Predsjednik SDP-a i aktuelni premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić se neće kandidovati na predstojećim Opštim izborima u BiH.

Do samog kraja procesa sastavljanja izbornih lista trajale su interne diskusije o tome da li će Nikšić voditi listu SDP-a za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, kao i prije četiri godine, objavio je Klix.ba.

Ipak, na kraju je donesena odluka da Nermin Nikšić neće biti kandidat, što će biti prvi put od 1996. godine, odnosno od prvih Opštih izbora nakon kraja rata u BiH, da aktuelni predsjednik SDP-a neće biti kandidat na izborima.

Od 2000. do 2014. godine je Nikšić bio kandidat SDP-a za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, a 2018. i 2022. godine bio je kandidat za državni parlament.

Odluka da ne bude na jednoj od izbornih lista SDP-a sugeriše da će Nikšić, kao što je i nekoliko puta najavljivao u prošlosti, vjerovatno ići u penziju nakon kraja svog mandata.

Ipak, vrijedi istaći da je moguće da Nikšić, ako SDP bude učestvovao u vlasti na nekom nivou, dobije izvršnu funkciju, kao što se desilo nakon što nije izabran u državni parlament prije četiri godine.

Takođe, moguće je i da Nikšić bude kandidat za Dom naroda PS BiH, ali i da na tu poziciju bude imenovan.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je u NSRS da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika od 2020. godine postepeno počela da zloupotrebljava svoj status i ovlaštenja, proistekla iz međunarodnog mirovnog sporazuma.

Na početku obraćanja na posebnoj sjednici parlamenta Srpske o Prijedlogu odluke o potvrđivanju izjave člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, po kojoj je Odluka Predsjedništva BiH o imenovanju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika usvojena bez konsenzusa veoma štetna po vitalne interese Republike Srpske, Cnvijanovićeva je dala osvrt na istorijat same Komisije i njeno djelovanje.

“Nezavisna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uspostavljena na osnovu Aneksa osam Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH sa mandatom da odlučuje o peticijama za proglašenje dobara koja imaju kulturnu, istorijsku, vjersku ili etničku važnosti, za nacionalni spomenik prema članu četiri Aneksa osam”, rekla je Cvijanovićeva.

Ona je navela da su tokom prvih pet godina rada Komisije, od 1996. do 2001, dva međunarodna eksperta, koje je imenovao generalni direktor Uneska, učestvovala u radu privremene Komisije doprinoseći proglašenju određenih dobara nacionalnim spomenicima, u potpunosti u skladu sa Aneksom osam i međunarodnim standardima zaštite kulturnog nasljeđa.

“Član devet Aneksa osam predvidio je mogućnost da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nastavi svoj rad i nakon inicijalnog petogodišnjeg perioda kroz odgovarajući institucionalni okvir unutar BiH, ukoliko bi se pokazalo da njen mandat i nadležnosti nisu u potpunosti izvršeni”, navela je Cvijanovićeva.

Aneks osam, ukazala je Cvijanovićeva, propisuje da bi u slučaju takvog institucionalnog transfera Komisija nastavila da funkcioniše u skladu sa mandatom, funkcijama, principima i procedurama utvrđenim tim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok bi njene članove imenovalo Predsjedništvo BiH.

Ona je podsjetila da je Predsjedništvo BiH, crpeći ovlaštenja iz člana osam Aneksa osam, donijelo četiri odluke o Komisiji.

“Nakon 2001. godine, kada je donesena prva odluka Predsjedništva o Komisiji, međunarodni eksperti više nisu imenovani od Uneska i od tada članove Komisije isključivo imenuje Predsjedništvo, u skladu sa odredbama Aneksa osam Dejtonskog mirovnog sporazuma”, rekla je Cvijanovićeva.

Cvijanovićeva je naglasila da je prenos nadležnosti sa međunarodne zajednice i Uneska na domaće institucije vlasti izvršen 2001. godine.

“Nakon više od 20 godina rada, Komisija je u velikoj mjeri prevazišla svoju prvobitnu svrhu. Postalo je jasno da je početna svrha privremene Komisije u značajnoj mjeri ostvarena, budući da više ne postoji opasnost od oružanog sukoba koji bi ugrožavao spomenike”, rekla je Cvijanovićeva.

Kako bi “opstala”, Cvijanovićeva je ukazala da je Komisija od 2020. godine postepeno počela da zloupotrebljava svoj status proistekao iz međunarodnog mirovnog sporazuma, kao i svoje ovlaštenje da donosi sopstvena pravila i propise, te je jednostrano nastojala da proširi svoj mandat izvan okvira člana četiri Aneksa osam.

Navela je da su problemi posebno došli do izražaja od 2020. godine, naročito na području FBiH.

“Mehanizmi koji su prvobitno bili uspostavljeni radi zaštite dobara od uništenja tokom ratnih dejstava – transformisani su u instrumente za kontrolu procesa gradnje, prostornog planiranja i investicionih aktivnosti u FBiH”, upozorila je Cvijanovićeva.

Napomenula je da su mehanizmi Komisije, predviđeni za zaustavljanje neprimjerenih intervencija na nacionalnim spomenicima, zloupotrebljeni i koriste se kao mehanizam zaustavljanja intervencija i kontrole građenja i izrade planske i tehničke dokumentacije u građenju i prostornom planiranju u Sarajevu i u Mostaru već više od pet godina.

Ona je dodala i da su posljednjih pet godina obilježeni pokušaji da se ti mehanizmi prenesu i u Republiku Srpsku, kroz donošenje odluka o “zaštiti kulturnih područja” i “kulturnih pejzaža” koja bi se imala kontrolisati preko Komisije.

“U takvim okolnostima i s namjerom zloupotrebe, konsenzus glasova članova Komisije je očito postao smetnja te se krenulo u aktivnosti preglasavanja, i to ne s namjerom zaštite kulturnog nasljeđa, već u pravcu kontrole imovine, a konačno i oduzimanja imovine”, istakla je Cvijanovićeva.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da je destruktivna po vitalne interese Republike Srpske odluka o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za koju su glasali članovi Predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić, a protiv koje je ona glasala.

Cvijanovićeva je na posebnoj sjednici Narodne skupštine Srpske podsjetila da je Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH propisano da je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje spoljne politike zemlje, da se odluke nastoje donijeti konsenzusom, te da član Predsjedništva BiH može određenu odluku proglasiti destruktivnom po vitalni entitetski interes sa teritorije sa koje je izabran.

“Odlučila sam se da koristim pravo koje mi je dodijeljeno Ustavom BiH i da pokrenem mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa jer smatram da postoji štetan i destruktivan uticaj po interese Republike Srpske i srpskog naroda s obzirom na način kako je odluka donesena – preglasavanjem, kao i na osjetljivost materije koju ona tretira”, istakla je Cvijanovićeva.

Cvijanovićeva navodi da polazni argument tumačenju predmetnog prijedloga odluke kao akta koji zadire u međunarodnopravni i spoljnopolitički domen, referiše na činjenicu da je njegova pravna osnova sadržana u Aneksu osam Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao međunarodnog ugorovnog akta.

“Takođe, od ključnog značaja je i činjenica da se ovakvom odlukom predviđa imenovanje međunarodnih članova Komisije, koje predlaže generalni direktor UNESKO”, rekla je Cvijanovićeva.

Nadasve, ističe ona, sama okolnost da se odlučuje o stranim licima koja predlaže međunarodna organizacija, u konkretnom slučaju UNESKO, potvrđuje da se radi o pitanju spoljnopolitičke prirode, zbog čega je bilo neophodno postupati uz puno poštovanje ustavnih nadležnosti svih članova Predsjedništva BiH.

Istovremeno, ukazala je Cvijanovićeva, praksa u vezi sa sastavom i radom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika duže od dvije decenije bila je zasnovana na postepenom prenošenju odgovornosti na domaće institucije.

“Vraćanje na model međunarodnog intervencionizma u ovoj sferi nakon više od 25 godina predstavlja ozbiljan institucionalni korak unazad i stvara okvir da se sva važna pokretna i nepokretna imovina, prije svega Srpske pravoslavne crkve, proglašava nacionalnim spomenikom i nakon toga preglasavanjem srpskog člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika daje na raspolaganje institucijama sa sjedištem u Sarajevu i predstavlja kao istorijsko i kulturno nasleđe onih kojima ta baština ne pripada”, istakla je Cvijanovićeva.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je danas u Banjaluci da je posljednje četiri i po godine član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz Republike Srpske zaustavio sve antidejtonske poslove Komisije, koji su podrazumijevali proširenje ovlaštenja ove institucije.

“Podrazumijevano je i prenošenje nadležnosti Ministarstva kulture Republike Srpske na Komisiju iz oblasti kulturno-istorijskog nasljeđa, kontrolu imovine preko Komisije. Član Komisije iz Republike Srpske postavio je propisano uređenje postupaka i poslova Komisije, a u skladu sa Aneksom osam Dejtonskog sporazuma. Upravo zbog toga, članovi iz Federacije BiH /FBiH/ proizveli su krizu odbijanjem učešća u sjednicama Komisije i doveli u blokadu cijelu instituciju”, rekla je Cvijanovićeva na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.

Ona je naglasila da su problemi u funkcionisanju Komisije i stalne pritužbe na njihov rad konstantno tokom mandata stizale do članova Predsjedništva.

“Dakle, postavlja se ozbiljno pitanje da li je preglasavanje u Predsjedništvu BiH, na kojem je insistirao bošnjački član Predjedništva, imalo za cilj da se prikriju antipravna djelovanja članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz FBiH i, naravno, da se onemogući srpski član Komisije da nastavi da savjesno obavlja svoju dužnost”, navela je Cvijanovićeva.

Tako je, podsjetila je ona, na prijedlog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na 27. redovnoj sjednici, koja je održana 12. januara, Predsjedništvo razmatralo i preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva usvojilo prijedlog odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

Ona kaže da su prvobitnu odluku Komisije Denis Bećirović i Željko Komšić delegirali još za 20. redovnu sjednicu Predsjedništva, kada je na zahtjev srpskog člana skinuta i glasanje odgođeno.

“Prijedlog ove odluke je bio izuzetno loš, bilo je predviđeno da se spomenici proglašavaju kao `nacionalni spomenici BiH` i pokazana je želja da se još više prošire nadležnosti Komisije u oblasti građenja i planiranja”, rekla je Cvijanovićeva.

Ona je navela da je bila svjesna svih opasnosti, kao i zloupotreba koje vrši Komisija, te da je na 21. redovnoj sjednici Predsjedništva glasala za osnivanje radne grupe za izradu odluke o Komisiji i da je jasno naglasila da će podržati samo odluku koja Komisiju vraća u mandat koji joj dodjeljuje Aneks osam.

“Od prvih sastanaka radne grupe postalo je jasno da su predstavnici druga dva kabineta samo formalno tu, dok su predstavnici Kabineta srpskog člana iznosili prijedloge i sugestije koji su dijelom uvažavani ali samo do trenutka kada je bilo potrebno da se dogovori način glasanja, da se uredi postupak pred Komisijom i mandata izvršnog funkcionera”, ukazala je Cvijanovićeva.

Nakon što su odbijeni pobrojani prijedlozi, kaže ona, predstavnici Kabineta srpskog člana Predsjedištva su konstatovali da nije usaglašena odluku, dok su predstavnici druga dva kabineta rekli da nemaju problem sa odlukom koja se našla na 27. redovnoj sjednici.

“Nakon što je Predsjedništvo BiH na 27. redovnoj sjednici koja je održana 12. januara 2026. godine raspravljalo o prijedlogu odluke o Komisiji, Komšić je zaključio tačku tako da nikada nije rekao da je usvojena. Ova tačka je morala ići u drugi krug glasanja da bi se postupak okončao, što se nikada nije desio”, pojasnila je Cvijanovićeva.

Umjesto toga, podsjetila je ona, odmah nakon okončanja sjednice od Bećirovića krenuli su pritisci posredstvom medija, prijetnje zaposlenima i generalnom sekretaru krivičnim prijavama da bi na kraju takvu spornu odluku potpisao Komšić i to 20 dana nakon sjednice, tačnije 2. ferbuara ove godine, bez obzira na to što prema Poslovniku o radu Predsjedništva BiH ona nije smjela biti potpisana.

“Kabinet srpskog člana Predsjedništva BiH je od dana okončanja 27. redovne sjednice do dana nelegalnog potpisivanja i slanja na objavu `Službenom glasniku BiH` uputio četiri dopisa u kojima smo tražili da se odluka uvrsti kao obavezna na sljedeću sjednicu pošto je u pitanju oblast spoljne politike, ali i što je osporen sadržaj odluke, a stavljene su primjedbe na zapisnik”, rekla je Cvijanovićeva.

Dakle, navodi ona, Kabinet srpskog člana Predsjedništva je tražio da se stvari vrate u normalne tokove onako kako nalažu procedura i pravila.

Ona je napomenula da, međutim, nijedan zahtjev nije ispoštovan, išlo se na mišiće, potpuno zanemarujući i važnost i osjetljivnost teme, ali i proceduralnu stranu donošenja ovakvih odluka.

“Ukratko, umjesto toga, uz prijetnje prema potčinjenim službenicima, praktično iza leđa Kabinetu srpskog člana Predsjedništva i uz potpuno ignorisanje naših zahtjeva, uz isforsiranu neustavnu i protiv-poslovničku proceduru, stavljen je potpis na ovu spornu odluku i poslana je 3. februara na objavu u `Službeni glasnik BiH` u kom je na kraju i objavljena”, kaže Cvijanovićeva.

Ona je napomenula da je na sjednici Predsjedništva BiH najavljeno da će se Komšić obratiti OHR-u prije nastavka procedure i daljeg tretmana ovog pitanja, ali da je sporna odluka prvo držana nepotpisana, a potom potpisana, pa konačno i objavljena u “Službenom glasniku BiH”.

“Dakle, sve je bilo manipulativnog karaktera od konsultacija i radne grupe kako bi se tobože iznašlo rješenje, potom nedovršeni čin izglasavanja, zatim oglušavanje da se ide u drugi krug glasanja, a potom i potpis i objava, umjesto nastavka glasanja”, rekla je Cvijanovićeva.