Građani Bosne i Hercegovine veliki dio novca troše na osnovne životne potrebe, a hrana zauzima posebno mjesto u kućnim budžetima. Prema međunarodnom poređenju, na hranu i bezalkoholna pića za potrošnju kod kuće odlazi 31,9 odsto ukupne potrošnje u BiH, što je znatno više nego u većini evropskih zemalja.

Analiza portala „Visual Capitalist“, zasnovana na podacima Službe za ekonomska istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD, svrstala je BiH na 26. mjesto među 103 zemlje obuhvaćene poređenjem. Iako ovaj pokazatelj ne znači da su namirnice nužno najskuplje, on ukazuje na to koliko važan dio kućnog budžeta odlazi na hranu.

U BiH za hranu 31,9 odsto potrošnje, u Njemačkoj 11,5 odsto

Podaci pokazuju da je udio potrošnje namijenjene hrani u BiH znatno veći nego u većem dijelu Evrope.

U Rumuniji na hranu odlazi 23,9 odsto ukupne potrošnje, u Srbiji 23,3, Hrvatskoj 22,9, a Bugarskoj 22,3 odsto. U Slovačkoj taj udio iznosi 19 odsto, u Poljskoj 17,8, dok Italija i Grčka bilježe po 14,9 odsto.

U Sloveniji se za hranu izdvaja 14,2 odsto ukupne potrošnje, u Francuskoj 13,3, a u Španiji 12,8 odsto. U Njemačkoj je taj udio 11,5, u Austriji 9,9, a u Švajcarskoj svega 8,5 odsto.

To znači da je udio izdataka za hranu u ukupnoj potrošnji u BiH gotovo tri puta veći nego u Njemačkoj, a još izraženija je razlika u poređenju sa Švajcarskom.

Na svjetskom vrhu nalaze se Nigerija sa 56,2 odsto, Mjanmar sa 54,8 i Laos sa 53,9 odsto. Najmanji udjeli zabilježeni su u Singapuru, 6,3 odsto, i SAD, 6,4 odsto.

Sindikalna korpa premašila 3.500 KM

Koliko su osnovni životni troškovi opterećenje za domaćinstva u BiH pokazuje i podatak Saveza samostalnih sindikata BiH. Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u septembru je iznosila 3.565 KM.

Na prehranu je odlazilo 46,12 odsto njene vrijednosti, odnosno približno 1.645 KM.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata u avgustu iznosila je oko 1.700 KM. To je odgovaralo približno 47,7 odsto vrijednosti sindikalne potrošačke korpe.

Poređenje ovih iznosa pokazuje koliko je teško pokriti sve potrebe četvoročlane porodice samo jednom prosječnom platom. Ipak, riječ je o različitim pokazateljima: sindikalna korpa predstavlja procijenjene troškove za porodicu, dok je prosječna plata iznos koji se odnosi na jednog zaposlenog.

Cijene rastu, ali hrana bilježi drugačije kretanje

Potrošačke cijene u BiH u septembru su bile šest odsto više nego u istom mjesecu prethodne godine, pokazuju zvanični podaci.

Kod hrane i bezalkoholnih pića kretanje je bilo drugačije. Cijene u ovoj kategoriji u septembru su porasle za 0,6 odsto u odnosu na avgust, ali su bile 0,1 odsto niže nego u septembru prošle godine. Posmatrano za prvih devet mjeseci ove godine, hrana i bezalkoholna pića bili su u prosjeku 1,4 odsto skuplji nego u istom periodu 2025. godine.

Ovi podaci pokazuju da se promjene cijena ne odvijaju jednako u svim kategorijama proizvoda. Čak i kada cijene hrane na godišnjem nivou stagniraju ili blago padaju, njen udio u potrošnji može ostati visok zbog nivoa prihoda i iznosa koji domaćinstva imaju na raspolaganju.

Zašto siromašnija domaćinstva veći dio novca troše na hranu?

Visok udio izdataka za hranu ne znači automatski da su namirnice u nekoj zemlji najskuplje. Na taj pokazatelj utiču cijene, prihodi stanovništva i struktura potrošnje.

Ekonomija ovaj odnos objašnjava Engelovim zakonom, prema kojem sa rastom prihoda obično opada udio ukupne potrošnje koji domaćinstva izdvajaju za hranu. To ne znači da bogatiji građani nužno troše manje novca na namirnice, već da im nakon kupovine hrane ostaje veći dio budžeta za druge potrebe.

Zbog toga domaćinstva sa većim prihodima mogu lakše da izdvoje novac za stanovanje, prevoz, obrazovanje, putovanja i štednju. Kod porodica sa nižim primanjima veći dio raspoloživog novca odlazi na osnovne potrebe, pa je prostor za ostale troškove znatno uži.

Važno je naglasiti i da međunarodno poređenje obuhvata hranu i bezalkoholna pića za potrošnju kod kuće, a ne obroke u restoranima i kafićima. Ono, dakle, ne predstavlja direktno poređenje cijena namirnica niti pokazuje koliki dio plate svaki građanin izdvaja za hranu.

Svjetske cijene hrane ponovo rastu

Dodatni pritisak na troškove ishrane mogao bi doći sa međunarodnog tržišta. Organizacija UN za hranu i poljoprivredu objavila je da su svjetske cijene hrane u septembru porasle treći mjesec zaredom i dostigle najviši nivo od novembra 2022. godine.

Indeks cijena hrane povećan je za 1,5 odsto u odnosu na avgust, dok su cijene žitarica porasle za 5,1 odsto.

Rast cijena pšenice povezan je sa problemima u crnomorskom regionu, zbog kojih su uvoznici tražili alternativne izvore snabdijevanja.

Za BiH, koja prema navedenoj analizi već izdvaja veliki dio ukupne potrošnje za hranu, dalja kretanja cijena na svjetskom tržištu ostaju važna. Međutim, sam udio potrošnje ne pokazuje direktno koliko će namirnice poskupjeti niti kakav će biti konačan uticaj na kućne budžete.

Podaci, ipak, jasno pokazuju razliku između BiH i razvijenijih evropskih ekonomija: dok hrana u BiH zauzima gotovo trećinu ukupne potrošnje, u Njemačkoj je taj udio 11,5 odsto, a u Švajcarskoj 8,5 odsto. Kada se to uporedi sa visinom prosječnih primanja i troškovima porodične potrošačke korpe, postaje jasnije zašto mnogim domaćinstvima nakon podmirivanja osnovnih potreba ostaje malo prostora za druge životne troškove.

Termoelektrana Ugljevik ponovo je priključena na mrežu nakon gotovo dvije sedmice zastoja zbog nedostatka uglja, ali je nastavak proizvodnje i dalje neizvjestan. Do sada je isporučeno oko 4.000 tona uglja, dok je za jedan dan rada elektrane potrebno približno 6.000 tona.

Prema riječima direktora Rudnika i termoelektrane Ugljevik Žarka Novakovića, trenutne količine uglja trebalo bi da omoguće rad do 1. novembra, a u međuvremenu se očekuju nove isporuke. Ipak, još nije izvjesno da li će dobavljač uspjeti da obezbijedi dovoljne količine za kontinuiranu proizvodnju.

Do 1. novembra oslonjeni na domaći ugalj

Novaković je za „Nezavisne novine“ rekao da će elektrana do 1. novembra raditi koristeći ugalj iz rudnika „Istok“ u Ugljeviku. Do tada bi, kako se očekuje, trebalo da stignu i dodatne količine.

„Do tada dobavljač ima vremena da obezbijedi dovoljne količine za nesmetan rad i poslije 1. novembra. Da li ćemo u tome uspjeti, zaista ne mogu da kažem, jer je do sada isporučeno svega oko 4.000 tona uglja. To nije dovoljno ni za jedan dan rada, tako da je vrijeme pred nama i vidjećemo kako će se situacija odvijati“, rekao je Novaković.

Govoreći o cijeni uglja i mogućim isporukama kompanije „Drvo-eksport“, direktor RiTE Ugljevik naveo je da je, prema njegovim saznanjima, Matično preduzeće potpisalo ugovor s tom kompanijom.

„Mi još nismo potpisali nikakav ugovor s Matičnim preduzećem, tako da nemam uvid u cijenu“, kazao je Novaković.

Neriješeni imovinsko-pravni odnosi koče eksploataciju

Jedan od ključnih problema i dalje su imovinsko-pravni odnosi na ležištu „Istok 2“, zbog kojih je obustavljen iskop uglja.

Novaković smatra da je takva pitanja trebalo rješavati mnogo ranije, imajući u vidu značaj ovog energetskog objekta.

„O imovinsko-pravnim odnosima za ovakav energetski objekat trebalo bi da se razmišlja i da se oni rješavaju najmanje pet godina unaprijed. Na ležištu ‘Istok 2’ imamo parcele koje su eksproprisane još krajem osamdesetih godina“, rekao je Novaković.

Zastoj u eksploataciji otvorio je pitanje obezbjeđivanja dovoljnih količina uglja za nesmetan rad elektrane, koja je važna za domaću proizvodnju električne energije.

Sindikat očekuje redovne isporuke

Predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Ugljevik Slaviša Čuturić izrazio je nadu da će ugalj koji je obezbijedila „Elektroprivreda Republike Srpske“ stizati redovno i omogućiti stabilizaciju proizvodnje.

„Nadamo se da će ugalj koji je obezbijedila ‘Elektroprivreda Republike Srpske’ stizati u kontinuitetu, kako bi se proizvodnja u Rudniku i termoelektrani Ugljevik odvijala nesmetano. Potrebni su nam i struja i grijanje u Ugljeviku“, kazao je Čuturić.

On je ranije naveo da su neriješeni imovinsko-pravni odnosi na eksploatacionom polju „Istok 2“ doveli do obustave radova i iskopavanja uglja.

Petrović očekuje proizvodnju do 25. decembra

Generalni direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“ Luka Petrović ranije je najavio ponovno priključenje Termoelektrane Ugljevik na mrežu, navodeći da je počeo dolazak uglja iz Prijedora.

„Imaju domaćeg uglja, a danas (ponedjeljak) je počeo da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona“, rekao je Petrović.

On je istakao da je nastavak rada elektrane posebno važan zbog visokih cijena električne energije na tržištu, koje su, prema njegovim riječima, premašivale 300 evra po megavat-času.

„Siguran sam da ćemo imati kontinuitet u proizvodnji do 25. decembra“, rekao je Petrović, dodajući da bi domaća proizvodnja trebalo da smanji potrebu za kupovinom električne energije na spoljnom tržištu.

Njegova procjena, međutim, zavisi od toga da li će biti obezbijeđene dovoljne količine uglja i da li će isporuke stizati bez prekida.

Ekonomista: Problemi se gomilaju godinama

Ekonomista Milenko Stanić ranije je za „Nezavisne novine“ ocijenio da nedostatak uglja u RiTE Ugljevik nije izolovan problem, već posljedica poteškoća koje se, prema njegovim riječima, gomilaju godinama.

Kao uzroke naveo je loše upravljanje, česte kadrovske promjene i izostanak dugoročne strategije obezbjeđivanja energenta. Smatra da je bilo moguće ranije planirati dovoljne količine uglja, uključujući i nabavku iz drugih rudnika, poput onih u Tuzli i Banovićima.

„Očigledno je da se kadrovi mijenjaju po partijskoj liniji. Direktori dolaze, odrade svoj posao, neki nakon toga odu u poslaničke klupe, a problemi se nastavljaju gomilati. Loš izbor kadrova i izostanak dugoročne politike doveli su do ovakve situacije“, naveo je Stanić.

Iako je elektrana ponovo na mreži, pitanje redovnog snabdijevanja ugljem ostaje otvoreno. Za stabilnu proizvodnju biće neophodno da naredne isporuke budu dovoljne i pravovremene, dok se dugoročno ne riješe problemi koji ograničavaju eksploataciju na ležištu „Istok 2“.

Enorman uvoz mlijeka i mliječnih prerađevina, niže otkupne cijene i sve teža prodaja domaćeg mesa doveli su farmere u Republici Srpskoj u ozbiljne probleme. Proizvođači upozoravaju da više ne mogu pokriti troškove proizvodnje, dok im stoka ostaje na farmama, a novac potreban za hranu i održavanje sve je teže obezbijediti.

Prema podacima koje je iznijelo Udruženje mljekara Republike Srpske, samo u septembru uvezeno je 4,2 miliona kilograma mlijeka i mliječnih prerađevina, vrijednih gotovo 21 milion KM. Farmeri tvrde da se domaća proizvodnja sve teže nosi s pritiskom uvozne robe i padom otkupnih cijena.

Uvoz raste, a domaći proizvođači jedva opstaju

Iz Udruženja mljekara RS upozoravaju da je uvoz dostigao nivo koji ozbiljno ugrožava domaće farme. Smatraju da bi nadležne institucije morale reagovati, posebno zbog pada otkupa mlijeka i, kako navode, uvoza po cijenama koje domaći proizvođači teško mogu pratiti.

„Ali to svakako nije nikakav razlog da se uvedu zaštitne mjere! Nije razlog ni što statistika izvještava o padu otkupa mlijeka u Srpskoj, niti što raste uvoz, po damping cijenama“, poručili su iz Udruženja.

Vlastimir Usorac, farmer iz Prnjavora, kaže da se proizvođači suočavaju s problemima na više strana – od nižih cijena mlijeka do gotovo zaustavljene prodaje tovne junadi i bikova.

„Što se tiče uvoza mlijeka, stvarno je prešlo svaku mjeru. Nema više nikakve kontrole, a osim mlijeka, pojačan je i uvoz mesa i mliječnih prerađevina“, rekao je Usorac za „Nezavisne novine“.

Bikovi ostaju na farmama, troškovi ne prestaju

Farmeri su ranije dio gubitaka u proizvodnji mlijeka pokušavali nadoknaditi tovom junadi i bikova. Međutim, sada im je sve teže pronaći kupce, pa grla ostaju na farmama i svakodnevno stvaraju nove troškove.

„Ovaj put smo u problemu zbog ograničenja u proizvodnji, jer se ne može pokriti ni trošak proizvodnje. Veliki je problem i kod prodaje mesa. Neki proizvođači mlijeka su jedan dio troškova ‘peglali’ preko tova junadi i bikova, međutim sad je sve to stalo, a bikovi se uopšte ne mogu prodati“, kaže Usorac.

Dodaje da mesne industrije, prema njegovom iskustvu, pokazuju malo interesa za domaću stoku, dok se na tržištu prodaje meso iz uvoza.

Usorac na svojoj farmi trenutno ima oko 240 grla. Početkom godine planirao je da taj broj smanji na 120, ali nije uspio prodati višak stoke.

„Svaki dan treba hraniti stoku. Ove dvije-tri godine bio je problem i sa vremenskim neprilikama i sušama, a hrane je sve manje. Ni sad situacija nije mnogo bolja što se tiče zaliha hrane, ali nisam uspio da se riješim tih grla. Ne može se prodati, nije više bitna ni ta cijena“, navodi on.

Prema riječima farmera, pojedini kupci prednost daju uvezenom mesu jer im takva nabavka, kako tvrde, smanjuje troškove i obaveze u odnosu na kupovinu žive stoke od domaćih proizvođača.

Otkupna cijena mlijeka pala i do 30 feninga

Dodatni udar za farmere predstavlja pad otkupne cijene mlijeka. Usorac navodi da se ona trenutno kreće od 55 do 85 feninga po litru, zavisno od proizvođača i uslova otkupa.

„Ta razlika u cijeni bi mogla biti negdje do 10 feninga maksimalno, ali ovo do 30 feninga nije fer. To će u potpunosti ugasiti male proizvođače“, upozorava Usorac.

Udruženje mljekara RS sredinom oktobra zatražilo je povećanje otkupne cijene, upozoravajući na teško stanje u sektoru. Farmeri tvrde da bez odgovarajuće reakcije nadležnih neće moći dugo izdržati pritisak rastućih troškova i sve nižih prihoda.

„Mlijekoprodukt“ ne očekuje rast cijena do kraja godine

Iz kompanije „Mlijekoprodukt“ za „Nezavisne novine“ naveli su da trenutno nema naznaka da bi do kraja godine moglo doći do povećanja otkupnih cijena mlijeka.

„Negativan cjenovni trend u tekućoj godini je isključivo posljedica nivoa zaliha i tržišnih kretanja, međutim proizvođači mlijeka su u Republici Srpskoj i u ovakvoj situaciji tokom cijele godine ostvarivali u prosjeku veće otkupne cijene u odnosu na zemlje okruženja i EU za tri do pet odsto“, saopštili su iz kompanije.

Dodaju da je godina bila izazovna za mljekarski sektor, ali da su u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS sproveli aktivnosti usmjerene na stabilizaciju tržišta i održali kontinuitet otkupa mlijeka od svih proizvođača.

Dok iz kompanije ukazuju na tržišne uslove i zalihe, farmeri upozoravaju da im trenutne cijene ne omogućavaju pokrivanje troškova. Ako se problemi s otkupom mlijeka i prodajom stoke nastave, dio domaćih proizvođača mogao bi biti primoran da smanji proizvodnju ili ugasi farme.