Dan je u Mostaru počeo zvukom kanadera. Već mjesec dana ne miruju. Gase požare po Uborku, Rujištu i oko Rujišta, dok se vatrogasci bore s vatrom oko Malog Polja. Dok je narod gledao u nebo i nadao se da će vatra stati, gotovo neprimjetno u Mostar je stigao i jedan drugi “desant” – politički.

Došao je Milorad Dodik sa vrhom svoje stranke.

Čovjek bi pomislio da će, kad već dolazi u grad u kojem još živi srpski narod, prvo otići među svoj narod. Da će stati pred obnovljenu Sabornu crkvu, pokloniti se mjestu koje je dva puta ubijano – jednom u Drugom svjetskom ratu, drugi put devedesetih. Da će zapaliti svijeću, saslušati ljude i pokazati da zna gdje mu narod živi.

Ali nije.

Helikopteri nisu sletjeli tamo gdje srce mostarskih Srba kuca. Sletjeli su na zapadnu stranu grada, u politički tabor HDZ-a.

A to boli.

Posebno ovih dana, kada se navršava 85 godina od stravičnog zločina u Prebilovcima i hercegovačkim jamama, gdje su nestajale čitave porodice samo zato što su bile srpske. To nije daleka istorija. To je rana koja u Hercegovini još nije zarasla.

Ne treba predsjednika podsjećati ni na Sabornu crkvu. U Drugom svjetskom ratu ostala je da stoji. Devedesetih nije. Zapaljena je, a kada su ostali samo kameni zidovi, doveden je eksploziv i minirani su i ti posljednji ostaci svetinje. To Mostar pamti.

Zato je teško razumjeti politiku koja za svoje domaćine bira one sa kojima se sklapa vlast, dok narod kojem pripadaš ostaje po strani. Još je teže razumjeti da se godinama priča o zaštiti srpskog naroda, a u dijelu Federacije gdje taj narod živi sve malobrojnije, gotovo da nema ni vremena ni riječi za njega.

Srbi u Mostaru nisu statistička greška. Oni su narod koji je ostao uz svoju Crkvu, svoje grobove i svoju Hercegovinu. Dijele svakodnevni život sa svojim bošnjačkim komšijama na lijevoj obali i pokušavaju opstati uprkos svemu.

Zato jučerašnja poruka nije bila samo politička.

Bila je ljudska.

A mnogi su je pročitali ovako: “Niste nam važni. Sami ste birali gdje ćete živjeti.”

Možda to nije bila izgovorena rečenica. Ali nekad ono što političar ne uradi govori glasnije od svega što kaže.

Narod ne traži čuda. Ne traži ni privilegije.

Traži da ga se ne zaboravi.

Jer politika koja zaboravi svoj narod, ma koliko bila uspješna u koalicijama i pregovorima, prije ili kasnije izgubi ono najvažnije – razlog zbog kojeg postoji.

Zabrinuti Srbi grada Mostara

Republika Srpska ima znanje, ljude i potencijal da se razvija mnogo brže nego što je to danas slučaj. Ono što nam je potrebno jeste jasna vizija razvoja i odgovornost da svaku odluku pretvorimo u konkretan rezultat koji će građani osjetiti u svom svakodnevnom životu.

Izjavio je ovo član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska Zoran Savanović, te istakao:

“Razvoj jeste izgradnja puteva, škola ili bolnica, ali je i ono na šta se, nažalost, manje obraća pažnja: obezbjeđivanje uslova da mladi čovjek nakon završenog školovanja vidi svoju budućnost u Republici Srpskoj ili da preduzetnik može pokrenuti ili proširiti posao bez nepotrebnih administrativnih prepreka. Potrebno nam je da se cijene rad, znanje i inicijativa i da svako ko želi da radi dobije priliku da uspije.”

Savanović je dodao da jedan od prioriteta svake vlasti u Srpskoj mora biti stvaranje povoljnijeg ambijenta za mlade preduzetnike i ljude koji žele da ulažu, proizvode i zapošljavaju.

“Ne smijemo dozvoliti da najbolje ideje i najveći potencijal naše Republike odlaze preko granice samo zato što ovdje nisu dobili priliku. Naš cilj mora biti društvo koje mladim ljudima daje razlog da ostanu, stvaraju i grade svoju budućnost upravo ovdje”, kaže Savanović.

Naglašava da građani od politike s pravom očekuju više od velikih obećanja.

“Očekuje se odgovornost, ozbiljan plan i rezultate koji će biti vidljivi u svakom dijelu Republike Srpske. Zato vjerujem da razvoj nije pitanje jednog mandata niti jedne generacije političara. Razvoj je dugoročna obaveza da danas donosimo odluke od kojih će korist imati i generacije koje dolaze”, dodaje.

Porodice i mladići, koji su izvukli “deblji kraj” tokom policijske racije u diskoteci u Palama izloženi su strašnom pritisku, jer se pokušava organizovati njihov sastanak sa direktorom policije Sinišom Kostreševićem i predsjednikom SNSD-a u jednom paljanskom hotelu, saznaje BN iz krugova prebijenih mladića.

Naši izvori tvrde da je prvo poziv mladićima uslijedio od lokalne policije. Potom su se uključili i stranački funkcioneri SNSD-a sa tog područja koji vrše pritisak na mladiće i njihove porodice da pristanu na razgovor da Kostreševićem i Dodikom.

Kako tvrde naši izvori, cilj im je da se što prije zataška cijela situacija i da odustanu od najavljenog protesta zbog bahatosti policije, koja je do izražaja došla tokom racije u diskoteci u toj opštini.

Sama činjenica da u tim razgovorima sa direktorom policije treba da učestvuje i Milorad Dodik, koji ne obavlja ni jednu državnu funkciju, samo je još jedan dokaz da je u MUP RS politika debelo zagazila u i da se policija Republike Srpske nalazi pod kontrolom SNSD-a što je kršenje zakona o MUP Republike Srpske.

Podsjetimo da je tridesetak mladića dobilo batine u policijskoj akciji koja se desila prije tri dana na Palama. Hapšeni su privođeni u policiju gdje su maltretirani i udarani od pripadnika SAJ MUP RS koji su specijalno za ovu priliku, kako se tvrdi, došli iz Banjaluke.

BN