Harmonikaš Radovan Ivanović (20), student Akademije umjetnosti u Banjaluci, pobjednik je 75. svjetskog kupa harmonike održanog u Švajcarskoj.

Radi se o jednom od najjačih takmičenja u svijetu harmonike na kojem je Ivanović u masters kategoriji, koja obuhvata kandidate uzrasta od 18 do 32 godine, među od 24 takmičara iz cijelog svijeta, proglašen za pobjednika.

“Biti nosilac titule pobjednik masters kategorije svjetskog kupa je san svakog umjetnika. Naravno, još kada sam počinjao da sviram, to je bio neki moj daleki cilj, nešto čemu sam težio sve ove godine. Ući u istoriju takvog takmičenja i postati pobjednik jedne od kategorija zaista nije mala svar. To je rezultat koji je na ponos i mene i svih mojih profesora i ljudi koji rade sa mnom tako da zaista, pored svih uspjeha koje sam do sada ostvario, a bilo ih je dosta, moram da kažem da je ovo kruna svih dosadašnjih uspjeha i rezultata”, ispričao je Radovan Ivanović.

Od pete godine uz harmoniku

Harmoniku je počeo svirati sa pet godina, a prvi ozbiljni nastupi i koncerti krenuli su kada je upisao u muzičku školu. Sa 11 godina izašao je na prvo međunarodno takmičenje u Kragujevcu gdje je pobijedio i od tada je iza njega veliki broj nastupa i uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni.

“Harmoniku sam počeo da sviram od pete godine i od tada se neprestano bavim sa tim. Ovakav rezultat postići mislim da je nemoguće za neki kratki vremenski period. Ovo je sigurno rezultat dugogodišnjeg rada, dugogodišnjeg bavljenja ovim poslom, odnosno muzikom. Kada su takmičenja u pitanju, naročito ovako velika – tu su potrebne ozbiljne pripreme i samim tim i vrijeme da izdvojite i da se posvetite tome. Uvijek volim da kažem, da biste ostvarili rezultat, naročito ovako veliki, mislim da je prvenstveno potrebna iskrena ljubav i želja prema tome što radite. Uspjeli smo, zajednički sa svojim profesorom, student sam Akademije umjetnosti u Banjaluci, sa profesorom Zoranom Rakićem da ostvarim rezultat o kojem sam nekada, mogu slobodno da kažem, maštao i kojem sam težio i to se konačno ostvarilo”, rekao je Ivanović.

Na pitanje da li je posustajao u prethodnih 15 godina i dali mu se dešavao da mu nedostaje želja, Ivanović je rekao da vjerovatno jeste jer, kao i u svakom poslu, uvijek ima uspona i padova, ali da nikada nije razmišljao da ostavi harmoniku ili da se počne baviti nečim drugim.

Životno opredjeljenje

Istakao je da je bilo nekih sitnih razočarenja, uspona i padova, ali da je generalno harmonika njegovo životno opredjeljenje, i ta ljubav je prisutna od prvog dana, možda danas čak i više.

Pobjedom u Švajcarskoj ostvario je svoj dugogodišnji cilj, a teži ka tome da u budućnosti opravda ukazano povjerenje. Namjerava da nastavi da radi i da se sprema za velika takmičenja, da održi i nekoliko koncerata, a da sljedeće ili 2024. godine, ponovo da nastupi na svjetskoj sceni i da opravda ukazano povjerenje.

Prema njegovim saznanjima, do sada niko iz Bosne i Hercegovine nije u ovoj kategoriji pobijedio na ovakvom takmičenju.

“Moram da kažem da je generalno naš prostor Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Srbije, generalno Balkana, veoma uspješan po pitanju harmonike na svjetskoj sceni”, rekao je Ivanović.

Dodao je da su i ove godine iz Bosne i Hercegovine na svjetskom kupu bila još tri ili četiri kandidata u njegovoj i u drugim kategorijama, koji su ostvarili odlične rezultate i našli se među prvih pet ili deset takmičara u svojim kategorijama, što je za svjetsku scenu veliki rezultat.

“Mislim da zaista imamo veliki potencijal i poprilično dosta kvalitetnih izvođača klasične muzike”, rekao je on čestitajući svima koji su ostvarili uspjeh na takmičenju u Švajcarskoj.

Govoreći o klasičnoj i narodnoj muzici Ivanović je rekao da se od malih nogu trudi da svira i jedan i drugi žanr. Smatra da je spoj sviranja više žanrova jako koristan i nešto što može da ako se radi na kvalitetan način, doprinijeti kvalitetnijem izvođenju. Smatra da umjetnici treba da se oprobaju u više žanrova, da istražuju i da pronađu sebe.

Smatra i da su za uspjeh potrebni i uzori, a njegovi prvi koraci vezani za harmoniku bili su uz oca koji se amaterski bavi sviranjem. Kada je u pitanju narodna muzika, uzor mu je Ljubiša Pavković od kojeg je kasnije imao priliku i da uči. Kada je riječ o klasičnoj muzici, uzori su mu profesori koji mu predaju, te neka od najpoznatijih svjetskih imena, koja su vmeđu najkvalitetnijim profesorima i profesionalnim izvođačima klasične muzike, kao što su Aleksandar Skljarov i Juri Šiškin, koji za njega predstavljaju ljude koji to rade na najkvalitetniji mogući način.

(Anadolija)