Connect with us

Politika

DAN ŽALOSTI U SRPSKOJ! Ubistvo srpskog svata u Sarajevu – uvod u rat

Svako pominjanje 1. marta u BiH Srbe podsjeća na dan kada je 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu ubijen srpski svat Nikola Gardović, što je nagovijestilo građanski rat, odnosno početak tragičnog ratnog sukoba u bivšoj BiH. Na “krvavoj” srpskoj svadbi ubijen je otac mladoženje, a pravoslavni sveštenik Radenko Mirović je ranjen. Ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da identifikuje i kazni, spalile su i srpsku zastavu.

Tog 1. marta, u 14.30 časova, u crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu obavljeno je vjenčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur, nakon čega je svadbeni ručak bio organizovan u Domu svete Tekle, u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

Poslije vjenčanja, oko stotinu svatova u automobilskoj koloni uputilo se u Dom udaljen oko sedam kilometara. S obzirom da ispred Stare crkve ne postoji parking, kolona je stala 150 do 200 metara dalje, kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su pošli pješke prema Crkvenom domu.

Prema svjedočenjima svatova i očevidaca, iz pješačke zone na Baščaršiji svatovima je prišao bijeli “golf” u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima ozloglašeni Rasim Delalić-Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali barjaktarima da oduzmu srpske zastave.

Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica mladića zapucala i ranila srpske svatove Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.

Jedan od svatova – Aco Jovančić ranije je rekao Srni da su se tog dana svatovi okupljali u sarajevskom naselju Alipašino Polje, a domaćini Gardovići su na balkon svog stana, u skladu sa tradicionalnim srpskim običajima, istakli zastavu – srpsku trobojku.

“Međutim, već tada smo među komšijama primijetili njihovu netrpeljivost i čuli neprimjerene i zlurade komentare”, rekao je Jovančić.

On navodi da je desetak bandita pokušalo da dohvati i skine srpsku zastavu, što im nije dozvoljeno.

“I baš kad smo pomislili da su nas pustili na miru – na putu ka crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu pokušali su više puta svojim automobilima da presijeku našu svadbarsku kolonu, ali i to smo im oprostili, misleći da je riječ o saobraćajnoj gužvi”, sjeća se Jovančić.

Provokacije su eskalirale u porti crkve u Novom Sarajevu, jer su svatovi bili izloženi psovkama, prijetnjama i povicima: “Šta ćete vi ovdje? Nije ovo Srbija! Idite u Srbiju!”.

Kada su došli na svadbeni ručak u Staru crkvu na Baščaršiji, tek tada su se uvjerili u zle namjere, jer je tu nastao pravi haos i pucnjava.

“Očekivali smo da se sve to stiša, jer je riječ o svadbi, ali oni su uporno pokušavali da nam otmu zastavu, zbog čega je nastala velika gužva. Hvala Bogu, i sreća je svih nas, da su svatovi ispoštovali svadbu, kao svjetovni, ali i kao duhovni čin, jer je riječ o svešteničkoj porodici”, navodi Jovančić.

Njega posebno bole sjećanja na pokojnog Nikolu, domaćina svatova, koji je domaćinskom ploskom pokušavao da odvrati napasnike govoreći im: “Šta to činite? Ne kvarite mi veselje, sram vas bilo!”, a zauzvrat je pucano u njega.

“Još osjećam njegovu vrelu krv na rukama, a nisam zaboravio ni kako me moj bivši kolega policajac ignorisao kada sam ga zamolio da pozove miliciju i hitnu medicinsku pomoć.

Tada me uhvatila panika – on ne reaguje, a pored nas… Kroz svu tu gužvu, prolaze čak tri medicinska auta i ne gledaju na nas, a Nikola nam umire na rukama…”, sjeća se Jovančić, penzionisani policajac.

Za ubistvo Nikole Gardovića niko nije odgovarao, iako je predratni sarajevski kriminalac Rasim Delalić-Ćelo kasnije javno priznao da je ubio Gardovića.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je tek početkom 2006. godine pokrenulo sudski proces protiv ubice, ali nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu.

Osim Delalića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, sina osnivača zloglasnih “Zelenih beretki” Emina Švrakića. Četvrti napadač je Taib Torlaković, koji je kao i Ćelo, nakon rata ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu.

Delalić je odmah na početku ratnih sukoba u Sarajevu postao komandant Devete muslimanske brdske brigade takozvane Armije BiH, a od tadašnjeg predsjednika takozvanog Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića “za zasluge” je dobio na poklon pištolj sa posvetom.

Protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve Vojislav Čarkić, koji je godinama “službovao” u Sarajevu, kaže da “sve dok se nije desilo ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, Srbi u Sarajevu i tadašnjoj BiH, nisu ni pomišljali na političko ili neko drugo organizivanje s ciljem zaštite lične bezbjednosti”.

“Za mene, to je bio prvi znak rata u BiH, za koji su, kako se to veoma brzo pokazalo, druga dva naroda u BiH već bila spremna i politički organizovana, dok Srbi nisu pomišljali ništa slično”, rekao je ranije Srni prota Vojo.

Istog dana kada je ubijen srpski svat i spaljena srpska zastava – 1. marta 1992. godine održan je i referendum o nezavisnosti BiH.

Referendum, koji je bio pravi pokretač neprijateljstava, donio je očekivani rezultat, jer je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za nezavisnost BiH i izlazak iz SFRJ.

Birači srpske nacionalnosti, koji su se zalagali za opstanak zajedničke države, mahom nisu izašli na referendum, koji prema tada važećem Ustavu BiH nije ni mogao biti raspisan i održan bez pristanka predstavnika sva tri naroda.

Referendum, koji je priznala međunarodna zajednica, produbio je političke razlike tri naroda u BiH i otvorio put za međusobne sukobe.

U Federaciji BiH 1. mart se obilježava kao “dan nezavisnosti BiH”, dok ovaj datum Republika Srpska ne priznaje i smatra ga uvodom u krvavi rat u BiH.

Politika

BODIROGA ŽESTOKO UDARIO NA VLAST: „Kinezima milijarde, građanima pred izbore 80 KM“

Šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga žestoko je kritikovao aktuelnu vlast, optužujući je za višegodišnje urušavanje javnih preduzeća, afere, loše upravljanje javnim novcem i, kako tvrdi, rasipanje milijardi maraka na sporne projekte. Posebno je kritikovao odnos vlasti prema penzionerima, borcima i drugim kategorijama stanovništva pred izbore.

Bodiroga je, gostujući u Jutarnjem programu BN televizije, rekao da su među rezultatima dvadesetogodišnje vlasti SNSD-a privatizacija Republike Srpske kroz kumovsko-rodbinske veze, prenos nadležnosti na nivo BiH, uništavanje javnih preduzeća stranačkim kadroviranjem i brojne afere.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava stanje u javnim preduzećima koja upravljaju prirodnim resursima Republike Srpske.

„Šume Srpske dižu kredit da vraćaju stare dugove“

Bodiroga je kao primjer naveo „Šume Republike Srpske“, tvrdeći da preduzeće, umjesto ostvarivanja dobiti, ulazi u nova zaduženja.

„Šume Republike Srpske se pripremaju da podignu kredit od 50 miliona KM, sa nepovoljnom kamatnom stopom, koja je daleko nepovoljnija nego na kredit koji već imaju“, rekao je Bodiroga.

Tvrdi da bi novac trebalo da bude iskorišten za izmirivanje poreskih obaveza i dugovanja izvođačima radova.

Kao drugi primjer naveo je „Elektroprivredu Republike Srpske“, za koju tvrdi da se suočava sa velikim finansijskim problemima uprkos tome što raspolaže ogromnim prirodnim resursima.

Autoput Banjaluka–Prijedor posebno na meti kritika

Posebno oštar bio je kada je govorio o projektu autoputa Banjaluka–Prijedor.

Bodiroga tvrdi da će kineska kompanija za izgradnju autoputa dužine oko 42 kilometra izdvojiti približno 300 miliona evra, odnosno oko 600 miliona KM, dok bi Republika Srpska kroz koncesioni aranžman narednih 30 godina trebalo da isplaćuje 32,5 miliona evra godišnje.

Prema njegovoj računici, ukupna vrijednost tih plaćanja mogla bi dostići oko 975 miliona evra, odnosno približno 1,8 milijardi KM.

Bodiroga smatra da je riječ o nesrazmjeri koju građani moraju pažljivo analizirati.

„Vlast građane pokušava kupiti sa 80 KM“

Posebno je kritikovao način na koji vlast, prema njegovim tvrdnjama, pristupa penzionerima, borcima i drugim kategorijama stanovništva pred izbore.

„Penzionere pokušavaju da kupe za 22 litra goriva, ove što će dobiti pomoć od 80 maraka“, rekao je Bodiroga.

On je građanima poručio da uporede iznose koji se izdvajaju za velike projekte sa pomoći koju dobijaju najugroženije kategorije.

„Daju kineskoj firmi, pod znacima navoda, a ko se iza te firme krije vidjećemo, milijardu i 800 miliona, a vama daju 22 litra goriva“, rekao je on.

Upozorenje zbog puta Sarajevo–Foča

Bodiroga je izrazio sumnju i u obećanja vlasti o sanaciji putne infrastrukture na istoku Republike Srpske.

Posebno je upozorio na put Sarajevo–Foča, navodeći da postoji mogućnost da nakon izbora dođe do njegovog potpunog zatvaranja zbog stanja jednog od mostova.

U tom slučaju, prema njegovim riječima, prevoznici, zdravstveni radnici, pacijenti i građani koji putuju prema Sarajevu morali bi koristiti znatno duže alternativne pravce.

Prozvao vlast i zbog prenosa nadležnosti

Govoreći o politici SNSD-a tokom prethodnih godina, Bodiroga je ponovio i tvrdnje o prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH.

Kao primjere je naveo potpisivanje Prudskog sporazuma, raspolaganje zemljištem u javnom vlasništvu, formiranje institucija na nivou BiH, zajedničke udžbenike, kao i put BiH prema NATO-u.

Bodiroga smatra da Republika Srpska, uprkos svemu, još ima mogućnost za promjenu političkog kursa.

Njegova poruka je da bi sadašnju vlast trebalo zamijeniti ljudima za koje tvrdi da su „iskreni i dokazani patrioti“, dok građani na izborima treba da odluče da li će postojeća politika dobiti novo povjerenje.

Nastavi čitati

Politika

DRINIĆ I VUČKOVAC SA NARODOM POD KOZAROM “Dok su nam sela živa…” (VIDEO)

Pod Kozarom u „Petom Neplanu“održana je „vruća roba“ kod Radovana Romanića, manifestacija koja je ove godine prvi put organizovana kao veliko narodno druženje i koja je okupila brojne mještane i goste.

Među prisutnima bio je i generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska (PSS) Nebojša Drinić, koji je druženju prisustvovao zajedno sa predsjednikom Gradskog odbora PSS Prijedor Svetozarom Vučkovcem i saradnicima.

Drinić je istakao da je upravo atmosfera sa ovakvih okupljanja pokazatelj koliko ljudi cijene svoj kraj, tradiciju i običaje.

„Malo gdje sam osjetio takvu slogu, privrženost običajima i iskrenu ljubav prema rodnom kraju. Ovdje se tradicija ne čuva velikim riječima, već načinom života – za zajedničkom trpezom i slogom koja okuplja čitav kraj“, poručio je Drinić.

On je naglasio da ovakve manifestacije imaju posebnu vrijednost jer okupljaju narod i čuvaju običaje, ali i podsjećaju na značaj života na selu i povezanosti ljudi sa rodnim krajem.

„Dok su nam sela živa, a narod okupljen i složan, biće sigurna i Republika Srpska“, istakao je Drinić.

Poruka sa ovog okupljanja bila je jasna – tradicija se najbolje čuva onda kada se živi, a snaga jednog kraja najbolje se vidi kada se njegov narod okupi, druži i zajedno čuva ono što je naslijedio od svojih predaka.

Nastavi čitati

Politika

BURNO U HAN PIJESKU! Savčić pita zašto nema BORS-a na Saboru boraca

Han Pijesak danas treba da bude mjesto sjećanja, poštovanja i sabornosti, a ne prostor u kojem će se borci koristiti kao dekor za političko djelovanje vlasti, poručio je Dragan Savčić, predsjednik Pokreta Sigurna Srpska u Han Pijesku.

Savčić je istakao da nema ništa protiv okupljanja demobilisanih boraca, porodica poginulih i ratnih vojnih invalida, niti protiv obilježavanja događaja kojima se čuva sjećanje na Odbrambeno-otadžbinski rat.

Kako je naveo, upravo je obaveza svih da poštuju žrtvu ljudi koji su učestvovali u ratu i da se uspomena na njihove poginule saborce njeguje na dostojanstven način.

„Kao čovjek koji živi u Han Pijesku i kao predsjednik Opštinskog odbora Pokreta Sigurna Srpska, nemam ništa protiv toga da se demobilisani borci, porodice poginulih i ratni vojni invalidi okupljaju, da čuvaju uspomenu na svoje saborce i da njeguju sjećanje na Odbrambeno-otadžbinski rat. Naprotiv, to je naša obaveza i to niko ne smije dovoditi u pitanje“, rekao je Savčić.

On je, međutim, ukazao na činjenicu da je Boračka organizacija Republike Srpske (BORS) javno saopštila da neće učestvovati na saboru u Komnici kod Han Pijeska, te zatražila njegovo odgađanje ili otkazivanje.

Prema Savčićevim riječima, BORS je ukazao i na svoje tumačenje Statuta, prema kojem bi ovakve događaje trebalo da organizuje upravo Boračka organizacija Republike Srpske.

„I pored toga, danas u Komnici imamo najviše predstavnike vlasti. Imamo premijera Republike Srpske i ministra unutrašnjih poslova, a prema izvještajima sa lica mjesta, prisutni su i predstavnici političkih partija i političkih institucija“, naveo je Savčić.

On je postavio pitanje zbog čega na skupu nema predstavnika BORS-a ukoliko je riječ o saboru boraca.

„Ako je ovo Sabor boraca – zašto onda nema BORS-a? Ako je ovo lokalni događaj – zašto se onda predstavlja kao Sabor cijele boračke populacije Republike Srpske? I ako je ovo politički skup – zašto se politika uvlači tamo gdje joj nije mjesto, među ljude koji su svoje živote, zdravlje i mladost ostavili u ratu?“, upitao je Savčić.

Naglasio je da njegova kritika nije usmjerena prema borcima koji su došli na skup.

„Ne želim da napadam nijednog borca koji je danas došao na Sabor. Oni nisu problem. Problem je politika koja pokušava da prisvoji ono što pripada svima nama“, poručio je Savčić.

Prema njegovim riječima, borci Republike Srpske ne pripadaju nijednoj političkoj stranci i njihova žrtva ne smije postati predmet stranačkog nadmetanja.

„Borci Republike Srpske nisu ni SNSD, ni PSS, ni bilo koja druga politička stranka. Njihova žrtva nije stranačka svojina. Njihova imena, njihove porodice i njihova borba ne smiju biti sredstvo za političko okupljanje i stranačku promociju“, rekao je Savčić.

Govoreći o položaju Han Pijeska, Savčić je ocijenio da ovom kraju nisu potrebni politički spektakli pod plaštom boračkih okupljanja, već konkretna ulaganja i bolji uslovi za život.

Kako je naveo, Han Pijesku su potrebni nova radna mjesta, bolja infrastruktura, putevi i konkretna podrška stanovništvu koje je ostalo da živi na ovom području.

Posebno je ukazao na položaj boračke populacije, ističući da borcima nije dovoljno posvetiti pažnju samo tokom obilježavanja pojedinih datuma i organizovanja skupova.

„Borcima treba nešto mnogo važnije od jednog dana okupljanja i političkih govora. Treba im dostojanstven život. Treba im sigurna boračka naknada, rješavanje stambenih i egzistencijalnih pitanja, bolja zdravstvena i socijalna zaštita i poštovanje tokom cijele godine, a ne samo onda kada treba napraviti politički skup“, zaključio je Savčić.

Nastavi čitati

Aktuelno