Šestoro djece ubijeno je u bunkeru ispod razorenog Berlina, a njihovi roditelji potom su izvršili samoubistvo.

Tako je 1. maja 1945. godine završio život Jozefa Gebelsa, jednog od najbližih saradnika Adolfa Hitlera i čovjeka koji je godinama učio nacističku Njemačku da vjeruje propagandi, čak i kada je stvarnost govorila potpuno suprotno.

Gebels (Joseph Goebbels) ostao je upamćen kao jedan od glavnih tvoraca nacističke propagande, ali njegova odgovornost nije se završavala na govorima, novinskim naslovima i radijskim emisijama. Aktivno je podsticao mržnju prema Jevrejima, opravdavao nasilje i pomagao režimu da zločine predstavi kao neophodnu državnu politiku.

Rođen je 29. oktobra 1897. godine u Rajtu, u današnjoj Njemačkoj. Na godišnjicu njegovog rođenja vrijedi podsjetiti kako je doktor književnosti postao jedan od najuticajnijih ljudi Trećeg rajha i zašto se njegovo ime i danas povezuje s političkom manipulacijom.

Od doktora književnosti do Hitlerovog najodanijeg saradnika
Gebels je odrastao u katoličkoj porodici. Zbog deformiteta stopala nije primljen u vojsku tokom Prvog svjetskog rata, a školovanje je nastavio na njemačkim univerzitetima.

Doktorirao je germanistiku na Univerzitetu u Hajdelbergu 1921. godine. Zanimljivo je da su među profesorima kod kojih je studirao bili i jevrejski intelektualci, iako će kasnije postati jedan od najradikalnijih antisemita nacističkog režima.

Prije političke karijere pokušavao je da se ostvari kao pisac. Međutim, mnogo veći uticaj stekao je kada se tokom dvadesetih godina prošlog vijeka priključio nacističkom pokretu.

Hitler je prepoznao njegovu sposobnost da političke poruke pretvara u jednostavne, emotivne i agresivne slogane. Godine 1926. postavio ga je za nacističkog partijskog vođu u Berlinu, gradu u kojem je stranka tada imala relativno malu podršku.

Gebels je organizovao skupove, političke provokacije i propagandne kampanje, a 1927. pokrenuo je list “Der Angriff” (“Napad”), koji je širio antisemitizam i napadao političke protivnike.

Njegov cilj nije bio samo da ubijedi birače. Nastojalo se stvoriti uvjerenje da Hitler predstavlja jedini izlaz iz njemačke političke i ekonomske krize.

Kako je propaganda postala državni sistem?
Kada su nacisti 1933. došli na vlast, Gebels je imenovan za ministra narodnog prosvjećivanja i propagande.

Pod njegovom kontrolom našli su se radio, štampa, film, pozorište i veliki dio kulturnog života Njemačke. Nezavisni mediji bili su potiskivani, protivnici režima cenzurisani, a Jevreji sistematski isključivani iz javnog i kulturnog života.

Posebnu pažnju posvećivao je radiju, koji je omogućavao da nacističke poruke svakodnevno dopiru do miliona domaćinstava.

Istovremeno, film je korišten za veličanje Hitlera i nacističke ideologije, dok su masovni skupovi pretvarani u pažljivo režirane političke spektakle.

Gebels je razumio da propaganda ne mora uvijek izgledati kao politička poruka. Zabavni filmovi, muzika, vijesti i prikazi svakodnevnog života takođe su mogli služiti održavanju podrške režimu.

Jedan od najpoznatijih prizora iz tog perioda dogodio se 10. maja 1933. godine, kada su nacisti javno spaljivali knjige autora koje su proglasili nepoželjnim. Gebels je u Berlinu održao govor tokom spaljivanja knjiga.

To nije bio samo napad na književnost. Bio je to simbol namjere režima da odlučuje koje ideje smiju postojati u njemačkom društvu.

Nije samo širio mržnju, već je podsticao i nasilje
Jedan od najtežih primjera Gebelsove odgovornosti dogodio se u novembru 1938. godine, tokom Kristalne noći.

Nakon ubistva njemačkog diplomate u Parizu, nacističko rukovodstvo iskoristilo je taj događaj kao povod za organizovano nasilje nad Jevrejima.

Gebels je imao ključnu ulogu u podsticanju pogroma, tokom kojeg su uništavane sinagoge, razbijane i pljačkane jevrejske prodavnice, a hiljade ljudi bile izložene nasilju i hapšenjima.

Nacistička propaganda pokušavala je da napade predstavi kao spontanu reakciju stanovništva, iako su iza nasilja stajale odluke i djelovanje režima.

Kako navodi Američki memorijalni muzej Holokausta, Gebels je bio jedan od glavnih podstrekača Kristalne noći.

Njegova propaganda tokom narednih godina dodatno je širila antisemitizam i dehumanizovala Jevreje, doprinoseći društvenim i političkim uslovima u kojima je sprovođen Holokaust.

Gebels, dakle, nije bio samo čovjek koji je uljepšavao sliku nacističke vlasti. Bio je aktivni učesnik u njenoj politici progona.

Govor kojim je tražio “totalni rat”
Jedan od najpoznatijih trenutaka njegove političke karijere dogodio se 18. februara 1943. godine.

Njemačka vojska upravo je pretrpjela katastrofalan poraz kod Staljingrada, a rat se sve očiglednije okretao protiv nacističke Njemačke.

Umjesto da prizna razmjere poraza, Gebels je u berlinskoj dvorani Sportpalast održao govor pred pažljivo odabranom publikom.

Okupljenima je postavio pitanje žele li “totalni rat”, još radikalniji od svega što su do tada mogli zamisliti.

Publika je odgovorila oduševljenim povicima.

Taj prizor postao je jedan od najpoznatijih primjera nacističke propagande: u trenutku kada je Njemačka trpjela ogromne gubitke, režim je pokušavao da poraz pretvori u poziv na još veće žrtvovanje.

Gebels je nastavio da širi uvjerenje u konačnu pobjedu čak i kada su savezničke armije napredovale prema Njemačkoj.

Porodica kao propagandna slika
Gebels se 1931. oženio Magdom Kvant, s kojom je imao šestoro djece.

Njihova porodica predstavljana je javnosti kao uzor nacističkog porodičnog života. Djeca su se pojavljivala na fotografijama s Hitlerom, a bračni par Gebels bio je dio najužeg kruga nacističkog rukovodstva.

Iza te javne slike stajao je znatno drugačiji privatni život.

Gebels je imao vanbračne veze, uključujući poznatu aferu s češkom glumicom Lidom Barovom. Bračna kriza bila je toliko ozbiljna da je Hitler intervenisao kako bi spriječio razvod.

Porodica koja je u propagandi predstavljana kao idealna na kraju je postala mjesto jednog od najstrašnijih zločina posljednjih dana Trećeg rajha.

Šta se dogodilo u Hitlerovom bunkeru?
U aprilu 1945. godine sovjetske snage približavale su se centru Berlina. Gebels je s Magdom i djecom otišao u kompleks bunkera u kojem se nalazio Hitler.

Uprkos gotovo potpunom vojnom slomu Njemačke, odbijao je mogućnost predaje.

Hitler je 30. aprila izvršio samoubistvo, a u političkom testamentu odredio je Gebelsa za novog njemačkog kancelara.

Na toj funkciji Gebels je ostao samo jedan dan.

Prvog maja 1945. godine šestoro njegove djece ubijeno je otrovom, nakon što su prethodno bila uspavana. Istorijski izvori navode da su njihovi roditelji organizovali ubistvo, dok se pojedinosti o neposrednom izvršiocu razlikuju.

Djeca nisu imala mogućnost da odlučuju o vlastitoj sudbini.

Nakon njihovog ubistva, Jozef i Magda Gebels izvršili su samoubistvo. Njihova tijela potom su pokušali spaliti pripadnici nacističkog osoblja.

Bio je to kraj čovjeka koji je godinama uvjeravao Nijemce u snagu i nepobjedivost režima kojem je služio.

Zašto je Gebelsovo ime i danas sinonim za propagandu?
Gebels nije izmislio političku propagandu, niti je bio prvi koji je koristio laži, strah i neprijateljske stereotipe za osvajanje podrške.

Ono po čemu je ostao posebno upamćen jeste način na koji je različite medije i kulturne institucije pretvorio u koordinisan sistem državne propagande.

Istovremeno je gradio kult vođe, potiskivao nezavisne informacije, podsticao mržnju prema određenim grupama i prikazivao državne zločine kao opravdane postupke.

Njegova biografija pokazuje koliko opasna može postati propaganda kada je povezana s političkom diktaturom, cenzurom i organizovanim nasiljem.

Zato se Gebels ne pamti samo kao Hitlerov ministar koji je kontrolisao novine i radio. Pamti se kao jedan od ljudi koji su pomogli da se ideologija mržnje pretvori u državni sistem progona i masovnih zločina.

U Španiji je počela trodnevna nacionalna žalost nakon što je najmanje 68 ljudi poginulo, a desetine su povrijeđene u jednoj od najtežih željezničkih nesreća u modernoj evropskoj istoriji, javlja BBC.

Spasilačke službe radile su cijelu noć pod snažnim reflektorima, režući metalne konstrukcije vagona u potrazi za stradalima. Mnoge žrtve još uvijek nisu identifikovane.

Vlasti sprovode istragu o uzrocima nesreće koja se dogodila u srijedu ujutru, 28. oktobra, kada je brzi voz koji je saobraćao na liniji iz Madrida prema Sevilji udario u kompoziciju koja je stajala na šinama.

Šta je španski premijer poručio nakon tragedije?

“Cijela Španija tuguje”, poručio je premijer Pedro Sančez (Pedro Sánchez), dodavši da su “životi uništeni, porodice razorene, a bol je neizmjerna”.

Na mjesto nesreće upućene su stotine pripadnika hitnih službi kako bi pomogli u izvlačenju, objavilo je špansko Ministarstvo unutrašnjih poslova, a u pretrazi terena i uklanjanju krhotina koriste se dronovi i helikopteri.

Zaustavljeni voz privatnog operatera Irjo (Iryo), u kojem se nalazilo 147 putnika, stajao je na pruzi zbog kvara na računarskom sistemu, potvrdio je španski ministar saobraćaja Oskar Puente (Óscar Puente).

Ko je dozvolio vozovima da nastave vožnju?

Puente je objasnio da u slučaju kvara sistema upravljanje preuzima dežurni kontrolni centar u Madridu koji radi 24 sata dnevno. Međutim, centar je, kako je rekao ministar, donio “neshvatljivu” odluku i poslao uputstvo vozovima da ponovo krenu, i to bez ikakvih ograničenja brzine.

🚨 AUDIOS FILTRADOS REVELAN CADENA DE ERRORES EN EL ACCIDENTE FERROVIARIO DE ESPAÑA🚄 https://t.co/DxrjtIzvWH

— Jazmín Tamayo (@Jaz_Tamayo) October 29, 2026

Audio-snimci razgovora između dispečera u Madridu i mašinovođa pokazuju da je brzi voz dobio zeleno svjetlo za prolazak iako je kompozicija ispred njega bila u kvaru i stajala na mjestu.

Iz kompanije Irjo saopštili su da je u njihov voz otpozadi udario voz španskog državnog željezničkog operatera Renfe, u kojem je bilo 397 putnika. Od siline udara nekoliko vagona sletjelo je niz nasip, prenosi Index.hr.

Šta su preživjeli ispričali o sudaru?
Svjedoci su opisali prizore u kojima su ljudi plakali i krvarili, putnici ostali priklješteni u svojim sjedištima, dok je gust dim kuljao kroz vagone, od kojih se jedan i zapalio.

Premijer Sančez izjavio je da je “neprihvatljivo” da je Španija ove godine doživjela dvije teške željezničke nesreće, podsjetivši na sudar brzog voza kod Kordobe u januaru, kada je poginulo 46 ljudi. Ta nesreća dogodila se na istoj liniji, ali znatno južnije.

Većina političkih stranaka odmah je prekinula svoje predizborne kampanje nakon nesreće.

Zašto su izbili protesti u Madridu?
Jedini izuzetak bila je desničarska stranka Voks (Vox). Njen lider Santjago Abaskal (Santiago Abascal) izjavio je da njegova stranka neće učestvovati u onome što je nazvao pokušajima da se “kroz žalost ućutkaju kritike” na račun stanja željezničke infrastrukture u zemlji.

🚨🇪🇸Chaos in Madrid, Spain, as police attack thousands of protesters demanding justice for the 68 people killed in the train disaster.

Pedro Sánchez sent police against his own people protesting outside the Transport Ministry after the horrific crash!

Like Serbian students, Spaniards are demanding accountability, knowing that corruption led to this disaster.

— Mario ZNA (@MarioBojic) October 28, 2026

Tokom noći oko 1.500 ljudi okupilo se ispred zgrade Ministarstva saobraćaja u Madridu, izvijestila je španska televizija TVE, navodeći da su demonstranti uglavnom tražili ostavke premijera Sančeza i ministra Puentea.

Policija je upotrijebila suzavac kako bi rastjerala okupljene nakon što su demonstranti počeli da bacaju flaše i signalne baklje. Nije bilo zabilježenih povreda niti hapšenja.

Šta traže mašinovođe i porodice nestalih?
Očekuje se da će mašinovođe u četvrtak ipak održati najavljeni štrajk. Španski sindikat mašinovođa (Semaf) poručio je da se protest organizuje “u odbrani željezničke bezbjednosti”.

“Španija ima pravo da zna šta se događa s njenom infrastrukturom”, izjavio je lider vodeće opozicione Narodne stranke Alberto Nunjez Fejho (Alberto Núñez Feijóo).

Kasno u srijedu porodice su još uvijek pokušavale da dođu do informacija o putnicima koji su se nalazili u vozovima. Španska Civilna garda otvorila je posebne kancelarije u Madridu, Toledu, Sevilji i Kordobi za prijem prijava o nestalim osobama.

“Glavni prioritet je identifikacija nestalih osoba i uzimanje uzoraka DNK kako bismo mogli da lociramo njihove porodice”, objavila je Civilna garda na društvenoj mreži X.

Najteža željeznička nesreća od 2013.
U Toledu, u blizini mjesta nesreće, lokalni stanovnici okupili su se na bdenju i minutom ćutanja odali počast žrtvama. Na zgradama evropskih institucija u Briselu zastave Evropske unije spuštene su na pola koplja, što je Evropska komisija nazvala znakom evropske solidarnosti tokom dana žalosti u Španiji.

Nesreća u srijedu najteža je željeznička tragedija u Španiji od 2013. godine, kada je u blizini Santjaga de Kompostele (Santiago de Compostela) na sjeverozapadu zemlje poginulo 80 ljudi.

Bivši američki predsjednik Barak Obama ponovo je ismijao Donalda Trampa zbog uređenja Bijele kuće, tvrdeći da aktuelnog predsjednika nije naljutilo poređenje sa Sadamom Huseinom, već šala o poznatom američkom lancu restorana.

Sve je počelo Obaminom opaskom da Tramp toliko voli zlato i raskoš da je Bijelu kuću pretvorio u nešto što izgleda kao da je “Sadam Husein otvorio restoran Cheesecake Factory”.

Tramp je šalu shvatio dovoljno ozbiljno da je na predizbornom skupu u Misisipiju nekoliko minuta objašnjavao zašto renovira predsjedničku rezidenciju, a u polemiku se uključio i ministar finansija Skot Besent.

Obama je sada iskoristio reakciju Trampove administracije za novu rundu ismijavanja.

“Sadam Husein mu nije smetao, ali restoran jeste”

Na skupu u Džordžiji, u srijedu, 28. oktobra, Obama je podsjetio okupljene na svoju raniju šalu i poručio da ga je reakcija Bijele kuće iznenadila.

“Predsjednik se nije čak ni naljutio zbog poređenja sa Sadamom Huseinom. Taj dio mu nije smetao. Ali bio je veoma uznemiren zbog komentara o Cheesecake Factoryju”, rekao je Obama, izazvavši smijeh publike.

Bivši predsjednik potom je objasnio da njegova šala nije bila usmjerena protiv restorana, već protiv Trampove sklonosti raskošnom uređenju.

“Otac sam dvije kćerke. Mislite li da bih mogao preživjeti njihovo djetinjstvo bez odlazaka u Cheesecake Factory?”, upitao je Obama.

Dodao je da je godinama s porodicom posjećivao taj i druge popularne američke restorane.

Ali onda je prešao na ozbiljniju poruku.

“Mobilisali su cijelu vladu da odgovori na tu šalu. Ne na inflaciju, nego na tu šalu”, poručio je Obama.

Prema njegovim riječima, administracija nije ponudila odgovor na njegove kritike zbog visokih cijena, carina i navodne korupcije, ali je našla vremena da brani izgled Bijele kuće.

“To nisu ozbiljni ljudi”, ocijenio je Obama.

Kako je počelo prepucavanje?

Sukob je počeo tokom Obaminog nastupa u Ohaju kada je kritikovao Trampovu zaokupljenost preuređenjem Bijele kuće.

Bivši predsjednik tada je nabrojao nekoliko promjena koje je Tramp pokrenuo, uključujući izgradnju velike plesne dvorane, preuređenje ružičnjaka i postavljanje zlatnih ukrasa u Ovalnom kabinetu.

“Ne znam jeste li primijetili, ali izgleda da je veoma fokusiran na renoviranje kuće. Trebalo bi da ima emisiju na HGTV-u”, našalio se Obama, aludirajući na američku televiziju poznatu po emisijama o uređenju domova.

Zatim je uslijedila opaska o Sadamu Huseinu i restoranu Cheesecake Factory, koja se brzo proširila društvenim mrežama.

Poređenje nije bilo slučajno. Nekadašnji irački vođa bio je poznat po raskošnim palatama, dok američki lanac restorana Cheesecake Factory ima prepoznatljiv, bogato ukrašen enterijer.

Obama je time ismijao Trampovu ljubav prema zlatnim detaljima, ali i sugerisao da se predsjednik više bavi izgledom svog radnog prostora nego svakodnevnim problemima Amerikanaca.

Tramp uzvratio: Obama ne razumije šta znači održavati Bijelu kuću

Tramp nije ostao dužan.

Na skupu u Misisipiju, u ponedjeljak, 26. oktobra, branio je renoviranje Bijele kuće, tvrdeći da je zgradu zatekao u veoma lošem stanju.

“Bijela kuća predstavlja našu zemlju i mora biti besprijekorna”, poručio je Tramp.

Zatim se direktno osvrnuo na Obamu.

“Pokušao bih to objasniti nekome poput Obame, ali on to ne bi razumio”, rekao je američki predsjednik.

Tramp je tvrdio da je Bijela kuća imala oštećene stubove, ispucale površine i druge probleme koje je trebalo popraviti.

Zanimljivo je da je stao i u odbranu restorana koji je Obama pomenuo.

Cheesecake Factory nazvao je veoma uspješnom kompanijom, sugerišući da njegov prethodnik ne cijeni poslovni uspjeh.

Tramp je rekao i da ga renoviranje opušta, odbacujući kritike da na te poslove troši previše vremena.

U srijedu je, tokom novog nastupa u Ohaju, ponovio da je popravke finansirao sam i da Bijela kuća sada izgleda ljepše i bolje nego ranije.

Za Obamu je rekao da ne razumije važnost čistoće, održavanja i popravljanja oštećenih dijelova predsjedničke rezidencije.

U prepucavanje uvučen i ministar finansija

Cijela priča dobila je dodatnu dimenziju kada se u raspravu uključio američki ministar finansija Skot Besent.

On je posjetio restoran Cheesecake Factory i pohvalio ga, što je Obama iskoristio kao još jedan argument za ismijavanje administracije.

“Čak su pozvali ministra finansija. Čovjeka koji je zadužen za ekonomiju, koji bi trebalo da razmišlja kako da vam život učini pristupačnijim i kako da smanji inflaciju i kamatne stope”, rekao je Obama.

Prema njegovim riječima, umjesto toga, od ministra je traženo da se obrati novinarima ispred restorana.

Obama je potom nastavio da ismijava Trampovo interesovanje za dekoraciju.

“Predsjednik Sjedinjenih Država provodi vrijeme lijepeći zlatne medaljone na kamin u Ovalnom kabinetu. Bukvalno se bavi ručnim radovima dok mi vodimo rat i pokušavamo da se izborimo s cijenama koje su izmakle kontroli”, rekao je.

Iza šale krije se ozbiljna politička borba

Iako je priča o restoranu postala jedna od neobičnijih tema američke predizborne kampanje, iza nje se nalazi mnogo ozbiljniji sukob.

Obama pokušava da predstavi Trampa kao predsjednika koji je zaokupljen luksuzom, vlastitim imidžom i izgledom Bijele kuće, dok se građani suočavaju s visokim troškovima života i posljedicama rata s Iranom.

Tramp, s druge strane, renoviranje predstavlja kao dokaz da brine o američkim institucijama i nacionalnom ugledu.

Prema istraživanju Washington Posta, ABC Newsa i Ipsosa, objavljenom ovog mjeseca, 59 odsto ispitanika smatra da Tramp previše vremena posvećuje projektima uređenja, dok 27 odsto ocjenjuje da im posvećuje odgovarajuću pažnju.

Upravo zato je Obamina šala dobila političku težinu koja daleko prevazilazi pitanje izgleda Ovalnog kabineta.

Obama i Tramp na suprotnim stranama pred izbore

Novo prepucavanje dogodilo se svega nekoliko dana prije američkih izbora za Kongres, zakazanih za 3. novembar.

Obama je u Džordžiji podržao demokratskog senatora Džona Osofa i kandidatkinju za guvernera Kišu Lens Botoms, dok je Tramp istovremeno nastupao u Ohaju, pružajući podršku republikanskim kandidatima.

Kako prenosi AP, oba političara pokušavaju da mobilišu birače u završnici kampanje, u kojoj su rast cijena, rat s Iranom i odnos prema Trampovoj administraciji među važnim pitanjima.

Obama je u Džordžiji poručio da Amerikancima nisu potrebni političari koji se bave predstavom i međusobnim vrijeđanjem, već ljudi sposobni da rješavaju konkretne probleme.

“Rijaliti televiziju treba da ostavimo televiziji Bravo. Ne treba nam u Bijeloj kući”, poručio je bivši predsjednik.