Dom zdravlja Banjaluka suočava se s ozbiljnim nedostatkom ljekara, medicinskih sestara i tehničara, posebno u porodičnoj medicini i hitnoj službi.

Na raspisane konkurse prijavljuje se vrlo mali broj kandidata, a često nijedan, što dodatno ugrožava dostupnost zdravstvene zaštite, povećava opterećenje preostalog osoblja i produžava vrijeme čekanja pacijenata na pregled, kazala je u intervjuu za “Nezavisne novine” Nevena Todorović, direktorica ove zdravstvene ustanove.

NN: Koji su glavni razlozi nedostatka ljekara i medicinskog osoblja, generalno, u Republici Srpskoj, kakva je situacija što se tiče Doma zdravlja Banjaluka?

TODOROVIĆ: Već duže vrijeme suočavamo se sa nedostatkom doktora, medicinskih sestara i tehničara, posebno u Službi porodične medicine i Službi hitne medicinske pomoći. Ovaj problem prisutan je u cijeloj Republici Srpskoj, a jedan od razloga je kontinuirani odlazak doktora u penziju te odlazak kadra u druge ustanove, privatni sektor ili u inostranstvo.

Pored nedostatka ljekara, primjetan je i manjak medicinskih tehničara, jer sve manje njih pokazuje interes da volontira nakon završetka srednje škole. Najčešće se upisuju na fakultet ili se odlučuju za poslove koji nisu vezani za medicinu.

Razlozi smanjenog interesa doktora za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su višestruki. Rad je izuzetno zahtjevan, težak i naporan te se svakodnevno obavlja pod velikim opterećenjem. U oblasti porodične medicine često nemamo dovoljno kolega koji žele da rade ili specijalizuju ovu granu. Posao je težak i administrativno opterećen, zbog čega doktori imaju sve manje vremena za pacijente, dok se sve više bave administrativnim poslovima, radeći iznad standarda i normativa.

Naša ustanova obezbjeđuje dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu kroz razgranatu mrežu od 33 ambulante raspoređene na širokom području grada i prigradskih i seoskih naselja, što dodatno otežava i usložnjava organizaciju rada u uslovima nedovoljnog broja kadra ili njihovog kratkotrajnog ili dugotrajnog odsustva s posla.

Od 2021. godine u više navrata menadžment naše ustanove je upozoravao na činjenicu da će u narednih nekoliko godina veliki broj specijalista porodične medicine napustiti našu ustanovu zbog ispunjavanja uslova za odlazak u starosnu penziju. Takođe, doktori sporadično napuštaju Dom zdravlja zbog odlaska u druge zdravstvene ustanove ili institucije te inostranstvo, očekujući bolje uslove rada.

Posebno zabrinjava podatak da će od ukupno 18 doktora koji odlaze u penziju iz svih službi ustanove, za sada samo jedna koleginica iskoristiti zakonsku mogućnost i nastaviti s radom do 68. godine.

Tri doktora, koja nemaju navršenih 65 godina života i za koje nismo očekivali da će otići, već su podnijela zahtjev za penziju.

Od januara 2026. godine, sporazumni prekid ugovora zbog odlaska u druge ustanove podnijelo je pet doktora, dok jedan doktor ne želi produženje ugovora. U Službi porodične medicine deset doktora se nalazi na dugotrajnom bolovanju. Na specijalizaciji iz porodične i urgentne medicine je 16 doktora. Po osnovu različitih odsustava u tekućoj godini u procesu rada nedostaje 49 doktora, a uspjeli smo zaposliti samo sedam novih doktora.

NN: Zašto trenutni broj doktora nije dovoljan za potrebe svih građana?

TODOROVIĆ: Imamo odliv našeg kadra, jedan broj doktora ide u penziju.

Rad sa pacijentima postao je izuzetno kompleksan i zahtjevan, kako zbog većeg broja oboljelih od akutnih, ali i hroničnih nezaraznih bolesti tako i zbog brojnih administrativnih poslova. Dok su stariji i iskusniji doktori godinama razvijali vještine i pronalazili načine da kroz unaprijeđenu komunikaciju balansiraju između zdravstvenih potreba i administracije, mlade kolege se suočavaju s ozbiljnim izazovom. Oni često ne mogu adekvatno iznijeti nametnuti obim posla i obaveza koji ih dočeka na samom početku karijere, jer oni moraju biti fokusirani na edukaciju i stručno usavršavanje u pružanju zdravstvenih usluga.

Česte izmjene i dopune pravilnika, uz stalno usložnjavanje birokratije, doveli su do toga da čak i najiskusniji doktori u primarnoj zdravstvenoj zaštiti teško rješavaju svakodnevne probleme bez dodatnih konsultacija. Za mlade doktore na početku kliničke prakse, ova administrativna barijera je nepotreban teret koji ih ometa u osnovnom radu, učenju dijagnostike i pružanju adekvatne njege pacijentima.

Porodična medicina danas podrazumijeva ogroman broj administrativnih obaveza, što direktno smanjuje vrijeme koje doktor može posvetiti pacijentu. Porast broja pacijenata, naročito onih sa komorbiditetima, uz uvođenje novih tehnologija i savremenih metoda dijagnostike i liječenja, dodatno usložnjava rad doktora. Poseban izazov predstavlja otežano kretanje pacijenata kroz nivoe zdravstvene zaštite, od primarnog do sekundarnog i tercijarnog, kao i neadekvatna integracija brojnih privatnih zdravstvenih ustanova u javni sektor. Rezultat toga je hronična preopterećenost postojećih timova, čime se narušava efikasnost cijelog zdravstvenog sistema.

NN: Da li se na konkurse prijavljuje dovoljno kandidata?

TODOROVIĆ: Nažalost, u posljednjem periodu primjetno je da se na raspisane javne konkurse za prijem doktora medicine prijavljuje veoma mali broj kandidata, a često se dešava da se na konkurse ne prijavi nijedan doktor. Ovaj trend jasno ukazuje na nedostatak interesovanja mladih doktora za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Sve češće se u doktorskim krugovima razmjenjuju mišljenja da se primarna zdravstvena zaštita i porodična medicina nalaze na niskom nivou profesionalne ljestvice, što smanjuje interes i motivaciju za zaposlenje u domovima zdravlja.

Razlozi za to su zahtjevan i odgovoran posao, velika administrativna opterećenost, ali i činjenica da su specijalizacije u bolničkom sektoru često finansijski i profesionalno privlačnije.

NN: S obzirom na odlazak medicinskog osoblja, kako to utiče na kvalitet zdravstvene zaštite pacijenata?

TODOROVIĆ: Direktno utiče na organizaciju rada i kvalitet zdravstvene zaštite. Manji broj doktora znači veće opterećenje za postojeće timove, veći broj pacijenata po doktoru i manje vremena za svakog pacijenta. Obim posla je povećan, a kod kolega se javlja hronični umor i nezadovoljstvo poslom.

To može dovesti do dužeg čekanja na pregled, povećanog pritiska na zdravstvene radnike i smanjenja mogućnosti da se pacijentima posveti dovoljno vremena za preventivne aktivnosti i detaljniju dijagnostiku.

Vremena za pacijente je sve manje, a zdravstveni radnici su preopterećeni i premoreni. Mnogi moraju preuzimati obaveze čak za tri tima, dok pacijenti i dalje dolaze i čekaju na pregled. Takva situacija stvara nezadovoljstvo među zaposlenima, što direktno utiče na kvalitet pruženih usluga, povećava mogućnost grešaka i produžava vrijeme čekanja pacijenata na određene zdravstvene usluge.

NN: Odlazak ljekara s ogromnim iskustvom u penziju dodatno utiče na zdravstveni sistem.

TODOROVIĆ: To je dodatni izazov, jer se radi o kadru sa dugogodišnjim iskustvom i razvijenim komunikacijskim vještinama u radu sa pacijentima.

Iako je zakonski omogućeno da doktori nakon navršenih 65 godina života nastave raditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, mali broj njih se odlučuje na to. Razlog je prije svega dugogodišnje profesionalno opterećenje i zahtjevan obim posla, zbog čega su mnogi doktori nakon decenija rada iscrpljeni i ne žele nastaviti rad u ovakvim uslovima.

Nedostatak zdravstvenih radnika dovodi do povećanog broja pacijenata po timu porodične medicine, što neminovno produžava vrijeme čekanja na pregled. U odsustvu doktora dolazi do velikih gužvi u ambulantama, naročito u većim naseljima gdje doktori često, pored svog tima, zbrinjavaju i pacijente kolega koji odsustvuju ili onih koji su otišli na zamjene u prigradske i seoske ambulante. Ovakva situacija posebno pogađa stanovništvo prigradskih i ruralnih područja, gdje su građani najčešće upućeni isključivo na usluge Doma zdravlja.

NN: Kakve posljedice možemo očekivati ako se problem kadrova ne riješi?

TODOROVIĆ: Može doći do ozbiljnog narušavanja dostupnosti primarne zdravstvene zaštite. Liste čekanja na preglede biće duže, a pacijenti će usluge tražiti na višim nivoima zdravstvene zaštite ili u privatnim zdravstvenim ustanovama, što će dovesti do dodatnog finansijskog opterećenja građana.

Snažna primarna zdravstvena zaštita predstavlja temelj svakog zdravstvenog sistema, jer se prema međunarodnim iskustvima između 40 i 60 odsto zdravstvenih problema građana rješava upravo na tom nivou. Zbog toga je neophodno strateško planiranje školovanja, zapošljavanja i zadržavanja zdravstvenog kadra kako bi se obezbijedila dugoročna stabilnost sistema.