.
Upravo taj dio, upozoravaju sindikalci, predstavlja ključnu rezervu uglja bez koje se ne mogu planirati ni stabilna proizvodnja, ni sanacija klizišta, ni zaštita naselja uz kopove.
“Trenutno RiTE Ugljevik ne može da stane na zdrave noge dok se koncesija za “Ugljevik Istok 2” ne vrati u cijelosti. Zato što 24–25% koncesije još uvijek ostaje u rukama Serdarova, i taj dio uglja je svjesno ostavljen njima. Pretpostavlja se da je cilj tog dijela uglja bio da ide u komercijalne svrhe, a ne da služi preduzeću.
Da smo imali potpuni pristup tom uglju, mogli bismo prodati ugalj, finansirati rudarsku modernizaciju, povećati tehnološki kapacitet termoelektrane i podmiriti dugovanja prema Sloveniji. To bi firmu dovelo na stabilnu ekonomsku osnovu.
Održavanje 25–24% koncesije u rukama Serdarova praktično znači da nije postignut nikakav stvarni napredak, i firma je i dalje u otežanoj situaciji, prisiljena da radi teško i improvizuje”, kaže za BUKU Jelenko Marinković, član Sindikata RiTe Ugljeivk.
TE Ugljevik i rudnik rade otežano
U posljednjih nekoliko mjeseci termolektrana je više puta smanjivala proizvodnju ili izlazila iz pogona, jer rudnik ne obezbjeđuje dovoljne količine uglja. Iako su iz uprave preduzeća ranije istakli da se radi na akumulaciji zaliha uglja, problem ostaje, jer bez punopravne koncesije RiTE ne može garantovati stabilne količine.
Osim ekonomskih i administrativnih problema, stanovnici Starog Ugljevika i okolnih sela suočavaju se sa direktnom prijetnjom po živote i imovinu. Klizišta već pomjeraju kuće, uništavaju puteve i infrastrukturu, a mnogi mještani su bez krova nad glavom.
“Ovo sa koncesijom ne utiče samo na rad RiTE, nego i na cijelokupnu lokalnu zajednicu, jer dok se koncesija ne vrati, ne može se riješiti problem klizišta i kuća ugroženih na rubovima rudarskih kopova.
Tako se praktično onemogućava zaštita ljudi koji žive u tom području. Klizišta koja sada vidimo, posebno na granici KOP 1 i KOP 2, jasno pokazuju da se situacija pogoršava i da ljudi ostaju ugroženi, dok inspekcije i nadležni nadzori često zabranjuju djelovanje u kritičnim zonama, dodatno komplikujući rješenja“, kaže za BUKU Marinković i dodaje:
“Cijelo brdo, zajedno sa kućama je krenulo da tone.Svakoga dana moglo bi da sleti u naš dio kopa. A razlog svemu tome je što se ne radi po planu i projektu.
Mi kada smo govorili da se ne smije dijeliti taj dio ležišta uglja iz razloga što se ne mogu izvoditi rudarski radovi prema projektnoj dokumentaciji, oni su svjesno ignorisali naše sugestije. Sada smo došli u situaciju da se zbog granica sa kopom koji je dat “Comsar Energy” ne može razviti rudarski kop.”
Klizišta gutaju sela, ljudi ostaju bez domova
Mještani su upozoravali da neriješeni problemi rudnika i eksploatacije uglja dodatno pogoršavaju stabilnost tla. Iako nadležni obećavaju intervencije, situacija i dalje ostaje alarmantna, a stanovnici najavljuju proteste ukoliko se hitno ne reaguje.
” Situacija u našem mjestu je kritična. Klizišta svakodnevno napreduju i doslovno prijete da unište i ostale kuće i infrastrukturu. Regionalni put koji povezuje Stari Ugljevik sa Mezgrajom i ostatkom opštine je presječen, pa mještani nemaju normalnu komunikaciju ni pristup osnovnim uslugama.
Voda i struja u mnogim kućama su nestabilne ili potpuno odsutne, što dodatno otežava život u ovom hladnom periodu. Ovi problemi nisu novi, ali se posljednjih mjesec dana, kako su padavine i zimsko vrijeme, dramatično pogoršavaju, a niko nije poduzeo konkretne mjere da zaštiti ljude. Ljudi ovdje više ne mogu normalno funkcionisati i pitanje je dana kada će neko biti povrijeđen ako se ovakvo stanje nastavi.
Mi zbog ovoga ne tražimo privilegije, tražimo samo hitnu reakciju nadležnih, da se zaštite naši životi i domovi, umjesto da čekamo da katastrofa zada još veću štetu”, kaže za BUKU Miladin Radovanović, mještanin Starog Ugljevika.
Posljedice klizišta i infrastrukturnog kolapsa najteže pogađaju najugroženije stanovnike sela. Zbog presječenih puteva i oštećenja vodovodne mreže, mještani su primorani da do zdravstvenih ustanova, apoteka i osnovnih namirnica dolaze obilaznim pravcima dugim i po dvadesetak kilometara. U selu ima starijih i hronično bolesnih ljudi, a svaki odlazak ljekaru ili dolazak hitne pomoći postaje neizvjestan i rizičan.
„Ovdje više nije pitanje straha, nego kako uopšte preživjeti. U selu ima bolesnih ljudi, starijih, ljudi koji se liječe, a put nam je presječen. Da bismo došli do doktora ili apoteke, moramo ići okolo i po 20 kilometara.
Voda nam je presječena, dovlačimo je kako znamo i umijemo, a niko ne zna dokle će ovo trajati. Svaki dan čekamo da se nešto desi, a pomoći nema. Ovo nije normalan život, ovo je borba iz dana u dan“, kaže za BUKU Milenko Savić, mještanin Starog Ugljevika.
Sindikat i radnici pod pritiskom
Pritisci i unutar RiTE Ugljevik, gdje je dio sindikalnog odbora pokušao smjenu sindikalnog vođe, što dodatno oslikava rast unutrašnjih tenzija među radnicima. Politički uticaji i nesigurnost oko koncesije dodatno komplikuju situaciju, dok radnici strahuju za svoja radna mjesta i budućnost preduzeća.
Društvo
ZARADE U EU 41.500 €, U BIH NI 15.000 €! Radimo skoro tri puta jeftinije, a hranu plaćamo ISTO
Dok zaposleni u Evropskoj uniji godišnje u prosjeku zarade oko 41.500 evra bruto, u BiH taj iznos ne dostiže ni 15.000 evra. Tolika razlika u primanjima teško se može nadoknaditi nižim cijenama, pogotovo što su osnovne životne namirnice u BiH tek nešto jeftinije nego u većem dijelu Evrope, dok je inflacija ponovo uzela maha i u septembru dostigla šest odsto.
Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je prosječna mjesečna plata u prošloj godini iznosila 2.436 maraka. U odnosu na 2024. bila je veća za 14 odsto, ali ni takav rast nije bitnije promijenio položaj domaćih zaposlenih u poređenju sa evropskim kolegama. Kada se mjesečni iznos preračuna na godišnji nivo i izrazi u evrima, dobija se oko 14.945 evra. Poređenja radi, prosječna godišnja zarada zaposlenih sa punim radnim vremenom u Evropskoj uniji u 2025. iznosila je 41.500 evra, uz godišnji rast od 4,3 odsto. Prema ovim pokazateljima, evropski prosjek bio je gotovo 2,8 puta veći od godišnjeg ekvivalenta prosječne bruto plate u BiH.
Prema tom poređenju, BiH zaostaje čak i za najslabije plaćenim članicama Unije. U Bugarskoj je prosječna godišnja zarada iznosila 16.200 evra, u Grčkoj 18.800, a u Mađarskoj 20.100 evra. Na suprotnom kraju liste nalaze se Luksemburg sa 85.600 evra, Danska sa 73.500 i Irska sa 64.400 evra. Ipak, ove podatke treba posmatrati kao orijentaciono poređenje, jer Evrostat koristi pokazatelj godišnje zarade prilagođene ekvivalentu punog radnog vremena, zasnovan na podacima nacionalnih računa i ankete o radnoj snazi, dok je iznos za BiH dobijen preračunom prosječne mjesečne bruto plate na godišnji nivo. I pored te metodološke razlike, razlika u nivou zarada jasno ukazuje na dubinu jaza između domaćeg i evropskog tržišta rada.
Kupovna moć
Niže cijene u BiH u odnosu na veći dio Evrope ne znače da stanovnici imaju i veću kupovnu moć. Naprotiv, podaci Evrostata o uporednim nivoima cijena pokazuju da je ukupni nivo cijena roba i usluga koje domaćinstva kupuju u BiH u 2025. godini iznosio 59,2 odsto prosjeka Evropske unije. Međutim, kada je riječ o hrani i bezalkoholnim pićima, taj udio bio je znatno veći i dostigao je 85,8 odsto evropskog prosjeka.
Prevedeno, cijene hrane u BiH bile su u prosjeku oko 14 odsto niže nego u Uniji, dok su prosječne bruto zarade, prema prethodnom poređenju, bile gotovo 64 odsto niže. Uštede koje stanovnici ostvaruju zahvaljujući nižim cijenama ne mogu nadoknaditi toliko veliku razliku u primanjima. Upravo ta nesrazmjera pokazuje zašto je priča o jeftinijem životu u BiH varljiva.
Poređenje sa Hrvatskom dodatno ilustruje taj nesklad. Ukupni nivo cijena u BiH bio je na 59,2 odsto prosjeka EU, a u Hrvatskoj 78,4 odsto. Međutim, kada je riječ o hrani, razlika je znatno manja. Cijene ovih proizvoda u BiH dostigle su 85,8 odsto evropskog prosjeka, dok su u Hrvatskoj bile na 105,5 odsto. Tako su namirnice u BiH jeftinije nego u susjednoj zemlji, ali to ne mijenja činjenicu da se kupovna moć ne mjeri samo cijenom proizvoda, već i novcem kojim potrošači raspolažu.
Inflacija
Već ograničen kućni budžet dodatno pritiska i rast cijena. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, potrošačke cijene u septembru bile su šest odsto više nego u istom mjesecu prošle godine. To je ubrzanje u odnosu na avgust, kada je godišnja inflacija iznosila 4,9 odsto. Samo za mjesec dana cijene su porasle za 1,2 odsto.
U poređenju sa EU, ovdašnja inflacija bila je znatno viša. Prosječna stopa u Uniji u septembru je iznosila 3,8 odsto, odnosno 2,2 procentna poena manje nego u BiH. Veći rast cijena među članicama EU zabilježen je u Rumuniji, sa 6,5 odsto, i Litvaniji, sa 6,1 odsto. Bugarska je imala inflaciju od 5,6 odsto, dok su ostale članice bile ispod domaćeg nivoa.
Ni poređenje sa okruženjem ne ide u prilog BiH. U Hrvatskoj je godišnja inflacija u septembru, prema nacionalnom indeksu, iznosila 4,7 odsto, u Srbiji 4,1, a u Crnoj Gori 5,2 odsto. U Njemačkoj je rast cijena bio 3,3 odsto, a u Sloveniji 3,7 odsto. Tako je BiH, uz znatno niža primanja od većine ovih zemalja, imala i jednu od najviših stopa inflacije.
Troškovi
Nije svejedno ni šta poskupljuje. Za kućne budžete posebno su teška povećanja cijena prevoza, stanovanja i energenata, jer su to izdaci koje domaćinstva teško mogu izbjeći ili značajnije smanjiti. Upravo takva kretanja zabilježena su u BiH. Najveći godišnji rast cijena u septembru imali su prevoz, za 27,6 odsto, te stanovanje, voda, struja, gas i ostali energenti, za 12,7 odsto. Zbog toga inflatorni pritisak ne ostaje samo na kasi u prodavnici već zahvata i druge važne stavke porodičnog budžeta.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da rast cijena, koji u velikoj mjeri dolazi iz inostranstva, dodatno opterećuje domaćinstva, posebno jer prihodi stanovništva ne prate poskupljenja. Prema njegovim riječima, riječ je o spoljnim inflatornim pritiscima koji se prenose na domaće tržište, dok je mogućnost građana da povećaju zarade ograničena.
On upozorava da visoka opterećenja rada, koja prema njegovim procjenama u Srpskoj dostižu oko 64 odsto, a u FBiH gotovo 70 odsto, povećavaju troškove poslodavaca i sužavaju prostor za rast plata. Istovremeno, prosječna primanja od 1.600 do 1.700 maraka, kako ističe, nisu dovoljna da porodicama omoguće značajniju potrošnju.
Hrana i kultura
Inače koliko je jaz između zarada i troškova izražen pokazuju i podaci o sindikalnim potrošačkim korpama. Njena vrijednost za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u septembru iznosila je 2.964 marke, dok je prosječna neto plata od 1.727 maraka mogla pokriti tek 58,26 odsto potrebnih izdataka. Za ostatak korpe nedostajalo je 1.237 maraka. Na hranu je odlazilo 1.360 maraka, odnosno gotovo 46 odsto ukupne vrijednosti korpe. Samo za ishranu četvoročlane porodice trebalo je izdvojiti gotovo 79 odsto jedne prosječne neto plate u Srpskoj. To praktično znači da porodica sa jednom prosječnom platom ne može podmiriti ni troškove sindikalne korpe, a da za ostale potrebe ne ostane gotovo ništa. Pavlović ističe da se posljedice takvog odnosa primanja i troškova vide i u kvalitetu života. Građani, kako navodi, sve češće odustaju od kulturnih sadržaja, putovanja, sporta i rekreacije, jer im nakon podmirivanja osnovnih potreba novca za druge aktivnosti uglavnom ne ostaje, piše Glas Srpske.
Sve veći jaz
Niže zarade i rast troškova života tako stvaraju dvostruki pritisak na domaćinstva u BiH. Dok zaposleni u razvijenijim evropskim zemljama raspolažu znatno većim primanjima, stanovnici BiH sve veći dio zarade izdvajaju za osnovne potrebe. Zbog toga ni povoljniji ukupni nivo cijena ne može bitnije ublažiti razliku u životnom standardu.
Da će sustizanje razvijenijih ekonomija biti dug i težak proces, pokazuju i dugoročne projekcije. Prema procjenama Centra za ekonomska i poslovna istraživanja, BDP BiH, iskazan u dolarima, mogao bi porasti sa oko 35 milijardi dolara u 2026. na 62 milijarde u 2040. godini. Međutim, uprkos tom rastu, BiH bi na svjetskoj listi najvećih ekonomija mogla pasti sa 110. na 121. mjesto, jer se očekuje da će druge zemlje napredovati brže, navodi se u pomenutom istraživanju.
Zanimljiva matematika
Kada bi prosječna zarada u BiH rasla istim tempom kao i projektovani jaz u odnosu na EU, ovdašnjim radnicima trebalo bi još mnogo godina da dostignu evropski prosjek. Prema sadašnjem odnosu od oko 14.945 prema 41.500 evra, prosječna zarada u Uniji veća je oko 26.555 evra godišnje. To znači da zaposleni u ovoj zajednici za godinu dana u prosjeku zarade gotovo koliko radnik u BiH za dvije godine i devet mjeseci.
Slamka spasa
U BiH je za prva tri mjeseca ove godine po osnovu novčanih doznaka iz inostranstva stiglo 956,6 miliona maraka, što je za 25,2 miliona KM ili 2,7 odsto više nego u istom periodu lani, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ovaj priliv predstavlja značajan oslonac potrošnje domaćinstava, posebno u uslovima kada plate teško prate rast troškova života. Pored doznaka, u zemlju stižu i penzije iz inostranstva, kao i drugi tekući transferi, pa je ukupan priliv po tom osnovu još veći. U cijeloj prošloj godini novčane doznake iz inostranstva dostigle su oko 4,46 milijardi maraka. To pokazuje koliko novac koji šalje dijaspora ima važnu ulogu u održavanju potrošnje u BiH, ali i koliko se dio životnog standarda domaćinstava oslanja na zarade ostvarene van zemlje.
Društvo
VREMENSKA PROGNOZA! Oblačno, ponegdje slaba kiša! Temperatura do 18 stepeni
U BiH će tokom dana biti promjenljivo oblačno i toplo vrijeme, uz kraće sunčane periode, dok će slaba kiša padati samo ponegdje, uglavnom na jugu i krajnjem sjeveru
Noćas oblačno sa kišom koja se premješta od zapada ka istoku, a do jutra padavine prestaju u većini predjela, samo će još na istoku ponegdje biti kiše, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
Duvaće slab do umjeren vjetar, ponegdje u višim predjelima jak, južni i jugozapadni, a na sjeveru slab istočni. Minimalna temperatura vazduha od pet do 12, na jugu do 14 stepeni Celzijusovih, a maksimalna dnevna od 14 do 18 stepeni.
Društvo
VRAĆANJE PDV-a NA PRVU NEKRETNINU: Podnošenje zahtjeva do polovine naredne godine
Građani koji su prvu nekretninu evidentirali tokom ove godine, zahtjev za vraćanje PDV-a mogu podnijeti do 30. juna 2027, saopšteno je iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Iz Uprave su naveli da su pojedini medijski napisi o navodnom isteku roka za podnošenje zahtjeva za vraćanje PDV-a na prvu kupljenu nekretninu 8. januara 2027. godine nepotpuni i mogu dovesti građane u zabludu.
“Radi tačnog i potpunog informisanja javnosti, UIO ističe da građani koji su svoju prvu nekretninu evidentirali kod nadležnog organa za imovinskopravne odnose tokom 2026. godine zahtjev za povrat plaćenog PDV-a mogu podnijeti najkasnije do 30. juna 2027. godine“, istakli su iz UIO BiH.
Građani koji svoju prvu nekretninu evidentiraju tokom 2027. godine zahtjev za vraćanje PDV-a moći će podnijeti do 30. juna 2028. godine, dok će se za svaku narednu godinu primjenjivati isti princip utvrđivanja roka za podnošenje zahtjeva.
To znači da građani koji su tokom 2026. godine evidentirali svoju prvu nekretninu nemaju razloga za žurbu niti potrebu da zbog nepotpunih informacija hitno podnose zahtjeve za povrat PDV-a, s obzirom na to da je rok za podnošenje zahtjeva Upravi za indirektno oporezivanje 30. juni 2027. godine, ističe se u saopštenju.
Kada je riječ o 8. januaru 2027. godine, ovaj rok se odnosi isključivo na posebnu prelaznu kategoriju kupaca, odnosno na građane koji su svoju prvu nekretninu kupili i evidentirali u periodu od stupanja na snagu Zakona o dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost, odnosno od 12. aprila 2025. godine, do stupanja na snagu Pravilnika o dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u 8. jula ove godine, naveli su iz UIO.
Za ovu kategoriju kupaca propisan je poseban rok za podnošenje zahtjeva, a to je šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika.
-
Politika1 dan agoBLAMAŽA NA FLORIDI: Dodika uopšte nisu pustili na večeru sa Trampom?!
-
Politika3 dana ago„VODI GA SEBI AKO TI JE TOLIKO BITAN!“ Bodiroga očitao bukvicu Vukanoviću: Glasaj za koga hoćeš, ali narod će vidjeti ko radi za Dodika!
-
Svijet2 dana agoZELENSKI DIGAO VOJNI VRH NA NOGE! Ruska vojska izvela opasnu rotaciju trupa, spremaju se mjere Generalštaba
-
Politika1 dan agoCRNO NA BIJELO! Tajni izvještaj potvrdio najgore slutnje, Rufijev ugalj može da uništi postrojenje TE „Ugljevik“!
-
Društvo2 dana ago“NE BIH SE VRAĆAO” Halid (31) iz BiH uzgaja koze u Italiji, evo koja odluka mu je promijenila život
-
Politika7 sati agoSTEVANDIĆ NA ČELU PARLAMENTA, BANJAC DOBIO POJAČANJE! Detalji sastanka vladajuće koalicije u Banjaluci
-
Region2 dana agoŠOŠKIĆ ILI IVANKA POPOVIĆ? Svjetska berza predviđa ko dolazi na čelo Srbije
-
Politika1 dan agoBLANUŠA OTVORENO PROZVAO POJEDINCE U SDS-u: „Da su radili koliko sada galame, rezultat bi bio puno bolji!“
